Svrha nove revizije je borba protiv povećanja količine otpada i poticanje ponovne upotrebe starih predmeta, kao i recikliranja onih koji se ne mogu više koristiti, ali se mogu pretvoriti u sekundarnu sirovinu za proizvodnju novog proizvoda.
Ključne izmjene Uredbe o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR) svode se na nova ograničenja upotrebe plastike, a s ciljem smanjivanja onečišćenja i reduciranja ovisnosti o fosilnim gorivima; na zabranu trajnih kemikalija u pakiranjima hrane. Također se omogućava potrošačima da prilikom naručivanja hrane i pića za van sami donesu svoje spremnike za hranu i piće.
Posljednjih godina, a pogotovo od globalne pandemije, u EU raste proizvodnja otpada, kao i otpada koji se ne reciklira, a usprkos svim političkim nastojanjima ka suprotnome.
Količina ambalaže proizvedene u EU proteklih se godina povećavala brže nego bruto nacionalni dohodak Europske unije, što dovodi do naglog povećanja emisija stakleničkih plinova te do prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa, gubitka bioraznolikosti i povećanja onečišćenja. O problemu trajnih kemikalija koje nas truju puno se pisalo posljednjih mjeseci, jer je rujanska rasprava o ovoj Uredbi rezultirala brojnim upozorenjima po svim medijima o tome kako nas sve truju kemikalije koje se koriste u procesu proizvodnje i pakiranja hrane. Ovdje nećemo ponavljati tu raspravu, već ćemo je nadopuniti novim argumentima.
Davno donesena pravila
Ova uredba ima dugu povijest, a prva pravila donesena su davne 1994. godine. Na političkoj razini, njezine izmjene obično su rezultat promjene odnosa moći između ekoloških dionika pri EU i industrijskih lobista. Nova revizija, tek godinu dana od posljednje, rezultat je rastuće ekološke krize praćene rastom klimatske svijesti, kao i sve većeg otpora političkih skupina u Europskom parlamentu protiv, po njihovom mišljenju, agresivnih nasrtaja lobista.
Prije nego što se pozabavimo sponom lobista i EU politike, kažimo da je ambalaža nužna za zaštitu i prijevoz robe te da njezina proizvodnja predstavlja važnu gospodarsku djelatnost u EU. No, različite prakse pojedinih država članica otežavaju funkcionalnost unutarnjeg tržišta.
Nedavno uočene razlike odnose se na različito označivanje ambalaže, kao i definiranje ambalaže koja se može reciklirati, ili ponovno upotrijebiti, zatim pristupe modulaciji naknada za proširenu odgovornost proizvođača te ograničenja stavljanja na tržište za određene oblike ambalaže. Takve razlike stvaraju pravnu nesigurnost za poduzeća, što dovodi do smanjenja ulaganja u inovativnu i ekološki prihvatljivu ambalažu i nove kružne poslovne modele, stoji u obrazloženju Uredbe o pakiranju i recikliranju.
Problemi s ambalažom
Nadalje, ambalaža koja se tehnički može reciklirati često se ne reciklira, jer postupci potrebni za njezino prikupljanje, razvrstavanje i recikliranje u praksi nisu dostupni, ili nisu troškovno učinkoviti, ili zato što izlazni materijal nije dovoljno kvalitetan da zadovolji potražnju na krajnjim tržištima sekundarnih sirovina. Štoviše, službeni podaci pokazuju kako mnoge države članice imaju poteškoće u ispunjavanju ciljeva recikliranja utvrđenih u članku 6. Direktive 94/62/EZ.
Proizvodnja pakiranja sektor je u kojemu se koristi najveća količina primarnih sirovina (40 posto plastike i 50 posto potrošnje papira u EU namijenjeno je za različitim pakiranjima). Ambalaža čini 36 posto krutog komunalnog otpada.
U 2021. godini u EU je proizvedeno 84.3 milijuna tona ambalažnog otpada, što odgovara 188.7 kg po stanovniku, odnosno 11 kg po osobi više nego 2020. Između 2010. i 2021. količina proizvedenog ambalažnog otpada po stanovniku veća je za 22.5 posto. Papir i karton predstavlja najčešći ambalažni otpad (40.3 posto), zatim plastika (19 posto), staklo (18.5 posto), drvo (17.1 posto) i metal (4.9 posto) pokazuju Eurostatovi podaci.
Eurostat upućuje na to da su na ambalaži sve prisutnija dizajnerska rješenja koja otežavaju, ili onemogućavaju recikliranje. Povećana upotreba ambalaže zajedno s niskim stopama ponovne uporabe i recikliranja ometa razvoj niskougljičnog kružnog gospodarstva. Smatra se da se ambalaža ne može reciklirati ako se ne može odvojeno prikupljati, ili ako predstavlja izazov za najsuvremenije postupke razvrstavanja i recikliranja u EU-u. Od 2012. do 2020. znatno se povećao udio ambalaže koja se ne može reciklirati.
Kontekst i politička rasprava
Zakonodavno putovanje PPWR-a odvijalo se kroz nekoliko ključnih prekretnica, ističe Zero Waste Europe. Započeo je u studenom 2022. kada je Komisija predstavila svoj nacrt uredbe, označavajući početak procesa. Nakon toga, u travnju 2023., izvjestiteljica Fréderique Ries predstavila je svoj nacrt izvješća koji sadrži preporuke za izmjene. Do 10. svibnja zastupnici Europskog parlamenta predali su svoje predložene amandmane. Tehničke rasprave o PPWR-u odvijale su se od travnja do srpnja 2023., uključujući istodobne sastanke u Vijeću i Europskom parlamentu.
Ranije ove godine, 81 europska organizacija za zaštitu okoliša objavila je Otvoreno pismo o ponovnoj uporabi i recikliranju pozivajući kreatore politike da podrže specifične ciljeve Europske komisije, a posebno u sektoru hrane za van, promičući ponovnu upotrebu ambalaže kako bi se smanjio otpad.
Lažne tvrdnje korporativnog lobiranja bile su zaštitni znak ove ključne uredbe o otpadu, smatra Zero Waste Europe. Jedan argument glasi: poticanje ponovnog korištenja negativno će utjecati na troškove života građana i smanjiti radna mjesta, dok će kompromisni amandmani 10 i 12 EPP-a i ECR-a vjerojatno upravo to pogoršati, prema procjenama Europske komisije.
Ti amandmani određuju da obaveza ponovne uporabe više neće obuhvaćati karton, bit će dopušteno odstupanje od svih ciljeva ponovne uporabe ako procjena životnog ciklusa (LCA) može dokazati da je rješenje za jednokratnu upotrebu korisnije za okoliš, a većina ograničenja za formate jednokratne ambalaže, posebno za svježe voće i povrće, bit će uklonjeni.
Cilj Europske komisije i Vijeća iz mjera kružnog gospodarstva je da do 20230. godine sva ambalaža u EU može biti ponovno upotrebljena, ili reciklirana i to na ekonomski učinkovit način. Taj je cilj ponovno istaknut u Rezoluciji Parlamenta od 10. veljače 2021. o novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo te je Komisija pozvana da predstavi zakonodavni prijedlog koji uključuje mjere i ciljeve smanjenja otpada, kao i ambiciozne zahtjeve za smanjenje prekomjerne ambalaže i sl., a sve na način da se prestane dalje ugrožavati sigurnost hrane, higijenski standardi te da se očuva ljudsko zdravlje i zdravlje okoliša.
Ekološki zakoni i interesne skupine
Uoči glasanja odbora za okoliš o nacrtu nove odredbe koje se dogodilo krajem listopada, predsjednik odbora za okoliš Pascal Canfin rekao je da je zakon bio “predmet ogromnog lobiranja niza kompanija, počevši od sektora brze hrane” i osudio ga za ”pristrane” studije korištene za utjecaj na glasovanje.
Uredba o pakiranju donosi se već duže vrijeme, a proces je škakljiv zbog preklapanja novih pravila, točnije rečeno, zabrana, između pravila donesenih nakon prošlogodišnje afere Qatargate kojom je smijenjena potpredsjednica Europskog parlamenta Eva Kaili, umiješana u skandal s bivšim EU parlametnarcem Antoniom Panzerijem. Qatargate je izbio prošlog prosinca u Bruxellesu uhićenjem Kaili i Panzerija, zajedno s drugim pomoćnicima zastupnika, nakon što je policija u njihovim prostorijama pronašla ”vreće s gotovinom”.
“Unatoč strogim pravilima odobrenim kao način da se izbjegnu drugi skandali kao što je Qatargate, lobisti su zaustavljali zastupnike u hodnicima, barovima, čak su vješali oglase i letke protiv prijedloga pakiranja na vratima soba zastupnika i pomoćnika”, izjavio je službeni izvor iz Europskog parlamenta novinarki Euractiva Eleonori Vasques.
Lobističke skupine koje rade za kompanije koje proizvode ambalaže agresivno lobiraju u prostorijama Europskog parlamenta, kršeći nedavno odobrena interna pravila ‘Qatargatea’, javlja Euractiv. Istovremeno, zastupnici Europskog parlamenta osuđuju lobiranje za regulaciju ambalažnog otpada kao kršenje pravila ”Qatargatea”.
Zastupnica talijanskog Pokreta pet zvjezdica u Europskom parlamentu Maria Angela Danzí smatra da postoji potpuni nedostatak sigurnosti kada je u pitanju ovaj slučaj lobiranja i zatražila je od predsjednika Europskog parlamenta Roberta Metsola da poduzme mjere i otvori istragu. No, “izvor nije identificirao iz kojih lobističkih grupa su ljudi koji rade ove radnje. Iz tog razloga Euractiv nije bio u mogućnosti obratiti se grupi za komentar o njihovim aktivnostima”, stoji na njihovim stranicama. Do ovog medija ipak su putem Pokreta Pet zvjezdica stigle fotografije oglasa obješenih na vratima njihovih ureda, koji prikazuju ljude koji drže papirnatu čašu, ili jedu salatu iz plastične zdjele s natpisom “Zastupnici u Europskom parlamentu čuvaju našu hranu za van, PPWR će ukinuti hranu i piće za van do 2035. godine”.
Takvi oglasi, prema mišljenju europarlamentaraca s kojima je Euractiv bio u kontaktu, kršenje su pooštrenih internih pravila o lobiranju prema Parlamentu, usvojenih u rujnu ove godine kao odgovor na skandal Qatargate. Prema novim mjerama, lobisti moraju službeno zatražiti formalni sastanak sa zastupnicima EU. Da bi uopće mogli dobiti sastanak, moraju biti registrirani kao lobisti, a kako bi se poboljšala transparentnost u radu europarlamentaraca.
U ovom slučaju, ta praksa nije primijenjena. Osim oglasa na vratima ureda, novinarski izvori ističu da su se lobisti izravno obratili zastupnicima u Parlamentu tražeći od njih da glasuju protiv uredbe o pakiranju i recikliranju, ili da glasuju za amandmane koji bi zakonodavstvo učinili više u skladu s interesima lobista.
Priča možda ne bi bila toliko zanimljiva da nema tako izravne i vidljive uzroke i posljedice. Stoga ne dajte da vas plaše naslovi koji će uskoro doći o tome kako Europa zabranjuje prepoznatljivu bočicu Coca-Cole, ili nekih poznatih parfema. Ne zabranjuje se ništa, samo se od svih tržišnih aktera napokon traži da se ponašaju odgovorno prema okolišu. A naš izbor je onda na tome hoćemo li posjedovati brendirane stvari koje nas truju, ili ćemo prilagoditi svoje ponašanje sa ciljem očuvanja zdravlja svih nas, kao i zdravlja planete.