Stručnjaci s Odjela za psihologiju Sveučilišta u Nottinghamu razvili su novu mjeru klimatske kreativnosti koja pokazuje da pozitivne emocije mogu drugačije utjecati na klimatsku akciju od emocija poput straha ili krivnje. Njihova studija sugerira da poruke nade mogu potaknuti kreativnije razmišljanje o održivosti i rješavanju klimatskih problema. Studija je objavljena u časopisu Journal of Environmental Psychology.
Profesorica Alexa Spence koja je vodila studiju kazala je za Phys.org: “Željeli smo istražiti teoriju da pozitivne emocije mogu imati širi utjecaj na ponašanje i vjerojatnije će proizvesti kreativno ponašanje. Prečesto vidimo negativne emocije, poput straha, krivnje i ljutnje koje se koriste kako bi se pokušalo utjecati na održivo ponašanje, iako mogu stvoriti početnu kratkoročnu reakciju, pretpostavljamo da pozitivne emocije mogu imati drugačije učinke, one šireg dosega i dugotrajnijeg utjecaja”.
Istraživači su proveli dvije studije, sa 160 odnosno 334 sudionika, kako bi ispitali ideju klimatske kreativnosti te pokazali može li pozitivna emocija nade inspirirati klimatsku kreativnost kao sredstvo kojim se promiče klimatske akcije i održiva budućnost.
Kao mjera razvijen je zadatak klimatske kreativnosti u kojem su sudionici trebali osmisliti što više praktičnih načina na koje bi svoj svakodnevni život mogli učiniti održivijim. Sudionici su zatim ispunjavali i dodatne zadatke kojima su istraživači procjenjivali različite aspekte kreativnosti, uključujući povezivanje riječi i rješavanje ekoloških problema.
Klimatska kreativnost
Istraživači pritom ističu da pod “klimatskom kreativnošću” ne podrazumijevaju opću kreativnost, već specifičnu sposobnost ljudi da osmisle nove, praktične i izvedive načine prilagodbe klimatskim promjenama i smanjenja vlastitog utjecaja na okoliš. Drugim riječima, klimatska akcija u ovom se radu ne promatra samo kao pitanje informiranosti ili političkih stavova, već kao sposobnost ljudi da u svakodnevnom životu zamisle drugačije obrasce ponašanja i pronađu rješenja unutar vlastitih ograničenja.
U drugoj studiji istraživači su pomoću videa pokušali izazvati različite emocionalne reakcije na klimatske promjene. Sudionici su nasumično raspoređeni u grupe koje su gledale video osmišljen tako da potakne osjećaj nade ili osjećaj straha.
Video nade izazvao je optimističan stav u komentiranju klimatskih promjena: istaknuti su potencijalni pristupi ublažavanju, a jezik je bio pozitivan i veseo sa veselom glazbom u pozadini. Video straha izazivao je pesimističan stav: izražene su sumnje u učinkovitost rješenja, a jezik je bio alarmantan i negativan s pesimističnom glazbom u pozadini i tamnim filterom na korištenim slikama.
Studija je zanimljiva i po tome što pokazuje koliko emocionalno uokviravanje komunikacije ovisi ne samo o informacijama već i o načinu njihove prezentacije. Video koji je kod sudionika pokušavao izazvati nadu koristio je optimističan jezik, svjetlije vizuale i veselu glazbu te je naglašavao moguća rješenja klimatske krize. Nasuprot tome, video temeljen na strahu koristio je alarmantan ton, tamnije filtere, pesimističnu glazbu i izražavao sumnju u učinkovitost postojećih rješenja.
Uloga pozitivnih i negativnih emocija u promišljanju klime
Autori se oslanjaju na psihološku teoriju (“broaden-and-build”) američke psihologinje Barbare Fredrickson koja pretpostavlja da pozitivne emocije proširuju način na koji ljudi razmišljaju i opažaju probleme te dugoročno pomažu u razvoju novih strategija ponašanja i suradnje. Nasuprot tome, emocije poput straha često su povezane sa sužavanjem fokusa na neposrednu prijetnju, što može potaknuti kratkoročnu reakciju, ali ne nužno i kompleksno rješavanje problema.
Nakon gledanja videa istraživači su kod sudionika procjenjivali različite oblike kreativnog razmišljanja, uključujući sposobnost osmišljavanja klimatskih rješenja.
Rezultati studije pokazuju da je poticanje nade u pomišljanju i djelovanju po pitanju klimatskih promjena povezano s povećanom razinom kreativnosti, a posebno klimatske kreativnosti. U tom kontekstu, klimatskog djelovanja, “ova studija je važna jer ukazuje na to da nada može biti resurs na koji se treba osloniti u promicanju rješavanja problema i djelovanja u vezi s klimatskim promjenama. Teoretski, pozitivne emocije vjerojatnije će potaknuti društveno ponašanje i dugotrajniju promjenu ponašanja te stoga imaju potencijal stvoriti pozitivne povratne petlje gdje su daljnje ekološke akcije vidljiva posljedica takvog mišljenja”, kazala je profesorica Spence za Phys.
Pozitivne poruke vode do više klimatske akcije
Istraživači naglašavaju da njihovi rezultati ne znače da je strah potpuno neučinkovit u klimatskoj komunikaciji, već da bi pozitivne emocije mogle biti korisnije u situacijama koje od ljudi zahtijevaju dugoročnije promjene ponašanja, improvizaciju i prevladavanje prepreka u svakodnevnom životu.
Autori ipak upozoravaju na ograničenja istraživanja. Studija ne pokazuje da će ljudi dugoročno promijeniti svoje ponašanje, nego da nakon komunikacije koja potiče nadu kratkoročno pokazuju veću razinu kreativnosti i spremnosti na osmišljavanje klimatskih rješenja.
Klimatski komunikatori već neko vrijeme upozoravaju da stalno naglašavanje katastrofičnih scenarija može kod dijela publike proizvesti emocionalnu iscrpljenost, osjećaj bespomoćnosti i povlačenje iz teme klimatskih promjena, umjesto motivacije za djelovanje. Ovo istraživanje pak implicira da u kampanjama što pozivaju na klimatsku akciju više koristi može imati pozitivna komunikacija koja potiče kreativnost.