“Ratni sukobi, pogotovo aktualna blokada Hormuškog tjesnaca, povećavaju nesigurnost i potiču inflaciju”, istaknuli su aktivisti Greenpeacea koji su zagrebački Manduševac “ukrasili sunčevim zrakama” uz veliku poruku da je sunce rješenje za smanjenje računa.
Podsjetili su da prema nedavnoj studiji koju je izradio tim stručnjaka sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Hrvatska može imati 100 posto obnovljivu električnu energiju već do 2030. godine, a glavne prepreke prelasku na zelene, obnovljive izvore energije uglavnom su političke i administrativne prirode.
“Snaga i neovisnost Hrvatske neodvojivi su od energetske tranzicije. Ovisnost o fosilnim gorivima pojačava klimatsku krizu, prijeti visokim računima i predstavlja sigurnosni rizik za Hrvatsku i Europu, čega smo posljednjih tjedana svjesniji nego ikada”, poručuje Greenpeace u “eko-tjednu” u kojem obilježavamo Dan planeta Zemlje (22. travnja) i Dan obnovljivih izvora energije (26. travnja).
Petra Andrić iz hrvatskog Greenpeacea kaže kako je lijepo čuti da sada i premijer Andrej Plenković “napokon javno zagovara domaće obnovljive izvore energije”. “Mi to govorimo već cijelo desetljeće, dok je Hrvatska sustavno zanemarivala svoj ogromni solarni potencijal. I dalje smo, nažalost, pri dnu Europske unije po instaliranoj snazi solara po glavi stanovnika”, ističe Andrić.
Zatražila je od Vlade da provede u djelo ono što premijer javno zagovara i tako omogući stvarnu energetsku sigurnost građanima. “Država se prema građanima treba odnositi partnerski, a ne maćehinski te osigurati potrebnu podršku za dijeljenje energije kroz energetske zajednice”, poručila je.
Glavni autor Greenpeaceove studije “100% obnovljivo” Goran Krajačić naglasio je kako Hrvatska već sada ima tehničke mogućnosti imati 100 posto obnovljivu električnu energiju do 2030… “Energija sunca i vjetra, kao i veća energetska učinkovitost, najjeftiniji su i najbrži put do energetske sigurnosti”, naglasio je.
U Greenpeaceu navode da su prema podacima europskog analitičkog centra Ember za prošlu godinu, europske države predvodnice energetske tranzicije proizvele iz sunca više od 1000 kWh po stanovniku, dok Hrvatska s mršavih 335 kWh debelo zaostaje te je pri samom začelju EU, unatoč tome što ima neusporedivo veći solarni potencijal u odnosu na zemlje na sjeveru koje je uvelike prestižu.
Hrvatska može do sto posto OIE do 2030.
Hrvatska ima tehničke uvjete za potpuno obnovljivu električnu energiju već do kraja desetljeća, no njezin razvoj danas se može razumjeti kroz nekoliko konkretnih obilježja: razinu proizvodnje po stanovniku, strukturu budućeg sustava i način na koji se energija organizira na lokalnoj razini.
Greenpeace je u petak 24. travnja 2026. sa središnjeg zagrebačkog Trga poručio da je domaća solarna energija najjeftiniji i najsigurniji način za obuzdavanje rasta cijena. Ratni sukobi, pogotovo aktualna blokada Hormuškog tjesnaca, povećavaju nesigurnost i potiču inflaciju.
Reagirajući na takav razvoj događaja, aktivisti su zagrebački Manduševac “ukrasili” sunčevim zrakama uz golemu poruku da je sunce rješenje za smanjenje računa. Prema nedavnoj Greenpeaceovoj studiji koju je izradio tim stručnjaka sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Hrvatska može imati 100 posto obnovljivu električnu energiju već do 2030. godine.
Hrvatska kao solarna zemlja
Jedno od temeljnih obilježja hrvatskog energetskog sustava danas jest izrazit nesrazmjer između prirodnog potencijala i stvarne proizvodnje iz sunca. Prema podacima koje navodi Greenpeace u svom priopćenju, Hrvatska godišnje proizvodi oko 335 kilovatsati solarne električne energije po stanovniku, dok države koje predvode energetsku tranziciju prelaze tisuću kilovatsati po stanovniku. Primjer Estonije, koja proizvodi oko 841 kilovatsat po stanovniku unatoč sjevernijoj lokaciji, jasno pokazuje da razina proizvodnje ne ovisi primarno o insolaciji, nego o brzini implementacije sustava
U tom smislu, hrvatski solarni sektor obilježava početna faza ubrzanog razvoja: potencijal je prepoznat, tehnologija dostupna, ali sustav još nije dosegao razinu na kojoj bi proizvodnja iz sunca postala dominantna komponenta elektroenergetske mješavine. Ta razlika između mogućnosti i realizacije definira sadašnji trenutak.
Decentralizacija i kombinacija izvora
Greenpeaceova studija, izrađena u suradnji sa stručnjacima Fakulteta strojarstva i brodogradnje, opisuje elektroenergetski sustav u kojem obnovljivi izvori, prije svega sunce i vjetar, čine temelj proizvodnje električne energije. Prema tom modelu, Hrvatska bi mogla dosegnuti stopostotni udio obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije već do 2030. godine
Ključno obilježje takvog sustava nije samo zamjena jednog izvora drugim, nego promjena strukture proizvodnje. Umjesto centraliziranih elektrana, sustav se temelji na velikom broju disperziranih izvora – krovnih solarnih sustava, većih solarnih polja i vjetroelektrana. Ta decentralizacija smanjuje ovisnost o uvozu energije i povećava otpornost sustava na vanjske šokove, poput poremećaja na globalnim tržištima energenata.
U tom kontekstu, solarna energija ima specifičnu ulogu: zbog svoje modularnosti i relativno kratkog vremena izgradnje, može se razvijati postupno i raspoređeno po teritoriju, što je čini pogodnom za integraciju u postojeći sustav bez velikih infrastrukturnih zahvata, smatra Greenpeace.
Solari kao instrument stabilnosti cijena
Jedno od važnih obilježja solarne energije u hrvatskom kontekstu jest njezina uloga u stabilizaciji cijena električne energije. Greenpeace ističe da je domaća solarna energija “najjeftiniji i najsigurniji način za obuzdavanje rasta cijena”.
Tvrdnja proizlazi iz strukture proizvodnje: nakon početne investicije, troškovi proizvodnje električne energije iz sunca su niski i predvidivi, jer ne ovise o cijeni goriva. Za razliku od fosilnih izvora, čija cijena varira ovisno o globalnim tržištima i geopolitičkim okolnostima, solari omogućuju dugoročnu stabilnost troškova.
U praksi, to znači da sustav s većim udjelom solara ima manju izloženost naglim promjenama cijena energenata, što je posebno važno u uvjetima globalne nestabilnosti. Aktualni događaji, poput poremećaja u opskrbnim lancima energije, dodatno naglašavaju ovu dimenziju energetske sigurnosti.
Uloga građana i energetskih zajednica
Specifičnost razvoja solara u Hrvatskoj, kako proizlazi iz studije i priopćenja, jest i potencijal za uključivanje građana u proizvodnju energije. Greenpeace naglašava potrebu za razvojem energetskih zajednica i modela dijeljenja energije
Takvi modeli omogućuju da proizvodnja električne energije ne bude ograničena na velike investitore, nego da u njoj sudjeluju kućanstva, stambene zgrade i lokalne zajednice. U tom smislu, solarna energija dobiva i društvenu dimenziju: postaje alat za decentralizaciju ne samo proizvodnje, nego i vlasništva nad energijom.
Za razliku od tradicionalnog energetskog sustava, u kojem su građani isključivo potrošači, solar omogućuje transformaciju u tzv. “prosumere” koji su istovremeno proizvođači i potrošači električne energije. Time se mijenja odnos između korisnika i sustava, ali i način na koji se energija distribuira i koristi.
Tehnička izvedivost kao polazište
Važno obilježje Greenpeaceove studije jest jasno istaknuta tehnička izvedivost sustava koji se u potpunosti oslanja na obnovljive izvore energije. Prema glavnom autoru studije, Goranu Krajačiću s FSB-a Hrvatska već danas ima tehničke mogućnosti za takav sustav.
To znači da ključni elementi potrebni za funkcioniranje elektroenergetskog sustava: proizvodnja, balansiranje i distribucija mogu biti organizirani na temelju obnovljivih izvora. U tom okviru, solarna energija djeluje u kombinaciji s drugim elementima sustava, uključujući vjetroelektrane i mjere energetske učinkovitosti.
Time se solari ne promatraju izolirano, nego kao dio integriranog sustava u kojem različiti izvori i tehnologije zajedno osiguravaju stabilnost opskrbe.
Tempo razvoja kao ključno obilježje
Ako se hrvatski solarni sektor promatra kroz prizmu ove studije, jedno se obilježje posebno ističe: tempo razvoja. Prema Greenpeaceu, postoje projekti i interes investitora, ali procesi njihove realizacije traju dulje nego što bi to zahtijevala dinamika energetske tranzicije. U priopćenju se navodi da investitori na odluke o ključnim elementima, poput cijene priključenja na mrežu, čekaju i više od tri godine.
Takva dinamika oblikuje sadašnji sustav jednako kao i tehnološke ili prirodne karakteristike. Solar u Hrvatskoj stoga nije definiran nedostatkom resursa ili znanja, nego brzinom kojom se ti resursi pretvaraju u konkretne projekte.
Hrvatski solar kao sustav u tranziciji
Kombinacija svih navedenih obilježja pokazuje da se solarna energija u Hrvatskoj nalazi u specifičnoj fazi razvoja: između potencijala i standarda. S jedne strane postoji jasan model budućeg sustava, utemeljen na obnovljivim izvorima i decentraliziranoj proizvodnji. S druge strane, postoje konkretni pokazatelji da taj sustav još nije u potpunosti implementiran.
Upravo ta dvostrukost, istodobna prisutnost razvijenih tehničkih rješenja i nedovoljno razvijene prakse, definira današnji hrvatski solarni sektor. On više nije eksperimentalna ili marginalna komponenta energetskog sustava, ali još nije ni njegova dominantna struktura. U tom prostoru između mogućnosti i realizacije oblikuju se ključne karakteristike budućeg energetskog sustava: način proizvodnje, uloga građana i razina energetske neovisnosti.