Nove zračne snimke posjeda Holnicote u Somersetu pokazuju zelene močvare i riječne koridore okružene isušenim poljima, objavio je Guardian. Snimke su nastale tijekom iznimno vrućeg i suhog britanskog ljeta: meteorološka služba Met Office zabilježila je temperature od najmanje 38 Celzijevih stupnjeva u lipnju i kolovozu, dok pojedine postaje u južnoj Engleskoj gotovo dva mjeseca nisu izmjerile oborine.
Dok su okolni travnjaci i poljoprivredne površine posmeđili, dijelovi Holnicotea na kojima su obnovljene močvare, vraćeni prirodniji tokovi rijeka i ponovno uvedeni dabrovi ostali su zeleni i vlažni. National Trust, organizacija koja upravlja posjedom, fotografije predstavlja kao primjer krajolika otpornijeg na sušu, poplave i gubitak bioraznolikosti.
Projekt obnove počeo je 2018. i obuhvaća više zahvata u slivovima rijeke Aller i vodotoka Horner Water. Na približno 5000 hektara uklanjane su ili zatvarane odvodne mreže, obnavljane močvare, sađeno je drveće prilagođeno vlažnom tlu, a rijekama je omogućen ponovni izlazak na poplavne ravnice.
Poplavna ravnica vraćena rijeci
Rijeke su stoljećima produbljivane, ispravljane i usmjeravane u jedan kanal kako bi voda što brže otjecala s poljoprivrednog zemljišta. Takav sustav olakšava isušivanje tla, ali istodobno ubrzava prolazak vode kroz sliv: tijekom obilne kiše povećava nagli dotok nizvodno, dok se u sušnom razdoblju u tlu zadržava manje vode. Na Holnicoteu je taj pristup preokrenut metodom nazvanom “Stage 0“, koja rijeku ponovno povezuje s cijelim dnom doline.
Na rijeci Aller zatrpan je 1,2 kilometra dug, produbljen i ispravljen kanal, nakon čega je vodi dopušteno da sama oblikuje mrežu plićih tokova, bara i vlažnih udubina. Tako je nastalo sedam hektara novih vodenih i močvarnih staništa. U širem području posađeno je 25.000 vrba, sremza i crnih topola, a mrtvo drvo ostavljeno je u sustavu kako bi usporavalo vodu i povećalo raznolikost staništa.
Mjerenja Sveučilišta u Exeteru, Loughboroughu, Nottinghamu i Umeåu tijekom prve godine nakon završetka zahvata pokazala su da je razina podzemne vode na pojedinim mjestima porasla za više od jednog metra. Prosječni vrhovi vodnih valova nizvodno bili su 38 posto niži, mutnoća vode smanjena je 41 posto, a površina vodenih staništa povećala se s 0,18 na 3,42 hektara, odnosno za 1780 posto. Riječ je o rezultatima objavljenima u institucionalnom izvješću projekta; praćenje se nastavlja, a ti nalazi sami po sebi još ne pokazuju kako bi sustav djelovao pri svakoj vrsti suše ili poplave. (University of Exeter)
Dabrovi održavaju vodu u krajoliku
Dodatni dio obnove preuzeli su euroazijski dabrovi. Prvi par pušten je 2020. u ograđeno područje, gdje su životinje gradnjom brana pretvarale šumu u sustav bara i vlažnih staništa. Nakon pokusnog razdoblja nekoliko parova pušteno je 2026. u otvoreni krajolik Holnicotea. Njihove brane usporavaju otjecanje, podižu lokalnu razinu vode i stvaraju složenija staništa, ali se njihova aktivnost mora pratiti ondje gdje bi mogla ugroziti infrastrukturu ili okolno zemljište.
Obnovljena močvara ove je godine poslužila i kao dodatni pašnjak. Zakupnica zemljišta Holly Purdy kazala je da su goveda tijekom vrućine ondje nalazila hlad, vodu i močvarne biljke koje su nastavile rasti unatoč suši. Takav pašnjak omogućio joj je da ljeti smanji ispašu na glavnoj farmi i sačuva više krme za zimu, no riječ je o iskustvu jedne farme, a ne o mjerenju primjenjivom na sve poljoprivredne sustave.
Obnova takvih staništa važna je i zbog njihova dugotrajnog nestajanja. Natural England procjenjuje da je Engleska tijekom posljednjih 500 godina izgubila približno 90 posto svojih močvara, ponajprije zbog isušivanja i prenamjene zemljišta. Preostale i obnovljene močvare mogu zadržavati vodu, filtrirati sediment i hranjive tvari te pružati stanište vrstama koje ovise o slatkovodnim ekosustavima.
Može li obnova močvara smanjiti rizik od požara?
National Trust tvrdi da Holnicote pokazuje kako obnova vlažnih staništa može povećati otpornost i na požare, uspoređujući ga s posjedom Dunwich, na kojem je požar ovoga ljeta zahvatio obnovljenu nizinsku vrištinu. Vlažnija vegetacija i tlo načelno su manje podložni zapaljenju, ali zračna fotografija zelene površine ne može sama dokazati koliko je opasnost od požara smanjena. Dosad objavljeni rezultati Holnicotea ponajprije mjere razinu vode, poplavne valove, mutnoću i površinu staništa, ali ne i ponašanje vatre.
Istraživanja potvrđuju potencijal obnovu prirodnih procesa, ali upozoravaju da učinak ovisi o tlu, nagibu, vegetaciji, veličini sliva i vrsti vremenskog ekstrema. Sustavni pregled Gemme L. Harvey i suradnika iz institucija među kojima su Queen Mary University of London, Environment Agency, National Trust i University of Sussex, “The role of rewilding in mitigating hydrological extremes: State of the evidence“, objavljen 2024. u časopisu WIREs Water, utvrdio je da za ublažavanje velikih voda postoji više dokaza nego za suše. Manje od trećine obuhvaćenih istraživanja istodobno je proučavalo visoke i niske protoke, a nedostaju dugoročne studije s mjerenjima prije i poslije zahvata.
Noviji pregled Catherine E. Cowie i suradnika sa Sveučilišta u Yorku i Stockholm Environment Institutea, “Quantifying the Co-Benefits From Nature-Based Flood Management: A Scoping Review of Evidence in the UK“, objavljen 2026. u istom časopisu, obuhvatio je 205 nalaza iz 27 znanstvenih i stručnih izvora. Autori su pronašli koristi za kakvoću vode, bioraznolikost i regulaciju vodnog režima, ali i velike razlike u kvaliteti mjerenja. Budući da je riječ o pregledu literature, uključujući sivu literaturu, rad ne određuje koliki bi učinak sličan zahvat imao na drugom slivu.
Holnicote zato pruža uvjerljiv primjer mogućeg smjera prilagodbe, potkrijepljen početnim hidrološkim mjerenjima, ali nije univerzalan recept ni zamjena za smanjenje emisija stakleničkih plinova. National Trust poziva britansku vladu da močvare, zdrava tla i prirodne riječne ravnice počne tretirati kao infrastrukturu koja, uz druge mjere zaštite, može pomoći zajednicama da lakše podnesu sve toplije i nestabilnije klimatske uvjete.