Lažni stručnjaci, logičke zablude, nemoguća očekivanja, nekritično selektiranje argumenta/informacija i manjak sistemskog razumijevanja pravila po kojima funkcionira svijet, pojmovi su koji su dijelom svake teorije zavjere: od one da su cjepiva prepuna čipova, preko “chemtrailsa” pa do zavjera uzrocima globalne pandemije, ili samih klimatskih promjena.
Kognitivni psiholog iz Australije John Cook bavi se istraživanjem ovih fenomena od 2007. godine. On je razvio gore nabrojanih pet osnovnih kategorija koje naziva “Pet trikova dezinformatora”. No, unutar tih pet, Cook je opisao više od 20 metoda koji se koriste prilikom širenja dezinformiranja. Cook smatra da se razumijevanjem ovih osnovnih pet kategorija razvija “imunitet” na dezinformacije.
Neke od tehnika za poricanje znanosti su, primjerice:
Ad hominem napadi – kada umjesto argumenata napadamo osobu koja iznosi argument: “Ne može se vjerovati klimatskoj znanosti jer su klimatski znanstvenici pristrani”;
Dvosmislenost – namjerna upotreba dvosmislenog jezika kako bi se dovelo do pogrešnog zaključka. “Očitanja termometra nisu pouzdana što znači da ne znamo događa li se globalno zatopljenje”;
Anegdota – korištenje osobnog iskustva ili izoliranih primjera umjesto čvrstih argumenata ili uvjerljivih dokaza. “Danas je hladno – što se dogodilo s globalnim zagrijavanjem?”.
Prenapuhavanje – fokusiranje na nebitan aspekt znanstvenog istraživanja, njegovo prenapuhavanje kako bi se odvratilo ili dovelo u sumnju glavne zaključke istraživanja. “Grafikon hokejaške palice nije valjan jer sadrži statističke pogreške”.
Skupni lažni stručnjaci – citiranje velikog broja naizgled stručnjaka koji tvrde da ne postoji znanstveni konsenzus o temi. “Ne postoji konsenzus stručnjaka jer je 31.487 Amerikanaca sa znanstvenom diplomom potpisalo peticiju u kojoj kažu da ljudi ne remete klimu”.
Probiranje podataka – pažljivo odabiranje podataka za koje se čini da potvrđuju jedno stajalište dok se zanemaruju drugi podaci koji su u suprotnosti s tim stajalištem. ”Globalno zagrijavanje zaustavljeno je 1998.”.
Kontradikcije – istodobno vjerovanje u ideje koje su međusobno kontradiktorne. “Temperaturni rekord izmislili su znanstvenici… temperaturni rekord pokazuje hlađenje”.
Teorija zavjere – tvrdnje da postoji tajni plan za provedbu podle sheme kao što je skrivanje istine. “E-pošta o klimatskim vratima dokazuje da su klimatski znanstvenici sudjelovali u zavjeri kako bi obmanuli javnost”.
Lažna rasprava – predstavljanje znanosti i pseudoznanosti u suparničkom formatu kako bi se stvorio lažni dojam znanstvene rasprave koja je u tijeku. “Poricatelji klime trebali bi dobiti jednaku pokrivenost kao i klimatski znanstvenici, pružajući uravnoteženiju prezentaciju mišljenja”.
Lažni stručnjaci – predstavljanje nekvalificirane osobe ili institucije kao izvora vjerodostojnih informacija. “Umirovljeni fizičar protivi se konsenzusu o klimi, tvrdeći da je trenutna promjena vremena samo prirodna pojava”.
Lažna analogija – pod pretpostavkom da su dvije stvari slične na neki način, slične su i na neki drugi način. ”Klimatski skeptici su poput Galilea koji je preokrenuo znanstveni konsenzus o geocentrizmu”.
Lažan izbor – predstavljanje dviju opcija kao jedine mogućnosti, kada postoje druge mogućnosti. “CO2 zaostaje za temperaturom u rekordu jezgre leda, što dokazuje da temperatura pokreće CO2, a ne obrnuto”.
Miješanje jabuka i krušaka – netočna tvrdnja da su dvije stvari ekvivalentne, unatoč činjenici da među njima postoje značajne razlike. “Čemu sva ta buka oko COVID-a, kada tisuće umiru od gripe svake godine”.
Imunost na dokaze – ponovno tumačenje bilo kojeg dokaza koji se suprotstavlja teoriji zavjere kao da potječe iz zavjere. “Te istrage koje su otkrile da se klimatski znanstvenici nisu urotili bile su dio zavjere”.
Nemoguća očekivanja – zahtijevanje nerealnih standarda sigurnosti prije djelovanja u skladu sa znanošću. ”Znanstvenici ne mogu čak ni predvidjeti vrijeme sljedeći tjedan. Kako mogu predvidjeti klimu za sto godina?”.
Cook navodi još mnoštvo sličnih kategorija, poput logičkih zabluda, u kojima zaključak nije posljedica premise. Ili pseudoargumenti tzv. “tihe većine” koja podrazumijeva da su glasni znanstvenici tek šačica ljudi s osobnim interesima.
Potom je tu i pogrešno predstavljanje odnosno “vađenje stvari iz konteksta”, zatim pomicanje ciljeva, pretjerano pojednostavljivanje poput “CO2 je hrana za biljke pa će sagorijevanje fosilnih goriva biti dobro za biljke”.
A tu su još i klasični trikovi preusmjeravanja pažnje, poput “kopaj ovdje, ne tamo”…
Više o ovome moguće je doznati ovdje.