Afrički pingvin (Spheniscus demersus), jedina vrsta pingvina u Africi, koja obitava na obalama Južne Afrike i Namibije – nalaze se na rubu opstanka. Njihova se populacija urušila za gotovo 80 posto u posljednjih trideset godina, a do kraja 2023. ostalo je tek oko 8750 parova koji se gnijezde.
Zbog tako dramatičnog pada, Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) proglasila je ovu vrstu kritično ugroženom u listopadu 2024., a zaštitari prirode upozoravaju da je 97 posto izvorne populacije već izgubljeno te da bi afrički pingvin ovim tempom mogao nestati u divljini do 2035. godine.
Jedan od glavnih uzroka strmoglavog pada brojnosti jest nedostatak hrane: sitne plave ribe poput srdela i inćuna, a uslijed klimatskih promjena i izravne konkurencije komercijalnog ribolova na iste vrste plijena. Kada pingvini ne unesu dovoljno hrane, često uopće ne započinju gniježđenje ili napuštaju svoja jaja i mladunce, što dodatno ubrzava pad populacije.
Borba za ribu
U studenome 2025. objavljeno je istraživanje Sveučilišta St Andrews koje je na afričkim pingvinima po prvi put kvantificiralo utjecaj ribolova na njihove kolonije. Znanstvenici su uveli novi pokazatelj nazvan “intenzitet preklapanja” koji ne mjeri samo koliko se prostor za hranjenje pingvina poklapa s područjima ribolova, već i koliki je dio populacije pingvina time pogođen.
Dr. Jacqueline Glencross, voditeljica istraživanja, istaknula je da su htjeli bolje procijeniti koliko je pingvina potencijalno ugroženo kada ribarski brodovi operiraju u blizini. Dakle, ne samo gdje dolazi do preklapanja, nego i koliko to obuhvaća životinja. Analizirajući podatke praćenja kretanja pingvina s kolonija na otocima Robben i Dassen u Južnoafričkoj Republici, tim istraživača ustanovio je dramatičan porast preklapanja u godinama oskudice plave ribe.
Primjerice, tijekom 2016. (kada je biomasa plijena bila vrlo niska) oko 20 posto pingvina hranilo se na istim područjima kao i aktivni ribarski brodovi, dok je u godinama s obilnijim ribljim zalihama taj udio pao na svega četiri posto. To znači da se natjecanje između ribara i pingvina zaoštrava kada je hrane malo, što je osobito kritično u razdobljima podizanja mladunaca kada odrasli pingvini moraju učinkovito pronalaziti hranu za svoje mlade.
Mjere za zaštitu pingvina
Ova istraživanja pružaju novi alat za upravljanje morskim ekosustavom. “Mjerenje intenziteta preklapanja može pomoći u procjeni rizika i planiranju dinamičkih zaštićenih morskih zona koje se mogu prilagoditi promjenama u raspoloživosti plijena”, stoji u istraživanju. Jednostavno rečeno, ribari neće moći ribati tamo gdje pingvini traže hranu.
To je zbog toga što postojeći napori pokazuju da se afrički pingvini mogu oporaviti ako im se osiguraju povoljni uvjeti. Tijekom proteklih desetljeća proveden je čitav niz mjera s ciljem ublažavanja nestašice hrane i drugih prijetnji ovoj vrsti.
Uvedene su zone bez ribolova. Eksperimentalna zabrana komercijalnog izlova sardela i inćuna u radijusu od 20 km oko odabranih kolonija pingvina (2008.–2019.) omogućila je pingvinima lakši ulov plijena i povećala preživljavanje njihovih mladunaca te čak dovela do malog porasta populacije (oko 1 posto).
Osmišljena su umjetna gnijezda. Postavljanje umjetnih gnijezda u kolonijama povećalo je uspješnost izlijeganja jaja za 16,5 posto u odnosu na prirodna gnijezda koja su bila izložena vremenskim nepogodama.
Znanstvenici su počeli spašavati mladunce. Prema nacionalnom planu upravljanja iz 2013., tisuće napuštenih ili pothranjenih beba pingvina zbrinuto je u rehabilitacijskim centrima i po odrastanju vraćeno u prirodu.
Smanjeno je onečišćenje. Privremena obustava tzv. bunkeringa (pretakanja goriva brod-brod) u zaljevu Algoa 2023. uklonila je izvor onečišćenja naftom i buke pod morem. Ubrzo nakon toga kolonija pingvina na obližnjem otoku St. Croix prvi je put u deset godina zabilježila blagi porast broja jedinki pingvina.
Uvedene su i pravne zaštite hranilišta. U ožujku 2025. Visoki sud u Pretoriji u Južnoafričkoj Republici naložio je desetogodišnju zabranu komercijalnog ribolova sardela i inćuna u moru oko šest ključnih kolonija pingvina, što su zaštitarske udruge pozdravile kao povijesnu pobjedu u borbi za spas ove kritično ugrožene vrste.
Stručnjaci naglašavaju da se afrički pingvini mogu oporaviti kada im okolnosti idu u prilog, no ključno je nastaviti štititi njihova hranilišta od prekomjernog izlova i drugih štetnih djelatnosti. Spas ove karizmatične ptice ujedno znači i očuvanje šireg morskog ekosustava kojem pripada. Kao kanarinac u rudniku, zdravlje pingvina je svojevrsni test za ocean.
Stanje ove vrste signalizira stanje okoliša, pa će mjere koje ga štite koristiti i brojnim drugim vrstama. Uz dosljednu provedbu zaštitnih mjera, postoji tračak nade da će se afrički pingvin ipak uspjeti spasiti od samog ruba izumiranja i da će se obnoviti barem dio nekadašnje populacije.
