Krajem kolovoza Sava je i nakon kiše ostala u domeni niskih voda, a zagrebačka postaja 27. kolovoza pokazivala je −281 centimetar. Na Dravi kod Osijeka 1. kolovoza izmjeren je novi najniži vodostaj od početka mjerenja, −192 centimetra, a novi minimum zabilježen je i na Dunavu kod Batine. Negativne vrijednosti označavaju položaj vode prema nultoj koti postaje, a ne dubinu rijeke. Vodostaj od −192 centimetra pritom znači da se površina vode nalazila 192 centimetra ispod nulte kote mjerne postaje, odnosno referentne razine vodomjera, no taj podatak ne označava dubinu rijeke.
Uzroci rekordno niskih vodostaja Drave i Dunava protežu se izvan hrvatskog dijela njihovih slivova. DHMZ ih povezuje s dugotrajnim manjkom oborine tijekom 2025. i 2026., visokim temperaturama u uzvodnim područjima te malom količinom snijega nakupljenom u Alpama. Istodobno je zima 2025./2026. u Hrvatskoj uglavnom imala prosječnu sezonsku količinu oborine, a u siječnju je snježni pokrivač zabilježen u cijeloj unutrašnjosti. Stanje velikih prekograničnih rijeka ne može se izvoditi samo iz oborinskih prilika na hrvatskom teritoriju. Takvo stanje zove se hidrološka suša i nastaje kada se zbog dugotrajnog manjka vode smanje riječni protoci određene razine jezera i podzemnih voda. Može se razviti nekoliko mjeseci nakon početka meteorološke suše i potrajati nakon povratka oborine.
Zajednička analiza njemačke, švicarske i austrijske meteorološke službe pokazuje da je zimsko polugodište od studenoga 2025. do travnja 2026. u Alpama bilo 1,1 Celzijusa toplije od prosjeka razdoblja od 1991. do 2020. godine. U sjevernim Alpama bilo je to drugo najsuše zimsko razdoblje od 1991., a u južnima najsuše otkako postoje mjerenja. Prosječne visine snijega bile su među pet najnižih od 1991. Premda su pojedina alpska područja od sredine veljače dobila obilnije oborine, one nisu nadoknadile manjak nakupljen tijekom prethodnih mjeseci.
Kako alpski snijeg utječe na Dravu i Dunav
Alpski snijeg postupnim otapanjem napaja Dravu i alpske pritoke Dunava tijekom proljeća i početkom ljeta. Kada je snježna zaliha mala, dotok slabi u dijelu godine u kojem visoke temperature istodobno povećavaju isparavanje. Manjak snijega stoga je jedan od čimbenika ovogodišnjih rekordno niskih vodostaja, zajedno s dugotrajnim manjkom oborine i visokim temperaturama na širem području slivova.
Dunav je kod Batine do 3. kolovoza bio ispod praga hidrološke suše 142 dana, odnosno 66 posto dotadašnjeg dijela godine, što DHMZ svrstava u ekstremnu hidrološku sušu. Nekoliko kišnih epizoda zato može kratkotrajno povisiti vodostaj, ali ne mora nadoknaditi dugotrajan manjak vode u slivu, objašnjava DHMZ. Satelitska analiza suša u dunavskom slivu pokazala je da se vlaga u površinskom sloju tla nakon oborine može povećati dok dublji slojevi ostaju isušeni, pa kratkotrajno poboljšanje ne pokazuje oporavak zaliha vode u tlu.
Slika 1: (a) Karta digitalnog modela elevacije (DEM) sliva rijeke Dunav koja uključuje Češku Republiku i Republiku Moldaviju. (b) Karta korištenja zemljišta i pokrova zemljišta (LULC) sliva rijeke Dunav koja uključuje Češku Republiku i Republiku Moldaviju.
Kako obnova rijeka zadržava vodu u krajoliku
Trajanje vode u slivu ovisi i o stanju riječnog korita, okolnog tla i poplavne ravnice. Izravnata i produbljena korita ubrzavaju njezino otjecanje, dok povezani rukavci, močvare i poplavne šume povećavaju prostor u kojem se voda može privremeno zadržati. Obnova tih prirodnih područja usporava prolazak vodnog vala, potiče procjeđivanje u tlo i pridonosi obnavljanju plitkih podzemnih voda.
Opseg učinka obnove rijeka ovisi o veličini sliva, reljefu, sastavu tla, prethodnoj zasićenosti zemljišta i prostoru dostupnom rijeci. Na manjim rijekama i potocima promjene se mogu izravnije mjeriti kroz smanjenje poplavnih vrhunaca, dulje zadržavanje vode i stabilniju vlažnost okolnog tla. Na velikim rijekama poput Drave i Dunava obnova pojedinih dionica ponajprije povećava lokalnu retenciju i otpornost poplavnih ravnica, dok njihov ukupni protok ostaje povezan s oborinama, temperaturama i snježnim zalihama u cijelom međunarodnom slivu.
Kako su obnovljeni rukavci Drave
Zahvati projekta DRAVA LIFE pokazuju kako se ponovno povezivanje rukavaca provodi na velikoj nizinskoj rijeci. Kod Donje Dubrave i Legrada obnovljeni su nekadašnji rukavci koji su zbog produbljivanja glavnoga korita veći dio godine ostajali suhi. Voda sada kroz njih protječe češće, a postojeće i novoiskopane bare zadržavaju vodu i pri niskim vodostajima. U obnovljenom rukavcu pronađene su brojne mlade ribe, a potvrđena je i prisutnost gavčice (Rhodeus amarus), kojoj mirnije vode služe kao stanište i područje razmnožavanja. Kod Novačke uklonjena je 115 metara duga sedimentna prepreka na ulazu u postojeći rukavac te je prokopan početni kanal novoga rukavca dug 1,2 kilometra.
Raspodjela protoka između glavnoga korita i rukavaca povećala je raznolikost brzih, sporih, dubokih i plitkih staništa. Ponovno pokrenuta erozija i taloženje sedimenta počeli su oblikovati sprudove, obale i mirnije dijelove toka, a projektno praćenje zabilježilo je veću morfološku raznolikost i korištenje novih vodenih površina od ciljnih vrsta riba i ptica. Na području Novačke početni rezultati upućuju i na manji pritisak vode na postojeće nasipe. Procjena se temelji na izvješću samoga projekta, a razdoblje praćenja nakon zahvata bilo je kratko, pa trajnost ekoloških i hidrauličkih promjena još treba potvrditi višegodišnjim mjerenjima.
Obnova rijeka povezuje zaštitu od poplava i bioraznolikost
Povezivanje prirodnih procesa i zaštite naselja već je ugrađeno u sustav obrane od poplava uz Savu. Velike poplavne površine Lonjskog polja prihvaćaju dio viška vode koji rijeka tijekom visokih vodostaja ne može provesti koritom. Sustav uz retencijske prostore obuhvaća nasipe, kanale i druge vodne građevine, a povremeno plavljenje istodobno održava močvare, poplavne šume, pašnjake i uvjete za tradicionalno stočarstvo. Poplavna ravnica time dobiva infrastrukturnu ulogu u zaštiti naselja i očuvanju ekosustava.
Na Jadru i Vrljici obnova je usmjerena na uzdužnu povezanost rijeka i stanje njihovih obala. Projekt Improve River LIFE, koji traje od rujna 2023. do kolovoza 2028., predviđa uklanjanje ili prilagodbu najmanje triju umjetnih prepreka. Time bi se ponovno povezalo najmanje 7,5 kilometara toka Vrljike i dva kilometra Jadra. Obnova pojasa autohtone obalne vegetacije trebala bi ublažiti unos hranjivih i drugih tvari s poljoprivrednih i urbanih površina, utjecati na kretanje sedimenta te očuvati raznolikost staništa na riječnom dnu. Riječ je o planiranim rezultatima projekta, čiji će se stvarni učinci moći ocijeniti nakon izvođenja zahvata i praćenja obnovljenih dionica.
Učinke obnove rijeka treba mjeriti kroz cijeli sustav
Obnova riječnog sustava obuhvaća više odluka od samoga uklanjanja pregrade ili prokopavanja rukavca. Potrebno je utvrditi količinu vode potrebnu za očuvanje riječnih staništa, prostor prihvatljiv za povremeno plavljenje, način upravljanja sedimentom te mogući utjecaj na poljoprivredno zemljište, naselja, infrastrukturu i izvorišta. Ovisno o položaju i funkciji građevine, zahvat može uključivati njezino uklanjanje, prilagodbu načina rada, otkup zemljišta, naknadu korisnicima ili ugovoreno plavljenje određenih površina. Plan upravljanja vodnim područjima do 2027. među preduvjetima renaturalizacije navodi procjenu budućih protoka i upravljanje sedimentom.
Uspjeh obnove u zadržavanju vode može se mjeriti promjenom poplavnih vrhova i razine podzemnih voda, stanjem staništa tijekom suše, troškovima održavanja te posljedicama za vlasnike i korisnike zemljišta. Takvo praćenje pokazalo bi kako se ekološke koristi povezuju sa zaštitom naselja, vodoopskrbom i lokalnim gospodarstvom te u kojim uvjetima obnova daje slabije rezultate. Obnovljena rijeka tada se može vrednovati kao dio zajedničke infrastrukture za upravljanje vodom, prilagodbu klimatskim promjenama i očuvanje bioraznolikosti.