Kada god se negdje u medijima pojavi naziv Rio Tinto, novinari i ekološki stručnjaci diljem svijeta, čini se, dobiju obavijest ako kompanija ide u nove pohode i prodore. Tako sam na informacije o projektu u Srbiji guglanjem naišla na tekstove objavljene u medijima ili znanstvenim časopisima iz svih dijelova svijeta, ali s fokusom na Australiju, Južnu Ameriku, Madagaskar, Papuu Novu Gvineju i Španjolsku.
Ovom je popisu posljednje dvije godine dodana i nama bliska Srbija. Pa promotrimo zašto je tako i kako je došlo do toga da javnost diljem svijeta natprosječno budno prati svaki potez jedne kompanije.
Kako je Rio Tinto dobio ime
Prije nego što je rudarska kompanija privatizirala i brendirala ovaj naziv, Rio Tinto, španjolski za Crvena rijeka, bilo je tek ime tekućice koja je tekla pokrajinama Andaluzija i Huelva ulijevajući se u Atlantik.
Crvena rijeka dobila je ime po boji vode, karakterističnoj zbog zasićenosti željezom i drugim rudama i mineralima. Upravo to prepoznali su u 19. stoljeću engleski industrijski kapitalisti koji su 1873. godine osnovali kompaniju Rio Tinto Company Ltd. kao španjolsku kompaniju s engleskim kapitalom.
Od tada do danas kompanija se često navodi kao engleska, australska pa čak i kineska. Rio Tinto ima kompleksnu povijest, s vlasničkom strukturom koja se proteže kroz više zemalja, što često dovodi do konfuzije.
Počeci kompanije u 19. stoljeću
Dakle, u 19. stoljeću Rio Tinto Company ltd. kupuje od španjolske vlade za 3, 68 milijuna funti jedan od najstarijih svjetskih rudnika bakra, poznat od rimskog doba, a koji se nalazi u jugozapadnoj Španjolskoj, u Huelvi. Cilj je eksploatacija bakra, zlata i srebra. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća Rio Tinto širi se globalno kao prepoznatljiv simbol britanskog rudarskog carstva, a posebno je primijećena njihova prisutnost u Južnoj Americi i Africi.
Dual listing i spajanje s Conzinc Riotinto of Australia (CRA)
Sredinom 20. stoljeća (1962.) kompanija se spaja s Conzinc Riotinto of Australia (CRA), čime šire poslovanje na četvrti kontinent, a firma tada dobiva dualnu vlasničku strukturu koju danas prepoznajemo kao “britansko-australsku”.
Kompanija i dalje ostaje britanska, no dio korporativne strukture sada je registrirano i u Australiji. Taj dualni aspekt formalno se registrira 1995. kada se firma i službeno reorganizirala u “Dual listed Company” (kompanija s dvostrukim kotiranjem).
Taj oblik organizacije omogućava kompanijama da posluju kao jedno poduzeće, ali i dalje imaju odvojene dionice i odvojeno listanje na burzi, često kako bi se zadovoljili zakoni i tržišni uvjeti u različitim zemljama. Takve kompanije istodobno su izlistane na dvije burze, što im omogućava specifična poslovna struktura u kojoj dvije povezane kompanije rade kao jedno poduzeće. U Britaniji je tako u Londonu ostao registriran Rio Tinto plc, a u Melbourneu jer registriran Rio Tinto Limited. Rudarske aktivnosti registrirane su u Australiji, dok su poslovna kontrola i financijski aspekti korporacije zadržani sa sjedištem u Londonu.
21. stoljeće i kinesko ulaganje u Rio Tinto
U novijoj povijesti, Rio Tinto je razvio jake poslovne odnose s Kinom, posebno zbog kineske. potražnje za resursima poput željezne rude i bakra. Kineski kapital je ušao u kompaniju Rio Tinto 2009. godine pokušajem ulaganja kompanije Chinalco (Kineska aluminijska korporacija) u sklopu jedne od najvećih predloženih investicija u povijesti rudarskog sektora. Chinalco je u nekoliko navrata pokušao preuzeti veći udio u kompaniji, ali do potpunog preuzimanja nije došlo. Dakle, Rio Tinto je i dalje britansko-australska firma.
Kako piše portal Mongabay povijest tvrtke prepuna je primjera onečišćenja okoliša, oduzimanja posjeda ljudima i uništavanja vrijedne kulturne baštine, no kompanija još uvijek ne snosi odgovornosti za posljedice koje proizvodi. Isti portal ističe kako Rio Tinto još uvijek trguje dionicama na Londonskoj burzi, još uvijek posluje u 35 zemalja i još uvijek ostvaruje prihode od preko 10 milijardi dolara godišnje.