U Europskoj uniji do 29. srpnja izgorjelo je 434.976 hektara zemljišta, više nego u istom razdoblju 2025. godine. Usporedbe radi kažimo da je to područje koje pokriva 95 posto cijele Splitsko-dalmatinske županije. Europski informacijski sustav za šumske požare zabilježio je 1407 požara i procijenio da su od početka godine proizveli gotovo 18 milijuna tona ugljikova dioksida. Podaci se naknadno korigiraju kako stižu preciznije satelitske snimke, a sustav uglavnom bilježi požare veće od približno 30 hektara (veličina naselja Lanište u Zagrebu).
Političke poruke nakon požara postale su izravnije. Europska povjerenica za pripravnost i upravljanje krizama Hadja Lahbib kazala je krajem srpnja da klimatske promjene više “ne kucaju na europska vrata, nego su već unutra” te zatražila više ulaganja u upravljanje šumama, obrazovanje stanovništva i pripremu prije katastrofe. Međutim, političko priznanje problema još nije isto što i promjena klimatske politike, a većina instrumenata koje EU sada koristi bila je pripremljena prije najtežih požara.
Od gašenja požara prema prevenciji
Najvidljiviji neposredni pomak događa se u civilnoj zaštiti. EU je prije sezone rasporedila rekordnih 777 vatrogasaca iz 14 europskih zemalja, stavila u pripravnost 22 protupožarna zrakoplova i pet helikoptera te nastavila nabavu trajne europske flote. Kada požar nadmaši kapacitete pogođene države, ona može zatražiti pomoć putem Mehanizma Unije za civilnu zaštitu, nakon čega Europska komisija koordinira slanje pomoći drugih država. Ako ni ti kapaciteti nisu dovoljni, može se aktivirati rescEU, strateška pričuva EU-a koja uključuje protupožarne zrakoplove i helikoptere te drugu opremu za velike katastrofe, a u cijelosti se financira iz proračuna Unije.
To pokazuje smjer u kojem se europska politika trenutno mijenja: od sustava koji uglavnom reagira nakon zahtjeva pogođene države prema ranijem raspoređivanju ljudi, opreme, satelitskog nadzora i procjena rizika. Ipak, gašenje požara, upravljanje šumama i većina preventivnih mjera i dalje su prvenstveno odgovornost država članica. Komisija može koordinirati i financirati, ali ne upravlja nacionalnim šumama niti sama određuje prostorne i poljoprivredne politike.
Vijeće EU-a je 29. lipnja, neposredno prije vrhunca sezone, usvojilo preporuku o integriranom upravljanju rizikom od požara. Dokument traži povezivanje upravljanja zemljištem i šumama, klimatske prilagodbe, ranog upozoravanja, civilne zaštite i obnove nakon požara. Preporuka, međutim, nije pravno obvezujuća: države je trebaju provoditi u skladu sa svojim okolnostima, rizicima i sustavima upravljanja. To je važna granica sadašnje europske politike.
Klimatska otpornost kao novo središte politike
Najvažniji test bit će Europski integrirani okvir za klimatsku otpornost i upravljanje rizicima kojeg Komisija namjerava predstaviti u drugoj polovici 2026. godine. Inicijativa je pokrenuta prije ovog ljeta pa se požari ne mogu predstavljati kao njezin uzrok. Mogu, međutim, utjecati na konačnu ambiciju: hoće li okvir ostati skup smjernica i koordinacijskih mehanizama ili će sadržavati mjerljive obveze za infrastrukturu, energetiku, zdravstvo, vodu, poljoprivredu i lokalne vlasti.
Komisija najavljuje “ambiciozniji, sveobuhvatniji i usklađeniji” pristup otpornosti te želi da se klimatski rizici više uzimaju u obzir u europskim politikama i ulaganjima. Politički pomak se vjerojatno neće odmah vidjeti u novom postotku smanjenja emisija, već tek u pravilima prema kojima se grade ceste, električne mreže, bolnice, naselja i sustavi vodoopskrbe te u pitanju može li projekt koji zanemaruje buduće klimatske uvjete dobiti novac EU-a.
Razmjer potrebnih ulaganja pokazuje procjena koju je naručila Komisijina Glavna uprava za klimatsku politiku i financirala iz programa Obzor Europa. Prema toj procjeni, EU, države članice i privatni sektor trebali bi do 2050. u klimatsku prilagodbu ulagati oko 70 milijardi eura godišnje. Procjena se temelji na skupinama rizika iz Europske procjene klimatskih rizika iz 2024. i troškovima pojedinih mjera prilagodbe; ona nije odluka o proračunu niti projekcija iznosa koji će doista biti potrošen.
Koliko su države spremne zajednički platiti
I pregovori o proračunu pokazat će koliko su države spremne zajednički izdvojiti za klimatsku otpornost. Komisija je predložila 10,675 milijardi eura za civilnu zaštitu i pripravnost za zdravstvene krize, dok je u pregovaračkom dokumentu Vijeća predviđeno 10,241 milijardu eura. Riječ je o još neusuglašenom iznosu u sklopu pregovora o veličini zajedničkog proračuna, u kojeg države članice uplaćuju sredstva te njegovoj raspodjeli između obrane, poljoprivrede, kohezije, zdravstva i drugih prioriteta. Promjena pregovaračkog stajališta nakon ovog ljeta bila bi konkretniji pokazatelj političkog učinka požara od izjava dužnosnika tijekom katastrofa.
Dakle, zasad nema jasnih dokaza da je ljeto 2026. navelo EU da pooštri politiku smanjenja emisija. Obvezujući cilj smanjenja neto emisija za 90 posto do 2040. konačno je usvojen 5. ožujka, mjesecima prije sadašnjih toplinskih valova i požara. Pritom je dogovoreno da se od 2036. dio cilja može ostvarivati visokokvalitetnim međunarodnim ugljičnim kreditima, dok najmanje 85 posto smanjenja u odnosu na 1990. mora biti ostvareno unutar EU-a, uz dodatne fleksibilnosti među sektorima i instrumentima.
Komisija je 17. srpnja predložila ciljanu reviziju sustava trgovanja emisijama EU ETS. Prijedlog predviđa postupno uključivanje spaljivanja komunalnog otpada, promjene u zračnom i pomorskom prometu te dodatno financiranje industrijske dekarbonizacije. Komisija ga predstavlja kao instrument za ostvarivanje klimatskog cilja za 2040., ali i za jačanje konkurentnosti europske industrije.
Stroža prilagodba, ali ne nužno strože rezanje emisija
Vijeće i Europski parlament u lipnju su privremeno dogovorili ublažavanje budućeg sustava ETS2 za zgrade i cestovni promet. Ako cijena ugljika prijeđe propisani prag, broj dodatnih emisijskih jedinica koje se puštaju iz pričuve na tržište udvostručit će se s 20 na 40 milijuna. Svaka jedinica dopušta ispuštanje jedne tone ugljikova dioksida. Time se smanjuje rizik naglog poskupljenja goriva i grijanja, ali se ujedno omogućuju veće emisije nego što bi ih sustav bez te intervencije dopustio.
EU trenutačno preraspodjeljuje strogoću klimatske politike. Jača zaštitu od požara, vrućina i drugih posljedica klimatskih promjena, dok industriji, prometu i grijanju ostavlja više vremena i prostora za smanjenje emisija. Zakonski ciljevi ostaju na snazi, ali se šire mogućnosti odgode, korištenja međunarodnih kredita i puštanja dodatnih emisijskih jedinica kada cijena ugljika postane politički ili socijalno previsoka. Teret se tako dijelom premješta sa sadašnjih emitera na buduće smanjenje emisija, javne proračune i društva koja će plaćati sve skuplju prilagodbu.
Politički rizik visokih cijena ugljika ublažava se danas, dok se trošak sporijeg smanjenja emisija prebacuje u budućnost. EU time štiti građane od naglih poskupljenja, ali istodobno štiti i industriju od pune cijene njezina onečišćenja, dok troškovi požara, vrućina i klimatske prilagodbe sve više postaju zajednički javni trošak.
Najprecizniji zaključak početkom kolovoza stoga glasi: ljeto 2026. mijenja politički jezik i povećava pritisak na civilnu zaštitu i prilagodbu, ali ne mijenja strogoću europske politike prema najvećim emiterima. To će se vjerojatno vidjeti i u konačnom okviru klimatske otpornosti, pregovorima o proračunu i zakonima kojima će EU provesti cilj za 2040., a ne prema izjavama dužnosnika tijekom požara. Drugim riječima, ni posljedice ovog ljeta možda neće biti toliko velike da napokon ozbiljno shvatimo klimatske promjene.