U tom kontekstu pitanje mogućnosti suživota s kućnim ljubimcem u domu za starije osobe predstavlja konkretan indikator širine i kvalitete socijalne skrbi.
Hrvatski Zakon o socijalnoj skrbi priznaje potrebu za individualiziranim pristupom korisnicima, ali u normativnom okviru ne postoji odredba koja bi izričito omogućila – ali niti zabranila – život s kućnim ljubimcem unutar institucije. Pravo na takav suživot time ostaje neregulirano – i de facto onemogućeno – u najvećem broju javnih i privatnih ustanova.
Ključno političko pitanje pritom nije operativne naravi, nego konceptualne: je li institucionalna skrb organizirana tako da poštuje subjektivni kontinuitet života korisnika, ili se temelji isključivo na standardiziranim procedurama, ekonomskim ograničenjima i administrativnoj kontroli?
Većina državnih i županijskih domova ne dopušta držanje životinja iz razloga koji se formalno navode kao higijenski, logistički ili zdravstveni (alergije, prostor, sigurnost). Međutim, ti razlozi proizlaze iz pravilnika i uredbi koje su rezultat političkog i administrativnog izbora – ne iz nepromjenjivih zakonskih ili tehničkih okolnosti. Čak i ako govorimo o pravilnicima poput kućnog reda domova, a koje donose ravnatelji uz suglasnost osnivača. Ti se pravilnici razlikuju po domu, no nisu zakon i mogu se izmijeniti.
Zakon dopušta, pravilnici ne
Naime, hrvatski Zakon o socijalnoj skrbi ne zabranjuje držanje kućnih ljubimaca, međutim, podzakonski akti (pravilnici) ne omogućuju takvu opciju – ne navode je niti kao mogućnost niti definiraju uvjete za implementaciju. Budući da su ti pravilnici administrativni proizvodi, moguće ih je izmijeniti – ako postoji politička volja.
Znači da nije riječ o tehničkoj neizvedivosti, već o jasnom administrativnom izboru koji sustav funkcionira na način da institucionalna skrb korisnike ljude izolira od životinja, bez da postoji i jedna norma koja to eksplicitno dopušta ili organizira. HACCP protokoli, pravilnici o kućnom redu i prostornim uvjetima mogu se modificirati ako postoji politička volja za uvođenje alternativnih modela.
HACCP se odnosi isključivo na pripremu hrane, ali se često šire tumači kao prepreka za prisutnost životinja, iako nema propisa koji zabranjuje životinje u odvojenim prostorima ako ne ulaze u kuhinje i prostore gdje se rukuje hranom. Drugim riječima, HACCP nije prepreka za kućne ljubimce u sobama korisnika, već samo u prostorima za pripremu hrane. Pozivanje na HACCP u pravilnicima kao razlog za opću zabranu ljubimaca često je pogrešna ili proizvoljna interpretacija.
Europski primjeri
U više zemalja članica EU (npr. Njemačka, Švicarska, Nizozemska) postoje regulirane prakse suživota starijih osoba s kućnim ljubimcima u domovima. U tim je slučajevima mogućnost držanja životinje vezana uz jasno definirane uvjete: neovisnost korisnika u brizi za životinju, tip smještaja (individualna soba), procjena rizika za druge korisnike te specifična prostorna i organizacijska rješenja.
U širem ideološkom okviru, ovo pitanje otvara razliku između dva modela socijalne skrbi. Prvi se temelji na biopolitičkoj logici upravljanja – u kojem institucije oblikuju i kontroliraju živote korisnika, često bez uvažavanja njihove svakodnevne prakse. Drugi pristup polazi od prava korisnika na odlučivanje o vlastitim životnim okolnostima, uključujući odnose sa živim bićima koja nisu nužno dio službeno priznate socijalne strukture.
Usporedba s drugim državama članicama EU-a pokazuje da je regulirani suživot s kućnim ljubimcima u domovima za starije izvediv uz jasno propisane uvjete: određeni tip soba, kapaciteti domova, procjena samostalnosti korisnika u brizi za životinju te definirane procedure za higijenu i sigurnost. Takvi su modeli već primijenjeni u Njemačkoj, Austriji i Nizozemskoj.
Hrvatski odnos prema ljubimcima umirovljenika
U hrvatskom kontekstu, sustav skrbi za starije osobe u znatnoj mjeri zadržava paternalističke i kontrolirajuće obrasce, bez izraženog pomaka prema participativnom modelu koji uključuje i korisnikovu autonomiju u svakodnevnim odlukama.
Otvaranje prostora za normativnu regulaciju suživota s kućnim ljubimcem u institucionalnom okruženju imalo bi višestruke političke implikacije. Riječ je o relativno jednostavnoj i niskobudžetnoj mjeri, koja može imati pozitivan učinak na percepciju sustava skrbi, kao i na mentalno i socijalno stanje korisnika. Dugoročno, takav pristup može rezultirati i smanjenjem ukupnih troškova skrbi, osobito u dijelu vezanom uz psihološku potporu i socijalnu integraciju.
Programski gledano, ovo je pitanje koje bi politički mogli artikulirati akteri koji zagovaraju načela participacije, autonomije i dostojanstva u starosti – od socijaldemokratskih opcija do zeleno-lijevih i progresivno liberalnih inicijativa. Pilot-projekti u javnim domovima, uz popratne izmjene pravilnika i edukaciju osoblja, predstavljaju izvediv i politički profilirajući potez.
Odnos društva prema umirovljenicima
U konačnici, rasprava o kućnim ljubimcima u domovima za starije nije pitanje stila života, već standarda institucionalne skrbi. Njome se testira spremnost sustava da se prilagodi potrebama korisnika, a ne obrnuto.
S obzirom na demografske i društvene trendove – uključujući starenje populacije, porast broja jednočlanih kućanstava te sve veću integraciju kućnih ljubimaca u svakodnevni život – ovo pitanje nije marginalno ni tehničko. Radi se o regulaciji dijela socijalne skrbi koji spaja stambeni, zdravstveni i socijalni aspekt, pri čemu bi praksa trebala omogućiti individualizaciju usluga, kao što se već priznaje kroz principe Zakona o socijalnoj skrbi (npr. čl. 7–12 koji propisuju poštovanje dostojanstva korisnika, njihove individualnosti, osobnosti i prava na samostalno odlučivanje). Ovo pitanje tiče se odnosa društva prema korisnicima socijalnih usluga i spremnosti sustava da omogući rješenja koja su logistički izvediva, regulatorno formulirana i politički neutralna.
Politička inicijativa u ovom smjeru ne bi zahtijevala visoka ulaganja, već jasnu regulaciju i volju za administrativnom prilagodbom. S obzirom na trendove u Europskoj uniji i mogućnosti korištenja sredstava za modernizaciju socijalne skrbi, vrijeme za testiranje ovakvih modela je povoljno.