Ovo ljeto, 2026. godine, prijeti nam, upozoravaju znanstvenici već mjesecima, najsnažniji El Niño u posljednjih 150 godina. Istovremeno se u Sjevernoj Americi održava Svjetsko prvenstvo u nogometu povodom čega čak i liječnici Svjetske nogometne reprezentacije upozoravaju na to da predviđene pauze neće biti dovoljne da spriječe toplinske udare na nogometaše. Pogotovo što će se zbog europske publike utakmice igrati u popodnevnim satima po američkim vremenskim zonama, kada će biti najvruće za igru.
Iako ne postoji konsenzus o tome kako će El Niño utjecati na Europu, sve češće procjene upozoravaju na povećan rizik od dugotrajnih toplinskih valova. U takvim uvjetima temperatura zraka postaje nedovoljna mjera stvarnog toplinskog opterećenja, jer visoka vlaga može onemogućiti hlađenje tijela znojenjem. Temperature, ako i ostanu ispod 40 stupnjeva, osjećat ćemo kao puno više od toga.
Kao pripremu za ljeto, na razini političkih preporuka, manje je važno hoće li se najcrnje prognoze ostvariti, koliko je važno da budemo spremni za takve moguće scenarije. Ne znamo, hoće li upravo zbog El Niña na Pacifiku i razlike u prethodnim temperaturama i vlagama na Atlantiku, u Europi možda doći do velikih ljetnih nevera, ili ćemo se samo peći na suncu. U oba slučaja, prijeti nam opasnost da temperature budu toliko visoke da, zbog vlage u zraku, naše tijelo izgubi mogućnost znojenja ili ulazi u rizik od dehidracije, čime onda gubi sposobnost smanjenja temperature našeg tijela, što znači da se lagano “kuhamo” iznutra.
Što je to ‘toplinsko opterećenje’?
Sve veće temperature i sve češći toplinski valovi postali su jedan od najbrže rastućih javnozdravstvenih rizika u Europi. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, toplinski stres nije više samo pitanje komfora, već jedan od sve izravnijih uzroka povećanja broja smrtnosti, kao i uzrok pogoršanja kroničnih bolesti čija je onda posljedica i pad radne sposobnosti. U znanstvenoj literaturi sve se češće koristi pojam “toplinskog opterećenja” kojim se opisuje kombinirani učinak temperature, vlage, vjetra i zračenja na ljudski organizam.
Jedan od najraširenijih indeksa je Wet Bulb Globe Temperature (WBGT) koji se koristi u zaštiti na radu, vojsci i sportu. WBGT kombinira temperaturu zraka, vlažnost, radijacijsko zagrijavanje i ventilaciju kako bi procijenio vanjsko toplinsko opterećenje kojem je osoba izložena. Ovaj indeks ne modelira izravno fiziologiju tijela, nego služi kao praktičan prag za donošenje odluka o prekidu rada ili smanjenju intenziteta aktivnosti.
Na hrvatskom jeziku ne postoji u potpunosti ustaljen i standardiziran prijevod, pa se WBGT najčešće ne prevodi, nego se koristi izvorni naziv uz objašnjenje. Kada se ipak opisno prevodi, ponekad se koristi izraz “temperatura vlažnog globusa”, no taj je prijevod nedovoljno precizan bez dodatnog pojašnjenja.
Pojam se zapravo odnosi na mjerenje koje uključuje tri odvojene komponente: temperaturu zraka, isparavanje u uvjetima vlage te izloženost sunčevom i radijacijskom zagrijavanju pomoću crne termometarske kugle. Upravo ta kombinacija omogućuje procjenu stvarnog toplinskog opterećenja u vanjskom prostoru, koje može znatno odstupati od vrijednosti prikazanih u klasičnoj meteorološkoj prognozi.
Toplinsko opterećenje u sportu
U praksi to znači da dvije lokacije s istom izmjerenom temperaturom zraka mogu imati potpuno različit toplinski stres. Primjerice, 34 stupnja Celzijusa na suhom zraku s vjetrom može biti fiziološki podnošljivije od 30 stupnjeva Celzijusa uz visoku vlažnost i bez strujanja zraka. Ta razlika čini WBGT važnim u situacijama gdje se procjenjuje sigurnost boravka i rada na otvorenom.
WBGT se zato ne koristi kao informacija za opću vremensku prognozu, nego kao alat za upravljanje rizikom. U mnogim sustavima zaštite na radu i sportskim protokolima unaprijed su definirane granične vrijednosti pri kojima se smanjuje intenzitet aktivnosti ili se uvode obvezne pauze. Znanstvenici ističu kako indeks ne opisuje samo meteorološke uvjete, već definira pragove ponašanja.
U sportu i profesionalnim natjecanjima taj je aspekt posebno važan. Tijelo tijekom intenzivnog napora proizvodi znatno više topline nego u mirovanju, pa se granica podnošljivih kombinacija temperature zraka, vlage, sunčevog zračenja i strujanja zraka pomiče prema situacijama u kojima se tijelo još može učinkovito hladiti bez prekomjernog porasta unutarnje temperature. Drugim riječima, osoba može biti u riziku od toplinskog stresa već pri umjerenijim kombinacijama temperature, vlage i sunčevog zračenja, jer se toplina koju tijelo samo proizvodi zbraja s toplinom iz okoliša.
Ovaj se problem sve češće otvara u kontekstu velikih sportskih događaja koji se održavaju u toplijim klimatskim zonama ili u razdobljima sve izraženijih toplinskih valova. Kod organizacije natjecanja uzima se u obzir ne samo temperatura, nego i kombinirani toplinski stres koji može nastati zbog vlage i sunčevog zračenja na stadionima.
Liječnička upozorenja FIFA-i
U tom kontekstu, u otvorenom pismu upućenom FIFA-i skupina liječnika, fiziologa i klimatologa upozorava da postojeće smjernice za zaštitu od topline u profesionalnom sportu nisu usklađene s najnovijim znanstvenim spoznajama o toplinskom stresu. Autori posebno ističu da se u praksi već koriste pragovi temeljeni na WBGT indeksu, ali da su oni nedosljedno primijenjeni i često postavljeni previsoko u odnosu na fiziološke granice tolerancije.
Prema navedenim preporukama, rizik od toplinskog stresa postaje značajan već kada WBGT dosegne oko 26 stupnja Celzijusa, pri čemu se u takvim uvjetima preporučuju obvezne mjere hlađenja, hidratacije i prilagodbe intenziteta aktivnosti. Na toj razini tijelo, čak i kod dobro treniranih osoba, može imati poteškoće s održavanjem stabilne unutarnje temperature tijekom kontinuiranog fizičkog napora. Daljnje povećanje toplinskog opterećenja, iznad približno 28 stupnjeva Celzijusa WBGT, prema istim smjernicama ulazi u zonu u kojoj se preporučuje odgoda ili prekid aktivnosti.
Autori pisma dodatno naglašavaju da kratke pauze za hlađenje i hidraciju, kakve se često uvode u sportskim protokolima, imaju ograničen učinak kada je okolišno toplinsko opterećenje visoko i kada je fiziološka proizvodnja topline povećana. Predviđene pauze neće biti dovoljne.
U širem smislu, ove smjernice prelaze okvir sporta i mogu se čitati kao model za sve aktivnosti koje uključuju dugotrajan fizički rad na otvorenom u uvjetima visoke temperature, uključujući građevinski i poljoprivredni sektor. Ključna implikacija je da procjena rizika ne može počivati samo na temperaturi zraka, nego na kombiniranim indeksima koji uzimaju u obzir vlagu, sunčevo zračenje i mogućnost hlađenja tijela.
Smjernice za rad na otvorenome
Slična logika primjenjuje se i u sektoru rada na otvorenom. Građevinski radnici, poljoprivrednici i radnici u infrastrukturi izloženi su dugotrajnom fizičkom naporu u uvjetima koji se brzo mogu približiti fiziološkim granicama tolerancije. U takvim situacijama WBGT se koristi kao signalni sustav koji definira kada se rad mora usporiti ili privremeno prekinuti kako bi se spriječili toplinski incidenti.
U Smjernicama za rad na otvorenom u uvjetima visokih temperatura koje je izradio Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, toplinski rizik se ne promatra kao jedinstvena vrijednost temperature zraka, nego kao kombinacija okolišnih uvjeta i fiziološkog opterećenja radnika.
Umjesto oslanjanja na jednu graničnu vrijednost, preporuke se temelje na prilagodbi organizacije rada. To uključuje smanjenje fizičkog opterećenja u najtoplijem dijelu dana, uvođenje češćih pauza u hladu ili rashlađenim prostorima te osiguravanje redovite hidratacije. Poseban naglasak stavlja se na činjenicu da se toplinski stres može razviti i kod zdravih radnika, ako je izloženost dovoljno dugotrajna ili intenzivna.
Smjernice dodatno ističu važnost prepoznavanja ranih znakova toplinskog iscrpljenja, poput vrtoglavice, glavobolje, mučnine i naglog pada koncentracije, jer u uvjetima visokog toplinskog opterećenja pogoršanje stanja može nastupiti brzo i bez jasnog upozorenja.
U praksi, ovaj pristup znači da se upravljanje toplinskim rizikom ne temelji isključivo na mjerenju temperature, nego na kombinaciji organizacijskih mjera, procjene okolišnih uvjeta i procjene fizičkog napora radnika.