Što nas čeka na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama COP 28?

Redovna konferencija UN-a o klimatskim promjenama počinje posljednji dan studenoga u Dubaiju. Cilj konferencije je napokon riješiti financijske prepreke koje onemogućavaju put ka zelenoj tranziciji. Glavna tema je analizirati napretke i prepreke u realizaciji Pariškog sporazuma. Očekivanja ekologa i klimatskih aktivista visoka su, jer bi ova konferencija napokon morala osigurati financiranje sanacije klimatskih promjena.

COP28-UAE

Ovogodišnja Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, COP 28, održava se u Dubaiju, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, od 30. studenog do 12. prosinca 2023. Očekuje se prisustvovanje više od 70.000 delegata, uključujući države članice (ili stranke) Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC). “Poslovni lideri, mladi ljudi, klimatolozi, starosjedilački narodi, novinari i razni drugi stručnjaci i dionici također su među sudionicima”, stoji na stranicama Konferencije.

Cilj COP 28 je realizacija napretka u utvrđivanju pojedinosti o financiranju gubitaka i šteta kako bi se ranjivim zajednicama pomoglo da se nose s neposrednim klimatskim utjecajima; zatim ostvarivanje globalnog financiranja napora zemalja u razvoju pri rješavanju klimatskih promjena; potom ubrzanje energetske i pravedne tranzicije. Od većih, težih i važnijih ciljeva spomenimo još smanjivanje ogromnog jaza u emisijama stakleničkih plinova među zemljama.

Jedan od glavnih fokusa ove godine bit će i “globalna procjena stanja”, što se odnosi na kojim zemlje i zainteresirane stranke analiziraju napredak u ispunjavanju ciljeva Pariškog sporazuma. Globalna analiza pokazala nam je da nismo na putu da ograničimo globalno zagrijavanje na 1,5 stupnjeva Celzijusa. Prozor za značajne promjene se zatvara, a sada je vrijeme za djelovanje. Ideja je evaluirati Pariški sporazum te iskoristiti prisustvo članova vlada raznih zemalja kako bi ih se natjeralo da donesu političke odluke koje bi se iskoristile za konkretno djelovanje i financiranje klimatskih aktivnosti u periodu od sada do 2025. godine.

Globalna analiza stanja klime i napretka prema punoj realizaciji Pariškog sporazuma pokazuje da napredak teče presporo u prevelikom broju industrija. No, za sve to postoji istovremeno, navodi se na službenim stranicama COP28, ogromna “lepeza alata i rješenja koje su predložile pojedine zemlje”, pitanje je ako ih zemlje predlažu, zašto ih zemlje i ne primjenjuju?

Zašto je COP 28 važan?

Konferencije UN-a o klimatskim promjenama (ili COP) održavaju se svake godine i jedini su svjetski multilateralni forum za donošenje odluka na tu temu, s gotovo potpunim članstvom svih zemalja svijeta. Takvo nešto mogu organizirati samo Ujedinjeni narodi čije je tijelo Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), a svrha mu je da procjenjuje znanost vezanu za klimatske promjene i na temelju toga pokuša oblikovati adekvatnu zakonsku regulativu.

Glavni cilj COP-a prema riječima na vlastitim stranicama je “okupiti svijet kako bi se dogovorio o načinima rješavanja klimatske krize, kao što je ograničavanje porasta globalne temperature na 1,5 stupnjeva Celzijusa, pomoć ranjivim zajednicama u prilagodbi učincima klimatskih promjena i postizanje net-nule emisije do 2050.”

Nažalost, umjesto da je svake godine ova konferencija sve odlučnija sanirati štete, umjesto gradnje političke volje i klimatske namjere mi vidimo razvodnjavanje svih zelenih politika. Usprkos jasnoći podataka koje znanstvenici analiziraju, jaz između znanosti i politike na COP konferencijama sve je jači i jači iz godine u godinu. Što znači da političke, ekonomske i društvene promjene kaskaju za klimatskima.

COP 28 je usmjeren na provedbu Pariškog sporazuma te jačanje klimatske akcije i ambicije za sanaciju ovog problema. Usprkos znanstvenicima koji uporno upozoravaju da se “nalazimo se u odlučujućem desetljeću za klimatske akcije”, politička akcija UN-a i dalje je nedovoljna. Pod “nedovoljna” mislimo da se globalna klimatska situacija nije obrnula, da nisu poduzete dovoljne ekonomske mjere da zapravo ostvarimo makar jedan od ciljeva Pariškog sporazuma.

Najnovija znanstvena istraživanja UN-ovog Međuvladinog panela za klimatske promjene pokazuju da se emisije stakleničkih plinova moraju smanjiti za 43 posto do 2030. u usporedbi s razinama iz 2019. godine. To je ključno za ograničavanje porasta temperature na 1,5 stupnjeva Celzijusa do kraja ovog stoljeća i izbjegavanje najgorih učinaka klimatskih promjena, uključujući češće i jače suše, toplinske valove i oborine