Potres magnitude 4,2 – 4,4 koji se u četvrtak rano ujutro dogodio u području kladere vulkana Campi Flegrei, s epicentrom u području grada Pozzuoli smještenom na zapadu Napuljskog zaljeva, povezan je s ubrzanim podizanjem tla, odnosno bradiseizmizmom: “Stopa dizanja tla nedavno se utrostručila, porastavši sa jednog na tri centimetra mjesečno”, izjavila je za ANSA-u Francesca Bianco, direktorica odjela za vulkane Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju (INGV), piše RAI.
Ovo je najjači potres u posljednjih nekoliko godina koji je ponovno izmamio ljude na ulice gradova u Napuljskom zaljevu. Neki su proveli noć na ulicama, neki su spavali u automobilima, a neki su čak pokušali ući u prostorije napuštene NATO baze u blizini Bangolija u čemu ih je sprečavala policija.
Ljudi su umorni, prestrašeni i istraumatizirani intenzitetom geoloških aktivnosti posljednje, barem, četiri godine. Brojna videa talijanskih medijskih kuća poput RAI i Corriere della Sera prikazuju građane ljute od brige za sigurnost svojih obitelji i domova. Problemi stanovnika talijanske regije Kampanija nisu samo geološke aktivnosti, već nezadovoljstvo reakcijama vlasti. Kao prvo stručnjaci šalju oprečne informacije.
Dok vrhunski stručnjaci za vulkanologiju na aktivnim, visokim, javnim i stručnim pozicijama, poput Francesce Bianco, smiruju ljude upozoravajući da nemaju izravnih dokaza o podizanju magme i mogućoj erupciji supervulkana, stručnjaci s istim kredibilitetom, a čiji su javni mandati završili, poput najglasnijeg Giuseppea De Natalea – bivšeg ravnatelja za vulkanološka istraživanja pri INGV-u – upozoravaju da seizmički rojevi, izdizanje tla i pojačani plinovi upućuju na moguću vulkansku erupciju.
Kognitivne predrasude
Da bismo zaista hladne glave promotrili ove okolnosti, moramo prvo adresirati takozvane kognitivne predrasude. Cilj toga je priprema koja je preduvjet adekvatnog javnog organiziranja za slučaj prirodne katastrofe.
Ljudima je nezamisliva geološka katastrofa koja može dovesti do globalnih fatalnih posljedica. Iako je Campi Flegrei najopasniji europski supervulkan, ravan samo Yellowstoneu u SAD-u, on je već više puta u povijesti eruptirao različitim intenzitetom. Ovom prilikom istaknut ćemo onu jaku eksploziju od prije 40.000 godina koja je dovela do izumiranja cijele jedne ljudske vrste – Neandertalaca i zavila svijet u led i s kojom je započelo posljednje ledeno doba, do one nedavnije u 16. stoljeću koja je bila znatno manja i koja je izazvala “samo” kugu u Europi.
Osim takvih, moguća je i treća, najblaža, piroklastična erupcija. Dok su prve dvije erupcije magmatske, odnosno izbacuju magmu u atmosferu u obliku lave, treća je posljedica plinova stlačenih između magme i prirodno zacementirane površine cijelog sto kilometarskog promjera kratera ovog vulkana.
Piroklasična erupcija pod pritiskom tlaka i hidrotermalnih sila smrvila bi cementni pokrov kratera vulkana u sitna kamenja koja bi poput rafala metaka eksplodirala po okolici i premda vjerojatno ne bi izazvala nikakvu globalnu katastrofu, mogla bi biti odgovorna za brojne smrti neposrednog neevakuiranog područja.
Ostavimo ovdje po strani egzistencijalne strahove i kognitivne granice te promotrimo aktivnosti u Napuljskom zaljevu s hladnom distancom promatrajući činjenice, neopterećene društvenim brigama. Vulkanske aktivnosti ne možemo izravno predvidjeti, nemamo znanost za to, nemamo niti satelite ili dubinske skenere koji mogu snimiti unutrašnjost zemlje i predvidjeti stanje magme, tj. snimiti dubinu na kojoj se ona nalazi. Imamo samo sekundarne pokazatelje na temelju kojih možemo izvući neke zaključke.
Najvažniji pokazatelji su: bradiseizmizam, odnosno izdizanje i spuštanje tla, rojevi potresa i prisustvo raznih plinova i duljina prisutnosti tih fenomena. Sve ovo imamo u Napuljskom zaljevu još od 50-ih godina 20 stoljeća. Usprkos tome što su ove aktivnosti praktički neprekinute, znanstvenici uporno pokušavaju odrediti početke i krajeve pojedinih epizoda kao međusobno nepovezane. Tako je nakon tisuća potresa koji su trajali mjesecima i smatrali se dijelom jednog istog seizmičkog roja, krajem siječnja proglašeno da je ovaj seizmički roj završio.
Nakon samo nekoliko dana mira, proglašen je početak novog seizmičkog roja, koji je trajao tjednima i opet završio nedavno. Nakon još nekoliko dana (manje od dva) bez potresa većeg od jednog stupnja, započeo je novi seizmički roj, koji je završio već nakon nekoliko dana, da bi u srijedu, samo dan prije potresa počeo novi, završio i s potresom počeo još jedan.
Radi li se o nepreciznom medijskom izvještavanju, slijepoj vjeri u stručnjaka na službenim pozicijama čije obveze podrazumijevaju ne samo promatranje potresa i vulkana već i smirivanje zabrinute javnosti, ostavimo sada sa strane. I postavimo pitanje u kojoj mjeri kognitivne predrasude svih nas utječu na adekvatnu pripremu i minimalizaciju katastrofe. Dapače, primijetimo da je na djelu identičan kolektivni kognitivni proces, koji nas gotovo jednako dugo koliko traju ove geološke aktivnosti oko Napulja, drže u stanju paralize djelovanja i po pitanju klimatskih promjena. Proces je doslovno identičan, mi dugoročne katastrofe ne želimo ni zamisliti pa se na njih niti ne pripremamo.
Ideja da je sagledavanje geoloških aktivnosti s globalnim posljedicama oblik apokaliptičnog mišljenja je naivna, jer samo zato što ne pamtimo tako velike katastrofe, ne znači da one kroz cijelu povijest Zemlje one nisu oblikovale našu prošlost rezultiravši upravo našim životima u ovom obliku u sadašnjosti.
Kako predviđamo vulkanske erupcije?
Procjena prijetnje od vulkanske erupcije uključuje praćenje nekoliko ključnih pokazatelja o kretanju magme. Prvo, seizmička aktivnost podrazumijeva povećanje broja i jačine potresa oko vulkana, što sve imamo u Napuljskom zaljevu od sredine 20. stoljeća. Drugo, plitkost tih aktivnosti, tj. plitki potresi na dubinama manjima od 10 km, dok vulkanski potresi imaju epicentar plići od pet kilometara.
Oko Napulja, najveći broj potresa zabilježen je na dubini od 3,5 kilometara. Ovakvi potresi indikatori su kretanja magme dublje u vulkanu. Najplići potres zabilježen u okolici Napulja zabilježen je na dubini od samo 800 metara. Treći faktor je harmonička aktivnost tremora (dugotrajan, neprekidan potres povezan s kretanjem fluida (magma, plinovi, voda). Važno je napomenuti da harmonički tremori ovdje još nisu zabilježeni.
Ovaj posljednji čimbenik ujedno je i najsigurniji indikator skore erupcije. Seizmolozi zbog izostanka harmoničke aktivnosti smatraju da Campi Flegrei ne mora nužno eruptirati, s čim se slaže i Giuseppe de Natale, ali ga jako brine izostanak priprema za potencijalne evakuacije ljudi u slučaju da se harmonički tremori pojave. Naime, on je zabrinut što bi u slučaju erupcije vjerojatno stradale obje ceste koje omogućavaju evakuaciju iz Pozzuolija. Izostanak izgradnje alternativnih ruta već sada znači da u slučaju da se harmonički tremori pojave, ne bi bilo dovoljno vremena za evakuacije.
Deformacija tla, odnosno podizanje i spuštanje tla – bradiseizmizam sljedeći je faktor koji upućuje na punjenje magmatske komore ili oslobađanje plinova. U Campi Flegrei već desetljećima bilježimo podizanje tla (bradiseizmizam), što ukazuje na dubinske procese. Tlo se od sredine 20. stoljeća u tom području podiglo za četiri metra, a samo posljednjih mjesec dana izdizanje je naraslo s 13 milimetara mjesečno na 30.
Plinovi i njihov kemijski sastav su idući faktor važan u procjeni vulkanskih erupcija. Mjere se promjene u emisiji plinova (CO₂, SO₂, H₂S) iz fumarola i geotermalnih izvora. Povećanje omjera CO₂/SO₂ često ukazuje na uzdizanje magme, kao i nagle promjene temperature plinova i vode. Sve ovo zabilježeno je u kalderi, štoviše, kao što smo već napominjali, zbog ovoga su zatvarane škole i institucije. Također su zabilježene i termalne anomalije, odnosno povećanja temperature u fumarolama, vrućim izvorima i podzemnim vodama.
Budući da nemamo tehnologiju satelita i radara koji mogu izravno snimiti magmu, ne možemo uz izostanak harmoničkih tremora zaključiti da je erupcija neminovna. Sve ovo i dalje može biti tek normalno ponašanje vulkana. Ipak, to što erupcija nije neminovna, ne objašnjava reakcije lokalnih i nacionalnih vlasti, na primjer izgradnju dodatnih i alternativnih cesta. RAI izvještava da talijanska premijerka Georgia Meloni “prati situaciju”.