Količina trave koja na kršu izraste prije ljetne suše važna je za ispašu i očuvanje travnjaka, no nakon sušenja postaje i gorivo za požare. Istraživanja u južnoj Hrvatskoj povezala su veću pojavnost požara s travnjacima i grmolikom vegetacijom koja se širi nakon napuštanja poljoprivrede i ispaše. Nova studija, objavljena u časopisu Nature, upućuje na to da bi na količinu trave u sušnim područjima mogao utjecati i rast koncentracije CO2.
Studija nije provedena u Hrvatskoj i ne pokazuje da će zbog više CO2 rasti trava ili požarni rizik u Dalmaciji. No, na istočnojadranskim kamenjarskim travnjacima ipak rastu i neke vrste s istim tipom fotosinteze kao afričke trave obuhvaćene istraživanjem. Dalmatinski krš razlikuje se od savana Nacionalnog parka Kruger, gdje je istraživanje rađeno, po klimi, tlu, rasporedu oborina, vegetaciji, ispaši i načinu korištenja zemljišta, pa se veličina mogućeg učinka mora istražiti lokalno.
Kako CO2 pomaže travama tijekom suše
Trave proučavane u afričkim savanama većinom koriste takozvani C4 tip fotosinteze, prilagođen visokim temperaturama i snažnoj sunčevoj svjetlosti. Taj im mehanizam omogućuje učinkovito korištenje ugljikova dioksida, zbog čega se dugo smatralo da će od njegova rasta u atmosferi imati malo koristi. Među biljkama s takvim načinom fotosinteze koje rastu na istočnojadranskim travnjacima nalaze se primorski kršin i tupi rudobrad.
Nova analiza pokazala je da se korist od dodatnog CO2 u sušnim uvjetima pojavljuje posredstvom vode. Pri višoj koncentraciji CO2 trave mogu manje otvoriti puči na listovima, izgubiti manje vode te dulje održavati fotosintezu i rast. U eksperimentima se povećala njihova nadzemna biomasa kada je voda bila ograničena, dok pri dovoljnoj opskrbi vodom povećanje nije bilo statistički značajno.
“Trave koje dominiraju savanama dosad su se smatrale uglavnom neosjetljivima na rast koncentracije ugljikova dioksida. Naši nalazi dovode u pitanje tu pretpostavku – u sušnim uvjetima viša koncentracija CO2 pomaže tim travama sačuvati vodu, smanjiti stres od suše i nastaviti rasti”, kazala je voditeljica studije Kimberley Simpson sa Sveučilišta u Sheffieldu.
Studiju “Increasing CO2 levels fertilize C4 grass production“, na afričkim savanama, a objavljenu 2026. u časopisu Nature, vodile su Simpson i A. Carla Staver sa Sveučilišta Princeton. Međunarodni tim povezao je rezultate 70 eksperimenata s povišenim koncentracijama CO2 s 32-godišnjim praćenjem produkcije trave na 533 lokacije u Nacionalnom parku Kruger te projekcijama računalnog modela.
U Krugeru proizvodnja trave porasla 28 posto
Podaci iz Krugera pokazali su da je od 1989. do 2021. procijenjena godišnja produkcija trave u prvoj godini nakon požara porasla za 75,1 gram po četvornom metru, odnosno 28 posto. Koncentracija atmosferskog CO2 u istom je razdoblju porasla s približno 350 na 415 dijelova na milijun, a relativno povećanje produkcije trave bilo je najveće na sušnijim lokacijama.
Istraživači su provjeravali može li rast trava biti objašnjen oborinama, temperaturama, rasporedom kišnih događaja, geološkom podlogom, požarima, ispašama, taloženjem dušika ili promjenama u sastavu trava. Nijedan od tih čimbenika nije potpuno objasnio trend, dok se smjer promjene podudarao s rezultatima kontroliranih eksperimenata.
Terenski podaci ipak pokazuju povezanost i sami ne dokazuju da je rast koncentracije CO2 izazvao povećanje produkcije. Zaključak autora temelji se na podudaranju rezultata terenskog praćenja, eksperimenata i računalnog modela. Praćene lokacije također nisu obuhvatile sve tipove savane, a uglavnom su birana područja s razmjerno blagim utjecajem velikih biljojeda.
Tijekom promatranog razdoblja u Krugeru su dominantnije postajale više i produktivnije vrste trava. Ta promjena objasnila je dio rasta biomase, ali ne i cijeli trend. Studija nije utvrdila je li upravo rast koncentracije CO2 izazvao promjenu sastava travnjaka, što ostaje jedno od pitanja za daljnja istraživanja.
Više trave ne znači i više pohranjenog ugljika
Veća količina trave može osigurati više hrane biljojedima, ali studija nije izravno mjerila posljedice za divlje životinje. Povišeni CO2 može povećati omjer ugljika i dušika u biljnom tkivu, pa veća količina trave može imati manju hranidbenu vrijednost. Dodatna biomasa ujedno povećava količinu goriva dostupnog požarima, iako je zabilježeni rast njihove pojavnosti u Krugeru bio malen i statistički slab.
Više trave ne jamči ni dugotrajnije skladištenje ugljika. Kada je pojedu životinje ili izgori, velik dio ugljika brzo se vraća u atmosferu, a eksperimenti nisu pokazali dosljedno povećanje biomase korijena. Posljedice su važne jer savane prekrivaju približno petinu kopnene površine Zemlje, dok tropske i suptropske savane u kojima prevladavaju C4 trave sudjeluju s oko 30 posto u globalnoj kopnenoj primarnoj proizvodnji.
Autori su modelom kopnene površine CLM5 ispitali mogući razvoj produkcije trave na jednoj sušnijoj i jednoj vlažnijoj lokaciji u Krugeru. Prema klimatskim scenarijima SSP1-2.6 i SSP3-7.0 model je od 2015. do 2100. projicirao povećanje produkcije od šest do 21 posto. Više temperature i smanjene oborine slabile su učinak dodatnog CO2, ali ga u simulacijama nisu potpuno poništile.
Projekcija ovisi o odabranim scenarijima i pojednostavljenjima modela. Model je vegetaciju na promatranim površinama sveo na C4 trave, nije obuhvatio njihovo natjecanje s drvećem te je vjerojatno precijenio rast korijena i skladištenje ugljika u tlu. Rezultati zato ne predstavljaju preciznu prognozu budućeg stanja savana, a još se manje mogu izravno primijeniti na Dalmaciju.
Što bi to moglo značiti za dalmatinski krš?
Za dalmatinski krš ostaje otvoreno: utječe li rast koncentracije CO2 na količinu i sastav trave te koliko je taj učinak važan u usporedbi s oborinama, ispašom, košnjom i napuštanjem zemljišta.
Odgovor bi mogao biti važan za očuvanje travnjaka, stočarstvo i procjenu količine biljne mase dostupne požarima, ali zahtijeva dugoročna mjerenja na lokalnim vrstama i lokalnim staništima.