”Planiramo sanaciju izvršiti do kraja godine, radimo s nadležnim institucijama da utvrdimo što se dogodilo, da se to više ne ponovi i da se sanira do kraja godine”, rekao je Tomašević na konferenciji za medije.
Odron na odlagalištu otpada Jakuševec dogodio se 11. studenoga, a prema informacijama Grada Zagreba, nije predstavljao opasnost za građane jer u razdoblju od tada do 15. studenoga, nisu zabilježene povećane količine opasnih plinova.
Tomašević je rekao i da je inspekcijski nalaz, koji bi trebao utvrditi zašto je došlo do odrona, gotov, no nije o njemu detaljnije govorio.
”Jest, mislim da ga još uvijek utvrđujemo, radi se još neka analiza tog izvješća. Možemo vam dati više informacija kasnije, nemam sve detalje”, istaknuo je Tomašević.
U indonezijskom nacionalnom parku na svijet došao rijedak sumatranski nosorogŠto nas čeka na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama COP 28?Ovogodišnja Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, COP 28, održava se u Dubaiju, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, od 30. studenog do 12. prosinca 2023. Očekuje se prisustvovanje više od 70.000 delegata, uključujući države članice (ili stranke) Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC). “Poslovni lideri, mladi ljudi, klimatolozi, starosjedilački narodi, novinari i razni drugi stručnjaci i dionici također su među sudionicima”, stoji na stranicama Konferencije.
Cilj COP 28 je realizacija napretka u utvrđivanju pojedinosti o financiranju gubitaka i šteta kako bi se ranjivim zajednicama pomoglo da se nose s neposrednim klimatskim utjecajima; zatim ostvarivanje globalnog financiranja napora zemalja u razvoju pri rješavanju klimatskih promjena; potom ubrzanje energetske i pravedne tranzicije. Od većih, težih i važnijih ciljeva spomenimo još smanjivanje ogromnog jaza u emisijama stakleničkih plinova među zemljama.
Jedan od glavnih fokusa ove godine bit će i “globalna procjena stanja”, što se odnosi na kojim zemlje i zainteresirane stranke analiziraju napredak u ispunjavanju ciljeva Pariškog sporazuma. Globalna analiza pokazala nam je da nismo na putu da ograničimo globalno zagrijavanje na 1,5 stupnjeva Celzijusa. Prozor za značajne promjene se zatvara, a sada je vrijeme za djelovanje. Ideja je evaluirati Pariški sporazum te iskoristiti prisustvo članova vlada raznih zemalja kako bi ih se natjeralo da donesu političke odluke koje bi se iskoristile za konkretno djelovanje i financiranje klimatskih aktivnosti u periodu od sada do 2025. godine.
Globalna analiza stanja klime i napretka prema punoj realizaciji Pariškog sporazuma pokazuje da napredak teče presporo u prevelikom broju industrija. No, za sve to postoji istovremeno, navodi se na službenim stranicama COP28, ogromna “lepeza alata i rješenja koje su predložile pojedine zemlje”, pitanje je ako ih zemlje predlažu, zašto ih zemlje i ne primjenjuju?
Zašto je COP 28 važan?
Konferencije UN-a o klimatskim promjenama (ili COP) održavaju se svake godine i jedini su svjetski multilateralni forum za donošenje odluka na tu temu, s gotovo potpunim članstvom svih zemalja svijeta. Takvo nešto mogu organizirati samo Ujedinjeni narodi čije je tijelo Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), a svrha mu je da procjenjuje znanost vezanu za klimatske promjene i na temelju toga pokuša oblikovati adekvatnu zakonsku regulativu.
Glavni cilj COP-a prema riječima na vlastitim stranicama je “okupiti svijet kako bi se dogovorio o načinima rješavanja klimatske krize, kao što je ograničavanje porasta globalne temperature na 1,5 stupnjeva Celzijusa, pomoć ranjivim zajednicama u prilagodbi učincima klimatskih promjena i postizanje net-nule emisije do 2050.”
Nažalost, umjesto da je svake godine ova konferencija sve odlučnija sanirati štete, umjesto gradnje političke volje i klimatske namjere mi vidimo razvodnjavanje svih zelenih politika. Usprkos jasnoći podataka koje znanstvenici analiziraju, jaz između znanosti i politike na COP konferencijama sve je jači i jači iz godine u godinu. Što znači da političke, ekonomske i društvene promjene kaskaju za klimatskima.
COP 28 je usmjeren na provedbu Pariškog sporazuma te jačanje klimatske akcije i ambicije za sanaciju ovog problema. Usprkos znanstvenicima koji uporno upozoravaju da se “nalazimo se u odlučujućem desetljeću za klimatske akcije”, politička akcija UN-a i dalje je nedovoljna. Pod “nedovoljna” mislimo da se globalna klimatska situacija nije obrnula, da nisu poduzete dovoljne ekonomske mjere da zapravo ostvarimo makar jedan od ciljeva Pariškog sporazuma.
Najnovija znanstvena istraživanja UN-ovog Međuvladinog panela za klimatske promjene pokazuju da se emisije stakleničkih plinova moraju smanjiti za 43 posto do 2030. u usporedbi s razinama iz 2019. godine. To je ključno za ograničavanje porasta temperature na 1,5 stupnjeva Celzijusa do kraja ovog stoljeća i izbjegavanje najgorih učinaka klimatskih promjena, uključujući češće i jače suše, toplinske valove i oborine
Snaga šume: Šumska kupka i šumska terapija kao preventiva bolestimaVećini nam više nije neobično čuti konstataciju da boravak u šumi na ljudski imunološki sustav djeluje izuzetno blagotvorno.
O tome se već godinama naveliko priča, a i znanost je utvrdila kako drveće kroz lišće ispušta spojeve i obogaćuje šumski zrak kemijskom tvari naziva fitoncid. Drveću ovakvo ponašanje služi za obranu od napada nametnika.
“Udisanje šumskog zraka obogaćenog ovim kemijskim spojem pomaže i ljudskom organizmu u borbi protiv bolesti”, navodi Jasna Vukas, predsjednica udruge Vrelo života i administratorica portala Snaga šume/Forest Power koji promiču vrijednosti zdravog življenja.
Jednostavnost ovog postupka oduševljava, kaže, jer treba samo boraviti u šumi što podrazumijeva udisanje svježeg zraka. Lagano kretanje je poželjno, jer ubrzava rad srca, no preporuča se tek meditativna šetnja, ne i planinarenje. Šumska kupka namijenjena je, naime, potpunom opuštanju.
“Forest bathing na engleskom, Shinrin – yoku na japanskom, ili u domaćem prijevodu šumska kupka, pojam je koji je 1980-ih godina skovao japanski liječnik i znanstvenik Qing Li“, pojašnjava, dodajući kako šuma doista ima iznenađujuće snažan terapijski potencijal.
Japanci stoljećima primjenjuju metodu resetiranja organizma naziva Shinrin – yoku što laički prevedeno znači kupanje u šumi. Radi se o jednostavnom boravku u prirodi i uranjanju u mirise koje nam ona pruža.
Mogu se, međutim, poduzimati dodatne radnje poput meditacije, fokusiranja na osluškivanje zvukova, ili na mirise, dodirivanje zemlje, biljaka i slično. “Na taj način ostvarujemo potpuni reset, kako duševni tako i tjelesni”, ističe Vukas.
Šumska terapija u Radoboju
Nedavno je na Strahinjčici, na mjestu gdje počinje certificirana staza za šumsku kupku, postavljena tabla koja upućuje posjetitelja o svim učincima ove kupke i njenom značenju te informira o vrsti šumskog pokrova brda.
Time je općina Radoboj službeno započela sa širenjem svoje turističke ponude u oblasti šumske terapije. Snaga šume/Forest Power sve jače radi na promociji šumske kupke na ovoj destinaciji kao prvoj kontinentalnoj u Hrvatskoj na dvije certificirane staze.
“Općina Radoboj posjetiteljima nudi očuvani okoliš, čisti zrak, brojne izvore čiste vode, pitoreskni krajolik prošaran šumama i zelenilom dokle god seže pogled”, opisuje naša sugovornica.
Prostor je stoga idealan za odmor od užurbane svakodnevice, stvoren za šetnju, ali i vožnju biciklom, planinarenje, paragliding i slične aktivnosti. Uz to, rijedak je primjer potpune “zelene destinacije” s vrlo modernom prezentacijom lokalnih kulturnih i prirodnih resursa.
Ova je lokacija postala druga u Hrvatskoj, pored Lošinja, gdje će se provoditi šumska terapija. “Radoboj je malo mjesto za velika djela koje omogućava poseban kontakt s prirodom”, govori Vukas.
Prvi liječnik šumske medicine u Hrvatskoj
Na 2. Hrvatskom kongresu o šumskoj terapiji koji se u rujnu održao u NP Krka, prisustvovao je prof.dr. Qing Li iz Japana. On je prvi u svijetu na znanstvene osnove postavio šumsku kupku proizašlu iz stare japanske prakse Shinrin – yoku.
Na kongresu je, između ostalih, izlagao i izv. prof. dr. Aleksandar Racz sa Zdravstvenog Veleučilišta u Zagrebu, nakon čega ga je prof.dr. Qing Li pozvao da se uključi u rad 3. INFOM-a u Japanu.
Racz je tamo prezentirao potencijale koje Hrvatska ima u razvoju šumske kupke. Također se u Japanu na Nippon univerzitetu dodatno educirao o šumskoj medicini. Tako je Hrvatska dobila prvog znanstvenika liječnika šumske medicine – prvog u Hrvatskoj, a i šire.
Foto: Prof. dr. Aleksandar Racz
Forest bath, ili kupanje u šumskom zraku, predstavlja preventivne i pomoćne terapijske metode izlaganja aromatičnim molekulama drveća šume koje imaju višestruko pozitivan utjecaj na zdravlje i kvalitetu života, opisuje prof. Racz.
“Tijekom šumske kupke hodate polako i primjećujete stvari. Osjećate povjetarac na koži, čujete zvukove potoka, ptica i šum krošnji koje njiše vjetar i primjećivanje toga prihvaćate, dajete mu gostoprimstvo, puštate da se smjesti unutar vas”, naglašava.
Odredište u forest bathingu je “ovdje”, ne “tamo”. Tempo je spor, fokus je na povezanosti i odnosu. “Nadalje, za razliku od šumske kupke, osnovni cilj šumskog liječenja je podržati dobrobit i zdravlje sudionika putem vođenih iskustava u šumama i drugim prirodnim okruženjima”, kaže Racz.
Vodič za šumsku terapiju (Forest therapy guide) omogućava pritom sigurne, nježne šetnje pružajući upute, nazvane sukladno terminologiji najvažnije osobe u razvoju šumske medicine u Americi – filozofa Amosa Clifforda tzv. invitacijama, ili “pozivima”, za senzorno otvaranje aktivnosti tijekom puta.
Šetnje slijede standardni slijed. Počinju vođenim senzornim pažnjama i aktivnostima tijela koje uspostavljaju kontakt s trenutkom i mjestom. Zatim dolazi niz poziva koji potiču povezanost, koji su često improvizirani u trenutku i prilagođeni potrebama sudionika.
“To može pratiti vrijeme lutanja i/ili sjedenje na određenom mjestu. Šetnje završavaju ceremonijom dijeljenja čaja napravljenog od prikupljenih lokalnih biljaka. Vodiči nisu terapeuti, vodiči jednostavno otvaraju vrata, a šuma iscjeljuje”, ističe Racz.
Podrška za dobrobit, osobni razvoj i možda iscjeljenje, kaže, dolazi sudionicima iz njihove interakcije s prirodnim okolišem. Vođene aktivnosti imaju jedini cilj stvoriti i održati siguran, značajan i relacijski kontakt između sudionika i prirode.
Uranjanje u prirodu
Vodiči ne postavljaju dijagnoze sudionicima, priča nam, niti ulaze u dogovore s njima o određenim pritužbama i ciljevima za dobrobit. “Osim što jednostavno pomažu ljudima da se povežu s prirodom, vodiči teže biti slobodni od agende. Pogled na ugovor o iscjeljenju, ako ga ima, gledamo kao postojanje između šume i sudionika”, navodi.
Važno je naglasiti, smatra, da se šumska terapija temelji na forest bathingu, ili Shinrin – yoku, japanskoj praksi koja je privukla pažnju zbog svoje sposobnosti da ljude uroni u njihovo prirodno okruženje. Ova praksa pomaže ljudima da duboko udahnu i ponovno otkriju svoju pravu bit, da se prisjete svrhe i kako mogu služiti svijetu.
“Uranjajući u prirodu i aktivirajući svoja osjetila, može se ubrati mnoge koristi šumske terapije kao što su poboljšana funkcija imunološkog sustava, kardiovaskularno i respiratorno zdravlje te smanjenje stresa i depresije”, pojašnjava profesor.
Podsjećajući nas da smo povezani s prirodom i svim živim bićima, šumska terapija ide dalje od fizičkih koristi te stabilizira naše raspoloženje i kogniciju. Praksa šumske terapije je otvorena, bez unaprijed određenog ishoda – usredotočuje se na poticanje uzajamnog odnosa između šume i praktičara.
“Kako bi se pružila struktura, postoji jasno definirani slijed vođenih događaja koji omogućava kreativnost i slučajnosti te pojedinačnu inspiraciju. Razvijena pod vodstvom Amosa Clifforda i drugih iskusnih vodiča, ova praksa postaje široko korištena diljem svijeta s više od 2000 obučenih vodiča u više od 60 zemalja”, navodi Racz, dodajući kako literatura kaže da je Shinrin – yoku nastao u Japanu krajem 20. stoljeća kao odgovor na tehnološki stres.
Prof. Racz je u Japanu održao prezentaciju pod naslovom ‘Povijesni prikaz uporabe ljekovitih čimbenika u Hrvatskoj s prikazom elemenata FT/Forest Therapy – od pulmološke klinike Brestovac do općine Radoboj koja ima dvije certificirane šumske staze za šumsku kupku.
Tijekom 3. INFOM-a održan je intezivan završni seminar i završetak višemjesečne edukacije kojom je nekolicina doktora iz nekoliko zemalja širom svijeta (Australija, Filipini, Kina) te kao prvi iz Hrvatske izv.prof.dr. Racz, steklo diplome specijalista šumske medicine što je medicinska specijalizacija iz segmenta preventivne medicine. Njegova diploma stoga nosi broj HRV 001.
Također je kao prvi u svijetu stekao diplomu ‘honorary forest therapy guide’ – počasni vodič šumske terapije, od strane američkog udruženja ANFT (The Association of Nature and Forest Therapy) sa sjedištem u SAD-u.
Riječ je o jednoj od najcjenjenijih organizacija koja školuje vodiče i terapeute šumske terapije, uz INFOM, koji je jedini koji školuje liječnike specijaliste šumske terapije.
“Time je platforma Snaga šume / Forest Power postala meritorni čimbenik u edukaciji i širenju značaja šumske kupke”, zaključuje Jasna Vukas.
“Najmanje 253.000 smrtnih slučajeva u EU-u 2021. može se pripisati izloženosti onečišćenju finim česticama (PM 2,5) većem od 5 µg/m3 koliko preporuča Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)”, navodi EEA u priopćenju.
Ta brojka veća je u odnosu na 2020. kada su fine čestice prouzročile preranu smrt 238.000 ljudi.
Povećanje se objašnjava većom izloženosti onečišćenju i blagom povećanju mortaliteta, uglavnom zbog covida-19, navodi EEA.
Tendencija ipak ostaje općenito pozitivna kada se promatra dulje razdoblje jer se od 2005. do 2021. broj prerano umrlih zbog finih čestica smanjio za 41 posto, ističe se u istraživanju.
Unatoč “velikom napretku” zadnjih godina, “utjecaj onečišćenja zraka na naše zdravlje i dalje je prevelik”, rekla je izvršna direktorica EEA-e, Leena Ylä-Mononen, po priopćenju.
EEA je upozorila da je onečišćenje zraka i dalje najveća ekološka prijetnja za zdravlje Europljana.
Ustavni sud ukinuo članak Zakona o gospodarenju otpadom, iz Grada odmah odgovoriliOdluka o ukidanju članka zakona donesena je 14. studenoga, a u četvrtak je objavljena na internetskim stranicama suda.
Ustavni sud u odluci navodi da je svatko u Hrvatskoj dužan razmjerno snositi troškove otpada za koji je osobno odgovoran, ali ujedno nije dužan na sebe preuzimati troškove koji nastaju proizvodnjom otpada za koji je odgovoran netko drugi.
“Ovaj odnos osobne odgovornosti za nastanak otpada, s jedne strane, i razmjernosti troškova nastanka tog otpada, s druge strane, usklađen je sa zahtjevom zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša… u skladu s kojim povećana razina zaštite okoliša i poboljšanje njegove kvalitete trebaju biti dio politike EU-a te osigurani u skladu s načelom održivog razvoja”, istaknuto je u odluci Ustavnog suda.
Zakonodavna i izvršna vlast, dodaju, imaju obvezu osigurati pravni okvir koji će osigurati da gospodarenje otpadom počiva na ovom odnosu osobne odgovornosti i razmjernosti.
Zaključili su i da je sporno zakonsko rješenje i odredba po kojoj kada više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, nastalu obvezu plaćanja ugovorne kazne u slučaju kada se ne utvrdi odgovornost pojedinog korisnika snose svi korisnici usluge koji koriste zajednički spremnik u skladu s udjelima u korištenju spremnika.
Navode da je utvrđivanje pojedinog korisnika odgovornog za povrede iz Ugovora o korištenju javne usluge posebno zahtjevno u višestambenim zgradama u kojima može biti znatan broj pojedinačnih korisnika javne usluge, kao i u slučajevima kada pojedine višestambene zgrade nemaju adekvatan prostor za smještaj spremnika unutar zatvorenog dijela suvlasničke zgrade, već se spremnici nalaze na javnoj površini pa su tako dostupni svima, a ne samo korisnicima određenog spremnika.
Ustavni suci smatraju da odstupanje od načela osobne odgovornosti dovodi do destimulacije onih korisnika usluge koji pravilno i uredno odvajaju svoj otpad.
“Štoviše, dio onih korisnika usluge koji ispravno i uredno odvajaju svoj otpad s vremenom će i sami prestati poštovati komunalna pravila kako bi smanjili svoj udio ukupnog troška. Ovakva ‘utrka prema dnu’ prijeti urušavanjem čitavog sustava razmjerne raspodjele troškova na temelju načela ‘onečišćivač plaća'”, zaključio je Ustavni sud.
U konačnici, dodaju, ova mjera koja bi trebala biti poticajna za korisnike javnih usluga u smislu odvajanja otpada dovest će do potpuno drugih rezultata. Ustavni sud stoga ocjenjuje kako zbog svoje nedosljednosti mjera nije sposobna ostvariti svoj deklarirani cilj.
Odluka Ustavnog suda ne utječe na provedbu novog modela prikupljanja otpada u GZ
Odluka Ustavnog suda ne utječe na provedbu novog modela prikupljanja otpada u Gradu Zagrebu, uključujući korištenje ZG vrećica, izvijestili su iz zagrebačke Gradske uprave te dodali da od njegova uvođenja nisu naplatili kolektivnu kaznu već naplaćuju individualne.
“Ustavni sud ukinuo je odredbu Zakona o gospodarenju otpadom, koji je donio Hrvatski sabor. Nije ukinuo odluku Gradske skupštine Grada Zagreba o načinu prikupljanja otpada”, izvijestili su iz zagrebačke Gradske uprave reagirajući na odluku Ustavnog suda o ukidanju odredbe Zakona o gospodarenju otpadom.
“Slične odluke donijele su i druge jedinice lokalne i područne samouprave jer su se morale uskladiti sa zakonom”, podsjetili su.
Ustavni sud ukinuo je Zakon o gospodarenju otpadom koji je propisivao da komunalno poduzeće u slučajevima kada se ne može utvrditi tko ne razvrstava otpad, može naplatiti kaznu svim suvlasnicima koji koriste zajednički spremnik.
Odluka o ukidanju zakona donesena je 14. studenoga, a u četvrtak je objavljena na internetskim stranicama suda.
Ustavni sud u odluci navodi da je svatko u Hrvatskoj dužan razmjerno snositi troškove otpada za koji je osobno odgovoran, ali ujedno nije dužan na sebe preuzimati troškove koji nastaju proizvodnjom otpada za koji je odgovoran netko drugi.
S time u vezi, iz zagrebačke Gradske uprave su naglasili da Grad Zagreb, od uvođenja novog modela prikupljanja otpada, nije naplatio kolektivnu kaznu nijednom korisniku već naplaćuje isključivo individualne kazne.
Primjerice, kažu, u rujnu je naplaćeno više od 2. 000 pojedinačnih kazni.
Poručili su i da ta odluka Ustavnog suda ne utječe na provedbu novog modela prikupljanja otpada u Gradu Zagrebu, uključujući korištenje ZG vrećica.
Eurozastupnici su na plenarnoj sjednici u Strasbourgu usvojili stajalište Parlamenta o novim pravilima za smanjenje, ponovnu upotrebu i recikliranje ambalaže, a na temelju kojih će voditi pregovore s vladama članica EU o uvođenju ovih odredbi u nacionalna zakonodavstva.
Zastupnici su odobrili izvješće, koje predstavlja mandat Parlamenta za pregovore s vladama EU-a, s 426 glasova za, 125 protiv i 74 suzdržanih.
Na temelju odluke Parlamenta od 22. studenog, pristupit će se pregovorima s Vijećem EU-a koje još treba donijeti svoj stav.
Europska komisija je u studenom 2022. godine, predstavila svoj prijedlog izmjene propisa o ambalažnom otpadu kako bi se smanjila njegova količina u EU-u. Cilj predložene uredbe je, među ostalim, osigurati da se sva ambalaža može ponovno upotrijebiti ili reciklirati. Ova izmjena trebala bi potaknuti prihvaćanje recikliranog sadržaja i početi rješavati probleme prekomjerne ambalaže i njezinog otpada.
Osim općih ciljeva smanjenja ambalaže predloženih u uredbi (5 posto do 2030., 10 posto do 2035. i 15 posto do 2040.), zastupnici žele postaviti posebne ciljeve za smanjenje plastične ambalaže (10 posto do 2030., 15 posto do 2035. i 20 posto do 2040.).
Zastupnici žele zabraniti prodaju vrlo laganih plastičnih vrećica (manje od 15 mikrona), osim ako je to potrebno zbog higijenskih razloga ili je predviđeno kao primarna ambalaža za hranu u rasutom stanju. Predlažu i da se znatno ograniči upotreba određenih oblika ambalaže za jednokratnu uporabu, kao što su: hotelska minijaturna pakiranja za toaletne proizvode te omotači za kofere u zračnim lukama, navodi Europski parlament.
Kako bi se spriječili štetni učinci na zdravlje, zastupnici traže zabranu uporabe takozvanih „vječnih kemikalija” (perfluorirane i polifluorirane alkilne tvari ili PFAS-ovi) i bisfenola A u ambalaži koja dolazi u dodir s hranom. Radi se o smećkastim kartonskim spremnicima hrane u kojima nam stiže dostava, a koji su tretirani toksičnim “vječnim kemikalijama” što mogu izazvati zdravstvene probleme. Ova pravila trebala bi potaknuti ponovnu uporabu utvrđivanjem posebnih kriterija za prehrambenu ambalažu i omogućiti potrošačima da donesu vlastite posude za hranu i piće.
Izvjestiteljica Frédérique Ries (Renew, Belgija) izjavila je: “Parlament šalje snažnu poruku u korist potpune reforme tržišta ambalaže i ambalažnog otpada u EU-u. To je zakonodavstvo ključno za europsku konkurentnost i inovacije, a njime se ekološke ambicije usklađuju s industrijskom stvarnošću. Učinkovitim politikama ponovne uporabe i recikliranja jamčimo da je ambalaža sigurna za potrošače budući da smo predvidjeli zabranu štetnih kemikalija u prehrambenim pakiranjima, posebno PFAS-ove”.
Količina takvog otpada varira od najmanje 74 kg po osobi u Hrvatskoj do 246 kg po osobi u Irskoj.
Hrvatska nije provela direktivu EU-a
Europska komisija prošlog je tjedna odlučila pokrenuti postupak protiv Hrvatske pred Sudom Europske unije zbog toga što nije u potpunosti prenijela u svoje zakonodavstvo sve relevantne odredbe važeće direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu.
Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu ima za cilj zaštititi okoliš i osigurati dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Prema odredbama te direktive, zemlje članice trebaju reciklirati 65 posto svog ambalažnog otpada do 2025. godine, što će porasti na 70 posto 2030.
Države članice bile su dužne prenijeti direktivu u svoja nacionalna zakonodavstva do 5. srpnja 2020. godine. “Hrvatska nije u potpunosti prenijela sve relevantne odredbe direktive u nacionalno zakonodavstvo”, navodi Komisija.
Direktiva je zakonodavni akt Europske unije, koji se ne provodi izravno u zemljama članicama. Direktivom se definira cilj koji se želi postići u određenom području, a zemljama članicama se prepušta da vlastitim zakonima osiguraju provedbu tih ciljeva.
Donosimo iscrpno detalje o novoj Uredbi o pakiranju i recikliranjuSvrha nove revizije je borba protiv povećanja količine otpada i poticanje ponovne upotrebe starih predmeta, kao i recikliranja onih koji se ne mogu više koristiti, ali se mogu pretvoriti u sekundarnu sirovinu za proizvodnju novog proizvoda.
Ključne izmjene Uredbe o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR) svode se na nova ograničenja upotrebe plastike, a s ciljem smanjivanja onečišćenja i reduciranja ovisnosti o fosilnim gorivima; na zabranu trajnih kemikalija u pakiranjima hrane. Također se omogućava potrošačima da prilikom naručivanja hrane i pića za van sami donesu svoje spremnike za hranu i piće.
Posljednjih godina, a pogotovo od globalne pandemije, u EU raste proizvodnja otpada, kao i otpada koji se ne reciklira, a usprkos svim političkim nastojanjima ka suprotnome.
Količina ambalaže proizvedene u EU proteklih se godina povećavala brže nego bruto nacionalni dohodak Europske unije, što dovodi do naglog povećanja emisija stakleničkih plinova te do prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa, gubitka bioraznolikosti i povećanja onečišćenja. O problemu trajnih kemikalija koje nas truju puno se pisalo posljednjih mjeseci, jer je rujanska rasprava o ovoj Uredbi rezultirala brojnim upozorenjima po svim medijima o tome kako nas sve truju kemikalije koje se koriste u procesu proizvodnje i pakiranja hrane. Ovdje nećemo ponavljati tu raspravu, već ćemo je nadopuniti novim argumentima.
Davno donesena pravila
Ova uredba ima dugu povijest, a prva pravila donesena su davne 1994. godine. Na političkoj razini, njezine izmjene obično su rezultat promjene odnosa moći između ekoloških dionika pri EU i industrijskih lobista. Nova revizija, tek godinu dana od posljednje, rezultat je rastuće ekološke krize praćene rastom klimatske svijesti, kao i sve većeg otpora političkih skupina u Europskom parlamentu protiv, po njihovom mišljenju, agresivnih nasrtaja lobista.
Prije nego što se pozabavimo sponom lobista i EU politike, kažimo da je ambalaža nužna za zaštitu i prijevoz robe te da njezina proizvodnja predstavlja važnu gospodarsku djelatnost u EU. No, različite prakse pojedinih država članica otežavaju funkcionalnost unutarnjeg tržišta.
Nedavno uočene razlike odnose se na različito označivanje ambalaže, kao i definiranje ambalaže koja se može reciklirati, ili ponovno upotrijebiti, zatim pristupe modulaciji naknada za proširenu odgovornost proizvođača te ograničenja stavljanja na tržište za određene oblike ambalaže. Takve razlike stvaraju pravnu nesigurnost za poduzeća, što dovodi do smanjenja ulaganja u inovativnu i ekološki prihvatljivu ambalažu i nove kružne poslovne modele, stoji u obrazloženju Uredbe o pakiranju i recikliranju.
Problemi s ambalažom
Nadalje, ambalaža koja se tehnički može reciklirati često se ne reciklira, jer postupci potrebni za njezino prikupljanje, razvrstavanje i recikliranje u praksi nisu dostupni, ili nisu troškovno učinkoviti, ili zato što izlazni materijal nije dovoljno kvalitetan da zadovolji potražnju na krajnjim tržištima sekundarnih sirovina. Štoviše, službeni podaci pokazuju kako mnoge države članice imaju poteškoće u ispunjavanju ciljeva recikliranja utvrđenih u članku 6. Direktive 94/62/EZ.
Proizvodnja pakiranja sektor je u kojemu se koristi najveća količina primarnih sirovina (40 posto plastike i 50 posto potrošnje papira u EU namijenjeno je za različitim pakiranjima). Ambalaža čini 36 posto krutog komunalnog otpada.
U 2021. godini u EU je proizvedeno 84.3 milijuna tona ambalažnog otpada, što odgovara 188.7 kg po stanovniku, odnosno 11 kg po osobi više nego 2020. Između 2010. i 2021. količina proizvedenog ambalažnog otpada po stanovniku veća je za 22.5 posto. Papir i karton predstavlja najčešći ambalažni otpad (40.3 posto), zatim plastika (19 posto), staklo (18.5 posto), drvo (17.1 posto) i metal (4.9 posto) pokazuju Eurostatovi podaci.
Eurostat upućuje na to da su na ambalaži sve prisutnija dizajnerska rješenja koja otežavaju, ili onemogućavaju recikliranje. Povećana upotreba ambalaže zajedno s niskim stopama ponovne uporabe i recikliranja ometa razvoj niskougljičnog kružnog gospodarstva. Smatra se da se ambalaža ne može reciklirati ako se ne može odvojeno prikupljati, ili ako predstavlja izazov za najsuvremenije postupke razvrstavanja i recikliranja u EU-u. Od 2012. do 2020. znatno se povećao udio ambalaže koja se ne može reciklirati.
Kontekst i politička rasprava
Zakonodavno putovanje PPWR-a odvijalo se kroz nekoliko ključnih prekretnica, ističe Zero Waste Europe. Započeo je u studenom 2022. kada je Komisija predstavila svoj nacrt uredbe, označavajući početak procesa. Nakon toga, u travnju 2023., izvjestiteljica Fréderique Ries predstavila je svoj nacrt izvješća koji sadrži preporuke za izmjene. Do 10. svibnja zastupnici Europskog parlamenta predali su svoje predložene amandmane. Tehničke rasprave o PPWR-u odvijale su se od travnja do srpnja 2023., uključujući istodobne sastanke u Vijeću i Europskom parlamentu.
Ranije ove godine, 81 europska organizacija za zaštitu okoliša objavila je Otvoreno pismo o ponovnoj uporabi i recikliranju pozivajući kreatore politike da podrže specifične ciljeve Europske komisije, a posebno u sektoru hrane za van, promičući ponovnu upotrebu ambalaže kako bi se smanjio otpad.
Lažne tvrdnje korporativnog lobiranja bile su zaštitni znak ove ključne uredbe o otpadu, smatra Zero Waste Europe. Jedan argument glasi: poticanje ponovnog korištenja negativno će utjecati na troškove života građana i smanjiti radna mjesta, dok će kompromisni amandmani 10 i 12 EPP-a i ECR-a vjerojatno upravo to pogoršati, prema procjenama Europske komisije.
Ti amandmani određuju da obaveza ponovne uporabe više neće obuhvaćati karton, bit će dopušteno odstupanje od svih ciljeva ponovne uporabe ako procjena životnog ciklusa (LCA) može dokazati da je rješenje za jednokratnu upotrebu korisnije za okoliš, a većina ograničenja za formate jednokratne ambalaže, posebno za svježe voće i povrće, bit će uklonjeni.
Cilj Europske komisije i Vijeća iz mjera kružnog gospodarstva je da do 20230. godine sva ambalaža u EU može biti ponovno upotrebljena, ili reciklirana i to na ekonomski učinkovit način. Taj je cilj ponovno istaknut u Rezoluciji Parlamenta od 10. veljače 2021. o novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo te je Komisija pozvana da predstavi zakonodavni prijedlog koji uključuje mjere i ciljeve smanjenja otpada, kao i ambiciozne zahtjeve za smanjenje prekomjerne ambalaže i sl., a sve na način da se prestane dalje ugrožavati sigurnost hrane, higijenski standardi te da se očuva ljudsko zdravlje i zdravlje okoliša.
Ekološki zakoni i interesne skupine
Uoči glasanja odbora za okoliš o nacrtu nove odredbe koje se dogodilo krajem listopada, predsjednik odbora za okoliš Pascal Canfin rekao je da je zakon bio “predmet ogromnog lobiranja niza kompanija, počevši od sektora brze hrane” i osudio ga za ”pristrane” studije korištene za utjecaj na glasovanje.
Uredba o pakiranju donosi se već duže vrijeme, a proces je škakljiv zbog preklapanja novih pravila, točnije rečeno, zabrana, između pravila donesenih nakon prošlogodišnje afere Qatargate kojom je smijenjena potpredsjednica Europskog parlamenta Eva Kaili, umiješana u skandal s bivšim EU parlametnarcem Antoniom Panzerijem. Qatargate je izbio prošlog prosinca u Bruxellesu uhićenjem Kaili i Panzerija, zajedno s drugim pomoćnicima zastupnika, nakon što je policija u njihovim prostorijama pronašla ”vreće s gotovinom”.
“Unatoč strogim pravilima odobrenim kao način da se izbjegnu drugi skandali kao što je Qatargate, lobisti su zaustavljali zastupnike u hodnicima, barovima, čak su vješali oglase i letke protiv prijedloga pakiranja na vratima soba zastupnika i pomoćnika”, izjavio je službeni izvor iz Europskog parlamenta novinarki Euractiva Eleonori Vasques.
Lobističke skupine koje rade za kompanije koje proizvode ambalaže agresivno lobiraju u prostorijama Europskog parlamenta, kršeći nedavno odobrena interna pravila ‘Qatargatea’, javlja Euractiv. Istovremeno, zastupnici Europskog parlamenta osuđuju lobiranje za regulaciju ambalažnog otpada kao kršenje pravila ”Qatargatea”.
Zastupnica talijanskog Pokreta pet zvjezdica u Europskom parlamentu Maria Angela Danzí smatra da postoji potpuni nedostatak sigurnosti kada je u pitanju ovaj slučaj lobiranja i zatražila je od predsjednika Europskog parlamenta Roberta Metsola da poduzme mjere i otvori istragu. No, “izvor nije identificirao iz kojih lobističkih grupa su ljudi koji rade ove radnje. Iz tog razloga Euractiv nije bio u mogućnosti obratiti se grupi za komentar o njihovim aktivnostima”, stoji na njihovim stranicama. Do ovog medija ipak su putem Pokreta Pet zvjezdica stigle fotografije oglasa obješenih na vratima njihovih ureda, koji prikazuju ljude koji drže papirnatu čašu, ili jedu salatu iz plastične zdjele s natpisom “Zastupnici u Europskom parlamentu čuvaju našu hranu za van, PPWR će ukinuti hranu i piće za van do 2035. godine”.
Takvi oglasi, prema mišljenju europarlamentaraca s kojima je Euractiv bio u kontaktu, kršenje su pooštrenih internih pravila o lobiranju prema Parlamentu, usvojenih u rujnu ove godine kao odgovor na skandal Qatargate. Prema novim mjerama, lobisti moraju službeno zatražiti formalni sastanak sa zastupnicima EU. Da bi uopće mogli dobiti sastanak, moraju biti registrirani kao lobisti, a kako bi se poboljšala transparentnost u radu europarlamentaraca.
U ovom slučaju, ta praksa nije primijenjena. Osim oglasa na vratima ureda, novinarski izvori ističu da su se lobisti izravno obratili zastupnicima u Parlamentu tražeći od njih da glasuju protiv uredbe o pakiranju i recikliranju, ili da glasuju za amandmane koji bi zakonodavstvo učinili više u skladu s interesima lobista.
Priča možda ne bi bila toliko zanimljiva da nema tako izravne i vidljive uzroke i posljedice. Stoga ne dajte da vas plaše naslovi koji će uskoro doći o tome kako Europa zabranjuje prepoznatljivu bočicu Coca-Cole, ili nekih poznatih parfema. Ne zabranjuje se ništa, samo se od svih tržišnih aktera napokon traži da se ponašaju odgovorno prema okolišu. A naš izbor je onda na tome hoćemo li posjedovati brendirane stvari koje nas truju, ili ćemo prilagoditi svoje ponašanje sa ciljem očuvanja zdravlja svih nas, kao i zdravlja planete.
EK tužba protiv Hrvatske zbog ambalažnog otpadaDirektiva o ambalaži i ambalažnom otpadu ima za cilj zaštititi okoliš i osigurati dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Prema odredbama te direktive, zemlje članice trebaju reciklirati 65 posto svog ambalažnog otpada do 2025. godine, što će porasti na 70 posto 2030.
Države članice bile su dužne prenijeti direktivu u svoja nacionalna zakonodavstva do 5. srpnja 2020. godine. “Hrvatska nije u potpunosti prenijela sve relevantne odredbe direktive u nacionalno zakonodavstvo”, navodi Komisija.
Direktiva je zakonodavni akt Europske unije, koji se ne provodi izravno u zemljama članicama. Direktivom se definira cilj koji se želi postići u određenom području, a zemljama članicama se prepušta da vlastitim zakonima osiguraju provedbu tih ciljeva. Stoga se državama članicama ostavlja rok, obično od dvije godine, da direktivu transponiraju u svoje zakone.
Komisija je u vezi s ovom direktivom poslala Hrvatskoj službenu opomenu u listopadu 2020, a nakon toga i obrazloženo mišljenje u lipnju 2021.
Hrvatska je na to odgovorila u srpnju 2021., obavijestivši Komisiju da će direktivu prenijeti Zakonom o gospodarenju otpadom i Pravilnikom za ambalažu i ambalažni otpad.
Iako je Zakon o gospodarenju otpadom stupio na snagu 31. srpnja 2021., potrebne zakonodavne mjere za provedbu ovog Zakona nisu donesene niti je o njima obaviještena Komisija.
Budući da “Hrvatska nije priopćila da je u potpunosti prenijela sve relevantne odredbe ove direktive u svoje nacionalno zakonodavstvo, niti je dostavila dovoljno jasne i precizne informacije o mjerama kojima država članica smatra da je ispunila različite obveze koje joj navedena direktiva nameće, Komisija je iz tih razloga odlučila pokrenuti postupak protiv Hrvatske pred Sudom Europske unije”.
Komisija dodaje da će od Suda EU-a zatražiti izricanje financijskih sankcija Hrvatskoj, budući da se slučaj odnosi na nepriopćavanje mjera o prijenosu direktive.
U ovomjesečnom paketu povrede prava EU-a, Hrvatska je, zajedno s još šest zemalja članica, dobila službenu opomenu jer nije prenijela u potpunosti pravila EU-a o postupovnim jamstvima za djecu u kaznenim postupcima.
Komisija je još u rujnu 2019. poslala službene opomene Hrvatskoj jer nije izvijestila o prenošenju direktive u svoje zakonodavstvo, ali je slijedom toga obavijestila Komisiju o poduzetim mjerama.
Sadašnja opomena odnosi se na preostale praznine u prenošenju direktive.
Direktiva o kojoj je riječ dio je sveobuhvatne strategije EU-a za jamčenje zajedničkih minimalnih standarda za prava na pošteno suđenje osumnjičenika i optuženika diljem EU-a. Njime se utvrđuju ključna prava za djecu u kaznenom postupku, kao što su pravo na individualnu procjenu, posebno postupanje u slučaju lišavanja slobode i pravo na pratnju nositelja roditeljske odgovornosti tijekom postupka.
Komisija, koja je zadužena pratiti kako države članice primjenjuju europske zakone, jednom mjesečno objavljuje paket o povredi prava u svim državama članicama.
Postupak povrede prava EU-a ima tri koraka. Prvi je slanje službene opomene, a ako se stvar ne riješi tom opomenom šalje se obrazloženo mišljenje u kojem se traži da se osigura sukladnost sa zakonodavstvom Unije. Ako država članica još uvijek ne surađuje, Komisija može uputiti predmet Sudu Europske unije. Većina se slučajeva riješi prije upućivanja Sudu.
Znanstvenici mapirali dva milijuna udaljenih galaksija!Studija, koja se koristi robotikom u hvatanju tisuća fotografija noćnog neba, dodatno će poboljšati naše shvaćanje svemira i naše galaksije – Mliječnog puta.
Znanstvenici s britanskog sveučilišta Durham i međunarodni tim akademika proučavaju ekstragalaktička tijela te kako se njihovo tijelo razlaže na različite valne duljine boja koje otkrivaju brzinu kojom se svemir širi, kao i fizičke karakteristike galaksija i kvazara.
Objavljen je prvi krug podataka Spektroskopskog instrumenta tamne energije (DESI).
Sastavljen od 80 terabajta, on sadrži više od 3,5 tisuća snimaka noćnog neba u razdoblju od šest mjeseci.
Ti podaci su prvi korak prema mapiranju više od 40 milijuna galaksija, kvazara i zvijezda.
Profesor Carlos Frenk s Durhama, član međunarodnog odbora DESI-ja, rekao je da je to ''najambiciozniji pothvat dosad kako bi se pronašli odgovori na neka od najtemeljitijih pitanja u znanosti – od čega je sastavljen naš univerzum? Kako je on postao to što je? Što donosi budućnost?''..