Hrvatski Telekom objavio Izvještaj o održivosti za 2023. godinu 

I u 2023. godini HT je potvrdio položaj tehnološkog lidera i najvećeg privatnog investitora u digitalizaciju kao temelja bolje budućnosti. Kompanija je uložila rekordnih 361,4 milijuna eura, što su najveća godišnja ulaganja u njezinoj povijesti i čak 50,7 posto veća u odnosu na prethodnu godinu. Ova ulaganja, daleko najveća u telekomunikacijskoj industriji, naglašavaju HT-ovu posvećenost daljnjem razvoju infrastrukture za digitalizaciju, koja je ključna u podizanju nacionalne konkurentnosti, poticanju gospodarskog rasta i društvenog napretka.

Tijekom protekle godine HT je nastavio razvijati gigabitnu optičku Fiber-To-The-Home (FTTH) mrežu, ostvarivši 20 posto veću pokrivenost u odnosu na prethodnu godinu. HT-ova optička mreža dostupna je za 1,8 milijuna ljudi i proteže se kroz cijelu Hrvatsku, povezujući 132 grada i općine u 20 županija. Investicijom od 135,5 milijuna eura HT je u 2023. godini također osigurao najveći udio spektra na javnoj dražbi za frekvencijske pojaseve. Time je, uz već osvojen najveći udio 5G spektra dvije godine ranije, postavio temelje za daljnje unaprjeđenje usluge i korisničkog iskustva u narednih 15 godina. Tri neovisne analize koje su odvojeno proveli Ookla, umlaut i HAKOM, potvrdile su da je mreža Hrvatskog Telekoma vodeća u Hrvatskoj.

Ulaganje u bolju pokrivenost i kvalitetu mreže HT je pratio i razvojem niza modernih ICT usluga koje su omogućile digitalizaciju, modernizaciju i unaprjeđenje poslovanja. Ove usluge, poput OneCity aplikacije, pametnog nadzora potrošnje energenata, pametnog parkinga i veće e-mobilnosti, doprinose razvoju pametnih tvornica i poljoprivrede te povećanju kvalitete života u pametnim i zelenijim gradovima.

U području zaštite okoliša i resursa HT ostaje predan ostvarenju ključnih grupnih ciljeva, a to su neto nulta stopa emisija stakleničkih plinova za izravnu i neizravnu potrošnju energije unutar organizacije do 2025. godine, smanjenje emisija stakleničkih plinova u lancu vrijednosti za 55 posto do 2030. godine u usporedbi s 2020. godinom te postizanje klimatske neutralnosti uz potpuno neutraliziranje ugljičnog otiska u lancu vrijednosti do 2040. godine. Klimatski cilj nabave 100 posto električne energije iz obnovljivih izvora HT je postigao prije više od tri godine. Osim toga, u 2023. godini je smanjio potrošnju energije za četiri posto, a emisije CO2 za tri posto, što je smanjenje od 210 tona CO2, dok je količina recikliranog otpada povećana za 41 posto.

Istodobno je HT zaključio prvi virtualni korporativni ugovor (vPPA) o opskrbi električnom energijom iz obnovljivih izvora u Hrvatskoj, čime pokriva značajan dio svojih godišnjih energetskih potreba. Kompanija je započela i postupno gašenje 3G mreže, ubrzavajući prijelaz na energetski učinkovitije 4G i 5G tehnologije.

HT je pokrenuo platformu ‘Poziv koji ne propuštaš‘ posvećenu zaštiti okoliša, učinkovitijem korištenju prirodnih resursa i savjesnijem upravljanju elektroničkom opremom i otpadom. Kroz ovu inicijativu prikupljeno je i ekološki sigurno zbrinuto rekordnih 30.000 komada male ICT opreme u jednoj godini, pri čemu je samo prikupljenim mobilnim uređajima spriječeno ispuštanje više od šest tona CO2.

Broj korisnika e-računa povećao se za 400.000 od 2020. godine. Svi proizvodi T brenda i pametni telefoni iz portfelja Deutsche Telekoma dolaze u održivom pakiranju, a kroz suradnju s poslovnim partnerima i dobavljačima HT je u svojem portfelju povećao i udio partnerskih proizvoda s održivim pakiranjem.

Kroz programe digitalne uključivosti kao što su jedinstveni Alati za moderno doba, Generacija NOW, Generacija zajedno, Svijet istih mogućnosti, Digitalni inovacijski inkubator i EU projekt Boomer za starije osobe, HT ulaže u obrazovanje i aktivno radi na podizanju razine digitalne pismenosti djece, mladih i starijih osoba, njihovoj inkluziji u digitalni svijet te stjecanju potrebnih digitalnih vještina i znanja.

Tijekom 2023. godine HT je napravio i dodatne iskorake na području materijalnih prava i pogodnosti za zaposlenike, korisničkog iskustva, korporativnog upravljanja i društveno odgovornog poslovanja. Potpisan je novi Kolektivni ugovor koji je omogućio povećanje radnih i materijalnih prava zaposlenika te nove pogodnosti. Time se HT ponovno istaknuo kao odgovoran socijalni partner i najpoželjniji poslodavac u telekomunikacijskoj industriji, što potvrđuju i priznanja za najboljeg poslodavca: po deveti put status Poslodavca Partnera te certifikat ‘Equal Pay Champion’. U 2023. godini više od 800 zaposlenika napredovalo je kroz povišice plaća i promjene radnih mjesta, dok je dodatnih 200 zaposlenika bilo uključeno u razvojne programe usko vezane uz njihov karijerni put. Krajem godine, 39 posto menadžerskih pozicija držale su žene, uz potpuni paritet u plaćama s muškim kolegama.

Zadovoljstvo korisnika najveće je u povijesti i najbolje na tržištu, čemu su snažan doprinos dali dodatno poboljšanje kvalitete mreže i usluga, kontinuirane edukacije zaposlenika (rast broja sati za 29 posto) te programi fokusirani na korisnika. Prikupljeno je više od 350.000 komentara i povratnih informacija korisnika, što je rezultiralo poboljšanjima korisničkog iskustva. 

Kao jedina hrvatska kompanija i jedan od samo tri telekoma u svijetu HT je za napredak u 2023. godini uvršten na World’s Most Ethical Companies® listu najetičnijih kompanija na svijetu prema renomiranom Ethisphereu. Treću godinu zaredom HT je osvojio priznanje ‘Hrvatski indeks održivosti – HRIO’ Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj. Program promicanja mentalnog zdravlja ‘Kako si?’ proglašen je najboljom inicijativom društvene odgovornosti u Europi, a program ‘Svijet istih mogućnosti’ višestruko je nagrađen za promicanje raznolikosti, jednakosti i uključivosti.

Hrvatski Telekom ostaje predan održivom razvoju s ciljem da u 2024. godini nastavi poticati pozitivne promjene i nadilaziti ograničenja, stvarajući bolju budućnost za sve.

Otok Kaprije ostao bez odvoza otpada

Nakon što je u utorak direktor šibenske tvrtke Zeleni grad d.o.o. Novica Ljubičić odlučio da se otpad neće odvesti s otoka iz sigurnosnih razloga.

Nakon što su mještani otoka dogovorili odvoz otpada privatnim putem s komunalnim poduzećem Zeleni grad, za što su prikupili i novčana sredstva, direktor Ljubičić u zadnji je tren odlučio da od dogovora ipak neće biti ništa. Otpad je trebao biti odvezen s otoka jučer u ranim jutarnjim satima, no to se nije dogodilo zbog, kako tvrdi Ljubičić, sigurnosnih razloga.

„Došlo je do promjene plana jer ne postoje sigurnosni uvjeti, tvrtka je dovedena u opasnost. Kao odgovorna osoba odgodio sam odvoz jer ne postoji uvjeti da se trajekt priveže, ne postoji rampa za ukrcaj takvih vozila. Žao mi je, imali smo dobru volju, ali nismo ju mogli realizirati”, rekao je Ljubičić Hini.

Na pitanje je li ostavljanje otpada da se gomila na otoku na visokim temperaturama također ugroza zdravlja mještana, Ljubičić je odgovorio kako o tome trebaju voditi računa oni koji upravljaju trajektnim pristaništem i „oni koji rade to što rade”.

„Svatko je odgovoran za svoj dio posla. Mi smo spremni u svakom trenutku na svaki trajekt na ispravan način doći s vozilom i odvesti otpad. Međutim, nemamo tu mogućnost”, poručio je direktor Zelenog grada dodajući da je spreman svojim radnicima platiti prekovremene sate za odvoz otpada s otoka, samo da se taj problem riješi.

Mještani otoka Kaprija već neko vrijeme prosvjeduju nezadovoljni novim trajektnim pristaništem, čija je izgradnja plaćena sredstvima iz EU fondova, jer Grad Šibenik nije ispunio obvezu izgradnje lokalne ceste koja bi povezala centar mjesta s izmještenim, udaljenim novim pristaništem.

Brodovi danima ne pristaju na otok zbog blokade otočana, a županijskoj Lučkoj upravi prijeti opasnost da će morati vratiti europski novac u iznosu od oko 3,2 milijuna eura ako pristanište uskoro ne bude u funkciji.

Nedostatak kvalificiranih radnika u gospodarenju otpadom

Nedostatak kvalificiranih radnika je izazov koji ograničava učinkovitost i rast sektora, istaknuo je Alan Sanković, direktor Komunalca d.o.o. Jurdani na sekciji radna snaga u sektoru gospodarenja otpadom održanoj na nedavnoj 11. Međunarodnoj konferenciji o zaštiti okoliša “Tehnoeko” Vrijednosni lanac kružne ekonomije. 

Govoreći o perspektivi tržišta rada u sektoru gospodarenja otpadom, Sanković je naglasio da Hrvatska kao članica Europske unije mora uskladiti svoje politike gospodarenja otpadom s EU direktivama, što uključuje ciljeve za reciklažu i smanjenje odlaganja otpada, a uvođenje strožih regulacija i standarda povećava potrebu za specijaliziranom radnom snagom.

Problem je, kaže, što se poslovi u sektoru gospodarenja otpadom često percipiraju kao fizički zahtjevni i manje atraktivni, što otežava privlačenje novih radnika. Također, nedostatak specijaliziranih obrazovnih programa i treninga za radnike u tom sektoru, dovodi do manjka kvalificiranih stručnjaka.

Radnici se često suočavaju s neadekvatnim radnim uvjetima i sigurnosnim rizicima, što može smanjiti njihovu produktivnost i motivaciju.

Foto: Alan Sanković, Facebook

S druge strane, kaže Sanković, rast svijesti o održivosti i zaštiti okoliša stvara nove prilike za zapošljavanje u zelenim poslovima, uključujući gospodarenje otpadom. Također, inovacije i razvoj novih tehnologija za reciklažu i zbrinjavanje otpada otvaraju nova radna mjesta i zahtijevaju specijaliziranu radnu snagu. EU fondovi i nacionalni programi za zaštitu okoliša i održivi razvoj pružaju financijsku podršku projektima u gospodarenju otpadom, što može povećati zapošljavanje, a uvođenje digitalnih alata i automatiziranih sustava može povećati učinkovitost operacija i stvoriti potrebu za novim vještinama među radnicima.

Očekuje se rast zapošljavanja zbog sve strožih ekoloških standarda i ciljeva EU 

Sanković ističe kako se očekuje rast zapošljavanja u sektoru gospodarenja otpadom zbog sve strožih ekoloških standarda i ciljeva Europske unije za reciklažu i smanjenje otpada. Porast složenosti u procesima reciklaže i zbrinjavanja otpada zahtijevat će sve više specijaliziranih radnika s tehničkim i znanstvenim znanjima.

A atraktivnost poslova u tom sektoru može povećati povećanje ulaganja u sigurnost na radu i radne uvjete, smatra Sanković. 

Kako bi se privukli i zadržali radnici u sektoru gospodarenja otpadom, kaže kako je potrebno osigurati konkurentne plaće, a kako bi se smanjio rizik od ozljeda i poboljšali radni uvjeti, potrebno je ulaganje u sigurnosnu opremu i obuku. 

Za povećanje privlačnosti u tom sektoru, potrebno je pružanje zdravstvenog osiguranja, plaćenih bolovanja i drugih socijalnih beneficija. Potrebno je organizirati redovite tečajeve i radionice za radnike kako bi se unaprijedile njihove vještine i znanja vezana uz gospodarenje otpadom, a uvođenje programa certifikacije za specifične vještine u gospodarenju otpadom, moglo bi povećati profesionalnost i priznavanje struke.

Potrebno je i partnerstvo s tehničkim školama i fakultetima kako bi se razvili obrazovni programi usmjereni na gospodarenje otpadom i održivost te provođenje kampanja za podizanje svijesti o važnosti gospodarenja otpadom i predstavljanju tog sektora kao perspektivnog i značajnog za zajednicu.

Sanković se založio i za aktivnu promociju dostupnih radnih mjesta putem različitih kanala – društvenih mreža, sajmova zapošljavanja, lokalnih medija.

Radnike privući povećanjem plaća, implementirati nove tehnologije u procese 

Istaknuo je i važnost implementacije novih tehnologija i automatizacije u procese gospodarenja otpadom kako bi se povećala učinkovitost i smanjio fizički napor radnika te korištenje softverskih rješenja za upravljanje radnim zadacima, praćenje učinka i optimizaciju logistike.

Potrebni su, kaže, i poticaji za poslodavce – davanje poreznih olakšica i subvencija tvrtkama koje ulažu u poboljšanje uvjeta rada i obuku svojih radnika.

Također, potrebni su i posebni programi za poticanje zapošljavanja mladih u sektoru gospodarenja otpadom, uključujući pripravničke programe i subvencionirane plaće.

Sanković se založio i za aktivno uključivanje sindikata u procese donošenja odluka vezanih uz radne uvjete, plaće i beneficije te za uključivanje lokalnih zajednica i organizacija u planiranje i provedbu programa gospodarenja otpadom kako bi se osigurala široka podrška i sudjelovanje.

Osigurati da strani radnici imaju pravedne uvjete rada i podršku za integraciju

Što se tiče stranih radnika u sektoru gospodarenja otpadom, Sanković kaže da u Hrvatskoj nije pravovremeno prepoznat problem nedostatka radne snage, a i danas ga se ne percipira na odgovarajući način, te se nije na vrijeme osigurala mogućnost priljeva radne snage iz susjednih zemalja. Zbog toga se radna snaga iz okruženja iselila u razvijenije zemlje, a poslodavci moraju tražiti radnike u dalekim zemljama drukčije kulture, mentaliteta i jezika. Smatra da takve prepreke rezultiraju gubitkom konkurentnosti te da se uvjeti integracije u Hrvatskoj mogu ocijeniti nepovoljnima.

“Nedostaje dosljedna migracijska politika usmjerena prema budućnosti koja bi imigraciju radne snage percipirala kao priliku za gospodarski i društveni razvoj. Nedostaju politike koje bi olakšale integraciju radnika migranata i njihovih obitelji u hrvatsko društvo”, smatra Sanković. 

“Integracija radnika migranata u hrvatsko društvo predstavlja veliki izazov jer Hrvatskoj nedostaje dosljedna i prema budućnosti usmjerena migracijska i integracijska politika. Čini se da radnici migranti iz trećih zemalja u Hrvatskoj uživaju poštivanje osnovnih prava i sigurnosti, ali da nemaju jednake mogućnosti. Radnici migranti nemaju valjani pristup profesionalnom razvoju, a potrebno učenje jezika u potpunosti ovisi o financijskom kapacitetu poslodavaca”, ocijenio je.

Zaključio je kako je perspektiva stranih radnika u Hrvatskoj kompleksna i višeslojna. Iako njihov doprinos gospodarstvu i društvu može biti značajan, ističe kako je važno osigurati da strani radnici imaju pravedne uvjete rada i podršku za integraciju jer ćemo time osigurati pozitivne ishode za sve uključene strane i poticati inkluzivno i prosperitetno društvo.

Je li problem radne snage izazov koji nam se “prišuljao iza leđa”?

Voditelj Čistoće – podružnice Zagrebačkog holdinga Davor Vić upitao se je li radna snaga u javnoj usluzi gospodarenja otpadom izazov koji nam se “prišuljao iza leđa” ili smo opet propustili naučiti lekcije iz tuđih iskustava? 

“U roku od deset godina od zemlje u kojoj vladaju rekordno visoka nezaposlenost, skromne plaće i umjeren obim javne usluge sakupljanja komunalnog otpada uslijed njegova ne odvajanja postali smo zemlja sa manjkom radne snage, dvostruko većim plaćama i povećanim obimom javne usluge uslijed uspostavljenog odvajanja komunalnog otpada”, ocijenio je Vić.

Foto: Davor Vić HINA/ Lana Slivar Dominić

Na pitanja kako zadržati postojeću radnu snagu te kako privući buduću, Vić je na primjeru Čistoće rekao da su odgovori na ta pitanja ažuriranje uputa za rad i organizacijskih odnosa, investicije u radnu opremu, unaprjeđenje učinkovitosti u ograničenim uvjetima raspoloživih resursa, digitalizacija terenskog izvještaja izvršenja usluge te unaprjeđenje materijalnih prava radnika kroz povećanje osnovice i stalnog dodatka kao i povećanje materijalnih prava radnika (prehrana, nagrada, božićnica, regres).

Roboti u službi učinkovitosti i smanjenja količine otpada na odlagalištima

Na konferenciji se razgovaralo i o sortiranju komunalnog otpada uz pomoć robota. Izlaganje o tome održao je Ivan Plevnik, direktor KOCEROD – Koroški regijski center za ravnanje z odpadki, Slovenija.  

Rekao je da su se za AMP robota odlučili zbog nedostatka kadra, te povećane produktivnosti, minimalne prilagodbe, integracije u postojeću sortirnu liniju, preciznosti i dosljednosti, analize otpada i izvrsne tehničke podrške.

Foto: Ivan Plevnik, Zelena Slovenija

“Korištenjem AI i robotike značajno možemo povećati učinkovitost sortiranja i odvajanja materijala, smanjiti količinu otpada na odlagalištima i dobiti ogromne količine dragocjenih sirovina koje se gube odlaganjem.

Zalažemo se za korištenje naprednih tehnologija u rješavanju ekoloških i ekonomskih izazova povezanih s otpadom i recikliranjem te potičemo razmišljanje o tome kako AI i robotika mogu transformirati to područje”, poručio je Plevnik.

Pariški sporazum o klimatskim promjenama

Pariški sporazum o klimatskim promjenama (franc. Accord de Paris) klimatski je sporazum potpisan na 21. zasjedanju Konferencije stranaka (COP 21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) u Parizu, 2015. godine.

Sporazum je postignut 12. prosinca 2015. godine, a stupio je na snagu 4. listopada 2016. godine nakon ratifikacije Europske unije. Do prosinca 2016. godine sporazum su potpisale 194 države članice UNFCCC-a, a njih 118 su ga ratificirale.

Glavni cilj sporazuma jest ograničavanje globalnog zatopljenja na temperature ”znatno ispod” 2°C, osiguravanje opskrbe hranom, ali i ojačavanje kapaciteta država da se bore s posljedicama klimatske promjene, razvoj novih ”zelenih“ tehnologija i pomaganje slabijim, ekonomski manje razvijenim članicama u ostvarenju svojih nacionalnih planova o smanjenju emisija.

Također se navodi da je cilj do kraja 21. stoljeća u potpunosti anulirati emisiju.

U Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama stoji da je sporazum postignut “u kontekstu održivog razvoja i nastojanja za iskorjenjivanje siromaštva” te nastoji pojačati globalni odgovor na opasnost od klimatskih promjena svojim glavnim mjerama:

Borba za usporavanje i zaustavljanje klimatskih promjena u Sporazumu je prepoznata kao metoda ostvarivanja šireg cilja međunarodne zajednice: borbe protiv nejednakosti i postizanja održivog razvoja na razini cijelog planeta.

Problem sporazuma je što ne uspostavlja nikakve mehanizme penaliziranja država zbog nepostizanja ciljeva navedenih u nacionalnom planu, ili zbog nedovoljno radikalnih akcijskih planova. Takvi mehanizmi zahtijevali bi puno više vremena (i otpora) do uspostave te se sve svodi na odgovornost članica Konfenrencije stranaka.

Primjerice, američki predsjednik Donald Trump više je puta izjavio da je Sporazum loš po Sjedinjene Američke Države, te su SAD 1. lipnja 2017. istupile iz sporazuma.

Sporazumom je određeno da se svi doprinosi pojedinih država-potpisnica (u tekstu sporazuma koristi se i naziv stranka) ostvaruju kroz nacionalne planove. Nacionalni planovi donose se periodično i svaki bi trebao biti napredak u odnosu na prethodni plan te odražavati najviši mogući cilj svake stranke (države-potpisnice).

Ističe se da bi razvijene zemlje trebale predvoditi provedbu ciljeva smanjenja emisija na razini cjelokupnog gospodarstva, dok bi zemlje u razvoju trebale ublažavati svoje emisije po pojedinim kategorijama, a tek s vremenom prijeći na smanjenje i ograničavanje emisija cjelokupnog gospodarstva. U tome bi im potporu trebale pružiti razvijene države.

Od posebne važnosti za Hrvatsku, ali i Europsku uniju je članak 18. koji govori da se stranke koje zajednički djeluju unutar regionalne organizacije za gospodarsku integraciju svaka zasebno smatraju odgovorne za svoju razinu emisija, dakle ako postoji članica Unije koja ne ispuni svoje kvote i nacionalne planove, ona se smatra odgovornom te može biti penalizirana od strane Europske komisije.

Tekst je nastao u suradnji s HOO-om

Kružno gospodarstvo i suradnja – ključ za klimatski neutralnu EU

“Kružno gospodarstvo usmjereno na recikliranje i energetsku oporabu predstavlja ključnu mjeru koja nudi transformativnu priliku za oblikovanje europskog gospodarstva i društva do 2050. godine na klimatski neutralan i održiv način”, smatra Šarc.

Pritom, kako je istaknuo, značajnu ulogu u toj transformaciji ima pojačana odgovornost proizvođača, koja ih obvezuje da razvijaju održive i reciklabilne proizvode i tako daju doprinos sektoru gospodarenja otpadom.

Rekao je da se postrojenja za gospodarenje otpadom grade s ciljem osiguranja sekundarnih sirovina i energije uz istovremeno poboljšanje trenutne okolišne situacije. “Ova transformacija zahtijeva suradnju svih dionika u vrijednosnom lancu, uključujući politiku, gospodarstvo, znanost, društvo i krajnje potrošače koji stvaraju otpad, kako bismo postigli zajedničke ciljeve. Ne smijemo nikada zaboraviti da emisije u zrak i vodu neovisno o njihovome mjestu nastanka ne poznaju državne granice i ne trebaju putovnice te stoga imaju utjecaj na cijeli naš planet”, poručio je Šarc.

Kružno gospodarstvo primarno je adresirano na industriju

Na konferenciji je govorio o vrijednosnom lancu kružne ekonomije, otvarajući prvu sekciju: “Zašto uvijek ista pitanja?”.

“Svi mi danas utječemo na ono što će biti sutra”, istaknuo je, ustvrdivši da sektor gospodarenja otpadom u svjetlu kružnog gospodarstva polako gubi nacionalnu komponentu i stvari se definiraju na razini Europske unije, u Europskoj komisiji. “Znači, mi smo sve više i više provedbeno tijelo”.

Kada se pogleda što se događa zadnjih godina, Šarc kaže da će se vrlo brzo doći na tri ključne komponente – paket kružnog gospodarstva, taksonomiju i paket zaštite klime te održivo gospodarstvo (2020: 8. Program djelovanja za okoliš, Uredba o taksonomiji itd.; 2021: “Fit for 55” Klimatski paket i 2024: Direktiva o obvezama korporativne održivosti (CSDDD): uključujući standarde zaštite okoliša).

Rekao je da će ne samo velike tvrtke, nego i svaka mala tvrtka koja opskrbljuje veliku, po toj novoj EU direktivi morati dokazati radi li po standardu zaštite okoliša, a ako ne radi, onda ta velika tvrtka više neće moći poslovati s tom malom tvrtkom.

“Svaka tvrtka u Europi koja želi poslovati, morat će poslovati po standardima zaštite okoliša”, istaknuo je Šarc. Kaže da u principu postoje samo dva jednostavna svijeta – svijet proizvoda i svijet otpada, a između njih je samo razlika vrijeme kada će određeni proizvod postati otpad. Pravna regulativa EU-a odnosi se na ta dva područja.

Hrvatska u kružnom gospodarstvu kasni, ali to kašnjenje predstavlja i potencijal

Podsjetivši kako se povijest koncepta kružnog gospodarstva može pratiti do britanskog ekonomista Davida Pearcea (1990.) kao ekonomskog modela, rekao je kako je prije deset godina tema kružnog gospodarstva bila na samim počecima, ali danas sve više postaje bitno što se događa sa stvarnim proizvodom od trenutka kada se koristi sirovina i energija za njegovu proizvodnju pa sve do postupanja s tim otpadom. Stoga je sve veća odgovornost proizvođača.

“Dakle, kružno gospodarstvo zahtijeva cjelokupni pogled na situaciju, zahtijeva eko dizajn, zahtijeva više reciklaže te nova postrojenja i novu infrastrukturu”, poručio je Šarc. Pozitivnim je ocijenio što Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i dalje nastavlja sufinancirati infrastrukturu, jer bez infrastrukture, kako je rekao, u Hrvatskoj nećemo moći ispuniti EU ciljeve, a niti riješiti problem zaštite okoliša. Sve što se investira u gradnju infrastrukture u funkciji je zaštite okoliša i predstavlja dugoročno rješenje.

Govoreći o situaciji u Austriji, u kojoj živi i djeluje, rekao je da je na temu kružnog gospodarstva austrijska savezna vlada prije dvije godine donijela strateški dokument u kojem vizionarski definira smjer do 2050. te mjere i propise te sukladno njima usmjerava financijska sredstva.

Prvi strateški cilj je smanjenje potrošnje sirovina i povećanje učinkovitosti njihova korištenja. Procesi moraju postati učinkovitiji više nego ikad, a to će dovesti do povećanja produktivnosti uz istovremeno smanjenje potrošnje energije i emisija stakleničkih plinova. Namjera je povećati stopu cirkularnosti (kružnosti), a to znači usmjeriti se na to koliko puta možemo nešto koristiti prije nego što postane otpad, a kada postane otpad koliko ga puta možemo koristiti za proizvodnju novih proizvoda prije nego što iskoristimo energiju kao zadnji dio kružnog gospodarstva.

Smatra da Hrvatska u kružnom gospodarstvu kasni, ali da to kašnjenje predstavlja i potencijal za sektor i za sve objekte.

Kaže da sektor gospodarenja otpadom nastupa tek kada nešto postane otpadom, a sve ostalo je u proizvodnom procesu, sektoru proizvoda i korištenju tih proizvoda. Poručio je da svi moramo smanjiti potrošnju roba koju svakodnevno koristimo.

Kada se odlučimo kupiti neki proizvod, mi potičemo proizvodnju, a ne potičemo sektor gospodarenja otpadom. Kuda ćemo baciti taj proizvod nakon što ga više ne trebamo, to će izravno utjecati na ono što će se s tim proizvodom dogoditi u sektoru gospodarenja otpadom i tu nastupa aspekt cirkularnosti, odnosno kružnog gospodarstva.

U Hrvatskoj trebamo uvesti poreze na odlaganje otpada s kojima ćemo financirati kvalitetnu infrastrukturu

Smatra da se reciklaža i energetska oporaba nadopunjuju u sustavu te da je porazno vidjeti da u Hrvatskoj još uvijek nismo sposobni osigurati visoke stope reciklaže, već s otpadom neodgovorno postupamo na preko 80 odlagališta diljem zemlje.

Ističe kako moramo razvijati kulturu odvojenog prikupljanja otpada jer ako Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sufinancira nabavu kanti, onda je kulturno da ih koristimo na ispravan način jer korištenje tih kanti definira što će se sa svakim pojedinim proizvodom dogoditi nakon što ga stavimo u kantu.
“Mi kao korisnici proizvoda definiramo kako će funkcionirati gospodarenje otpadom, jer mi odlučujemo hoće li neki proizvod uopće biti recikliran ili neće”.

Primjerice, ako proizvod koji je elektronički otpad ili čisti papir završi u miješanom komunalnom otpadu, njegova reciklabilnost je nula posto. Zato je važno da svi svojim postupanjem budemo dio toga da svaki proizvod dobije jednaku mogućnost da završi u reciklaži.

Kaže i da “kupujemo cijelu hrpu glupih proizvoda” i onda očekujemo da će sektor gospodarenja otpadom s jednim ili dva postrojenja, riješiti problem. “Kada kupujemo neki proizvod, moramo se češće zapitati je li taj proizvod reciklabilan ili nije”.

Šarc ističe i kako je važno osigurati tržište sekundarnih sirovina i uključiti industriju da preuzme reciklate iz proizvoda i koristi ih u proizvodnji novih proizvoda.

Sektor kružnog gospodarstva primarno je adresiran na industriju. Proizvođač mora i imati će sve veću odgovornost za ekološku štetu te ekonomsku i informativnu odgovornost. Uvode se “proizvodne putovnice” koje polako idu i u smjeru gospodarenja otpadom. Svaki proizvođač morat će imati kvalitetnu putovnicu proizvoda koja će prikazati što se s istim u sektoru otpada događa.

Studija Europske komisije koja definira teme odgovornosti i plaćanja troškova kod ambalažnog otpada, nalaže da proizvođači moraju snositi ukupne troškove gospodarenja tom vrstom otpada. Stopa reciklaže definirana je za svaku vrstu otpada.

“U Hrvatskoj sada imamo novo Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije i ministricu Mariju Vučković pa je možda vrijeme da potaknemo diverzifikaciju sirovina sa štetnih odlagališta na način da nešto aktivno učinimo, da uvedemo poreze na odlaganje s kojima ćemo razvijati sektor i financirati kvalitetnu infrastrukturu”. Otpad ide tamo gdje je najjeftinije i stoga treba značajno poskupiti odlaganje, poručio je Šarc.

“Sektor kružnog gospodarstva daleko je veći od sektora otpada te stoga moramo osigurati suradnju s gospodarstvom i industrijom duž cijelog ekonomskog lanca ako želimo do 2035. godine imati kružno gospodarstvo, a do 2050. godine dekarboniziranu Europu”, zaključio je.

Tko je Renato Šarc?

Istaknuti je hrvatski stručnjak za industrijsku zaštitu okoliša, posebno specijaliziran za gospodarenje otpadom. Bio je savjetnik bivšeg ministra zaštite okoliša Mihaela Zmajlovića. Na Sveučilištu Montanunviersitaet Leoben u Austriji predaje “Metode u cirkularnoj ekonomiji i gospodarenju otpadom”, “Gospodarenje opasnim otpadom”, “Koncepte digitaliziranih postrojenja za obradu otpada”.

Zamjenik je voditelja Katedre za tehnologije oporabe i gospodarenje otpadom i voditelj centra izvrsnosti ReWaste F na Montanuniversität Leoben. Aktivan je u realizaciji brojnih austrijskih i međunarodnih projekata vezanih uz gospodarenje otpadom.

Foto: Renato Šarc, Linkedin

Nedavno mu je odobren već drugi centar izvrsnosti u sektoru gospodarenja otpadom od austrijskih institucija za financiranje znanstvenih projekata – COMET Competence Centres for Excellent Technologies “ReWaste4.0” (2017.-2021.) i “ReWaste F” (2021.-2025.), a to je ujedno i državno priznanje za izvrsnost u znanstvenom području.

Od 2020. član je nacionalnog odbora 157 Austrijskog instituta za norme i austrijski delegat u ISO/TC 300, a od 2022. je predsjednik savjetodavnog odbora V.EFB – udruge za dodjelu certifikata tvrtkama za gospodarenje otpadom u Austriji.

Objavio je više od 40 recenziranih znanstvenih radova te 100 stručnih radova i održao više od 50 stručnih prezentacija diljem svijeta. Koautor je nekoliko knjiga. Dobitnik je raznih priznanja i nagrada, među kojima se ističe stipendija ISWA-e Austria (svjetske organizacije za gospodarenje otpadom).
 

PMI na vrhu Forbesove liste ‘Net Zero Leaders’ za 2024. godinu

Philip Morris International Inc. (PMI) zauzeo je prvo mjesto na Forbesovoj ljestvici Net Zero Leaders za 2024., koja ističe 100 američkih javnih kompanija najbolje pozicioniranih za smanjenje svojih emisija stakleničkih plinova (GHG).

Forbes je koristio podatke tvrtki Sustainalytics i Morningstar kako bi rangirao predanost kompanija net zero budućnosti. Također je razmotrio upravljačku strukturu svake tvrtke kao pomoć u procjeni rizika, upravljanje, strategiju i metriku za postizanje ciljeva dekarbonizacije za opsege 1+2+3, kao i financijsku snagu da izdrži konkurenciju u industriji i gospodarska previranja.

Dok transformiramo našu tvrtku prema budućnosti bez dima, nastojimo to učiniti na najodrživiji mogući način, uključujući preuzimanjem vodstva u dekarbonizaciji,” rekao je Jacek Olczak, glavni izvršni direktor PMI-ja. “Čast nam je što nas je Forbes prepoznao kao najbolje rangiranu tvrtku među tvrtkama koje prednjače u nastojanju da postignu neto nulte stope emisija“.

Pristup PMI-ja održivosti nadilazi minimiziranje negativnih vanjskih učinaka i ublažavanje rizika. Duboko povezana sa strategijom transformacije, održivost je oduvijek bila namijenjena utjelovljenju značajne prilike za inovacije, rast i dugoročno stvaranje vrijednosti.

PMI se u potpunosti transformira i mijenja svoje poslovanje. Naš napredak se mjeri, izvještava i stvaran je. Itekako smo svjesni da svoju svrhu možemo postići samo ugrađivanjem održivosti u svaki aspekt našeg poslovanja. Naša klimatska strategija ima za cilj riješiti relevantne rizike povezane s klimatskim promjenama i izgraditi otpornost uz iskorištavanje prilika koje pruža niskougljična budućnost”, izjavila je Anita Letica, predsjednica Uprave Philip Morris Zagreba.

Ovo nadopunjuje sve veće priznanje PMI-jevih rezultata o održivosti i izvješćivanja, uključujući:

Posjetite pmi.com/sustainability kako biste saznali više o održivosti u PMI-u i za pristup dodatnim informacijama o održivosti, uključujući Integrirano izvješće PMI-ja za 2023., TCFD Izvješće, Izvješće o očuvanju prirode, Izvješće o  materijalnosti i Plan prijelaza na nisku razinu ugljika.

ASCO: E-cigarete najbolje sredstvo za odvikavanje od pušenja

Službenog naziva elektronički sustavi za dostavu nikotina (ENDS), e-cigarete ili vejp-cigarete ne izgaraju duhan i ne stvaraju dim, nego pušačima isporučuju nikotin iz otopine koja se poput vodene pare sustavom grijanja i hlađenja fino raspršuje u formu aerosola.

E-cigarete manje štetne od tradicionalnih duhanskih proizvoda

“I u SAD-u i u Ujedinjenom Kraljevstvu sve više pušača koristi e-cigarete u pokušajima prestanka korištenja duhanskih proizvoda.”, rekao je u svom izlaganju Kenneth Warner, profesor emeritus na Sveučilištu Michigan.

U SAD-u većina je javnosti u zabludi jer misli da su e-cigarete jednako opasne ili čak opasnije od tradicionalnih cigareta. “Ništa nije dalje od istine”, ustvrdio je Warner.

Pozvao se na brojne ugledne autoritete, uključujući Nacionalnu akademiju znanosti, inženjeringa i medicine SAD-a te Kraljevski koledž liječnika Velike Britanije, koji su utvrdili da su e-cigarete znatno manje štetne od tradicionalnih cigareta.

U Britaniji i na Novom Zelandu pušače se potiče da prijeđu na e-cigarete

Upozorio je na potrebu pažljivog balansiranja politika kako se mlade nepušače ne bi poticalo na vejping, uz istodobno ohrabrivanje pušača starije dobi da koriste e-cigarete kao alat za prestanak pušenja.

“Mnoge su zemlje zabranile ili strogo ograničile e-cigarete. Međutim, postoje dvije zemlje u kojima vlada aktivno potiče pušače da prijeđu na e-cigarete. To su Ujedinjeno Kraljevstvo i Novi Zeland”, rekao je Warner.

Stoga su stručnjaci na kongresu iznijeli upravo primjere dobrih praksi iz tih dviju zemalja, sve veći broj dokaza o manjoj štetnosti e-cigareta u odnosu na tradicionalne cigarete.

Naime, preko 250.000 pušača prestalo je pušiti na Novom Zelandu u posljednjih pet godina te oko 50.000 pušača godišnje prestaju u Velikoj Britaniji zahvaljujući vejpingu, što pokazuje da e-cigarete mogu igrati ključnu ulogu u smanjenju stope pušenja.

U Britaniji cilj smanjiti broj pušača ispod pet posto

Ann McNeil, profesorica s Odjela za ovisnosti londonskog King’s Collegea, pružila je uvid u nacionalnu strategiju “Smokefree 2030”, čiji je sastavni dio korištenje e-cigareta kako bi se smanjile stope pušenja ispod pet posto do 2030.

Naglasila je kako su zdravstveni rizici vejpinga znatno niži od onih povezanih s pušenjem što su potvrdile i brojne studije koje pokazuju da, iako vejping nije bez rizika, taj je rizik manji od onog koji nosi tradicionalna cigareta.

“Kada zapalite duhan, oslobađa se oko 7000 sastojaka dima, od kojih je 69 poznato da uzrokuje rak. Nikotin je jedan od tih sastojaka i izaziva ovisnost, ali nije nikotin taj koji uzrokuje najveće zdravstvene rizike od pušenja, i zato smo usmjereni na druge uređaje za isporuku nikotina kao što su e-cigarete”, rekla je McNeil.

E-cigarete pomažu da svake godine u Britaniji do 50.000 osoba prestane pušiti

Citirala je i najnovije podatke koje je objavio medicinski autoritet Cochrane Library, a koji su pokazali da e-cigarete s nikotinom povećavaju stope prestanka pušenja učinkovitije od tradicionalnih terapija zamjene nikotina.

Prema podacima uglednog i najstarijeg medicinskog fakulteta u UK-u, Royal College of Physicians, upotreba e-cigareta povezana je s uspješnim prestankom pušenja, potencijalno pomažući između 30.000 i 50.000 pušača da prestanu pušiti svake godine u Engleskoj od 2013.

Citirajući članak iz Nature Medicine, McNeil je istaknula preporuku da se pušači  potpuno prebace na e-cigarete umjesto da ih u prijelaznom razdoblju koriste zajedno s tradicionalnim cigaretama.

Na Novom Zelandu stopa pušenja niža od osam posto

Na primjeru Novog Zelanda, Ben Youdan, direktor organizacije ”New Zealand Action for Smokefree“, predstavio je pozitivan utjecaj politike dopuštanja vejpinga koji je pridonio smanjenju stope pušača u posljednjih pet godina do ispod osam posto i koje će, prema njemu, uspjeti dovesti Novi Zeland do stope s manje od pet posto pušača do kraja 2025. godine.

Youdan pri tome ističe ključnu ulogu Ministarstva zdravstva koje podržava vejping kao pomoć za prestanak pušenja. Također je usporedio pristup Novog Zelanda s onim Australije, gdje restriktivne regulacije vejpinga dovode do toga da se stope vejpinga povećavaju, ali korisnici svoje proizvode nabavljaju na nereguliranom, crnom tržištu. Napomenuo je da bi Australija, da je usvojila slične politike kao Novi Zeland, mogla imati 250.000 manje pušača u posljednjih pet godina.

Liječnici savjetuju pušačima da prijeđu na alternativne nikotinske proizvode

Rasprave na ASCO-u 2024. istaknule su kako zemlje koje imaju podržavajuće i informirane politike smanjenja štete mogu značajno smanjiti prevalenciju pušenja i s tim povezane zdravstvene rizike.

Međutim, kreiranje učinkovitih politika zahtijeva pažljivo balansiranje između sprječavanja konzumacije e-cigareta među mladima i promicanje njihove upotrebe kod pušača kao korisnog sredstva za prestanak pušenja.

Uspoređujući niske stope pušenja na Novom Zelandu, koji ide prema pet posto pušača, i Švedskoj, koja je to već postigla, čini se da je takav cilj za Hrvatsku daleka budućnost. Naime, prema statističkim podacima gotovo 30 posto odraslih osoba u Hrvatskoj puši i taj se broj godinama ne smanjuje. 

Uspješni primjeri UK-a i Novog Zelanda pokazali su da su liječnici ključni u ovom procesu, jer upravo oni pomažu svojim pacijentima pušačima da razumiju prednosti i rizike alternativnih proizvoda.

 U tome javnozdravstveni sustav u Velikoj Britaniji NHS pruža specifične preporuke za zdravstvene radnike o uključivanju e-cigareta u strategije prestanka pušenja. Slično, novozelandsko Ministarstvo zdravstva savjetuje liječnicima da razgovaraju o vejpingu s pacijentima i preporučuju pouzdane izvore za vejping proizvode.

Nema znanstvenih dokaza da vejping uzrokuje rak pluća

U zaključcima rasprave Warner je istaknuo kako ne postoji nijedan znanstveni dokaz da vejping uzrokuje rak pluća. To ne znači da su e-cigarete sasvim bez štete, ali većina procjena navodi potencijalne kardiovaskularne rizike. Od vejpinga nećete dobiti kroničnu opstruktivnu plućnu bolest ili rak te je i ukupan rizik po zdravlje puno manji.

“Slažem se da da će pušači e-cigareta imati neke rizike koje nemaju nepušači. Ali, što bi bilo da su nastavili pušiti duhan? S vejpingom imaju priliku poboljšati zdravlje”, zaključio je Werner.

Švicarci na referendumu za širenje obnovljivih izvora energije

Ovom se odlukom olakšava i izgradnja velikih solarnih i vjetroelektrana sukladno državnom cilju – povećanju domaće proizvodnje električne energije.

Protivnici tvrde da bi Zakon o opskrbi električnom energijom mogao rezultirati uništenjem okoliša, primjerice krčenjem šuma za vjetroturbine, narušavanjem alpskih krajolika solarnim pločama i plavljenjem životinjskih staništa za potrebe izgradnje hidroelektrana.

Švicarska se trenutačno uvelike oslanja na nuklearnu energiju, koja čini 36 posto njezine energetske proizvodnje. Postojeće elektrane ostaju u funkciji sve dok se smatraju sigurnima.

Projekcije su istodobno pokazale da su Švicarci odbili tri preostale inicijative, među kojima je i ona o ograničenju troškova za zdravstveno osiguranje. 

Projekcije je realizirala tvrtka za politička i komunikacijska istraživanja gfs.bern za švicarsku televiziju SRF.

U Primorsko-goranskoj županiji odvojeno 48,7 posto otpada

U Županiji najbolje rezultate postižu otočani, oni su na oko 53 posto, slijedi priobalje s 34 posto, a najmanje je razvijen sustav u Gorskom kotaru jer se ondje odvojeno prikuplja oko 24 posto otpada, no, na tom području ga se najmanje i stvara, rekao je pročelnik Sanjin Vranković.

Najbolji rezultati su postignuti u Klani i Omišlju, koji su ostvarili cilj od 60 posto odvojeno prikupljenog otpada, dok se u ostalim lokalnim jedinicama na Krku ostvaruje oko 57 posto pa se očekuje da će i oni uskoro ostvariti taj cilj. Značajno povećanje odvojenog prikupljanja lani je bilo u Kostreni, Viškovu, Kastvu, Bakru, Kraljevici, Vrbovskom, Fužinama i Općini Vinodolskoj.

Vranković je podsjetio da je lani stupio na snagu novi Zakon o gospodarenju otpadom te da Županija izrađuje novi plan.

Glavni trendovi u 2023. su nastavak razvoja sustava odvojenog prikupljanja otpada, najčešće sustavom ”od vrata do vrata,“ smanjenje ukupne količine prikupljenog komunalnog otpada, značajno povećanje kućnog kompostiranja, daljnji razvoj sustava obrade otpada.

Sve lokalne jedinice su prilagodile svoje cjenike pa građani sada plaćaju cijenu prema volumenu odnosno broju pražnjenja spremnika, rekao je.

Pokrivenost kućanstava i gospodarstva uslugom prikupljanja i odvoza otpada je 100 posto, u Županiji je izgrađen prvi i u funkciji je centar za gospodarenje otpadom, u koji se dovozi otpad, te sve planirane pretovarne stanice.

Miješanog komunalnog otpada je lani prikupljeno oko 5,5 tisuća tona manje ili 6,5 posto manje nego prethodne godine.

Sustav gospodarenja otpadom u Primorsko-goranskoj županiji se i dalje razvija, trendovi su pozitivni, a cilj je ostvariti sve iz plana gospodarenja otpadom, zaključio je Vranković.

Promijenite jednu naviku i smanjite svoj ugljični otisak za 70 posto

U tom kontekstu dostupnost paketomata predstavlja značajno olakšanje potrošačima. Paketomati su automatizirani uređaji s pretincima različitih dimenzija i nalaze se na frekventnim i lako dostupnim lokacijama, do kojih se može doći pješice, biciklom ili javnim prijevozom.

Niz je prednosti dostave preko paketomata: korisnici mogu preuzimati i slati svoje pakete bilo kad tijekom 24 sata svaki dan, preuzimanje odnosno slanje je beskontaktno, a robu kupljenu u e- trgovinama mogu i vratiti preko paketomata.

Izostanak ponovnog pokušaja dostave drastično smanjuje emisije CO2

Osim što odabirom dostave ili slanja putem paketomata bolje gospodarite vlastitim vremenom jer vi odlučujete kada ćete podignuti ili poslati pošiljku, njihovim korištenjem sudjelujete i u smanjenju CO2 emisija.

“Glavni argument za korištenje paketomata koji se uočava na prvi pogled je činjenica da kurir koji dostavlja pošiljke na paketomate može isporučiti najmanje 1000 pošiljki u roku od osam radnih sati. U usporedbi s ‘kućnim’ isporukama, kojih kurir može obaviti oko 75 u isto vrijeme, ova brojka je nevjerojatna”, navodi portal SXP Logistics in Green Mode.

Emisije CO2 koje stvara jedna pošiljka dramatično padaju i mogu biti i do dvadeset puta manje, upravo zbog izostanka ponovne dostave. Usporedbom energetske učinkovitosti dostave na kućnu adresu s dostavom na automate vidljivo je da je dnevno prijeđeni broj kilometara dvostruko manji kod dostave na paketomate.

Potrošnja goriva po paketu također može biti nekoliko desetaka puta manja, što je  nedvojbena korist za okoliš. Ovi podaci mogu, naravno, varirati kada se uspoređuju područja s različitim gustoćama naseljenosti.

Za čišći okoliš bitna je rasprostranjenost i laka dostupnost paketomata

Emisije štetnih tvari u atmosferu veće su u područjima manje naseljenosti. Proces dostave paketa do automata pokazao se manje emisijskim u svakoj studiji, iako rezultat ovdje ovisi o udaljenosti automata od mjesta stanovanja primatelja.

Raširena mreža paketomata najbolje je rješenje za smanjenje negativnih emisija, a time i najprijateljskija prema planetu. Izvješće Green Generation navodi da 62 posto ljudi preuzima pakete “usput” – tj. kada se vraćaju s posla, s fakulteta, iz kupovine ili u šetnji sa psom.

Prednosti paketomata prepoznala je i Hrvatska pošta koja ih je prva na tržištu predstavila 2021. Do sada je Hrvatska pošta diljem zemlje postavila 300 paketomata uključujući i pojedine otoke poput Korčule, Hvara, Brača, Visa, Paga, Vira i Krka na frekventnim i lako dostupnim lokacijama.  U svim većim gradovima u Hrvatskoj paketi se u paketomate isporučuju već sljedeći radni dan, što je dodatna prednost.

Ovaj sadržaj omogućila vam je Hrvatska pošta.