Ovogodišnja Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, COP 28, održava se u Dubaiju, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, od 30. studenog do 12. prosinca 2023. Očekuje se prisustvovanje više od 70.000 delegata, uključujući države članice (ili stranke) Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC). “Poslovni lideri, mladi ljudi, klimatolozi, starosjedilački narodi, novinari i razni drugi stručnjaci i dionici također su među sudionicima”, stoji na stranicama Konferencije.
Cilj COP 28 je realizacija napretka u utvrđivanju pojedinosti o financiranju gubitaka i šteta kako bi se ranjivim zajednicama pomoglo da se nose s neposrednim klimatskim utjecajima; zatim ostvarivanje globalnog financiranja napora zemalja u razvoju pri rješavanju klimatskih promjena; potom ubrzanje energetske i pravedne tranzicije. Od većih, težih i važnijih ciljeva spomenimo još smanjivanje ogromnog jaza u emisijama stakleničkih plinova među zemljama.
Jedan od glavnih fokusa ove godine bit će i “globalna procjena stanja”, što se odnosi na kojim zemlje i zainteresirane stranke analiziraju napredak u ispunjavanju ciljeva Pariškog sporazuma. Globalna analiza pokazala nam je da nismo na putu da ograničimo globalno zagrijavanje na 1,5 stupnjeva Celzijusa. Prozor za značajne promjene se zatvara, a sada je vrijeme za djelovanje. Ideja je evaluirati Pariški sporazum te iskoristiti prisustvo članova vlada raznih zemalja kako bi ih se natjeralo da donesu političke odluke koje bi se iskoristile za konkretno djelovanje i financiranje klimatskih aktivnosti u periodu od sada do 2025. godine.
Globalna analiza stanja klime i napretka prema punoj realizaciji Pariškog sporazuma pokazuje da napredak teče presporo u prevelikom broju industrija. No, za sve to postoji istovremeno, navodi se na službenim stranicama COP28, ogromna “lepeza alata i rješenja koje su predložile pojedine zemlje”, pitanje je ako ih zemlje predlažu, zašto ih zemlje i ne primjenjuju?
Zašto je COP 28 važan?
Konferencije UN-a o klimatskim promjenama (ili COP) održavaju se svake godine i jedini su svjetski multilateralni forum za donošenje odluka na tu temu, s gotovo potpunim članstvom svih zemalja svijeta. Takvo nešto mogu organizirati samo Ujedinjeni narodi čije je tijelo Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), a svrha mu je da procjenjuje znanost vezanu za klimatske promjene i na temelju toga pokuša oblikovati adekvatnu zakonsku regulativu.
Glavni cilj COP-a prema riječima na vlastitim stranicama je “okupiti svijet kako bi se dogovorio o načinima rješavanja klimatske krize, kao što je ograničavanje porasta globalne temperature na 1,5 stupnjeva Celzijusa, pomoć ranjivim zajednicama u prilagodbi učincima klimatskih promjena i postizanje net-nule emisije do 2050.”
Nažalost, umjesto da je svake godine ova konferencija sve odlučnija sanirati štete, umjesto gradnje političke volje i klimatske namjere mi vidimo razvodnjavanje svih zelenih politika. Usprkos jasnoći podataka koje znanstvenici analiziraju, jaz između znanosti i politike na COP konferencijama sve je jači i jači iz godine u godinu. Što znači da političke, ekonomske i društvene promjene kaskaju za klimatskima.
COP 28 je usmjeren na provedbu Pariškog sporazuma te jačanje klimatske akcije i ambicije za sanaciju ovog problema. Usprkos znanstvenicima koji uporno upozoravaju da se “nalazimo se u odlučujućem desetljeću za klimatske akcije”, politička akcija UN-a i dalje je nedovoljna. Pod “nedovoljna” mislimo da se globalna klimatska situacija nije obrnula, da nisu poduzete dovoljne ekonomske mjere da zapravo ostvarimo makar jedan od ciljeva Pariškog sporazuma.
Najnovija znanstvena istraživanja UN-ovog Međuvladinog panela za klimatske promjene pokazuju da se emisije stakleničkih plinova moraju smanjiti za 43 posto do 2030. u usporedbi s razinama iz 2019. godine. To je ključno za ograničavanje porasta temperature na 1,5 stupnjeva Celzijusa do kraja ovog stoljeća i izbjegavanje najgorih učinaka klimatskih promjena, uključujući češće i jače suše, toplinske valove i oborine
Mogu li teorije promjene dovesti do društvene promjene?Dugo nismo vidjeli klimatske promjene oko sebe, ali sada kada je globalna godišnja temperatura viša za dva stupnja Celzija, vidimo ih u obliku čestih i obilnih nevremena te smanjenog prinosa plodova poput maslina. Postaje ih nemoguće ignorirati, stoga kao društvo skrećemo pažnju na političke i društvene mjere poduzimane za prevenciju sličnih budućih događaja.
Kompleksni društveni procesi
Kaskajući za klimatskim promjenama, političkim odlukama prethode brojni kompleksni društveni procesi. Neki od njih su makroekonomske promjene poput prelaska sa termoelektrana na hidroelektrane, ili s plina na vodik.
Drugi su veliki i skupi tehnološki zahvati, a zajedničko im je da su skupi i dugoročni.
Blizu njih stoje oni od općeg interesa, poput raznih znanstvenih istraživanja. Kada mislimo o sanaciji klimatskih promjena, uglavnom zamišljamo ovakve poduhvate koji zahtijevaju izvrsno upravljanje državama i kvalitetno planiranje. Međutim, u praksi postoji veliki raskorak između zamišljenih budućih velikih poteza i cijelog niza malih konkretnih koraka koji se lako izgube u bilo kojem dijelu lanca potrebnog za suočavanje s problemom koji stoji pred nama.
Važnost civilnog sektora
Između velikih problema i malih koraka do rješenja stoje ljudi u potrebi koje se rješava tek kada se katastrofa, obično popraćena traumom, već dogodila. Sektor koji premošćuje dvije velike razine obično je onaj civilni, koji se najviše bavi ljudima na društvenim marginama, koji primaju najmanje pomoći, a najviše je trebaju. Taj je sektor ograničen ropskim okovima projektne logike, a u klimatskim promjenama pokazuje se posljednju dekadu, da su s obzirom na uloženo, veću korist napravili projekti neprofitnih organizacija civilnog sektora nego megalomanski međunarodni fondovi koji se sporo pune i sporije dijele.
Dugi niz godina učinci javno-financiranog projektnog, primarno civilnog sektora, bili su ograničeni na doprinose društveno humanističkim aspektima društva. Sada se s pojavom brojnih zelenih zaklada i fondova te sve većim financiranjem sanacija klimatskih promjena, u praksi na terenu, susreću sve razine istraživanja, planiranja i provedbe projekata. Problem se napokon kristalizira: kako spojiti financijske resurse s kojima raspolažemo, a maksimizirati konačni učinak s ciljem sanacija klimatskih promjena, odnosno kako spasiti, što se spasiti da?
Jedan od načina spajanje je prikupljenih podataka znanstvenika s projektnim logikama i provedbama projekata na terenu. Klimatski projekti razlikuju se od svih prethodnih projektnih logika po tome što dopuštaju komercijalnost. Dakle, savršeno je moguće osigurati javne financije za neprofitne organizacije koje provode projekte na terenu s rezultatima promjene mikro društvenih i mikroekonomskih praksi i lokalne komercijalne koristi.
Što kaže znanost?
Na sličnu temu u časopisu Nature Sustainability objavljen je u mjesecu studenom rad “Enabling conservation theories of change” (Omogućavanje konzervatorskih teorija promjene) autora Buelow, Connolly, Dunic, i drugi. Oni su na studiji slučaja analizirali obalne močvarne sustave poput mangrova i morskih trava te su razvili okvir za prevođenje Globalnih teorija promjene u pojedine ekosustave, a s obzirom na provedivost aktivnosti i nacionalni socioekonomski te politički kontekst. Proučavali su to metodom Globalne teorije promjene koja je postala posebno sveprisutna u klimatskim projektima.
Teorija promjene metodologija je, ili kriterij za planiranje, sudjelovanje, održivo upravljanje i evaluaciju, a upotrebljava se u tvrtkama, filantropiji, neprofitnim organizacijama, međunarodnom razvoju, istraživanju i vladinim sektorima za promicanje društvenih promjena. Teorija promjene definira dugoročne ciljeve, a zatim ih preslikava unazad, kako bi identificirala potrebne preduvjete.
Inovacija teorije promjene leži u prepoznavanju razlike između željenih i stvarnih ishoda i u zahtijevanju od dionika da modeliraju svoje željene ishode prije nego što odluče o oblicima intervencije za postizanje tih rezultata. S njom su se susreli svi koji su ikada u bilo kojem projektu bili zaduženi za definiranje “outputa” i “outcoma”.
Popularnost ove teorije u klimatskim projektima ima veze i s Ujedinjenim narodima koji je koriste za procjene stanja okoliša te za procjenu uzročno posljedične logike intervencije i provjeru jesu li svi vanjski faktori uzeti u obzir prilikom definiranja rezultata i održivosti projekta.
Multinacionalni profili
Autori članka kojega je objavio Nature Sustainability smatraju da Globalne teorije promjene “mogu pružiti široke i sveobuhvatne smjernice za očuvanje i održivo korištenje Zemljinih ekosustava”, ali dodaju kako “široke smjernice ne mogu biti jedini izvor informacija o tome koje će akcije očuvanja dovesti do željenih socioekoloških ishoda”.
Njihov prvi korak bio je identificirati profile koji omogućuju očuvanje ekosustava. Pronašli su šest različitih multinacionalnih profila uvjeta koji omogućuju očuvanje ekosustava. Ti profili predstavljaju jedinstvene socioekonomske i političke kontekste i uvjete u kojima se čuva ekosustav. Tu se radi o razlikama na nacionalnoj razini u učinkovitosti upravljanja, kvalitete i provedbe zakona i podrška nevladinih organizacija.
Drugi korak bio je identificirati faktore koji doprinose degradaciji ekosustava. Tu spadaju prenamjene zemljišta, onečišćenja i ekstraktivne industrije.
Treći korak bio je opisati vjerodostojne teorije promjene za svaki profil koji omogućuje očuvanje, tj. puteve implementacije tog očuvanja. Tu spadaju obnova, razvoj politike, ili jačanje propisa. One su procijenjene obzirom na prvi kriterij i vjerojatnost učinkovite izvedbe.
Zemlje Europske unije, primjerice, pripadaju profilima s visokim unutarnjim kapacitetom za omogućavanje očuvanja, stoga su i za njih razvijeni principi evaluacije i provedbe projekata, drugim riječima, uvjeti projektnog financiranja klimatskih projekata. Tu se očekuje veći napor države u provedbi nego lokalne zajednice.
Znanstvenici smatraju da ostvarivanje cilja suživota s prirodom (za razliku od aktualnog života na teret prirode) moraju provoditi različiti skupovi aktera, surađujući na međunarodnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, uključujući nevladine organizacije (NVO), vlade i zajednice. Teret inicijative i očuvanja veći je na državama s većim profilima i većim mogućnostima konzervacije, dok je isti teret u manje profiliranim državama veći na lokalnoj zajednici i nevladinom sektoru.
U konačnici, kažu znanstvenici, mnogi od tih aktera mogu imati koristi od dobro definiranih klimatskih projekata koji su lako provedivi u zadanim socioekonomskim i političkim uvjetima. Ali, upozoravaju na kraju, sve inovativne metodologije i očuvanje okoliša neće biti valjane “ako nisu uspostavljeni društveni, ekonomski i politički mehanizmi koji omogućuju radnje očuvanja”.
Čovječanstvo je zadalo sebi najveći cilj ikada: spriječiti šesto izumiranje vrsta. Njegovo ispunjenje sada ovisi o kombinaciji i konačnom umrežavanju svih prethodnih civilizacijskih napora i postignuća, na što jednostavniji i što lokalnije moguće. Rezultati zelenih fondova moraju dopirati do svake, i najizoliranije kuće u zemlji i tek onda govorimo o očuvanju okoliša, društvenoj promjeni i suživotu s prirodom. A stupanj razvoja na kraju će se tumačiti prema tome tko je podnio veći društveni teret konzervacije.
EK vjeruje da će Hrvatska iskoristiti Fond pravedne tranzicije unatoč kratkom rokuU Bruxellesu očekuju da Hrvatska između siječnja i ožujka objavi pozive kako bi lokalne vlasti, kompanije i druge organizacije mogle prijaviti svoje projekte za financiranje. Dvjema županijama bi tako bila olakšana tranzicija, odnosno prisilni prijelaz, s industrijskih tehnologija koje zagađuju zrak na nove čiste tehnologije, ili pak odlazak radnika na nova zanimanja ili u mirovinu.
Europska unija je usvojila Zeleni plan (Green Deal) prema kojem njenih 27 država članica uopće ne bi ispuštale štetne plinove od 2050. godine, što je doprinos borbi protiv klimatskih promjena.
Države, među kojima i Hrvatska, moraju stoga zatvoriti pogone iz kojih izlaze “staklenički plinovi”.
U Fondu za pravednu tranziciju (Just Transition Fund) nalaze se ukupno 19,2 milijarde eura namijenjenih europskim regijama s teškom industrijom i rudarstvom, kako bi ublažile socijalne i društvene posljedice zatvaranja radnih mjesta. Oko 70 posto tog novca Europska komisija je posudila na međunarodnom tržištu, a oko 30 posto dolazi iz proračuna EU-a.
Prvi dio novca mora biti potrošen do kraja 2026., a ostatak do kraja 2029.
U Istarskoj i Sisačko-Moslavačkoj županiji, gdje se nalazi preostala teška industrija u Hrvatskoj, do tih rokova mora biti potrošeno 179 milijuna eura.
“Pripremaju se pozivi koji će izaći početkom 2024.godine”, rekao je hrvatski ministar EU fondova Šime Erlić prošli mjesec u Bruxellesu. Dodao je da će biti objavljeni u skladu “s dinamičkim planom” koje je odredilo njegovo ministarstvo.
Ministarstvo regionalnog razvoja je prošli tjedan u e-mailu poslanom Hini navelo da je “raspisivanje poziva planirano za sljedeću godinu”. Nije odgovorilo zašto još uvijek nije raspisalo pozive pa da se za novac prijave subjekti koji imaju projekte iz područja “dekarbonizacije regionalnog gospodarstva, poduzetničkih vještina, obrazovanja i zelene tranzicije”.
Istarska županija jedino je područje s još uvijek operativnom elektranom na ugljen u Hrvatskoj koja će se postupno ukinuti najkasnije 2033. te ima industriju cementa s visokim emisijama ugljika, izvijestilo je ministarstvo na svojoj internetskoj stranici. U Sisačko-moslavačkoj županiji ministarstvo očekuje prekvalifikaciju radnika u kemijskoj industriji i rafineriji.
Hrvatska je jedna od četiri države EU-a koja još uvijek nije raspisala pozive, rekli su u Europskoj komisiji.
Europska povjerenica za EU fondove Elisa Ferreira, koja je prošli tjedan u Češkoj obišla projekte sufinancirane iz Fonda pravedne tranzicije, rekla je da ona osobno nema “preciznu informaciju” u koliko točno zemalja još nisu raspisani pozivi.
“Ponekad je pomalo zavaravajuće gledati samo na pozive”, rekla je na konferenciji za medije u češkom gradu Ostravi. “No istina je da se nalazimo unutar izuzetno zahtijevnog kalendara”, dodala je podsjetivši da zemlje više od 50 posto odobrenog novca moraju potrošiti u iduće tri godine.
Ferreira je rekla da su “zemlje svjesne vremenskog roka”, da nastavlju tražiti produljenje, ali da zbog komplicirane regulative ostaju na snazi navedeni rokovi (kraj 2026. i kraj 2029.). Nije rekla koje zemlje traže produljenje roka. Ne uspiju li do tada iskoristiti predviđeni novac, zemlje će ostati bez njega.
“Ponekad nekim zemljama treba više vremena za pripremu i analiziranje projekata koji bi mogli implementirani dok su druge zemlje zbog profila svojih regija već lansirale seriju poziva”, rekla je povjerenica.
Među zemljama s objavljenim pozivima i početkom njihove realizacije su Češka i Estonija, jedne od najvećih proizvođača ugljena i naftnog škriljevca u EU, energenata štetnih za okoliš.
Povjerenica Ferreira uvjerena je da će Hrvatska iskoristiti novac iz Fonda pravedne tranzicije.
“Hrvatska je dosad bila jako dobra u korištenju novca iz EU fondova. Ne samo da je uspjela iskoristiti, čini mi se, čitavu potporu za nadoknadu štete uzrokovanu dvama razornim potresima nego se korištenje tog novca sada glatko odvija”, izjavila je. “Hrvatska koristi fondove na učinkovit način, pa ne vjerujem da bi trebalo biti ikakvih problema s Fondom za pravednu tranziciju. Potpuno sam uvjerena u to”, dodala je.
Napomenula je da je u stalnom dijalogu s hrvatskom vladom i tijelima za upravljanje fondovima.
“Nisu mi dali nikakvu naznaku zabrinutosti. Namjeravaju iskoristiti novac iz ovog fonda”, zaključila je.
EK tužba protiv Hrvatske zbog ambalažnog otpadaDirektiva o ambalaži i ambalažnom otpadu ima za cilj zaštititi okoliš i osigurati dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Prema odredbama te direktive, zemlje članice trebaju reciklirati 65 posto svog ambalažnog otpada do 2025. godine, što će porasti na 70 posto 2030.
Države članice bile su dužne prenijeti direktivu u svoja nacionalna zakonodavstva do 5. srpnja 2020. godine. “Hrvatska nije u potpunosti prenijela sve relevantne odredbe direktive u nacionalno zakonodavstvo”, navodi Komisija.
Direktiva je zakonodavni akt Europske unije, koji se ne provodi izravno u zemljama članicama. Direktivom se definira cilj koji se želi postići u određenom području, a zemljama članicama se prepušta da vlastitim zakonima osiguraju provedbu tih ciljeva. Stoga se državama članicama ostavlja rok, obično od dvije godine, da direktivu transponiraju u svoje zakone.
Komisija je u vezi s ovom direktivom poslala Hrvatskoj službenu opomenu u listopadu 2020, a nakon toga i obrazloženo mišljenje u lipnju 2021.
Hrvatska je na to odgovorila u srpnju 2021., obavijestivši Komisiju da će direktivu prenijeti Zakonom o gospodarenju otpadom i Pravilnikom za ambalažu i ambalažni otpad.
Iako je Zakon o gospodarenju otpadom stupio na snagu 31. srpnja 2021., potrebne zakonodavne mjere za provedbu ovog Zakona nisu donesene niti je o njima obaviještena Komisija.
Budući da “Hrvatska nije priopćila da je u potpunosti prenijela sve relevantne odredbe ove direktive u svoje nacionalno zakonodavstvo, niti je dostavila dovoljno jasne i precizne informacije o mjerama kojima država članica smatra da je ispunila različite obveze koje joj navedena direktiva nameće, Komisija je iz tih razloga odlučila pokrenuti postupak protiv Hrvatske pred Sudom Europske unije”.
Komisija dodaje da će od Suda EU-a zatražiti izricanje financijskih sankcija Hrvatskoj, budući da se slučaj odnosi na nepriopćavanje mjera o prijenosu direktive.
U ovomjesečnom paketu povrede prava EU-a, Hrvatska je, zajedno s još šest zemalja članica, dobila službenu opomenu jer nije prenijela u potpunosti pravila EU-a o postupovnim jamstvima za djecu u kaznenim postupcima.
Komisija je još u rujnu 2019. poslala službene opomene Hrvatskoj jer nije izvijestila o prenošenju direktive u svoje zakonodavstvo, ali je slijedom toga obavijestila Komisiju o poduzetim mjerama.
Sadašnja opomena odnosi se na preostale praznine u prenošenju direktive.
Direktiva o kojoj je riječ dio je sveobuhvatne strategije EU-a za jamčenje zajedničkih minimalnih standarda za prava na pošteno suđenje osumnjičenika i optuženika diljem EU-a. Njime se utvrđuju ključna prava za djecu u kaznenom postupku, kao što su pravo na individualnu procjenu, posebno postupanje u slučaju lišavanja slobode i pravo na pratnju nositelja roditeljske odgovornosti tijekom postupka.
Komisija, koja je zadužena pratiti kako države članice primjenjuju europske zakone, jednom mjesečno objavljuje paket o povredi prava u svim državama članicama.
Postupak povrede prava EU-a ima tri koraka. Prvi je slanje službene opomene, a ako se stvar ne riješi tom opomenom šalje se obrazloženo mišljenje u kojem se traži da se osigura sukladnost sa zakonodavstvom Unije. Ako država članica još uvijek ne surađuje, Komisija može uputiti predmet Sudu Europske unije. Većina se slučajeva riješi prije upućivanja Sudu.
Električni bicikli: Porsche najavljuje gradnju nove tvornice u HrvatskojBit će to prva tvornica njemačkog automoto diva u Hrvatskoj i njegova prva greenfield investicija u lokalnu industrijsku proizvodnju.
Drugo je to značajno ulaganje u lokalnu proizvodnju u području mobilnosti, auto-moto industriji, otkako je Rimac grupa najavila i krenula u izgradnju vlastite tvornice u Svetoj Nedelji kraj Zagreba.
Detalji o Porscheovoj tvornici pogona za električne bicikle zasad nisu poznati. Svi, osim jednog. Zbog fokusa na pogone i brendove koje ima otprije, poput Porschea i FAZUA-e, njemački div usisat će tehnologiju i znanje stvoreno u Greyp Bikesu i ugasiti taj brend.
Sve se to događa dvije godine otkako je Porsche grupa preko Porsche eBike Performancea preuzela startup Greyp Bikes od Mate Rimca. Bila je to jedna od najvećih akvizicija u Hrvatskoj dosad.
Procjena je da je Porsche eBike Performance za Greyp Bikes platio 100 milijuna kuna, ili 13,3 milijuna eura. Inicijalno je Porsche najavio da će zadržati brend, što je i učinio sve do ove godine.
U veljači je njemačka matica prvo objavila da iz sudskog registra miče Greypov brend i zamjenjuje ga za svoj Porsche eBike Performance. Sada smo doznali da gasi i Greypovu vertikalu unutar Porsche eBike Performancea.
Dosad je ta tvrtka imala dvije vertikale. Jedna je imala sjedište u Njemačkoj i bavila se razvojem pogonskih sustava za električna vozila, a druga je razvijala i proizvodila bicikle Greyp. Međutim, bivši Greyp, a sada Porsche eBike Performance, mučio se s profitabilnosti, piše novinar Jutarnjeg lista Bernard Ivezić.
Srednjoeuropski projekt s Koprivnicom osvojio nagradu RegiostarsProjekt u kojem je sudjelovao i hrvatski grad Koprivnica dobio je priznanje u kategoriji "Povezana Europa".
Nagrade su dodijeljene u šest kategorija na svečanosti održanoj u češkom gradu Ostravi. Ove godine je stiglo ukupno 228 prijava iz čitave Europske unije, a u finalu se našlo njih 30.
"Dynaxibility4CE", projekt proveden u razdoblju od 2014. do 2020. godine, bio je usmjeren na smanjivanje ispuštanja štetnih plinova i na povećanje kvalitete zraka u gradovima Njemačke, Austrije, Hrvatske, Mađarske, Italije i Poljske.
Gradske vlasti u Budimpešti, Grazu, Koprivnici, Krakowu, Leipzigu, Parmi i Stuttgartu su razvile strategije za ograničenje automobilskog prijevoza te povećanje korištenja vozila koja ne zagađuju okoliš poput bicikala.
Koprivnica, grad s 28.660 stanovnika na sjeveru Hrvatske, bio je dio te suradnje. Godine 2015. uvela je "održivi urbani plan za mobilnost" u skladu sa smjernicama Europske komisije.
Grad je poboljšao sigurnost prometa uz istodobno smanjenje buke i onečišćenja zraka promicanjem hodanja i vožnje biciklom, te povećanjem korištenja javnog prijevoza i električnih vozila, navedeno je u opisu projekta.
Koprivnica, dom velikih prehrambenih tvrtki i farmaceutske industrije, ima glavne ceste koje prolaze kroz grad, uključujući Mediteranski koridor TEN-T. Te ceste prolaze izravno kroz centar grada donoseći oko 24.000 vozila dnevno. Polovica njih prolazi uskim ulicama užeg dijela grada. To rezultira velikim zagušenjima tijekom udarnih sati, smanjenom sigurnošću pješaka i biciklista i povećanim zagađenjem emisija vozila.
Europska komisija, izvršno tijelo EU-a, dodjeljuje nagradu "Regiostars" od 2008. godine kako bi promovirala projekte koje sufinancira s maksimalno 75 posto novca iz zajedničkog proračuna Europske unije. Ostatak novca daju lokalne, regionalne ili središnje vlasti država u kojima se projekti realiziraju. Nositelji završenih projekata sami prijavljuju te projekte na natječaj za nagradu, a žiri bira pobjednike.
Među 30 ovogodišnjih finalista bila su još dva projekta u kojima je sudjelovala Hrvatska. Hrvatsko-talijanski projekt "Digilogs" razvio je digitalne solucije u području transporta tereta i prometa putnika dok je projekt "Compose" u kojem je sudjelovalo ukupno jedanaest zemalja bio usmjeren na smanjenje štetnih ispušnih plinova u energetskom sektoru.
"Kada vidim sve te inovativne projekte, osjećam se inspirirano", rekla je Elisa Ferreira, europska povjerenica za EU fondove. "Ti projekti imaju stvarni utjecaj na živote građana diljem Europe", dodala je tijekom ceremonije dodjele nagrada.
New York tuži Pepsi zbog plastike: Ugrožava okoliš i javno zdravljeGrađanska tužba, koju je podnijela glavna državna tužiteljica New Yorka Letitia James na Vrhovnom sudu, navodi da je PepsiCo pridonio "uznemiravanju javnosti" vezano uz rijeku Buffalo, traži nametanje financijskih kazni i kompenzacijskih šteta tvrtki, kao i da PepsiCo prestane prodavati robu u jednokratnoj plastici na kojoj se ne upozorava na ekološke probleme.
"Svi Njujorčani imaju osnovno pravo na čistu vodu, ali neodgovorno pakiranje i marketing tvrtke PepsiCo ugrožava opskrbu vodom, okoliš i javno zdravlje", priopćila je James.
"Nitko se ne bi trebao brinuti o plastici u svojoj pitkoj vodi, plastičnom smeću koje zasipa slikovitu obalu rijeke ili plastičnom onečišćenju koje šteti divljim životinjama", dodala je.
PepsiCo je objavio da je tvrtka "ozbiljna" po pitanju smanjenja količine plastike i da je "transparentna" u svojim naporima.
"Ovo je složeno pitanje i zahtijeva uključivanje različitih dionika, od tvrtki, četvrti, pružatelja usluga smanjenja otpada, čelnika zajednica i potrošača", rekao je glasnogovornik PepsiCo.
Istraživanje ureda Letitie James pokazalo je da je PepsiCo plastična ambalaža daleko najveći izvor plastičnog onečišćenja rijeke Buffalo, tri puta veće od drugog zagađivača McDonald's-a.
Problemi povezani sa zdravljem "uključuju rani pubertet kod djevojčica, smanjeni broj spermija, izmijenjene funkcije reproduktivnih organa, pretilost, izmijenjena spolna ponašanja i povećane stope nekih vrsta raka", dodaje se.
U tužbi se priznaju izjave tvrtke u kojima se obećava da će poduzeti mjere za smanjenje plastičnog onečišćenja, ali navodi da PepsiCo ne ispunjava ta obećanja.
Dodatno, PepsiCo je prozvan da nije u značajnoj mjeri izabrao alternativu plastici za jednokratnu upotrebu na tržištu New Yorka. S druge strane, PepsiCo je najavio programe za ponovno punjenje i povrat stakla i plastike na međunarodnim tržištima, uključujući Meksiko i Njemačku, navodi se u tužbi.
Upozorenje: Ne nazire se kraj porastu stakleničkih plinova…Upozorenje dolazi nekoliko tjedana prije nego što će se svjetski čelnici okupiti u Dubaiju na godišnjoj konferenciji UN-a o klimi COP28, na kojoj će vlade tražiti veću klimatsku akciju, uključujući moguće postupno ukidanje fosilnih goriva prije 2050. godine.
Godine 2022. globalne prosječne koncentracije ugljičnog dioksida bile su prvi put punih 50 posto iznad predindustrijske ere, objavila je meteorološka agencija U.N.
"Unatoč desetljećima upozorenja znanstvene zajednice, tisućama stranica izvješća i desecima klimatskih konferencija, još uvijek idemo u krivom smjeru", rekao je glavni tajnik WMO-a Petteri Taalas.
Taalas je rekao da će veće koncentracije stakleničkih plinova biti praćene ekstremnijim vremenskim prilikama, uključujući intenzivnu vrućinu i oborine, topljenje leda, više razine mora, kao i toplinu oceana i zakiseljavanje.
"Otprilike polovica planeta suočava se s povećanjem broja poplava, a trećina planeta suočava se s povećanjem broja suša", rekao je Taalas. "I ovaj negativni trend će se nastaviti do 2060-ih", dodao je.
Moramo hitno smanjiti potrošnju fosilnih goriva, rekao je.
Koncentracije metana u atmosferi također su porasle, a razine dušikovog oksida, još jednog stakleničkog plina, zabilježile su najveći međugodišnji porast između 2021. i 2022., priopćio je WMO.
Staklenički plinovi odgovorni su za zagrijavanje planeta i izazivanje ekstremnih vremenskih nepogoda.
Za razliku od emisija koje se mogu smanjiti, velik dio ugljičnog dioksida emitiranog prije nekoliko desetljeća ostaje u atmosferi i aktivira spore procese poput povećanja razine mora.
"Potrebne su tisuće godina da se ugljik ukloni iz sustava nakon što se ispusti u atmosferu", rekao je Taalas.
Zasebno izvješće UN-a objavljeno u utorak kaže da vlade ne ostvaruju dovoljan napredak u smanjenju emisija stakleničkih plinova kako bi spriječile najgore učinke globalnog zatopljenja.
Redizajniran Hinin portal Zelena HrvatskaKao i do sada svi sadržaji će javnosti biti dostupni bez pretplate.
Sadržaji će biti pregledniji i dostupniji, neovisno od toga pristupa li se portalu putem računala, tableta, ili mobitela.
Portal Zelena Hrvatska kroz pet rubrika – Održivi razvoj, Ekologija, Eko turizam, Društveno odgovorno poslovanje (DOP), Klimatske promjene, Inovacije, Aktualno – nastavlja svakodnevno donositi novosti vezane uz zaštitu okoliša, ekologiju, energiju, klimu, otpad, održivi razvoj, zakonodavne promjene, ekološka djelovanja…
Točno i vjerodostojno izvještavanje o zaštiti okoliša i klimatskim promjenama, promicanje tema o zaštiti okoliša, održivom razvoju i podizanju svijesti o potrebi snažnije povezanosti okoliša sa socijalnim i gospodarskim područjem, neki su od razloga pokretanja portala.
U središtu interesa su znanstvena istraživanja, nove tehnologije, upravljanje okolišem, utjecaj klimatskih promjena na svakodnevni život, rješenja za prevladavanje klimatske krize, energetika te pozitivni i negativni primjeri brige o okolišu.
Zašto su ljeta sve suša, a temperature sve više, zašto udare pljuskova sve češće prate razorne bujice, kako se svijet i Hrvatska bore protiv klimatskih zagrijavanja i drugih negativnih posljedica utjecaja čovjeka na okoliš, zašto je sve veći broj okolišem potaknutih izbjeglica i koliko bi se uistinu mogla podići razina mora, neka su od značajnijih pitanja kojima će se baviti portal Zelena Hrvatska.
Portal objavljuje i priloge čiji su izvor svjetske novinske agencije i mediji, znanstveni časopisi i portali te međunarodne organizacije i ustanove.
Portal je pokrenut u srpnju 2021. i na njemu je u protekle dvije i pol godine objavljeno gotovo 1500 tekstova.
Portal Zelena Hrvatska treći je Hinin specijalizirani javno dostupni portal.
Uz njega tu su još Zdravlje (https://zdravlje.hina.hr) i Hina#EU (https://eu.hina.hr).
Doznajemo: Hoće li Europska unija uvesti kazne za curenje metana?
BRUXELLES- Vijeće i Parlament Europske unije postigli su napokon dogovor o novim pravilima za smanjenje emisija metana u energetskom sektoru. Radi se o privremenom političkom dogovoru oko izmjene Uredbe Europskog parlamenta i vijeća o smanjenju emisija metana u energetskom sektoru i izmjeni prethodnih važećih uredbi iz 2019. i 2021. godine. Iako se radi o poboljšanju i postroživanju zakonodavnog okvira, potrebno je naglasiti da EU ponovno glasno najavljuje svoje zakone onako kako su zamišljeni, a ne u konačnom, osakaćenom obliku nakon što dobri prijedlozi prođu sve lobiste zagađivačkih industrija.
Nova, stroža pravila osmišljena su na inicijativu Vijeća EU, stoga ne čudi da ih to tijelo smatra velikim postignućem jer “predstavlja ključni doprinos mjerama za sanaciju klimatskih promjena”.
Ipak, metan je drugi najveći doprinositelj klimatskim promjenama, a nakon CO2 oko kojeg, usprkos svim probijenim rokovima i dalje nema djelatnog sporazuma. Ljudske djelatnosti koje kao rezultat imaju ispuštanje ovog stakleničkog plina u atmosferu odgovorne su za trećinu plinova koji zagrijavaju planet, stoga je svako novo strože pravilo, zapravo dobrodošlo, pa tako i ovo.
Uvode se novi propisi u sektorima nafte, plina i ugljena za mjerenje, izvješćivanje i provjeru emisija metana. Ako prijedlog ostane u obliku kakav je najavljen, uvest će se novi propisi za izbjegavanje metanskih emisija, uključujući otkrivanje i popravak curenja tog plina. Ali, još važnije, i ograničavanje ispuštanja i spaljivanja metana. Planira se i implementacija alata koji bi transparentno pratili emisije na globalnoj razini.
Da dokažu da misle ozbiljno, Vijeće i Parlament dogovorili su posebne rokove i učestalost praćenja, izvješćivanja i inspekcija potencijalnih izvora emisija metana. Ako i kada odredba bude izglasana u parlamentu, sve industrije koje u svojim procesima proizvodnje stvaraju metan imat će od 18 do 48 mjeseci za dostavu izvješća i uvođenju metoda praćenja količine metana na izvoru (u industrijskom procesu) i od neaktivne imovine na svakoj lokaciji. Potom će se takva izvješća podnositi jednom godišnje zaključno sa 31. svibnja svake godine.
Najviše posla mogao bi imati sektor rudarstva jer će morati podnijeti izvješća unutar 12 mjeseci i to za aktivne i napuštene rudnike koje će od sada ubuduće morati i aktivno nadzirati kako bi osigurali da nema nekontroliranih curenja.
Kako bi se provedba novih propisa zaista osigurala, planira se osnivanje periodičnih inspekcija, s time da bi prvi bio tek 21 mjesec nakon stupanja novog zakona na snagu, kako bi se koncesionari stigli pripremiti. Osim rudnika, visoko na listi zagađivača su i bušotine te ugljenokopi, pa su i za to donesena stroža pravila i rokovi. Tako i za sve bušotine mlađe od 30 godina i ugljenokope potopljene prije 70 godina, pa i pasivne. Gdje je moguće, treba testirati i sve starije bušotine te dostaviti dokaz o nepostojanju emisija.
Izvješća i dokazi moraju se temeljiti na procjenama rizika za okoliš, sigurnosti ljudi i javnom zdravlju. A te procjene rizika ne smiju biti starije od tri godine. Ako se otkrije ozbiljno kršenje zahtjeva uredbe, naknadna inspekcija mora se održati u roku od jedne godine.
Vrijeme prilagodbe
Dok se sve pokrene u praksi, prilagoditi se mora i Europska komisija. Oni imaju 12 mjeseci da donesu provedbeni akt kojim će se odrediti minimalne granice detekcije pri standardnoj temperaturi i tlaku. Koliko god je to moguće, popravak, ili zamjena komponenti moraju se napraviti odmah nakon otkrivanja curenja, ili što je prije moguće za prvi pokušaj, ali ne kasnije od pet dana i 30 dana za potpuni popravak. Propuštanja ispod zadanog praga pomno će se pratiti.
Rokovi su dugi, pa tako za odrediti maksimalne vrijednosti metana u industrijskom procesu, EK ima do 2030. godine, što je odlična vijest za industriju i ekonomiju, ali ne tako dobra za planet.
A najslabija točka svake europske regulative su naravno nadležna tijela svake države članice koje će imati ovlast izricanja administrativnih kazni za kršenje odredbi. Privremeni sporazum postignut 15. studenoga sada trebaju potvrditi i službeno usvojiti Parlament i Vijeće EU.
Podsjetimo, Europska komisija predstavila je 15. prosinca 2021. prijedlog uredbe o smanjenju emisija metana u energetskom sektoru, u drugom dijelu zakonodavnog paketa ”Fit for 55“, čiji je cilj provedba Europskog zelenog dogovora s ciljem postizanja klimatske neutralnosti u EU do 2050.
Prijedlog se nastavlja na stratešku viziju postavljenu u strategiji EU-a za metan 2020. Na konferenciji UN-a o klimi COP26 2021. EU je u partnerstvu sa Sjedinjenim Državama pokrenuo Globalno obećanje metana, pri čemu se više od 100 zemalja obvezalo smanjiti količinu metana emisije za 30 posto do 2030., u usporedbi s razinama iz 2020. godine.
Tijekom sastanka Vijeća za okoliš u listopadu 2023., ministri EU-a odobrili su zaključke koji će poslužiti kao opće pregovaračko stajalište EU-a na COP28. Vijeće naglašava važnost da energetski sektor bude uglavnom bez fosilnih goriva puno prije 2050. godine.
Za one koji žele znati više…
“Fit for 55“: Smanjenje emisije metana u fosilnim gorivima:
– Prijedlog propisa o metanu dio je paketa “Fit for 55” koji ima za cilj smanjiti emisije stakleničkih plinova u EU-u za najmanje 55 posto do 2030. godine;
– Paket Fit for 55 skup je prijedloga za reviziju i ažuriranje zakonodavstva EU-a te za postavljanje novih inicijativa s ciljem osiguravanja da su politike EU-a u skladu s klimatskim ciljevima koje su dogovorili Vijeće i Europski parlament;
– Energetski sektor, odgovoran za 19 posto emisija metana u EU, ima najveći potencijal za brzo, učinkovito i jeftino smanjenje ovog stakleničkog plina;
– U prosincu 2022. zemlje EU-a unutar Vijeća postigle su dogovor o prijedlogu uredbe koja ima za cilj uspostaviti nova pravila za smanjenje emisija metana u energetskom sektoru;
– U studenom 2023. Vijeće i Europski parlament privremeno su se dogovorili o uredbi. Tekst trebaju službeno podržati i usvojiti obje institucije;
– Ovaj paket mjera ima za cilj pružiti koherentan i uravnotežen okvir za postizanje klimatskih ciljeva EU-a;
– Novi propisi osigurat će socijalno pravednu zelenu tranziciju, pojačati inovativnost i konkurentnost industrije EU, istovremeno osiguravajući jednake uvjete u odnosu na gospodarske subjekte iz trećih zemalja.