Što je održivi turizam i ide li Hrvatska u dobrom smjeru?

U Rijeci se unatrag nekoliko godina provodi Stručni prijediplomski studij Održivi agroturizam – novi, inovativni i interdisciplinarni studijski program Veleučilišta u Rijeci. Nositeljica kolegija ”Osnove turizma, Ruralni turizam i Istraživanje zadovoljstva klijenta”, dr.sc.socio. Sanja Raspor Janković, prof.struč.stud. podijelila je s nama dio svojih razmišljanja o dijelu studija koji se odnosi na turistički sektor.

“U promišljanju o razvoju agroturizma treba voditi računa o odgovornosti, održivosti i samodostatnosti poljoprivrednog gospodarstva, a s time i ruralnog područja na kojem to gospodarstvo djeluje”, poručila je, dodajući kako treba očuvati autentičnost, posebnost, identitet te pronaći pravu mjeru između održivosti i komercijalizacije.

Iskorištavanje kompletnog ulova

Na navedeno se lijepo nadovezuje poznati istarski chef, David Skoko, odrastao u obitelji koja se u istom mjestu četiri generacije bavi ribarstvom te ugostiteljstvom više od dva desetljeća. Obiteljsku konobu otvorili su 2000. godine.

Kao ribarskoj obitelji namjera im je bila vlastiti i cjelokupni ulov na tanjuru plasirati i prezentirati najbolje što mogu. “Od početka je to bila domaća, isključivo morska, ali maštovita ribarska kuhinja kakvu smo konzumirali doma. Majka je oduvijek bila vrlo kreativna u svemu što je radila, tako i u kuhinji”, prisjeća se.

Foto: David Skoko

Njihova ponuda je od prvoga dana bila bazirana na lokalnom ulovu što se nastavlja i dalje. Inspiraciju traže svugdje, a mogućnosti primjenjuju u kašetama ribe koje donosi otac.

Misao vodilja u radu oduvijek im je kako što bolje iskoristiti kompletan ulov. U tome su uspjeli i po tome postali prepoznatljivi. “Sinergija ribarstva i ugostiteljstva s ciljem maksimalne iskoristivosti vlastitog ulova, to je naš cilj”, ističe Skoko.

Očuvanje mora

Po pitanju smjera hrvatskog turizma, navodi kako nije zadovoljan jer smo propustili priliku da kvalitetnim urbanizmom izgradimo za život i poslovanje bolje uvjete. Stihijskom i slabo kontroliranom gradnjom dugoročno upropaštavamo okruženje, samim time i održivi razvoj, smatra.

Očuvanje mora trebao bi biti naš primarni cilj jer se kao zajednica na njegovo bogatstvo i ljepotu obale oslanjamo dobrim dijelom gospodarstva. Teško je i zamisliti kako bi Hrvatska danas funkcionirala da nemamo ovu prekrasnu obalu i more, navodi Skoko.

“Stanje ribljeg fonda se mijenja. Nije kao što je bilo nekad, rekli bi stari. U zadnjih sto godina, od kada se u Jadranu lovi na moderan način, mnogo toga se promijenilo”, kaže. Industrijalizacija obale, turistička izgradnja, rast gradova i promet, dovode do zagađenja mora koji direktno utječe na cijele ekosustave uz obalu.

“Činjenica je da se situacija u moru pod našim utjecajem mijenja”, primjećuje Skoko.

Ribolov

S druge strane, istina je kako još uvijek lovimo puno više ribe nego što nam treba, ali i da ulovljenu ribu uglavnom izvozimo. Čak 80 posto ulova hrvatskih ribara otpada na kvalitetnu sitnu plavu ribu, naglašava, a veći dio te ribe se izvozi. Ostalo otpada na koćarski ulov i dio ribara s malim ribolovnim alatima poput mreža, parangala, vrša… Tu su i intenzivni uzgoji riba i školjaka koji imaju utjecaj na ekosustav.

Uzgoj ribe i školjaka kao i profesionalni ribolov strogo su kontrolirani i regulirani. Konstantno se radi na uvođenju novih regulativa kako bi industrija ribarstva i marikulture ostala koliko-toliko održiva.

Puno je, međutim, nelegalnog ribolova koji svojim utjecajem čini nepopravljivu štetu moru i gospodarstvu. Ne možemo očekivati pozitivne promjene dok tako intenzivno puno tražimo od ovog našeg malog i zatvorenog mora, upozorava David Skoko.

More je naš resurs

“Nema ribe – trebamo ‘No Take’ zone. Moram reći da imamo prvu koja je vodilja – PP Telašćica. Te zone mogu povećati riblji fond i napraviti eksploziju u ronilačkom turizmu. Tko to prvi shvati profitirat će. More nam se muti, trebamo biološke pročišćivače, više uzgoja školjkaša. Ali, kronično nam nedostaje ribe – i ribarima i roniocima”, naglašava ronioc Vedran Dorušić.

Foto: Vedran Dorušić

Imamo li veće potencijale nego što iskorištavamo, želimo li uopće više turista u našem podmorju, koje su prijetnje, koje dobrobiti?

“Imamo. Treba nam još gostiju ronilaca jer su to vrhunski gosti. Treba otvarati zabranjene zone – Szent Istvan je dobar primjer, olakšati pristup posebnim zonama u čemu ima ulogu Ministarstvo kulture”, odgovara, dodajući kako imamo potencijala i da se za sada dobro radi.

Nastavlja kako imamo dovoljno veliku ponudu, ali i neiskorištene lokacije. “Imamo svašta, ali možemo i bolje bez obzira što nam flota možda nije na nivou Kariba i Australije. Djelomično je to zato što imamo jako zahtjevne propise za brodove i prijevoz putnika – ronilaca”, opisuje.

O temi namjernog potapanja plovila u cilju stvaranja novih podmorskih atrakcija, odlučno komentira kako u potpunosti podupire tu ideju.

“To pomaže ne samo turizmu, već i bioraznolikosti. Osim toga, konstantno prisustvo onih koji rone, odvraća krivolovce. More je veliko i ima mjesta za ovakve stvari. Imamo i prvi legalno postavljeni podvodni greben koji je probio barijeru. Ako su grebeni dobri za ribice, dobri su i za nas”, uvjeren je.

Stanje podmorja

Zanimalo nas je njegovo gledište o podmorju, vide li se posljedice klimatskih promjena, je li onečišćeno.

“Stanje podmorja je takvo da se more muti, fali ribe, a smeća ima. Stoga se moramo ozbiljno pozabaviti ovim problemom. Nažalost, političari tek moraju shvatiti da treba ulagati u ekologiju. More je naš resurs, a ne tisuće apartmana. Apartmani se grade i ruše”, otvoreno će.

Naglašava kako moramo razmišljati o tome da nam gosti dolaze radi čistog plavog mora i s tom mišlju ići u budućnost. ”Ne bude li more u dobrom stanju, sve ostalo nam pada u vodu. Krajnje je vrijeme da se probudimo”, poručuje. Smatra kako mjesta za napredak ima, ali treba konačno napraviti konkretne korake u tome smjeru.

Eco I Do

Udruga za održivi turizam u praksi ”Eco I Do” neprofitna je udruga građana entuzijasta koji žele pružiti odgovor na pitanje kako lokalno stanovništvo i turisti u budućnosti mogu zajedno stvarati održiva okruženja i stilove života.

“Ideja je potekla od nekolicine vlasnika Eco Domus malih smještajnih objekata iz Istre još 2019. U to vrijeme bilo je svega nešto više od 20 certificiranih malih smještajnih objekata dok ih je danas u program uključeno više od 50”, doznali smo od predsjednice udruge Marijane Lovrinić.

Foto: Marijana Lovrinić

Podsjetimo, Eco Domus je program označavanja koji provodi Upravni odjel za turizam Istarske županije s ciljem povećanja društvene i ekološke odgovornosti u turizmu. Prepoznat je i globalno u ožujku 2023. kada je dobio priznanje kao treći najbolji primjer dobre prakse eko označavanja na ITB sajmu turizma u Berlinu.

Osnovni motiv za pokretanje nove udruge je – kroz zacrtane ciljeve, provodeći različite aktivnosti – poboljšati praktičnu primjenu održivosti u turističkom sektoru, ističe Lovrinić. U današnje vrijeme savjesni gosti traže više od standardne ponude. One koji to još nisu, treba osvijestiti da postanu, smatraju u udruzi Eco I Do.

Održivi razvoj

Osnovna ideja osnivanja ujedno je i vizija udruge, a to je učiniti znanje o održivom turizmu u praksi dostupno svima. Slijedom toga definirana je misija – promocija dobre prakse u turizmu temeljene na principima održivog razvoja.

Zacrtani ciljevi su:
• Promicanje održivog turizma kao pokretača pozitivnih promjena u društvu,
• Poticanje eko označavanja i certificiranja ne samo smještajnih objekata, nego i pružatelja ostalih usluga i dobara u turističkom sektoru.
• Unapređenje znanja i vještina svih dionika u turizmu,
• Pružanje kvalitetnih usluga, prije svega svojim članovima,
• Promjena paradigme uspješnosti u turizmu iz “evidencije broja dolazaka i noćenja” u “doživljaj turista kao privremenih sumještana” koji poštuju lokalnu zajednicu i sudjeluju u njenom životu.

Ciljevi su usmjereni prema svim dionicima u turističkom sektoru, dakle ne samo iznajmljivačima, već i gostima, drugim pružateljima usluga i dobara, te turističkim organizacijama i ustanovama. “Turizam može postati pokretačka snaga razvoja društva samo ako sve dionike uključimo u proces održivog razvoja”, ističu iz udruge.

Važnost koordinacije

JU Natura Histrica županijska je ustanova koja upravlja zaštićenim dijelovima Istarske županije. Radi se o 27 zaštićenih područja i 54 područja ekološke mreže Natura 2000.

Monitoriraju dio zaštićenih vrsta i staništa te prijavljuju sve nepravilnosti u zaštićenim područjima: onečišćenja, ilegalne gradnje, krivolov, vožnju kvadovima i ostalo. Bave se također edukacijama te organiziraju akcije čišćenja podmorja, špilja, jama, šuma.

“Kada upalimo radio ili televiziju, još uvijek slušamo nadležne iz turističkog sektora kako pričaju o broju noćenja, popunjenosti kampova, hotela, broju apartmana i vila… To je zastarjeli vid turizma”, kaže Silvia Buttignoni, ravnateljica Javne ustanove Natura Histrica.

Interesi zaštite prirode i turizma većinom su usko povezani, što prisiljava obje djelatnosti na koordinirano djelovanje u očuvanju prirodnih ljepota, osobito zaštićenih dijelova prirode, flore i faune, na planiranju, uređenju i sanaciji prostora, promotivno-edukativnim i obrazovnim akcijama.

U praksi se, nažalost, ta koordinacija često prekida, osobito kada prevladavaju uski interesni ciljevi.

Zadovoljstvo svih dionika

“Smatram da bi turizam trebao ići u smjeru obostranog zadovoljstva: zadovoljnog gosta i zadovoljnog žitelja određenog prostora. Gledati na ovaj sektor samo kao izvor profita te kroz postotke popunjenosti ili izgradnje, nikako nije dobro”, naglašava Buttignoni.

Turizam je veliki potrošač prostora i danas se razumije kako bez očuvanog prostora, kojega je sve manje, nema niti njegovog razvoja. Turistički sektor tako postaje čimbenikom njegove zaštite.

“Trebalo bi ići u smjeru povećavanja zaštićenih područja kako bi imali veće mogućnosti i u turizmu. Više zaštićenih područja znači i više održivog turizma”, poručuje.

Mogli bismo reći kako je turizmu prirodni okoliš osnova, ono što je industriji sirovina. Stoga turistički sektor, radi vlastitog razvoja i opstanka, mora osigurati zaštitu prirode i čitavog prostora koji koristi kako ne bi došlo do kolapsa cijelog sustava, rezimira Butignoni.

Novac iz Fonda za Gorski kotar za tri goranska projekta

Kako je rekao na konferenciji za novinare, radi se o uređenju parkirališta na području Mrkoplja s 91,5 tisuća eura, izgradnji nogostupa u Staroj Sušici vrijednog 91,8 tisuća eura te uređenju parkirališta i trga ispred Društvenog kulturnog centra Žaba u općini Lokve od 69,7 tisuća eura.

U prvom krugu podjele novčanih sredstava iz Fonda za Gorski kotar dodijeljene su 574 tisuće eura, a u Fondu zaovu godinu je 930 tisuća eura.

U sklopu programa Razvoja mreže sanjkališta je općini Brod Moravice raspoređeno 100 tisuća eura za projekt sanjkališta i tubinga.

Pročelnica za zdravstvo Vesna Čavar rekla je da su za dostupnost zdravstvene zaštite na otoku Cresu županijskom Zavodu za hitnu medicinu raspoređene 122 tisuće eura. Iz toga će se financirati plaća nove liječnice, što je nadstandard te pokriti troškovi stanovanja i pripravnosti liječnika.

Županija je namijenila oko 132 tisuće eura Lječilištu Veli Lošinj za pokriće minusa od oko 300 tisuća eura iz prvih pet mjeseci ove godine.

Čavar je kazala da od svibnja do rujna traju “pravi” priljevi prihoda te da je HZZO od 1. srpnja povećao limit ustanove s 41 na 85 tisuće eura te je u okviru Mreže javne zdravstvene službe povećan broj kreveta s 12 na 30, a očekuje da će se do kraja godine poslovanje iznivelirati.

Odgovarajući na novinarsko pitanje, pojasnila je da je na manjak utjecao porast rashoda za zaposlene oko 38 posto u odnosu na lani, koji su ustanove, radi nedostatnog financiranja HZZO-a, primorane pokrivati iz vlastitih sredstava. Pohvalila rad Uprave, kazavši da je izazovno konkurirati turističkim kućama na Lošinju, posebice u kontekstu nedostatka liječničkog kadra.

Venecija želi zadržati pristojbu za turiste na jednodnevnom izletu

Venecija namjerava uzeti u obzir potražnju te udvostručiti dosadašnju cijenu s pet na deset eura u vrijeme osobite posjećenosti talijanskog grada na jadranskoj obali, rekao je za lokalne novine Michele Zuin, gradski vijećnik zadužen za financije.

Gotovo mjesec dana dugo pokusno razdoblje gradu je donijelo više od dva milijuna eura. Na neke dane je zabilježeno preko 25.000 turista koji su platili pristojbu.

Zuin je u tekstu za list Il Gazzettino rekao da će se od 2025. nadalje “osnovna rata” primjenjivati na jednodnevne posjetitelje u jednom dijelu godine. Međutim, tijekom “kritičnih dana”, turisti će morati plaćati maksimalnu pristojbu od deset eura.

Grad ne planira odmah objaviti službeno izvješće nakon ove subote i nedjelje. Najprije će se evaluirati prikupljeni podaci. Tijekom pokusnog razdoblja, između 8.30 i 16 sati, naplaćivala se pristojba od pet eura. Posjetitelji su preko interneta mogli dobiti QR kod koji je služio kao dokaz plaćanja.

Procjenjuje se da oko 15 milijuna turista svake godine stigne u Veneciju, što je čini jednim od najposjećenijih gradova u svijetu. Masovni turizam znači velike prihode za gradski proračun, no također prouzrokuje značajnu štetu.

Rekordna posjećenost Parka prirode Papuk!

U ljepotama Papuka koji se proteže kroz Virovitičko-podravsku i požeško-slavonsku županiju, od siječnja pa do kraja lipnja ove godine uživalo je 50.364 posjetitelja.

Iz Javne ustanove kažu da nastavljaju s realizacijom projekata ulaganja u turističku infrastrukturu Parka prirode Papuk te ju prilagođavati i činiti atraktivnijom svim dobnim skupinama.

Najposjećenija je i dalje Park šuma Jankovac koju je u prvih šest mjeseci ove godine posjetilo 18 posto više posjetitelja u odnosu na 2023. i 12 posto više u odnosu na rekordnu 2022. godinu.

Ravnatelj Parka prirode Papuk Alen Jurenac Hini je izjavio da rast broja posjeta mogu zahvaliti značajnim ulaganjima u razvoj infrastrukture. U zadnje tri godine, kaže, uloženo je oko 100 milijuna kuna, odnosno 13,3 milijuna eura. Između ostalog, izgrađena su dva centra za posjetitelje i cesta do najposjećenijeg dijela Parka Jankovca.

Osim domaćih posjetitelje na Papuk, posebno u njegov kamp dolaze i inozemni posjetitelji, a među njima najčešći su oni na proputovanju.

No, potencijal turizma na Papuku prepoznaje i lokalno stanovništvo koje gotovo svakodnevno registrira kuće za odmor, dodao je Juranec.

Što je ekoturizam i je li on budućnost?

Dakle, ekoturizam je vrsta turizma koja promiče odgovorno putovanje u prirodna područja, promiče očuvanje i podržava lokalne zajednice. Cilj je stvoriti pozitivan utjecaj na okoliš i lokalne zajednice.

Podupirući ekoturizam i održive prakse, putnici ne samo da iskuse jedinstvena odredišta već i doprinose očuvanju planeta.

Razvoj ekoturizma je utemeljen na prirodnim resursima destinacije. Podjele posebnih oblika turizma, ekoturizam svrstavaju među oblike s jednostavnim motivima nevelikog broja dolazaka turista u destinaciju.

Svijest o lokalnoj zajednici

Međutim, taj jednostavan motiv nije nimalo jednostavan u praksi. Niti je broj ekološki osviještenih turista malen. Sve je više gostiju kojima je zaštita okoliša i prirode važna kroz tzv. local experience (lokalno iskustvo), odnosno upoznavanje tradicije i kulture destinacije.

Drugim riječima, takvi turisti ne razmišljaju samo o tome da za uloženi novac dobiju što više, već žele što manje utjecati na područje koje su odlučili posjetiti, pritom pazeći da i lokalna zajednica zauzvrat dobije prihod koji joj osigurava egzistenciju.

To znači da će preferirati konzumaciju domaćih, autohtonih proizvoda, iz ekološkog i organskog uzgoja, kao i upoznavanje s običajima i kulturom tamošnjeg stanovništva.

Često se takav oblik turizma veže uz posjet nekim zaštićenim prirodnim vrijednostima, kao, primjerice, nacionalni turizam.

”Eko” putnici pazit će i na način prijevoza pa će se mnogi, imaju li mogućnosti, odlučiti za željeznicu, jer ona manje utječe na okoliš od automobila.

Načela održivog (ekološkog) turizma: 

Prepoznavanje važnosti baštine; 

Briga o lokalitetima baštine; 

Razvoj partnerstva za višestruku korist; 

Ugradnja pitanja baštine u poslovno planiranje; 

Ulaganje u ljude i lokalitete; 

Oglašavanje i promoviranje odgovornosti u oblikovanju turističkih proizvoda; 

Pružanje visoko kvalitetnih doživljaja posjetiteljima; 

Uvažavanje prava i obaveza lokalnoga, autohtonog stanovništva.

Drava – skriveni biser “meditativnog turizma”

Betonizacija obale i ostali oblici devastacije kakvi se viđaju na Jadranu, za Dravu kao jednog od riječnih bisera Europe ne dolaze u obzir, poručuju načelnici općina uz rijeku, koji bogatu floru i faunu, pješčane sprudove, skrivene plažice i mjesta za sportski ribolov zamišljaju kao prostor koji će “hraniti ljepotom gladne poglede izletnika”.

Turistički potencijal zaštićenog prirodnog rezervata

Rijeku iz godine u godinu sve više uočavaju razni rekreativci, kao i ribiči, trkači i nezaobilazni biciklisti. Osim cvrkuta ptica, protoka vode i glasanja šume, uz Dravu se ne čuju zvuci iz urbanih područja, tek motor pokojeg automobila iz kojeg se vade izletnički rekviziti.

Općina Legrad, smještena na samoj granici s Međimurskom županijom, odavno je prepoznala turistički potencijal ušća Mure u Dravu, koje je zaštićeni prirodni rezervat.

Iako zaziru od naglašenog reklamiranja tog prostora, Legrađani su nedavno kupili brodicu kojom se za tek nekoliko kovanica moguće uputiti u inozemstvo, jer suprotna obala rijeke pripada Mađarskoj.

Hrvatski dio obale obiluje malim pješčanim plažama, iako pri ulasku u vodu valja biti oprezan jer Drava je izrazito brza rijeka koja može u sekundi povući kupača u svoje njedro. No, za niskog vodostaja, pješčani i šljunčani sprudovi stvoreni su za ulazak u osvježavajuću vodu.

Da na Dravi leži održivi turistički potencijal shvatio je načelnik općine Gola Stjepan Milinković, koji je inicijator projekta Interpretacijski centar ‘„”Bolenov dravski put“ i gradnje tamošnjeg pristaništa za čamce i manje brodice.

”Legrad kao dodatni sadržaj uz Dravu nudi kupalište Šoderica, a mi kao poznati stočarski kraj gostima nudimo razgledavanje starina vezanih uz uzgoj stoke“, izjavio je Milinković Hini.

Govoreći o projektu ”Bolenov dravski put“, čiji je dovršetak predviđen 2026. godine, napominje da će se njime prenamijeniti i opremiti stari župni dvor, koji i sam ima bogati povijesni pečat.

Terenska nastava za turiste nastavit će se plovidbom rijekom, a put od interpretacijskog centra do pristaništa bit će moguć biciklima.

Milinković je HDZ-ov bivši saborski zastupnik, a na pitanje o suradnji na sličnim projektima drugih općina koje gravitiraju Dravi ističe da tu nema političkih podjela.

”Političari su kao listopadno drveće, a mi načelnici općina smo istinski operativci“, kaže. Načelnik Općine Legrad je SDP-ov Ivan Sabolić, ali razlike u bojama članskih iskaznica ih ne priječe da zajedno osmišljavaju i provode projekte.

Iz pristaništa za čamce i male brodice plovila će prevoziti turiste do Brodića, mjesta u općini Ferdinandovac, gdje je obitelj Karlovčan kupila brodić za 15 osoba, a u svom plovnom parku imaju četiri rafting čamca i osam kanua.

Plovidba do jedinog naseljenog dravskog otoka

”Počeli smo dosta oprezno, pa sada imamo samo jednu kuću u koju je moguće smjestiti manju obitelj“, kažu Karlovčani dodajući kako ih interes posjetitelja tjera da znatno prošire broj kreveta.

Za vožnju brodicom ili rafting čamcem nisu potrebne velike grupe posjetitelja, koje se plovidbom često spuštaju do susjedne Virovitičko-podravske županije, točnije do Križnice koja je dio općine Pitomača.

Tamošnji načelnik Željko Grgačić kaže da je Križnica, naselje na lijevoj obali Drave koja graniči s Mađarskom, jedini naseljeni dravski otok.

Karakteristika tog područja je brojnost i raznolikost ptičjih vrsta poput vodomara, divljih patki, crnih roda, crvenokljunih čigri i brojnih drugih, koje se može vidjeti s križničkih promatračnica.

Interpretacijski centar Rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav opremljen je bioistraživačkom stanicom, podiznom platformom i vidikovcem.

Općinski čelnici ocjenjuju da su stvoreni temelji za razvoj turizma na Dravi, a na domicilnom stanovništvu je da ponudi smještajne kapacitete. Optimistični su u tom pogledu, jer iz godine u godinu raste broj kuća za odmor duž Drave.

Izložba podvodne fotografije u povodu 140. godišnjice otkrića Modre špilje

Izložba je postavljena u organizaciji Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije, a prikazuje prizore podmorja viđene očima fotografa Dalibora Andresa, Danijela Frke, Ivana Grgića, Damira Zuruba, Marjana Radovića, Srđana Vrančića i Božidara Vukičevića, navodi se u priopćenju.

Riječ je o najboljim podvodnim fotografijama koje su mahom osvajale prva mjesta na svjetskim natjecanjima.

Izložbom smo željeli pokazati kako turizam treba biti nešto što oplemenjuje našu prirodu, kulturu i nasljeđe. Također, želimo se pokloniti našoj prirodnoj baštini i poželjeti dobrodošlicu svima koji žele otkriti suštinu Dalmacije, kazala je direktorica splitsko-dalmatinske Turističke zajednice Ivana Vladović koja je zajedno sa splitsko-dalmatinskim županom Blaženkom Bobanom i gradonačelnicom Komiže Tonkom Ivčević otvorila izložbu.

Profesor emeritus, pjesnik i moreplovac Joško Božanić se okupljenima obratio recitacijom na komiškom dijalektu. Uslijedila je veslačka regata od Komiže do uvale Mezoporat na Biševu.

Modru špilju otkrio je bečki slikar Eugen Baron Ransonnet 1884. godine tijekom svoje ronilačke ekspedicije. Njegovo otkriće označilo je početak turizma u Dalmaciji. Od 1951. zaštićena je kao geomorfološki spomenik prirode, a karakterizira ju svjetlosni fenomen koji stijenama i morskom dnu daje nebesko plavu boju.

Što je sve moguće doživjeti na 50 minuta vožnje od metropole, u mjestu Radoboj

Plavo nebo, vinograd, lišće vinove loze svjetlozelene boje. Dodiruju me bobice grožđa. Dok uokolo hodaju ljudi, podalje se vide lijepi, dobro razvijeni grozdovi. Žene u nošnjama s crvenim maramama na glavama pjevajući obavljaju radove.

Potom se nalazim među velikim brojem slobodnopadajućih bobica, kotrljamo se, a naš put završava u preši. Bobica uskoro više nema i započinje proces proizvodnje vina.

Ovime je ukratko prikazan opis života bobice grožđa kroz VR (virtual reality) naočale u Hiži vinove loze – interpretacijskom centru koji prezentira bogatu povijest mjesta Radoboj. Osjećaj koji pruža nova tehnologija toliko je živ da se, gledajući kako se preša spušta iznad glave korisnika, automatski podižu ruke u obranu. Izleti ponekad i krik popraćen smijehom.

”U ovom prostoru može se vidjeti kako se nekad obrađivalo i kultiviralo vino, koji su se sve predmeti koristili, kakve vrste vrčeva i čaša su se upotrebljavale, te koji su običaji vezani za vino, poput Vincekovog i Martinja”, opisuje Ivana Hazulin Pospiš, ravnateljica Muzeja Radboa koja također vodi Interpertacijski centar Hiža vinove loze.

Radoboj je poznat po u Europi jedinstvenoj okamini lista vinove loze, pronađenoj u radobojskom sumporokopu. Najstarija je okamina ove vrste na kontinentu, starosti 12 do 14 milijuna godina. Original se nalazi u Prirodoslovnom muzeju u Zagrebu, a ovdje replika.

”Što se Hiže vinove loze tiče, završena je prva faza projekta. U drugoj fazi slijedi opremanje degustacijskog centra, koji će služiti za prezentaciju i promociju autohtonih vinskih sorti i domaćih vinara”, otkriva načelnik općine Radoboj, Anđelko Topolovec.

Multimedijalni muzej bogat eksponatima

Muzej Radboa lijep je i moderan muzej, pravo multimedijsko osvježenje s mnoštvom vrijednih eksponenata. Prikaz je kraja i vremena, prezentira bogatu rudarsku baštinu, a ambijent je ugodan čemu dodatno pridonosi stručno vodstvo. Nudi komadić povijesti koji je zahvaljujući entuzijastima otrgnut od zaborava.

„U muzeju Radboa ima mnogo fosila kukaca, znate li koji je najpoznatiji?”, pitala je ravnateljica Ivana grupu djece trećeg razreda jedne zagrebačke osnovne škole. Riječ je o smrdljivom martinu, doznali su, što im je bila zanimljiva i zabavna činjenica.

Saznali su također kako je nekada obližnje brdo Strahinjčica bilo otok, u vrijeme dok se ovdje prostiralo Panonsko more kojim su plivali morski psi, dupini i ogromni kitovi. Dosad su pronađene kosti kita i dupina, dok one morskog psa tek čekaju otkrivanje.

Budući park prirode

Uz pojam mora obično se vežu i palme pa su školarci doznali kako je u okolici do današnjeg dana iskopano čak 116 vrsta fosila palminog drveća. Ne 116 stabala, nego različitih vrsta. Nekada su ovdje rasli također eukaliptus, cimet i razno drugo bilje. Strahinjčica je zanimljiva i zbog činjenice što su na brdu pronađene različite vrste gline.

Međutim, u okolnim šumama je nažalost uočena ogromna devastacija. Iz Općine se nadaju kako će tome doći kraj proglašenjem Parka prirode nakon čega bi trebala uslijediti veća zaštita. Naime, čak 70 posto prostora općine potpalo bi pod park.

Podsjetimo, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja intenzivno radi na aktivnostima zaštite Strahinjčice, Ivanščice, Maceljske gore i Ravne gore u kategoriji parka prirode. Riječ je o ideji pokrenutoj 2009. godine, a oživljenoj 2021. S Krapinsko-zagorskom i Varaždinskom županijom usuglašen je tijekom siječnja ove godine načelni obuhvat budućeg parka površine preko 31.000 ha.

Održivi razvoj je u općini Radoboj na prvome mjestu, to je ono što žele te s time u skladu žive. Stoga uvelike rade na edukaciji lokalnog stanovništva kako bi što veći broj ljudi shvatilo koliko je zaštita prirode važna.

Rudarska baština

Ova nevelika općina smještena je na samo 50 minuta vožnje od centra Zagreba. U povijesti se prvi puta spominje 1334. god. kao župa Sv.Trojstva. Nakon 1811. slijedi ubrzani razvoj kojem pridonosi pronađeno nalazište samorodnog sumpora, jedno od značajnijih takvih rudnih ležišta promatrajući globalno.

Rudarstvo se nastavilo razvijati pronalaskom ugljena. Uslijedila su također vrijedna fosilna otkrića i arheološka nalazišta zbog čega je – kao najbogatije svjetsko nalazište fosilne flore, fosilnih kukaca, riba i školjki – Radoboj postao svjetsko sjecište znanstvenika.

Značajna zbirka ovdje je prezentirana velikim dijelom, ali se njeni primjerci pronalazaka mogu razgledati i u svjetskim muzejima – u Londonu, Beču, Grazu, Ljubljani…

Orhideje, trnac, vinova loza, štruklji…

Na obroncima Strahinjčice mogu se naći čak 32 različite vrste predivnih samoniklih orhideja, od kojih su neke endemske. Tu je, nadalje, Radobojski trnac gdje je smještena početna točka Planinarsko-poučne staze Putovima orhideja duge 16 kilometara.

Trnac obiluje starim voćkama i namijenjen je okupljanju mještana, kako bi se družili na otvorenom. Danas je mjesto edukacije i rekreacije u kojem se isprepliću tradicija i moderni sadržaji.

Pronađena okamina lista vinove loze bila je inspiracija za otvaranje Hiže vinove loze koja također prezentira autohtonu lozu Belina, majku svih najpoznatijih sorti vina. Domaći vinari rade na povratku nasada Beline kako bi uistinu doživjela pravu slavu.

Kako najpoznatiji zagorski specijalitet ne bi ostao zanemaren, otvorena je i Hiža štruklji s originalnom krušnom peći. Važno je ipak napomenuti kako radi samo za najavljene grupe, jer prave babice izrađuju specijalne radobojske štruklje.

Leptiri, djeca, planinari, tumuli, šumska kupka…

Kroz Centar za prirodu Zagorje posvećuje se velika pažnja djeci i njihovoj edukaciji pa je Radoboj postao poznat i kao općina djece.

Svake godine u organizaciji Nikola Tesla Camp (skraćeno NTC) ovdje nekoliko tjedana borave djeca koja kroz igru usvajaju načine kako treba učiti da im svaka materija bude zanimljiva i time dostupna njihovom uzrastu. Riječ je o prvom kampu takvoga tipa u ovome dijelu Hrvaske.

Krene li se put Strahinjčice, u mističnoj šumi s dobro utabanim stazama, nailazi se na područje Podstenje poznato po tumulima – prapovijesnim humcima – njih 11, u kojima se nalaze grobovi još iz doba neolitika. Repliku jednog tumula s originalnim predmetima, moguće je razgledati u Muzeju.
Radoboj posjetiteljima nudi očuvan okoliš i čisti zrak, izvore čiste vode, pitoreskni krajolik prošaran šumom i zelenilo dokle god pogled seže. Ne čudi stoga da je poznat kao mjesto susreta planinarskih društava kojima moderno uređen Planinarski dom s uslugom tipa hostela pruža istinsko gostoprimstvo.

Kako je šuma bogata leptirima, ovdje se organizira Noć leptira koja je postala prava turistička atrakcija. A zbog svega što nudi, ovaj kraj je postao prvi kontinentalni centar za šumsku terapiju koju realizira platforma Snaga šume / Forest Power.

Prva energetski neovisna zgrada u Krapinsko-zagorskoj županiji

Muzej Radboa prva je energetski neovisna zgrada u Krapinsko-zagorskoj županiji. Ispod objekta su smještene sonde koje iz Zemlje crpe toplinu. Zimi se tako griju sve tri zgrade, dok se ljeti po potrebi hlade, pa su troškovi održavanja vrlo niski, čemu pridonosi odlična termoizolacija zgrada. Ulaganja su, doznajemo od nadležnih, bila velika, no isplatilo se.

Prijavili su se i na projekt obnove javne kulturne infrastrukture za nadogradnju na katu gdje žele napraviti muzejsku zbirku jer imaju mnoštvo predmeta, ali ne i prostor za izložiti ih. Teme će biti geologija, arheologija, priče i bajke koje su izvrstan mamac za posjetitelje. Želja im je zaokružiti cijelu priču oko općine Radoboj, ali i šire, te cjelinu javnosti ponuditi na zanimljiv način, upravo kroz priče.

Regija obiluje geološkim i arheološkim posebnostima pa vjeruju kako bi u budućnosti mogli razvijati geološke parkove i različite interpretacijske prostore. To im predlažu znanstvenici i istraživači koji ovamo dođu. Međutim, istraživanja su iznimno skupa, a do sada je općina sama snosila sve troškove. Za značajniji iskorak u tome smjeru trebat će pronaći alternativne mogućnosti financiranja.

Fond za zaštitu okoliša ulaže u rekonstrukciju PD “Gojtanov vrh”

Taj iznos čini 80 posto procijenjenih i opravdanih troškova ulaganja.

“Preostalih 20 posto financijskih sredstava koja iznose 240.131 eura bez PDV-a će se osigurati od strane raspoloživih zajedničkih sredstava Parkova Hrvatske, što zbirno iznosi preko milijun i pol eura s PDV-om”, navode u priopćenju napominjući da je to projekt od iznimnog interesa kako za građane Gospića, tako i za cijelu županiju.

U narednim tjednima očekuje se potpisivanje ugovora između Fonda i Parka prirode Velebit.

Tim ulaganjem će se dodatno unaprijediti zaštita okoliša i prirode, a ujedno i dati direktan doprinos turističkoj ponudi i promidžbi Gospića tako i cijele županije.

Planinarski dom nosi ime po odvjetniku iz Gospića Ivanu Gojtanu koji je 1912. godine postao predsjednik lokalne podružnice planinarskog društva, a bio je graditelj planinarskih kuća i skloništa na Velebitu. Izgrađen je 1929., deset godina kasnije je Gojtan preminuo, a naredne godine je dom zapaljen te je obnovljen 1963. Dom je ponovno zapaljen 1991. godine u ratu i od tada nije u funkciji.

FORTIC – projekt obnove pulske tvrđave Fort Bourguignon

Kroz projekt FORTIC (“From remains Of the war to the aRchiTecture of peace in cross-border area of Italy-Croatia”) ostvaruje se važna prekogranična suradnja, a u Puli će posebna pozornost biti posvećena tvrđavi Fort Bourguignon, za koju se planira izraditi dokumentacija kao podloga za daljnje intervencije, rekao je pulski gradonačelnik Filip Zoričić.

Grad Pula želi očuvati i valorizirati Fort Bourguignon poštujući kulturnu i prirodnu baštinu, uz naglasak na održivosti lokacije. Fort Bourguignon postao bi središnje mjesto interpretacije kulturnog nasljeđa i oživljavanja povijesnih događaja, doživljaja i iskustava na usluzi građanima, posjetiteljima, turistima i svim budućim generacijama, dodao je Zoričić.

Uz Grad Pulu partneri u projektu s hrvatske strane su Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Javna ustanova Tvrđava kulture Šibenik i Grad Korčula, a s talijanske strane Općina Vieste, Općina Cervia i Sveučilište Caˊ Foscari iz Venecije.

“Razvoj održivog turizma prekograničnog područja Italije i Hrvatske, koji je u ovom projektu vezan uz očuvanje kulturne baštine i njezinu promociju u turističke svrhe, predstavlja još jedan u nizu projekata kojima se povezujemo u međunarodnom partnerstvu. Nastavljamo suradnju sa Sveučilištem Ca’ Foscari iz Venecije u provedbi istraživanja i korištenju rezultata u lokalnoj zajednici”, istaknula je dekanica Fakulteta ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” Ksenija Černe.

Podsjetila je kako Fakultet ekonomije i turizma sudjeluje u organizaciji međunarodnih ljetnih škola za studente, međunarodne konferencije, niza javnih događanja te izradi dokumentacije za obnovu tvrđava i razvoj programa koji će se u njima održavati.

“Za Tvrđavu kulture Šibenik projekt FORTIC posebno je značajan jer predstavlja prvi projekt u programu prekogranične suradnje Italija – Hrvatska, što otvara put za jačanje novih partnerstava. Ovaj oblik suradnje ključan je jer omogućuje pristup resursima i znanju iz različitih područja, što je važno za razvoj kulturnih projekata”, kazala je direktorica Tvrđave kulture Šibenik Gorana Barišić Bačelić.