Ministarstvo poziva građane da dojave ako uoče plemenitu perisku

Lani je zaprimljeno preko 150 dojava o opažanjima plemenite periske te je potvrđeno 23 živih jedinki periske duž Jadrana, a najviše na području sjevernog Jadrana. 

Populacije plemenite periske u cijelom Mediteranu, pa i u Jadranskom moru, zahvaćene su smrtonosnom zarazom koja dovodi do masovnih ugibanja. Smrtnost je na mnogim lokacijama i 100 posto, a zbog pada populacije plemenita periska je u razdoblju od samo godine dana dobila status kritično ugrožene vrste na globalnoj razini.

Dojave o opažanjima živih jedinki plemenite periske, pogotovo one u recentnim godinama od kada je prisutna zaraza, važne su zbog identifikacije jedinki koje su usprkos zarazi i dalje žive. Takve jedinke su ključne za obnovu populacije i opstanak vrste pa ih treba pratiti i dodatno zaštiti.

Plemenita periska je rasprostranjena po Sredozemnom i Jadranskom moru, a najčešće može pronaći između dva i 30 metara dubine. Može narasti i do 120 centimetara, strogo je zaštićena vrsta i svako uznemiravanje i namjerno vađenje živih ili uginulih jedinki (praznih ljuštura) je zabranjeno.

Zavod za zaštitu okoliša i prirode nacionalni je koordinator projekta ”Očuvanje plemenite periske (Pinna nobilis) u Jadranskom moru” u okviru kojeg se u suradnji s partnerskim institucijama provode aktivnosti očuvanja te strogo zaštićene i kritično ugrožene vrste.

Perisku se ne smije dirati

Ako opazite plemenitu perisku za koju sumnjate da je živa, treba provesti kratku provjeru kako bi se potvrdila sumnja. Iznad periske treba nježno proći rukom kroz morsku vodu, uslijed čega će se periska, ako je živa, zatvoriti. Pri tome trebate paziti da se perisku ne dira. Uspravna ljuštura ne znači i da se radi o živoj jedinki.

Nije rijedak slučaj da se u praznoj ljušturi, koja ostaje uspravno stajati u sedimentu duže vrijeme nakon uginuća, nastane kamenice koje također reagiraju na podražaj, što može dovesti do zabune da se radi o živoj perisci. 

Svaki dojavljivač potvrđeno žive jedinke plemenite periske, moći će joj dati ime. Također dojavljivači će biti nagrađeni obiteljskom ulaznicom za: Nacionalni park Brijuni, Park prirode Telašćica, Aqaurium Pula, JU Kamenjak, Posjetiteljski centar ”Kanal sv. Ante“ ili Centar za posjetitelje Modra špilja – Biševo, ovisno o želji dojavljivača.

Informacije o opažanju žive plemenite periske možete dojaviti putem online obrasca za dojavu ili na e-mail adresu: vrste@mzozt.hr.

Tragovi sagorijevanja biomase u zagrebačkom zagađenju

Zanimljivo istraživanje hrvatskih znanstvenika o zagađenju u Zagrebu uzrokovanom sagorijevanjem biomase bit će objavljeno u kolovozu u časopisu “Atmospheric Pollution Research“, a dijelovi istraživanja dostupni su već sada.

Studiju su proveli istraživači s Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada Suzana Sopčić, Gordana Pehnec i Ivan Bešlić. Naslov rada je “Specific biomass burning tracers in air pollution in Zagreb, Croatia“, a srećom, bit će objavljen u časopisu otvorenog izvora, inače ga ne bismo mogli pročitati, jer je hrvatska pretplaćena na sramotno premaleni broj znanstvenih časopisa u svim poljima.

Lebdeće čestice

U objavljenom sažetku autori naglašavaju da se radi o prvim izmjerenim podacima o specifičnim obilježivačima izgaranja biomase u Zagrebu. Studija je otkrila izvore gorenja bezvodnošećerne mase u atmosferskim česticama u Zagrebu, na urbanim lokacijama rezidencijalnog karaktera smještenim u sjevernom i južnom dijelu grada. Do sada je u Hrvatskoj, kao i u Zagrebu, slabo ispitana prisutnost anhidrošećera u lebdećim česticama, što prikazane rezultate čini vrlo značajnim u razlikovanju prisutnosti spaljivanja biomase u ukupnom onečišćenju zraka, ističu autori.

Spaljivanje biomase smatra se obnovljivim izvorom energije čija se upotreba u kućanstvima brzo povećava diljem Europe, napominju autori (a dodajmo kratko da je svrstavanje sagorijevanje biomase za proizvodnju toplinske energije jedan od načina na koji se u Europskoj uniji manipulira kriterijima zelenosti i održivosti) i nastavljaju: “Uz sve prednosti koje karakteriziraju takav energent, postoji nekoliko nedostataka ponajviše sa stajališta kvalitete zraka, a posljedično i s obzirom na utjecaj koji može imati na zdravlje ljudi i klimatske promjene”.

Autori ističu kako je studija istraživala prisutnost obilježivača specifičnih za izgaranje biomase u zraku Zagreba, “grada pogođenog povećanim onečišćenjem zraka uglavnom tijekom zime”. Markeri gorenja biomase u smislu anhidrošećera, odnosno levoglukozana, manozana i galaktozana praćeni su u česticama PM10.

Anhidridni šećeri su derivati monosaharida koji nastaju tijekom procesa sagorijevanja drvne mase, a njihova prisutnost u lebdećim česticama upućuje na onečišćenje zraka izazvano gorenjem biomase.

Sezonske varijacije

Kako piše glavna autorica Suzana Sopčić u svom istraživanju na istu temu iz 2021. godine: “Ovakvi spojevi prepoznati su kao vrlo pouzdani indikatori gorenja biomase upravo zbog toga što se uglavnom ne oslobađaju prilikom nekog drugog prirodnog ili antropogenog onečišćenja. Ovisno o uvjetima izgaranja kao što su temperatura, dostupnost kisika te vrsta i vlažnost biomase, mogu se formirati tri izomera anhidridnih šećera”. Iako je levoglukozan najzastupljeniji i najčešće se određuje za dokazivanje onečišćenja nastalog gorenjem biomase, njegovi izomeri manozan i galakozan također imaju važnu ulogu u interpretaciji rezultata.

Naime, omjer njihovih masenih koncentracija ukazuje na vrstu biomase (tvrdo/meko drvo, trava, lišće) te radi li se o kućnom ložištu ili vanjskom požarištu, piše autorica. Njezina istraživanja pokazuju kako postoje značajne sezonske varijacije u prisutnosti ovih tvari u PM10 lebdećim česticama. Pritom su sve čestice znatno prisutnije u hladnijim dijelovima godine, dok su u ljeto i proljeće zabilježene znatno niže koncentracije ahidrida u atmosferi u Zagrebu.

U istraživanjima se pokazalo da levoglukozan visoko korelira s regionalnim požarima. To je zato što plin koji se emitira pirolizom drva (biomasa) sadrži značajne količine levoglukozana. Levoglukozan je marker za izgaranje ugljena kao i drva. Detalje ćemo čitati u kolovozu.

”Zelena” ideja koju su voljeli hipiji, a širi se i Hrvatskom

Ljudi su sve dalje od prirode, a davno je primijećeno da ono što je marginalizirano u životu biva marginaliziranim i u popularnoj kulturi, pa danas djeca znaju nabrojati više likova iz videoigara nego divljih životinja, u riječima pjesama priroda se spominje triput manje nego 1950-ih, a odlazak u šumu počeo se propisivati kao vrsta alternativne terapije.

Kao jedan od odgovora na spomenuto stanje sedamdesetih godina prošloga stoljeća razvilo se tzv. gerilsko vrtlarstvo, koncept koji živi i danas i obuhvaća različite prakse koje su se proširile u čitavome svijetu.

Što je gerilsko vrtlarstvo?

Gerilsko vrtlarstvo je sadnja biljaka u javnom urbanom prostoru koji je zapušten ili neiskorišten, pri čemu riječ “gerilski” ističe nepostojanje dozvole za sadnju – i to je ono što i čini gerilsko vrtlarstvo ilegalnim. Ciljevi vrtlara gerilaca šaroliki su, nipošto nisu loši i često se poklapaju: od poboljšanja kvalitete života u gradovima i proizvodnje hrane za zajednicu u potrebi do isključivo estetske svrhe. Gerilsko vrtlarenje politički je čin s ciljem da se prostor grada vrati građanima i ozeleni, pa je istovremeno ovdje i riječ o “privremenom” ili “DIY” urbanizmu, ili zelenom urbanističkom aktivizmu.

Termin gerilski vrtovi prvi je put upotrijebila Liz Christy 1973., a njezina Green Guerilla na području Bowery Houston u New Yorku pretvorila je zapuštenu privatnu parcelu u vrt o kojemu se i danas, iako je sada pod upravom njujorških gradskih parkova, brinu volonteri.

Među najvećim i najpoznatijim svjetskim gerilskim vrtovima je i “rajski vrt” Adama Purplea u istočnom Manhattanu, u obliku kruga u čijem su centru yin i yang, a postoji od sredine 1970-ih. People’s Park u Berkeleyju u Kaliforniji prvi je javni park koji je nastao upravo iz pokreta gerilske sadnje tijekom kasnih 1960-ih godina, na zemljištu u vlasništvu Kalifornijskog sveučilišta.

Mlađi, Guerrilla Park u Wellandu u Kanadi nastao je 2013. na zapuštenom području kao inicijativa lokalnih stanovnika, a u program su se uključili i vizualni umjetnici i gerilski vrtlari, pa se u ovom – danas u potpunosti održavanom i obnovljenom prostoru – održavaju koncerti, priređuju izložbe i razna druga događanja.

U Hrvatskoj – stroge kazne

No, gerilsko vrtlarstvo fenomen je koji nije zaobišao ni Hrvatsku. U Zagrebu su bili poznati vrt udruge Vestigium ispred prostora koji su koristili na Vrbanima, priča Vladimira Dimića koji je od 1986. posadio više od sto stabala u gradu, nekoliko uređenih žardinjera privlači pogled u Martićevoj ulici, a u doba korone veliku je pažnju medija privukao u gerilski cvijetnjak u Preradovićevoj za koji je “vlasnica” dobila kaznu.

Briselski gerilski vrtlari 2007. proglasili su 1. svibnja Međunarodnim danom gerilskih suncokreta, pa se od tada svake godine na taj dan dijeli sjeme koje se sadi na neatraktivnim i zanemarenim mjestima. Razina više u gerilskom vrtlarstvu uključuje i ”opasnije oružje”- sjemene bombe.

Dobar izbor za gerilski uzgoj su vrste cvijeća koje trpe sušu: uz suncokret, to je i neven, a od povrća zahvalni su špinat, rotkvica, rajčica, kelj i zelena salata. Isto tako, uvijek su dobar izbor autohtone i hipoalergene biljke.

Stručnjaci gerilske akcije sadnje ocjenjuju isključivo pozitivno, a nelegitimnost takve sadnje nije baš jaki argument, jer se uređuju zapuštene i zanemarene površine u gradovima u kojima kronično nedostaje zelenila.

Što bi se dogodilo da najveći europski supervulkan eruptira?

Redovno tjedno ažuriranje vulkanskog opservatorija u Napulju (INGV) ukazuje da nema značajnih promjena u aktivnosti najvećeg europskog supervulkana Campi Flegrei. U tjednu od 1. do 7. srpnja 2024. zabilježeno je 98 uglavnom slabih potresa; pri čemu je najveći imao magnitudu 3,2 rano ujutro 3. srpnja.

Prosječna vrijednost brzine izdizanja tla u području maksimalne deformacije iznosila je oko 20 milimetara mjesečno (plus-minus tri), a izmjerena je na GNSS postaji Rione Terra. Ova vrijednost je malo niža nego tijekom prošlih mjeseci, što bi moglo značiti da je stopa izdizanja malo usporena.

Nisu otkrivene značajne varijacije u geokemijskim parametrima (degazacija, sastav plinova i fluida). Senzor temperature postavljen blizu najaktivnijeg fumarola blizu Pisciarellija pokazao je prosječnu vrijednost od  otprilike 95°C.

Izumiranje neandertalaca

Gledajući unatrag na prošlu vulkansku aktivnost i erupcije, znanstvenici imaju prilično jasnu sliku o destruktivnom potencijalu Campi Flegreija i utjecaju koji bi imao na Italiju i svijet. Vjeruje se da je jedna eksplozija prije gotovo 40.000 godina pridonijela izumiranju neandertalaca i bila je na razini 7 na Indeksu vulkanske eksplozivnosti. Usporedbe radi, katastrofalna erupcija Vezuva 79. godine nove ere (Pompeji) bila je samo pete razine.

Supervulkan Campi Flegrei umjesto jedne planine sa strmim stranama, sadrži 24 manja kratera, vulkanskih građevina i otvora koji se nalaze unutar velike, kružne depresije poznate kao kaldera. Njegov širi naziv je Flegrejska polja. U više navrata u prošlosti, Campi Flegrei je eruptirao s katastrofalnim učinkom.

Stalno trusna napuljska regija

Jedna od najrazornijih erupcija poznata je kao Campanian Ignimbrite event (CI), a dogodila se oko 38.000 prije nove ere. Tada je nastala i njegova kaldera današnjeg promjera 15-ak kilometara i dom za šest milijuna ljudi. Napuljska regija bilježi česte izljeve lave i manjih erupcija. Samo prošli tjedan svjedočili smo erupcijama Etne i Strombolija. Značajna vulkanska aktivnost redovito se događa u brojnim podmorskim otvorima ovog superkompleksa uz obalu, a dvadesetak vulkanskih građevina može se pronaći i iznad zemlje i ispod Sredozemnog mora.

S obzirom na ove uzuse, znanstvenici misle da je moguće procijeniti kako bi se oblak pepela od velike eksplozije proširio svijetom. Ako bi eruptirao sada, erupcija bi poslala pepeo u Afriku, na Bliski istok i do središnje Rusije. Naime, tijekom istraživanja novih arheoloških nalazišta u Rumunjskoj, Institut Max Planck za evolucijsku antropologiju otkrio je pepeo iz događaja CI u naslagama “do 50-100 centimetara debljine”. To znači da su istraživači pronašli sloj pepela visok 1,20 centimetara više od 1207 kilomeatara dalje od lokacije vulkana. Pepeo iz masivne erupcije Campi Flegrei također je pronađen u područjima Sjeverne Afrike, u više zemalja na Bliskom istoku i duboko u središnjoj Rusiji -skoro 5000 km od Napulja.

Foto: Wikmedia Commons

Erupcija bi smanjila prosječnu temperaturu diljem Europe i dovela do malog ledenog doba. Kada bi Campi Flegrei eruptirao do svog punog potencijala, ili do stupnja u kojem je bio prije 40.000 godina, izbacio bi ogroman oblak pepela u zrak koji bi mogao sniziti temperature u cijeloj zapadnoj Europi, sve do središnje Rusije. Prema vulkanologu Benjaminu Blacku sa Sveučilišta Berkeley koji je proučavao utjecaj erupcije Campi Flegrei na neandertalce i mamute, u dijelovima Rusije prosječne temperature pale su za gotovo devet stupnjeva Celzijevih.

U područjima koja su manje izravno pogođena oblakom pepela prosječne temperature mogle bi pasti za tri do pet stupnjeva. To možda ne zvuči puno, ali takozvano “Malo ledeno doba” koje je trajalo od 1300-ih do 1800-ih bilo je rezultat pada prosječnih temperatura za samo dva stupnja u odnosu na današnje razine. Posljednje ledeno doba, u kojem je došlo do masivnog smrzavanja na velikim dijelovima Zemlje, bilo je 10 do 12 stupnjeva hladnije nego danas – što znači da bi pad od devet stupnjeva u Rusiji definitivno doveo do velikih ledenih uvjeta, a potencijalno i do početka modernog ledenog doba.

Epidemije kod životinja…

Životinje i biljke patile bi od prekomjerne izloženosti fluoru. Jedan od glavnih elemenata prisutnih u pepelu i piroklastima koje bi izbacio vulkan Campi Flegrei je fluor koji se danas koristi u stvaranju fluorida, kemikalije namijenjene sprječavanju karijesa. Međutim, razina fluora kojoj bi biljke bile izložene mogla bi uzrokovati epidemiju u skupinama životinja koje jedu te biljke. Kao što je za BBC objasnio Antonio Costa s Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju u Bologni, “iz kemijske analize znamo da je pepeo (iz Campi Flegreija) sadržavao fluor, koji ima snažan utjecaj na vegetaciju, i mogao bi izazvati bolest zvanu fluoroza kod životinja”.

Suvremena ispitivanja vulkanskih incidenata pokazala su da fluoroza može dovesti do infekcije ili oštećenja kože i dišnih putova životinja. Vulkanska erupcija mogla bi dovesti do velikog pada populacije životinjskih skupina koje se ne mogu hraniti ili loviti.

Napuljski zaljev bio bi prekriven metrima krhotina. Kada bi supervulkan Campi Flegrei doživio značajnu eksploziju, kao što se to dogodilo u dalekoj prošlosti, ostaci izbačeni iz vulkana prekrili bi doista nevjerojatnu količinu zemlje. Napuljski zaljev ne bi samo bio prekriven pepelom kao mnoga druga područja Europe. Umjesto toga, bio bi potpuno zakopan.

Kada se prije otprilike 15.000 godina dogodila erupcija napuljskog žutog tufa, vulkan Campi Flegrei izbacio je 40 kubičnih kilometara vulkanskih krhotina. Da bismo razumjeli koliko je to veliko, samo jedan kubični kilometar vulkanskih krhotina napunio bi 400.000 olimpijskih bazena. A erupcija napuljskog žutog tufa blijeda je u usporedbi s kampanskim Ignimbritom, koji je izbacio procijenjenih 200 kubičnih kilometara krhotina.

Izlišno je kazati kako znanstvenici vjeruju da bi Napuljski zaljev i gradovi oko kaldere bili prekriveni s nekoliko metara pepela i drugog detritusa. Kuće i zgrade potencijalno bi mogle biti zauvijek pokopane. Više od šest milijuna ljudi moralo bi napustiti svoje domove. Supervulkan Campi Flegrei nalazi se zapadno od Napulja, talijanskog grada u regiji Campania. Brojni su gradovi izgrađeni i razvijeni unutar njegove kaldere u posljednjih nekoliko tisuća godina. Stanovništvo unutar kaldere i u blizini nje bilo bi u neposrednoj opasnosti ako bi razne vulkanske kupe i građevine počinjale puhati, a to bi zahtijevalo masovnu evakuaciju golemog broja ljudi.

Milijuni izbjeglica

Samo gradsko područje Napulja ima više od tri milijuna stanovnika. Ako uključite stanovništvo svih malih gradova i sela koji bi bili izravno ugroženi – kao što su Pozzuoli, Quarto, Qauliano, Monte di Procida i drugi – broj vulkanskih izbjeglica bio bi blizu šest milijuna. Svi bi oni tražili mjesta kamo bi pobjegli u susjednim gradovima i zemljama koje se već spremaju za katastrofu, stvarajući dodatnu logističku noćnu moru.

I samo bi tlo moglo puknuti i izbaciti magmu. Kada biste stali usred kaldere, bilo bi lako pretpostaviti da je bilo koji od pojedinačnih otvora ili kratera vulkan. U stvarnosti, brojne magmatske komore i cijevi – u biti vulkanski vodovod – prolaze ispod kaldere. Cijelo područje, i na kopnu i pod vodom, ogroman je vulkan – a novi otvori, vrhovi i pukotine mogu se pojaviti bilo gdje na točkama pritiska. To je jedan od razloga zašto se područje na talijanskom naziva “vatrenim poljima”.

Posljednja značajna erupcija u Campi Flegreiju dogodila se 29. rujna 1538. Novi vulkanski stožac izdigao se iz zemlje i narastao za više od 121 metra u jednom tjednu. Ovaj vrh je postao poznat kao Monte Nuovo ili “Nova planina”. Suvremena izvješća govore da se na najvišoj točki stvorila pukotina koja se otvorila. Monte Nuovo je izbacio ogromne količine vatre, blatnog pepela i piroklastičnog toka koji se opisuje kao bijeli i sivi dim. Erupcija je trajala tri dana, a većina aktivnosti dogodila se unutar prva 24 sata, a zatim je prestala.

Zemlja bi se dizala i padala u danima prije erupcije. Masivne komore magme koje okružuju kalderu Campi Flegrei uzrokuju fenomen poznat kao bradiseizam. Tada se tlo postupno diže i spušta – ponekad i za nekoliko metara – dok se komore ispod pune magmom ili je oslobađaju. Tijekom proteklih nekoliko desetljeća, grad Pozzuoli uzdigao se više od deset stopa iznad svoje prethodne nadmorske visine, koja je bila razina mora. Tlo se može uzdići na mnogo neposredniji način neposredno prije vulkanskog događaja.

Kada je 1538. godine došlo do erupcije koja je uzrokovala formiranje Monte Nuova, u danima koji su prethodili stvarnoj erupciji velik dio područja oko Campi Flegreija se podigao. Obala se povukla stotinjak metara. Suvremeni izvještaji tvrde da se tlo u određenim područjima oko kaldere podiglo više od 20 stopa u nekoliko dana.

Eksplozija stijena

Stijene bi bile raznesene više od 40 milja u nebo. Eksplozivni potencijal pune erupcije na razini supervulkana doveo bi do izbacivanja fragmentiranih stijena i krhotina s, poznat kao klast. Kada je došlo do erupcije kampanskog Ignimbrita (CI) prije nekoliko desetaka tisuća godina, oblak pepela i krhotina putovao je više od 70 kilometara u nebo. Najviša točka na planetu je vrh Mount Everesta, na skoro devet tisuća metara. Pepeo od erupcije koja je ubila neandertalce i mamute bio je gotovo osam puta viši od najvećeg svjetskog vrha.

U atmosferu bi ušlo više od milijun tona sumpornog dioksida. Supervulkan Campi Flegrei ima potencijal izbaciti kipuću magmu preko pola kontinenta, ispuniti nebo oblacima pepela i izazvati kišu kamenja i krhotine koje bi padale po zgradama i ljudima. Kada je došlo do najveće poznate erupcije vulkana, znanstvenici vjeruju da je u zrak ispušteno pola milijarde tona sumpornog dioksida. Sumporni dioksid prouzročio bi niz problema, uključujući razorno smanjenje temperature, mraz i veliki gubitak usjeva.

Uz emisije klora i fluora, plin bi stvorio otrovne kisele kiše. Široko rasprostranjene kisele kiše uzrokovale bi ozbiljnu štetu tlu i biljnom svijetu te dovele do krčenja šuma. Oni koji prežive erupciju morali bi se boriti s otrovnom pitkom vodom uzrokovanom kiselom kišom, kao i s velikom biološkom štetom za ribe i vodene životinje u blizini obale Italije. Kiša bi također uzrokovala eroziju i oštećenje svih struktura koje su preživjele početnu eksploziju i oblak pepela.

U Vinkovcima završio projekt Zelene oaze

“Nakon sadnje stabala i postavljanja sjenica, projekt Zelene oaze završavamo ugradnjom javnih slavina s pitkom vodom. Svježa pitka voda uz dječja i sportska igrališta uvijek dobro dođe, naročito u ljetnim danima, a nove slavine u podnožju imaju i posebne posude prilagođene kućnim ljubimcima kojima je također prijeko potrebno osvježenje za ovakvih vrućina. Vjerujemo kako nove slavine neće postati meta neodgovornih pojedinaca i kako će dugo biti u funkciji, na zadovoljstvo svih naših sugrađana koji će ih svakodnevno koristiti”, poručio je vinkovački gradonačelnik Ivan Bosančić.

Zelene oaze projekt je posvećen prilagodbi klimatskim promjenama ukupne vrijednosti 191.140 eura, sufinanciran od strane Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost s 80 posto sredstava, a koji za cilj ima ojačati otpornost urbanih područja na pritiske uvjetovane klimatskim promjenama.

Kako poručuju iz Grada Vinkovaca, cilj projekta je bio na mjestima gdje se građani najviše okupljaju, ponajprije uz dječja igrališta, oformiti prostore gdje će se roditelji, bake i djedovi moći odmoriti i družiti dok se djeca igraju. Same sjenice opremljene su klupama i stolovima, te imaju pokrov, a uz dio njih instalirane su i javne slavine s pitkom vodom. Zelene oaze dio su puno veće vinkovačke ”zelene” priče koja podrazumijeva pošumljavanje dijela parka Papuk s čak 660 sadnica raznih vrsta drveća te obnovu drvoreda gradskih parkova i ulica, poručuju iz Grada Vinkovaca.

Naglašavaju kako je uz izgradnju zelenih oaza, u sklopu projektnih aktivnosti izrađena i Strategija zelene urbane obnove u svrhu kreiranja mjera i ciljeva razvoja zelene infrastrukturu na području grada, a za najmlađe Vinkovčane organizirane su edukacije o utjecaju klimatskih promjena, zaštiti zraka i ozona kako bi i djeca bila što svjesnija da i ona mogu doprinijeti zaštiti okoliša.

U Osijeku predstavljen novi uređaj za pročišćavanje otpadnih voda

Uređaj čini čak 28 zasebnih građevinskih objekata, na površini od 165 tisuća četvornih metara, a može pokrivati područje na kojemu živi 170 tisuća stanovnika.

Ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković istaknula je da je to trenutno najveći objekt s trećim stupnjem pročišćavanja otpadnih voda u Hrvatskoj. Napomenula je da se u uređaju provode tri stupnja zaštite i pročišćavanja – mehanički, biološki i organsko-kemijski te da je voda koja se vraća u Dravu izvanredne kvalitete, na dobrobit prirodnih resursa i cijele zajednice.

Podsjetila je da je u mandatu Andreja Plenkovića u sektor vodoopskrbe i odvodnje te vodno-komunalnu infrastrukturu ovoga područja uloženo nešto više od 376 milijuna eura, a trenutno se, osim završenih investicija, odvijaju vrijedni radovi brojnim mjestima Osječko-baranjske županije.

Vučković je istaknula da je kroz projekt “Slavonija, Baranja i Srijem”, koji traje već osam godina, na području cijele Slavonije uloženo tri milijarde eura, od čega više od milijardu eura u Osječko-baranjskoj županiji.

Osječki gradonačelnik Ivan Radić podsjetio je da je pri preuzimanju dužnosti taj projekt zatekao “u problematičnom stanju” jer je 2018. bio raskinut ugovor s tadašnjim izvođačem radova, pa je u srpnju 2021. potpisan novi ugovor, a 2022. povučena su bespovratna EU sredstva, koja su nedostajala za realizaciju projekta.

Istaknuo je da je to jedan od najvećih EU projekata na području Osijeka, financiran sa 73 posto bespovratnih EU sredstava, a ostatak je osiguran iz državnog i gradskog proračuna te proračuna općine Čepin.

Uz Dravu se gradi i dugačka šetnica, a pročišćivači još u Slatini, Belišću i Petrijevcima

To je najmoderniji i najveći pročistač otpadnih voda koji uključuje biološko i mehaničko pročišćavanje otpadnih voda ta taloženje prije ispusta u Dravu koju na ovaj način štitimo i uz koju gradimo jednu od najdužih šetnica ovom dijelu Europe, kazao je Radić.

Izvijestio je da je u protekle tri godine u vodno-komunalnu infrastrukturu Osijeka uloženo oko 90 milijuna eura, a osim ovoga uređaja, radi se projekt “Osijek 4”, vrijedan 21 milijun eura, kojim će se rekonstruirati 27 kilometara vodoopskrbne i kanalizacijske mreže te smanjiti gubici vode za 25 posto.

Generalni direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković ocijenio je da novi uređaj znači  “da ćemo imati čistiju Dravu” te dodao da su takvi uređaji dovršeni u Virovitici i Pitomači, a grade se u Slatini, Belišću i Petrijevcima.

To su veliki projekti za naše građane koji omogućuju sigurnost obrade otpadnih voda, što je standard 21. stoljeća. U razvoj vodno-komunalne infrastrukture u Osječko-baranjskoj županiji ulažemo 375 milijuna eura, od čega je 220 milijuna eura bespovratnih EU sredstava, rekao je Đuroković.

Nema promjena u planovima za spalionicu otpada u Resniku

“Tu nema nekakvih promjena – s obzirom na zaključak Gradske skupštine i dalje idemo u javnu nabavu za studiju izvodljivosti koja bi pokazala da li se isplati da Grad Zagreb sam radi postrojenje za termičku obradu”, kazao je Tomašević nakon otvaranja Arheološkog muzeja u Zagrebu, nakon obnove stalnog postava i sanacije štete nastale u potresu 22. ožujka 2020.

Jedini uvjet kako bi to uopće moglo biti teoretski je, kaže, da se u isto vrijeme proizvodi ne samo električna energija, nego i toplinska energija, koja bi se putem sustava centralnog grijanja, vrelovodima, dostavljala kućanstvima.

“Tako da u isto vrijeme ta toplina ne bude štetna toplina koja odlazi u okoliš, u smislu otpadne topline, nego da se koristi za centralno grijanje”, pojasnio je i dodao. “To je i dalje u procesu pripreme za javnu nabavu, pa u tom smislu niti smo donijeli odluku da nećemo, niti smo donijeli odluku da hoćemo, to sve ovisi o studiji”.

Gradonačelnik je na pitanje o Resniku odgovarao u svjetlu toga što su udruge pozdravile odluku o izuzimanju spaljivanja otpada u novom GUP-u, pritom pojasnivši da se radi “o jednoj tehničkoj ispravci, zato što je ona, prije svega, definirana u Prostornom planu”.

“Mogućnost postrojenja za termičku obradu je definirana u Prostornom planu i to izvan zone GUP-a, tako da se ovdje radi o tehničkom ispravku, a čak i da ga nema u izmjenama GUP-a, opet je Prostorni plan grada Zagreba plan višeg reda i on je zapravo na snazi, čak i kada je kontradiktoran sa nekim odredbama GUP-a”, naglasio je.

U lipnju 319 vatrogasnih intervencija na požarima raslinja

U tim je intervencijama na teren izašlo ukupno 1852 vatrogasca sa 638 vatrogasnih vozila.

Zračne su snage, kada je riječ o značajnijim požarima, najviše intervenirale na području Splitsko-dalmatinske županije, i to četiri puta: u Segetu Gornjem kod Splita, u Poljunu na Hvaru te na području Nerežišća i rta Zastup na Braču.

Na tim su lokacijama zračne snage gasile požare koji su zahvatili površinu od ukupno 58,5 hektara. Od toga, 30 hektara opožareno je na otoku Hvaru.

Najveća površina zahvaćena požarom, ona od 60 hektara, nalazi se u kod sela Vukšić u Zadarskoj županiji, gdje je gorjelo nisko raslinje i masline.

Najviše zračnih snaga bilo je potrebno u uvali Mala Doca na otoku Murteru, gdje su izašla tri kanadera i dva air tractora ne bi li ugasili vatru koja je zahvatila nisko raslinje i borovu šumu, površine sedam hektara.

Zračne protupožarne snage koje su hrvatskim vatrogascima na raspolaganju u protupožarnoj sezoni čine pet kanadera, šest air tractora, besposadni zrakoplovni sustav “Orbite 3” te po jedan helikopter Mi-171-Sh i zrakoplov PC-9 M za izviđanje i ostale zadaće.

Nasukalo se i uginulo najmanje 65 kitova u Škotskoj

Spasioci iz organizacije British Divers Marine Life Rescue priopćili su da su primili obavijest o nasukavanju i poslali ekipu na plažu na Sandayu, škotskom otoku u arhipelagu Orkney.

“Stigavši na otok, ustvrdili su da se na plaži nalazi oko 77 kitova koji su bili nasukani već nekoliko sati. Nažalost, samo njih 12 još je uvijek živo u ovom trenutku”, stoji u priopćenju dobrotvorne organizacije.

Kitovi se nasukavaju na obalu iz niza razloga, kada se izgube ili im kretanje onemogući plima, no znanstvenici kažu da ne postoji definitivan razlog iza tog fenomena zabilježenog i kroz povijest.

Bjelogrli kitovi imaju posebice bliske društvene veze pa se događa da jato slijedi kita koji zapadne u poteškoće, što dovodi do masovnog nasukavanja.

Prije godinu dana slična se nesreća dogodila upravo bjelogrlim kitovima na Lewisu uz zapadnu obalu Škotske, kada je najmanje 55 kitova umrlo ili moralo biti uspavano. Ranije ove godine također se dogodilo masovno nasukavanje u Zapadnoj Australiji.

Udruge pozdravile novi zagrebački GUP bez spaljivanja otpada

“Jedna od najznačajnijih promjena u novom GUP-u je isključenje opcija termičke obrade otpada, odnosno spaljivanja. Lokacije koje su do sada bile predviđene za ovu svrhu uklonjene su iz plana, što ukazuje na veliki zaokret prema održivijim praksama gospodarenja otpadom”, stoji u priopćenju inicijative Maksimir za Zagreb i Zelene akcije.

Navode da su udruge, uključujući i njih dvije pohvalile takve izmjene GUP-a držeći da ukazuju na transformativni pristup u izradi urbanističkih dokumenata te da predstavljaju značajan korak naprijed i dobar temelj za primjenu održivijih praksi gospodarenja otpadom.

“Uklanjanjem termičke obrade otpada, Zagreb se sada može fokusirati na razvoj kvalitetnog plana gospodarenja otpadom”, navode udruge, dodajući da će kroz plan, izazov biti implementirati dugoročna, održiva rješenja koja će učinkovito rješavati problem otpada i primarno promicati zaštitu zdravlja ljudi i okoliša.

Smatraju da su potrebna održiva lokalna rješenja koja maksimalno smanjuju otpad, ponovno ga koriste i recikliraju. Nereciklabilni ostatak treba iskoristiti u industriji i građevinarstvu, a krajnji minimum neutralizirati za sigurno odlaganje.

Košak: Zagreb sada ima priliku odabrati bolja rješenja temeljena na provedbi strategije “zero waste”

Marko Košak iz Zelene akcije smatra da Zagreb sada ima priliku odabrati bolja rješenja temeljena na provedbi strategije “zero waste” (nula otpada), kako su to nedavno napravili i veliki europski gradovi, poput Barcelone i Munchena.

“No, dio takve strategije nikako nije priprema i slanje otpada na spaljivanje u druge sredine, bilo u spalionice ili u cementare, kako se krenulo planirati kroz studiju za CGO Zagreb”, poručio je.

Maris Špero iz GI – Maksimir za Zagreb istaknula je da spalionica u sklopu bolničkog kompleksa na Rebru nije ni do sada bila u skladu s GUP-om, već je proizvod protupravne potvrde o usklađenosti s GUP-om. “S obzirom na kompletno izuzimanje termičke obrade otpada iz novog GUP-a, ne može ni biti dijelom razvoja ovog grada”, kazala je.

Vjeruje da Zagreb treba ostati posvećen nastavku suradničkog pristupa, osiguravajući da se buduće strategije urbanističkog planiranja i gospodarenja otpadom razvijaju uz aktivno sudjelovanje zajednice i stručnjaka.