Ovogodišnja Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, COP 28, održava se u Dubaiju, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, od 30. studenog do 12. prosinca 2023. Očekuje se prisustvovanje više od 70.000 delegata, uključujući države članice (ili stranke) Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC). “Poslovni lideri, mladi ljudi, klimatolozi, starosjedilački narodi, novinari i razni drugi stručnjaci i dionici također su među sudionicima”, stoji na stranicama Konferencije.
Cilj COP 28 je realizacija napretka u utvrđivanju pojedinosti o financiranju gubitaka i šteta kako bi se ranjivim zajednicama pomoglo da se nose s neposrednim klimatskim utjecajima; zatim ostvarivanje globalnog financiranja napora zemalja u razvoju pri rješavanju klimatskih promjena; potom ubrzanje energetske i pravedne tranzicije. Od većih, težih i važnijih ciljeva spomenimo još smanjivanje ogromnog jaza u emisijama stakleničkih plinova među zemljama.
Jedan od glavnih fokusa ove godine bit će i “globalna procjena stanja”, što se odnosi na kojim zemlje i zainteresirane stranke analiziraju napredak u ispunjavanju ciljeva Pariškog sporazuma. Globalna analiza pokazala nam je da nismo na putu da ograničimo globalno zagrijavanje na 1,5 stupnjeva Celzijusa. Prozor za značajne promjene se zatvara, a sada je vrijeme za djelovanje. Ideja je evaluirati Pariški sporazum te iskoristiti prisustvo članova vlada raznih zemalja kako bi ih se natjeralo da donesu političke odluke koje bi se iskoristile za konkretno djelovanje i financiranje klimatskih aktivnosti u periodu od sada do 2025. godine.
Globalna analiza stanja klime i napretka prema punoj realizaciji Pariškog sporazuma pokazuje da napredak teče presporo u prevelikom broju industrija. No, za sve to postoji istovremeno, navodi se na službenim stranicama COP28, ogromna “lepeza alata i rješenja koje su predložile pojedine zemlje”, pitanje je ako ih zemlje predlažu, zašto ih zemlje i ne primjenjuju?
Zašto je COP 28 važan?
Konferencije UN-a o klimatskim promjenama (ili COP) održavaju se svake godine i jedini su svjetski multilateralni forum za donošenje odluka na tu temu, s gotovo potpunim članstvom svih zemalja svijeta. Takvo nešto mogu organizirati samo Ujedinjeni narodi čije je tijelo Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), a svrha mu je da procjenjuje znanost vezanu za klimatske promjene i na temelju toga pokuša oblikovati adekvatnu zakonsku regulativu.
Glavni cilj COP-a prema riječima na vlastitim stranicama je “okupiti svijet kako bi se dogovorio o načinima rješavanja klimatske krize, kao što je ograničavanje porasta globalne temperature na 1,5 stupnjeva Celzijusa, pomoć ranjivim zajednicama u prilagodbi učincima klimatskih promjena i postizanje net-nule emisije do 2050.”
Nažalost, umjesto da je svake godine ova konferencija sve odlučnija sanirati štete, umjesto gradnje političke volje i klimatske namjere mi vidimo razvodnjavanje svih zelenih politika. Usprkos jasnoći podataka koje znanstvenici analiziraju, jaz između znanosti i politike na COP konferencijama sve je jači i jači iz godine u godinu. Što znači da političke, ekonomske i društvene promjene kaskaju za klimatskima.
COP 28 je usmjeren na provedbu Pariškog sporazuma te jačanje klimatske akcije i ambicije za sanaciju ovog problema. Usprkos znanstvenicima koji uporno upozoravaju da se “nalazimo se u odlučujućem desetljeću za klimatske akcije”, politička akcija UN-a i dalje je nedovoljna. Pod “nedovoljna” mislimo da se globalna klimatska situacija nije obrnula, da nisu poduzete dovoljne ekonomske mjere da zapravo ostvarimo makar jedan od ciljeva Pariškog sporazuma.
Najnovija znanstvena istraživanja UN-ovog Međuvladinog panela za klimatske promjene pokazuju da se emisije stakleničkih plinova moraju smanjiti za 43 posto do 2030. u usporedbi s razinama iz 2019. godine. To je ključno za ograničavanje porasta temperature na 1,5 stupnjeva Celzijusa do kraja ovog stoljeća i izbjegavanje najgorih učinaka klimatskih promjena, uključujući češće i jače suše, toplinske valove i oborine
Najveći ledenjak na svijetu pokrenuo se nakon 30 godina!Ledenjak nazvan A23a, odvojio se 1986. od obale Antarktike te se vrlo brzo usidrio u Weddellovom moru Južnog oceana, postavši u stvari ledenim otokom.
S površinom od gotovo 4000 četvornih kilometara, skoro je dvostruko veći od šireg područja Londona.
Prošle godine je ubrzano plutao, a sada samo što nije izašao iz antarktičkih voda.
A23a je divovski ledenjak, ali ne impresionira samo veličinom. Ta ledena ploče debela je oko 400 metara, dok je, za usporedbu, najviši neboder u Europi, London Shard, visok tek 310 metara.
A23a je bio dio ledene mase koja se odvojila od Filchnerove ledene barijere Bijelog kontinenta. Na njemu je nekada bila sovjetska istraživačka postaja.
Znanstvenici njegovo kretanje objašnjavaju riječima da je “došlo vrijeme”.
“Bio je pričšvršćen za dno oceana od 1986., ali se naposljetku dovoljno smanjio da oslabi i počne se kretati. Prvo kretanje je zabilježeno 2020.”, rekao je dr. Andrew Fleming iz Britanskog instituta za Antarktiku.
Nošen vjetrom i morskim strujama, A23a sada prolazi uz sjeverni vrh Antarktičkog poluotoka.
Ledene sante se tradicionalno nazivaju prema antarktičkim kvadrantima u kojem su prvotno bile uočene, zatim dobiju sekvencijalni broj, a ako ledena santa pukne, sekvencijalno slovo.
Šef UN-a Guterres i čileanski predsjednik Boric posjetili Antarktiku“Bliska suradnja Čilea i UN-a pomaže u rješavanju ključnih problema – klimatske krize, održivog razvoja, mira i stabilnosti”, rekao je Guterres na X-u, bivšem Twitteru.
Boric je objavio fotografiju s glavnim tajnikom UN-a uz koju je napisao: “Ne samo da se na Antarktici nalazi 90 posto leda na svijetu i 77 posto pitke vode, nego su mora oko nje ključna za regulaciju globalne klime”.
Boricev ured je na X-u naveo da Čile želi biti predvodnik u znanstvenom istraživanju Antarktike i borbi protiv klimatskih promjena.
Sjedište UN-a u New Yorku je objavilo da je Guterres želio posjetiti dva ledenjaka i otok Copaitic, a izvješće o putovanju predstavit će na Svjetskoj klimatskoj konferenciji COP28 u Dubaiju idućeg tjedna i pozvati “na akciju koja odgovara krizi s kojom se suočavamo”.
Zbog klimatskih promjena 30 novih vrsta insekata u Engleskoj!Gradska farma najnovija je organizacija za očuvanje okoliša koja je ukazala na prisutnost dosad neviđenih kukaca u tome dijelu zemlje prije klimatske krize.
Volonteri i stručnjaci zabrinuti su zbog pojave novih 30 vrsta kukaca u Bathu za vrijeme ljeta jer su oni ranije u tom području bili prisutni isključivo zimi, piše Guardian.
Ekolog i aktivist Mike Williams, koji vodi evidenciju o novim životinjama rekao je da su kukci i paučnjaci važan pokazatelj vrsta koje ekolozima pomažu da bolje shvate učinak klimatskih promjena na prirodni svijet.
“Pauci su klasičan primjer za to jer zbog svoga kratkog životnog vijeka i mobilnosti reagiraju na vremenske promjene”.
Na farmi je prije tri godine prvi put uočen osoliki pauk, sve češći na tom području.
“U ranim devedesetima osolikog pauka mogli smo pronaći samo na južnim obalama, u Dorsetu. Tada je Bath za njih bio previše sjeverno jer im je ondje bilo prehladno. Nisam mogao ni pomisliti da ćemo ih jednog dana vidjeti upravo u ovoj regiji, a njihova prisutnost ovdje dokaz je klimatskih promjena”, kazao je Williams.
Ranije je radio kao profesionalni savjetnik za ekologiju u organizacijama poput Natural Englanda i National Trusta, a danas živi uz gradsku farmu i ondje proučava lokalne promjene, a ne one na nacionalnoj razini.
“Sve viđeno fascinira me i rastužuje. Naša istraživanja o divljoj fauni ukazuju na to da klimatske promjene nisu nešto što će se dogoditi u dalekoj budućnosti. Na livadama Batha cvrčke možete čuti tek u zadnjih dvadesetak godina. Njihovo glasanje jasan je pokazatelj klimatskih promjena ako ih i mi možemo jasno čuti”, rekao je.
Zašto hvatanje ugljikovog dioksida nije lako rješenje za klimatske promjene?Te tehnologije su zasad skupe, nedovoljno dokazane i teško ih je “prodati” nervoznoj javnosti.
Dok se nacije okupljaju na 28. konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama u Ujedinjenim Arapskim Emiratima krajem studenog, pitanje buduće uloge hvatanja co2 u svijetu bit će u fokusu. Evo nekoliko pojedinosti o trenutnom stanju industrije i preprekama na putu široke primjene:
Oblici hvatanja ugljika
Najčešći oblik tehnologije hvatanja ugljikovog dioksida uključuje hvatanje plina ravno sa izvora, poput industrijskog dimnjaka. Odatle se može premjestiti izravno u trajno podzemno skladište, ili se prvo može koristiti u drugu industrijsku svrhu, varijacije koje se redom nazivaju hvatanje i skladištenje ugljika (CCS) i hvatanje, korištenje i skladištenje ugljika (CCUS).
Trenutno postoje 42 operativna komercijalna CCS i CCUS projekta diljem svijeta s kapacitetom skladištenja 49 milijuna metričkih tona ugljikovog dioksida godišnje, prema Global CCS Institutu, koji prati industriju. To je oko 0,13 posto od svjetskih otprilike 37 milijardi metričkih tona godišnjih energetskih i industrijskih emisija ugljičnog dioksida.
Otprilike 30 od tih projekata, koji čine 78 posto ukupnog zarobljenog ugljika iz grupe, koristi ugljik za poboljšano izvlačenje nafte (EOR), u kojem se ugljik ubrizgava u naftne bušotine kako bi se oslobodila zarobljena nafta. Bušači kažu da EOR može učiniti naftu prihvatljivijom za klimu, ali ekolozi kažu da je ta praksa kontraproduktivna.
Ostalih 12 projekata, koji trajno skladište ugljik u podzemnim formacijama bez njihove upotrebe za povećanje proizvodnje nafte, nalaze se u SAD-u, Norveškoj, Islandu, Kini, Kanadi, Kataru i Australiji, prema Global CCS Institute.
Drugi oblik hvatanja ugljika je izravno hvatanje iz zraka (DAC), u kojem se emisije ugljikovog dioksida hvataju iz zraka.
Oko 130 DAC postrojenja planira se diljem svijeta, prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA), iako je samo 27 pušteno u rad i oni hvataju samo 10.000 metričkih tona ugljikovog dioksida godišnje.
SAD je u kolovozu najavio 1,2 milijarde dolara bespovratnih sredstava za dva DAC čvorišta u Teksasu i Louisiani koja obećavaju uhvatiti dva milijuna metričkih tona ugljika godišnje, iako konačna odluka o ulaganju u projekte nije donesena.
Visoki troškovi
Jedan kamen spoticanja brzoj implementaciji tehnologije za hvatanje ugljika je trošak.
Troškovi CCS-a kreću se od 15 do 120 USD po metričkoj toni zarobljenog ugljika, ovisno o izvoru emisije, a DAC projekti još su skuplji, između 600 i 1000 USD po metričkoj toni, zbog količine energije potrebne za hvatanje ugljika iz atmosfere, prema IEA-i.
Neki CCS projekti u zemljama poput Norveške i Kanade stavljeni su na čekanje iz financijskih razloga.
Zemlje, uključujući SAD, uvele su javne subvencije za projekte skupljanja ugljika. Zakon o smanjenju inflacije, donesen 2022., nudi porezni kredit od 50 USD po metričkoj toni ugljika zahvaćenog za CCUS i 85 USD po metričkoj toni zahvaćenom za CCS te 180 USD po metričkoj toni zahvaćenom putem DAC-a.
”Iako su to značajni poticaji, tvrtke će ipak morati preuzeti neke dodatne troškove kako bi pokrenule CCS i DAC projekte”, rekao je Benjamin Longstreth, globalni direktor za tehnologije hvatanje ugljika u Clean Air Task Force.
Neki CCS projekti također nisu uspjeli dokazati spremnost tehnologije. Projekt vrijedan milijardu dolara za obuzdavanje emisija ugljikovog dioksida iz teksaške elektrane na ugljen, primjerice, imao je kroničnih mehaničkih problema i rutinski je promašivao svoje ciljeve prije nego što je prekinut 2020., navodi se u izvješću koje su vlasnici projekta podnijeli Ministarstvu energetike SAD-a.
Projekt Petra Nova ponovno je pokrenut u rujnu.
Lokacija, lokacija, lokacija
Gdje se zarobljeni ugljik može pohraniti ograničeno je geologijom, što je stvaran problem koji bi postalo izraženiji ako i kada se hvatanje ugljika primijeni u ogromnoj mjeri koja bi bila potrebna da bi se promijenila klima. Najbolja mjesta za skladištenje ugljika u dijelovima su Sjeverne Amerike, istočne Afrike i Sjevernog mora, prema Global CCS institutu.
To znači da bi prijenos zarobljenog ugljika do skladišnih mjesta mogao zahtijevati opsežne mreže cjevovoda, ili čak brodske flote – što predstavlja potencijalne nove prepreke.
U listopadu je, na primjer, projekt CCS cjevovoda vrijedan tri milijarde dolara koji je predložio Navigator CO2 Ventures na srednjem zapadu SAD-a – koji je trebao premjestiti ugljik iz centralnih tvornica etanola u dobra skladišta – otkazan zbog zabrinutosti stanovnika o potencijalnom curenju i oštećenju konstrukcije.
Tvrtke koje ulažu u uklanjanje ugljika moraju ozbiljno shvatiti zabrinutost zajednice u vezi s novim infrastrukturnim projektima, rekla je Simone Stewart, stručnjakinja za industrijsku politiku pri National Wildlife Federation.
“Neće sve tehnologije biti moguće na svim lokacijama”, rekao je Stewart.
Otocima 25 milijuna eura za prilagodbu klimatskim promjenamaHrvatskim otocima bit će usmjereno 25 milijuna eura za prilagodbu klimatskim promjenama i upravljanje rizicima povezanima s klimom, kao što su požari, oluje i suše, rečeno je Hini u ministarstvu.
Radi jačanja sustava civilne zaštite, idućih tjedana bit će objavljeni pozivi za dodjelu bespovratnih sredstava za nabavu helikoptera za spašavanje, vatrogasne opreme kao i opreme za razminiranje.
Provedba projekata vrijednih 400 milijuna eura do 2029. godine obuhvaća razvoj sustava video nadzora i ranog otkrivanja požara te ulaganje u obranu od poplava, posebice nastavak projekta obrane od poplava na karlovačko-sisačkom području.
Planirano je investiranje u uspostavu regionalnih središta civilne zaštite, a radi se o izgradnji središta civilne zaštite u Varaždinu, Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu.
U Strategiji upravljanja rizicima od katastrofa do 2030. godine predviđena su 82 projekta vrijednosti 1,8 milijardi eura, ističe Ravnateljstvo civilne zaštite.
Ravnateljstvo je trenutno angažirano na provedbi projekata u vrijednosti od 300 milijuna eura, a planirano je još 200 milijuna eura.
Radi se o projektima unaprjeđenje sustava za rano upozoravanja, razminiranje, izgradnju Nastavnog nacionalnog središta Civilne zaštite (CZ), stavljanje u funkciju novog Operativnog centra CZ-a, modernizaciju informacijsko-komunikacijskog sustava CZ-a, izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom, zaštitu kulturne baštine i otpornost kritične infrastrukture.
Također je planirana nabava vozila, plovila i opreme za pripadnike Državne intervencijske postrojbe civilne zaštite za traganje i spašavanje iz ruševina i vode, snabdijevanje vatrogasaca s potrebnim vozilima, plovilima i zaštitnom opremom, kao i nabava edukacijskog vozila – simulatora potresa.
Osigurano je 105 milijuna eura za daljinski upravljane sustave za kemijsku, biološku radiološku ili nuklearnu dekontaminaciju i borbu protiv prekograničnih prijetnji zdravlju, te nabavu kontejnera i šatora za smještaj 1000 ljudi.
To su dodatni kapaciteti EU-a za odgovor na izvanredne događaje, a bit će na raspolaganju Hrvatskoj u slučaju potrebe pružanja međunarodne pomoći.
Prvi dan s 2°C iznad sezonskog prosjeka, gornje granice Pariškog sporazumaPo preliminarnim podacima, globalna je temperatura 17. studenoga iznosila 2,06 Celzijevih stupnjeva više od prosjeka evidentiranog između 1850. i 1900., napisala je na X-u Samantha Burgess, zamjenica voditelja Odjela za klimatske promjene Copernicusa.
“Prvi dan otkako se vodi evidencija temperatura je globalno premašila predindustrijsku razinu za više od 2°C”, dodala je.
Aktualna klima smatra se toplijom za oko 1,2°C u usporedbi s tim razdobljem.
Svrha sporazuma potpisanog 2015. na kraju sastanka o klimi COP21 je “održati globalni porast prosječne temperature znatno ispod 2°C u odnosu na predindustrijske vrijednosti” i nastaviti s naporima “ograničenja porasta temperature na 1,5°C iznad predindustrijskih vrijednosti”.
U posebnom izvješću IPCC-a iz 2018. stručnjaci za klimatske promjene, okupljeni pod okriljem UN-a usvojili su kao definiciju zagrijavanja prosjek “u razdoblju od 30 godina” u usporedbi s “referentnim razdobljem od 1850. do1900 godine”.
Prvi evidentiran dan koji je dosegnuo temperaturu iznad praga od 2°C tek je dio niza neslavnih rekorda.
Evidencija temperatura od lipnja do listopada ukazuje na to da se radi o najtoplijim ikada dosad evidentiranim mjesecima, podaci su Copernicusa. Dužnosnici Opservatorija smatraju da će 2023. gotovo sigurno premašiti godišnji rekord iz 2016.
Listopad 2023. bio je “za 1,7°C topliji od prosječnog listopada u razdoblju od 1850. do 1900.”, objavio je početkom studenoga Opservatorij.
Rekordne temperature rezultiraju sušama, a one su sinonim za glad, razorne požare ili uragane, upozorili su znanstvenici.
O svemu će se razgovarati na 28. konferenciji UN-a o klimi koja se od 30. studenoga do 12. prosinca održava u Dubaiju.
Upozorenje: Ne nazire se kraj porastu stakleničkih plinova…Upozorenje dolazi nekoliko tjedana prije nego što će se svjetski čelnici okupiti u Dubaiju na godišnjoj konferenciji UN-a o klimi COP28, na kojoj će vlade tražiti veću klimatsku akciju, uključujući moguće postupno ukidanje fosilnih goriva prije 2050. godine.
Godine 2022. globalne prosječne koncentracije ugljičnog dioksida bile su prvi put punih 50 posto iznad predindustrijske ere, objavila je meteorološka agencija U.N.
"Unatoč desetljećima upozorenja znanstvene zajednice, tisućama stranica izvješća i desecima klimatskih konferencija, još uvijek idemo u krivom smjeru", rekao je glavni tajnik WMO-a Petteri Taalas.
Taalas je rekao da će veće koncentracije stakleničkih plinova biti praćene ekstremnijim vremenskim prilikama, uključujući intenzivnu vrućinu i oborine, topljenje leda, više razine mora, kao i toplinu oceana i zakiseljavanje.
"Otprilike polovica planeta suočava se s povećanjem broja poplava, a trećina planeta suočava se s povećanjem broja suša", rekao je Taalas. "I ovaj negativni trend će se nastaviti do 2060-ih", dodao je.
Moramo hitno smanjiti potrošnju fosilnih goriva, rekao je.
Koncentracije metana u atmosferi također su porasle, a razine dušikovog oksida, još jednog stakleničkog plina, zabilježile su najveći međugodišnji porast između 2021. i 2022., priopćio je WMO.
Staklenički plinovi odgovorni su za zagrijavanje planeta i izazivanje ekstremnih vremenskih nepogoda.
Za razliku od emisija koje se mogu smanjiti, velik dio ugljičnog dioksida emitiranog prije nekoliko desetljeća ostaje u atmosferi i aktivira spore procese poput povećanja razine mora.
"Potrebne su tisuće godina da se ugljik ukloni iz sustava nakon što se ispusti u atmosferu", rekao je Taalas.
Zasebno izvješće UN-a objavljeno u utorak kaže da vlade ne ostvaruju dovoljan napredak u smanjenju emisija stakleničkih plinova kako bi spriječile najgore učinke globalnog zatopljenja.
Obnova šuma i smanjenje fosilnih goriva ključni u borbi protiv klimatskih promjenaU sklopu studije razmatra se mogućnost obnove šuma ondje gdje bi one postojale u uobičajenim okolnostima da nema ljudi, tako da se ponovno potakne rast degradiranih šuma ili da se pošume ogoljela područja, no to se ne odnosi na područja ključna za razvoj poljoprivrede ili ona na kojima već postoje gradovi.
Sekvestracija ugljika podrazumijeva: sekvestraciju putem pošumljavanja, sekvestraciju u tlu, izravno ubrizgavanje CO2 u oceanske dubine, prevođenje CO2 u karbonatne minerale te geološku sekvestraciju koja je ujedno i najznačajnija. Cilj je prikupiti CO2, ukloniti ga iz atmosfere te ga transportirati u sigurno skladište. Najveći potencijalni rezervoari za pohranu CO2 su morsko dno te geološki rezervoari u Zemljinoj kori.
Kad bi se globalno uspjela realizirati obnova šuma, kako su zamislili znanstvenici, to bi značilo izvlačenje otprilike 226 gigatona ugljičnog dioksida viška iz atmosfere ili otprilike trećine količine koja je otišla u atmosferu od početka industrijske revolucije, pokazali su rezultati istraživanja.
"Ne možemo birati između prirode i smanjenja emisija ugljičnog dioksida. Svakako moramo poduzeti odgovarajuće korake da bismo i jedno i drugo ostvarili istodobno", smatra profesor globalne ekologije ekosustava na švicarskom Saveznom institutu za tehnologiju u Zürichu, Thomas Crowther.
Studija koju potpisuju Crowther i više od 200 istraživača iz cijeloga svijeta, objavljena je u stručnome časopisu Nature i opsežno ažurira istraživanja iz 2019. koje je izazvalo žučnu raspravu u znanstvenoj zajednici. Tadašnji podaci ukazivali su na to da sadnja prikladnih vrsta stabala u odgovarajućoj vrsti tla širom planeta može znatno pridonijeti usporenju klimatskih promjena.
Tržište kompenzacije ugljika
Nova otkrića ukazuju na to da je, sve dok šume mogu pridonijeti borbi protiv klimatskih promjena kontraproduktivno koristiti ih za tržište kompenzacije ugljika u budućnosti, smatra Crowther.
Logika tržišta kompenzacije ugljika jednostavna je. Ako tvrtke moraju platiti svoje emisije ugljičnog dioksida, imaju snažan poticaj za manje emitiranja, a više novca usmjerava se na aktivnosti koje izbjegavaju, smanjuju ili uklanjaju emisije. No ako je tako velik udio certificiranih kompenzacija loše kvalitete, koncept podbacuje.
Crowtner dodaje da će sve dodatne emisije u budućnosti pogoršati klimatske promjene i ekstremne vremenske uvjete, uništavajući i narušavajući pritom njihovu sposobnost apsorpcije ugljičnog dioksida, što bi poništilo korist od kompenzacije ugljičnog dioksida, rekao je.
Zamisao o kompenzaciji ugljika jednostavnom sadnjom drveća "sada je u suprotnosti s onim što zagovara znanost", smatra Crowther, koji kani sudjelovati u radu predstojećeg klimatskog samita Ujedinjenih naroda COP28 u Dubaiju da bi kreatorima politika prenio poruku.
"Ovaj dokument, ovo istraživanje mora uništiti manipulativni zeleni marketing", rekao je Reutersu.
Nastavak studije iz 2019. o obnovi šuma
Istraživanje je nastavak važne studije iz 2019. čiji je koautor također Crowther. Po njoj bi se obnovom šuma moglo izvući otprilike 205 gigatona ugljičnog dioksida viška iz atmosfere.
Izvršni direktor Salesforcea Marc Benioff tada je proučio studiju, što ga je nadahnulo za suradnju sa Svjetskim ekonomskim forumom na razvoju inicijative o sadnji bilijuna stabala.
No rezultati istraživanja i nastojanje da se zasadi bilijun stabala, što je podupro i tadašnji američki predsjednik Donald Trump, potaknuli su polemiku među znanstvenicima i ekolozima.
Mnogi znanstvenici i aktivisti, među njima i švedska aktivistica Greta Thunberg smatraju da se drveće predstavlja kao previše pojednostavljen 'lijek' za klimatsku krizu te bi mogao odvratiti pozornost od napora koji se ulažu u smanjenje upotrebe fosilnih goriva, glavnoga krivca za klimatske promjene.
Više od 40 znanstvenika u časopisu Science piše da je studija iz 2019. možda 'napuhala' potencijal sekvestracije ugljika u obnovi šuma za četiri do pet puta, uzme li se u obzir sadnja drveća u ekosustavima koji nisu šumski, što je jedan od propusta.
On smatra da najnovija brojka koju je iznio Crowther – 226 gigatona uključuje i ugljik nakupljen na mjestima koja "nisu prikladna" za sadnju drveća, a to su velike nadmorske visine. Također smatra da se autori pretjerano oslanjaju na rast šuma u savanama, što je po njemu nemoguće.
Crowther odgovara da, premda i aktualna i prethodna studija ukazuju na to gdje bi trebalo saditi drveće, to ne znači da ga doista ondje treba posaditi.
Precizno razraditi proces obnove šuma da bi bio učinkovit
Autori studije ističu da obnova šuma mora biti precizno razrađena da bi bila učinkovita.
Među ostalim smatraju da šume moraju biti raznolike i da se ne smije pribjeći masovnoj sadnji jedne vrste drveća, kao i da obnova šuma treba služiti potrebama lokalnih zajednica.
Crowther i njegovi kolege u svome radu ističu kako smatraju da je zaštita postojećih šuma korisnija od pokušaja njihova ponovnog 'uzgoja'.
Od ukupnog potencijala sekvestracije ugljičnog dioksida samo bi 39 posto bilo od pošumljavanja ogoljelih područja.
Kompenzacije ugljika koriste tvrtke ili organizacije koje ispuštaju stakleničke plinove u atmosferu, plaćajući drugom subjektu i kompenzirajući ono što emitiraju te tako smanjuju svoje neto emisije.
Za postizanje nulte stope sve emisije stakleničkih plinova trebale bi biti anulirane kroz kroz pohranu ili sekvestraciju ugljika.
Redizajniran Hinin portal Zelena HrvatskaKao i do sada svi sadržaji će javnosti biti dostupni bez pretplate.
Sadržaji će biti pregledniji i dostupniji, neovisno od toga pristupa li se portalu putem računala, tableta, ili mobitela.
Portal Zelena Hrvatska kroz pet rubrika – Održivi razvoj, Ekologija, Eko turizam, Društveno odgovorno poslovanje (DOP), Klimatske promjene, Inovacije, Aktualno – nastavlja svakodnevno donositi novosti vezane uz zaštitu okoliša, ekologiju, energiju, klimu, otpad, održivi razvoj, zakonodavne promjene, ekološka djelovanja…
Točno i vjerodostojno izvještavanje o zaštiti okoliša i klimatskim promjenama, promicanje tema o zaštiti okoliša, održivom razvoju i podizanju svijesti o potrebi snažnije povezanosti okoliša sa socijalnim i gospodarskim područjem, neki su od razloga pokretanja portala.
U središtu interesa su znanstvena istraživanja, nove tehnologije, upravljanje okolišem, utjecaj klimatskih promjena na svakodnevni život, rješenja za prevladavanje klimatske krize, energetika te pozitivni i negativni primjeri brige o okolišu.
Zašto su ljeta sve suša, a temperature sve više, zašto udare pljuskova sve češće prate razorne bujice, kako se svijet i Hrvatska bore protiv klimatskih zagrijavanja i drugih negativnih posljedica utjecaja čovjeka na okoliš, zašto je sve veći broj okolišem potaknutih izbjeglica i koliko bi se uistinu mogla podići razina mora, neka su od značajnijih pitanja kojima će se baviti portal Zelena Hrvatska.
Portal objavljuje i priloge čiji su izvor svjetske novinske agencije i mediji, znanstveni časopisi i portali te međunarodne organizacije i ustanove.
Portal je pokrenut u srpnju 2021. i na njemu je u protekle dvije i pol godine objavljeno gotovo 1500 tekstova.
Portal Zelena Hrvatska treći je Hinin specijalizirani javno dostupni portal.
Uz njega tu su još Zdravlje (https://zdravlje.hina.hr) i Hina#EU (https://eu.hina.hr).