Sud je donio presudu samo nekoliko sati nakon što je američka kompanija tužila državnu agenciju i državnu poštansku tvrtku PostNord čiji su poštanski radnici prestali isporučivati tablice za njegove nove automobile.
Radnici PostNorda pridružili su se 20. studenoga štrajku koji je organizirao sindikat IF Metall kako bi prisilio Teslu da potpiše kolektivni ugovor za mehaničare u Švedskoj.
Državna agencija odbila je isporučiti tablice drugim kanalima, rekavši da je ugovorom obvezana koristiti usluge PostNorda.
Okružni sud u Norrkopingu presudio je da agencija mora dostaviti tablice Tesli u roku od sedam dana, uz prijetnju novčane kazne od milijun švedskih kruna (95.000 dolara).
Točno je da je sud presudio u korist Tesle, rekao je za Aftonbladet odvjetnik kompanije Johannes Ericsson.
Odluku agencije da mu ne dopusti preuzimanje registarskih tablica Tesla je u tužbi nazvao “napadom bez presedana na tvrtku koja posluje u Švedskoj”.
Okružni sud, prijevoznička agencija, Tesla i njegov odvjetnik nisu odmah odgovorili na upit Reutersa da komentiraju sudsku presudu.
Mehaničari okupljeni u sindikatu IF Metall u štrajku su od 27. listopada, odbijajući servisirati Tesline automobile budući da tvrtka ne prihvaća kolektivno pregovaranje.
U znak solidarnosti štrajku su se pridružili i članovi drugih sindikata, uključujući lučke radnike, električare i čistače.
Tesla načelno ne sklapa kolektivne ugovore s predstavnicima radnika. Iz sindikata poručuju da je za švedski model tržišta rada ključno da sve kompanije imaju kolektivne ugovore.
Iz sindikata Seko koji zastupa interese radnika PostNorda Reutersu su kazali da se problem može jednostavno riješiti Teslim potpisivanjem kolektivnog ugovora s IF Metallom.
Tesla tužio Švedsku zbog zastoja u registraciji novih vozilaNajveći švedski industrijski sindikat IF Metall sukobio se s Teslom oko kolektivnog ugovora za mehaničare koji su 27. listopada stupili u štrajk i više ne servisiraju Tesline automobile.
S njima su se solidarilizirali i članovi drugih sindikata, uključujući poštanske i lučke radnike i čistače, što je izazvalo zastoj u distribuciji registarskih tablica za Teslina vozila.
Prošli petak štrajku se pridružilo i 50 radnika švedskog dobavljača ključnih dijelova Hydro Extrusionsa, podružnice norveškog proizvođača energije i aluminija Hydra.
“Oni isporučuju dijelove Teslinoj tvornici u Berlinu i ako to im to poremeti poslovanje, nadamo se da ćemo ih prisiliti da se vrate za pregovarački stol”, izjavio je u petak tajnik IF Metalla za pregovore Veli-Pekka Saikkala.
Hydro Extrusions proizvodi u švedskoj Vetlandi aluminijske profile i jedini je dobavljač tih dijelova u Europi, naglasio je Saikkala. Ujedno su prvi Teslin dobavljač u Europi koji se pridružio štrajku mehaničara.
Tesla nije odmah odgovorio na upit Reutersa da komentira izvješće DI-ja o tužbi, a švedska agencija za promet nije bila dostupna za komentar.
Zašto hvatanje ugljikovog dioksida nije lako rješenje za klimatske promjene?Te tehnologije su zasad skupe, nedovoljno dokazane i teško ih je “prodati” nervoznoj javnosti.
Dok se nacije okupljaju na 28. konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama u Ujedinjenim Arapskim Emiratima krajem studenog, pitanje buduće uloge hvatanja co2 u svijetu bit će u fokusu. Evo nekoliko pojedinosti o trenutnom stanju industrije i preprekama na putu široke primjene:
Oblici hvatanja ugljika
Najčešći oblik tehnologije hvatanja ugljikovog dioksida uključuje hvatanje plina ravno sa izvora, poput industrijskog dimnjaka. Odatle se može premjestiti izravno u trajno podzemno skladište, ili se prvo može koristiti u drugu industrijsku svrhu, varijacije koje se redom nazivaju hvatanje i skladištenje ugljika (CCS) i hvatanje, korištenje i skladištenje ugljika (CCUS).
Trenutno postoje 42 operativna komercijalna CCS i CCUS projekta diljem svijeta s kapacitetom skladištenja 49 milijuna metričkih tona ugljikovog dioksida godišnje, prema Global CCS Institutu, koji prati industriju. To je oko 0,13 posto od svjetskih otprilike 37 milijardi metričkih tona godišnjih energetskih i industrijskih emisija ugljičnog dioksida.
Otprilike 30 od tih projekata, koji čine 78 posto ukupnog zarobljenog ugljika iz grupe, koristi ugljik za poboljšano izvlačenje nafte (EOR), u kojem se ugljik ubrizgava u naftne bušotine kako bi se oslobodila zarobljena nafta. Bušači kažu da EOR može učiniti naftu prihvatljivijom za klimu, ali ekolozi kažu da je ta praksa kontraproduktivna.
Ostalih 12 projekata, koji trajno skladište ugljik u podzemnim formacijama bez njihove upotrebe za povećanje proizvodnje nafte, nalaze se u SAD-u, Norveškoj, Islandu, Kini, Kanadi, Kataru i Australiji, prema Global CCS Institute.
Drugi oblik hvatanja ugljika je izravno hvatanje iz zraka (DAC), u kojem se emisije ugljikovog dioksida hvataju iz zraka.
Oko 130 DAC postrojenja planira se diljem svijeta, prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA), iako je samo 27 pušteno u rad i oni hvataju samo 10.000 metričkih tona ugljikovog dioksida godišnje.
SAD je u kolovozu najavio 1,2 milijarde dolara bespovratnih sredstava za dva DAC čvorišta u Teksasu i Louisiani koja obećavaju uhvatiti dva milijuna metričkih tona ugljika godišnje, iako konačna odluka o ulaganju u projekte nije donesena.
Visoki troškovi
Jedan kamen spoticanja brzoj implementaciji tehnologije za hvatanje ugljika je trošak.
Troškovi CCS-a kreću se od 15 do 120 USD po metričkoj toni zarobljenog ugljika, ovisno o izvoru emisije, a DAC projekti još su skuplji, između 600 i 1000 USD po metričkoj toni, zbog količine energije potrebne za hvatanje ugljika iz atmosfere, prema IEA-i.
Neki CCS projekti u zemljama poput Norveške i Kanade stavljeni su na čekanje iz financijskih razloga.
Zemlje, uključujući SAD, uvele su javne subvencije za projekte skupljanja ugljika. Zakon o smanjenju inflacije, donesen 2022., nudi porezni kredit od 50 USD po metričkoj toni ugljika zahvaćenog za CCUS i 85 USD po metričkoj toni zahvaćenom za CCS te 180 USD po metričkoj toni zahvaćenom putem DAC-a.
”Iako su to značajni poticaji, tvrtke će ipak morati preuzeti neke dodatne troškove kako bi pokrenule CCS i DAC projekte”, rekao je Benjamin Longstreth, globalni direktor za tehnologije hvatanje ugljika u Clean Air Task Force.
Neki CCS projekti također nisu uspjeli dokazati spremnost tehnologije. Projekt vrijedan milijardu dolara za obuzdavanje emisija ugljikovog dioksida iz teksaške elektrane na ugljen, primjerice, imao je kroničnih mehaničkih problema i rutinski je promašivao svoje ciljeve prije nego što je prekinut 2020., navodi se u izvješću koje su vlasnici projekta podnijeli Ministarstvu energetike SAD-a.
Projekt Petra Nova ponovno je pokrenut u rujnu.
Lokacija, lokacija, lokacija
Gdje se zarobljeni ugljik može pohraniti ograničeno je geologijom, što je stvaran problem koji bi postalo izraženiji ako i kada se hvatanje ugljika primijeni u ogromnoj mjeri koja bi bila potrebna da bi se promijenila klima. Najbolja mjesta za skladištenje ugljika u dijelovima su Sjeverne Amerike, istočne Afrike i Sjevernog mora, prema Global CCS institutu.
To znači da bi prijenos zarobljenog ugljika do skladišnih mjesta mogao zahtijevati opsežne mreže cjevovoda, ili čak brodske flote – što predstavlja potencijalne nove prepreke.
U listopadu je, na primjer, projekt CCS cjevovoda vrijedan tri milijarde dolara koji je predložio Navigator CO2 Ventures na srednjem zapadu SAD-a – koji je trebao premjestiti ugljik iz centralnih tvornica etanola u dobra skladišta – otkazan zbog zabrinutosti stanovnika o potencijalnom curenju i oštećenju konstrukcije.
Tvrtke koje ulažu u uklanjanje ugljika moraju ozbiljno shvatiti zabrinutost zajednice u vezi s novim infrastrukturnim projektima, rekla je Simone Stewart, stručnjakinja za industrijsku politiku pri National Wildlife Federation.
“Neće sve tehnologije biti moguće na svim lokacijama”, rekao je Stewart.
Karlovac želi 50.000 stanovnika grijati podzemnom vrelom vodom umjesto plinomKarlovac je predstavio taj projekt u Bruxellesu na Europskom tjednu regija i gradova, najvećoj konferenciji posvećenoj EU fondovima, gdje je zatražio potporu za “zeleniji Karlovac”.
“I Hrvatska je potpisnica niza sporazuma o smanjivanju CO2 emisije pa je projekt sukladan tome”, rekao je Vlatko Kovačić, direktor gradske tvrtke GeotermiKA, za Hinu.
Karlovac se nalazi na širem prostoru panonske nizine, od prije poznate po geotermalnim podzemnim izvorima. Blizu grada je izvor “Jamničke kiselice”, izvorske vode korištene u industriji pića a blizu je i Sveta Jana gdje izvorska topla voda izlazi na površinu. INA je 1980-ih radeći ondje na istraživanju nafte i plina, napravila dvije probne bušotone i u njima pronašla geotermalnu vodu.
“Potencijal za grijanje definitivno postoji”, napominje Kovačić.
Ideja o geotermalnoj vodi oživjela je zbog aktualne energetske krize, uslijed koje iz Rusije ne dolazi prirodni plin, ali i zbog “zelene” inicijative Europske unije. Gradovi diljem Europe traže nove energente za grijanje, a Karlovac je 2017. pokrenuo aktivnosti usmjerene na dobivanje geotermalne energije.
No, da bi ostvario svoj plan potrebna su mu 32 milijuna eura.
Karlovac čeka da hrvatska vlada objavi natječaje za sufinanciranje projekata iz EU fondova za razdoblje od 2021. do 2027. jer bi na taj način mogao doći do 85 posto navedenog iznosa. Još uvijek nisu poslani pozivi za prijavu na energetske i infrastrukturne projekte za koje je predviđeno 6,8 milijardi od devet milijardi eura stavljenih Hrvatskoj na raspolaganje.
Vlada je tijekom 2023. raspisala sedamnaest natječaja putem kojih gradovi i regije mogu dobiti 507 milijuna eura iz EU fondova, ali za projekte iz sektora poljoprivrede, ribarstva, akvakulture, upravljanja granicama, integracije migranata, sigurnosti i unapređenja ljudskih potencijala.
Kovačić nije siguran hoće li u natječajima koji slijede biti prihvatljiv njihov projekt.
“Vlada mora kroz programiranje predvidjeti financiranje projekata grijanja sa obnovljivom zelenom energijom. Neovisno je li to toplinska energija iz geotermalnih izvora ili biomase”, kaže.
GeotermiKA, tvrtka u 100 postotnom vlasništvu Karlovca, u međuvremenu je sve pripremila pa sada traži novac za početak radova.
Prvi korak je investiranje šest milijuna eura u izradu bušotine
“Primarno je napraviti novu istražnu bušotinu”, kaže Kovačić.
Bušotina mora biti napravljena u iduće dvije godine, zatim biti testirana kroz nekoliko mjeseci. Bude li ondje geotermalne vode kako očekuju u Karlovcu, počet će njeno vađenje i korištenje za otprilike tri do pet godina.
“Karlovac bi tako prije 2030. postao zeleni grad”, napominje prvi čovjek GeotermiKA-e, čija posljednja dva slova simboloziraju ime grada.
Gradske vlasti u potrazi za novcem “kucaju na razna vrata”.
“Postoji, naravno, mogućnost da to bude i privatno partnerstvo, ali ideja je da geotermalna voda bude javni resurs, da njome upravlja grad, odnosno lokalna zajednica, a ne neka privatna kompanija”, objašnjava Kovačić.
Uspiju li iskoristiri geotermalnu vodu za grijanje, Karlovčani će se vjerojatno jeftinije grijati od ostalih stanovnika Hrvatske.
Takav su dojam stekli temeljem razgovora s partnerom na Islandu, zemlji gejzira s dugom tradicijom korištenja geotermalne energije. GetermiKA surađuje s kompanijom Iceland Geosurvey (ISOR), koja se bavi istraživanjem i tehničkom ekspertizom geotermalne industrije u toj nordijskoj zemlji.
“Cijena grijanja bi bila jednaka ili manja od sadašnje cijene za grijanje”, kaže Kovačić. “Na Islandu smo to pitali, ali nam nisu znali dati točan odgovor. Svakako bismo imali energent stabilne cijene. Tada više ne bi bilo utjecaja rasta cijena plina, utjecaja cijena nafte… Imate energent u svom vlasništvu i vi određujete pravila igre jer ta voda je dolje”, dodaje.
Iz dobivenog prihoda bi se financiralo održavanje sustava koji “tehnički nije zahtjevan jer Hrvatska ima stručnjake”.
Tako je to Kovačić objasnio u Bruxellesu članovima niza radnih skupina koje odlučuju o novim politikama EU-a. Istovremeno, su i gradovi iz Poljske i Danske predstavili svoje “zelene projekte”, a koje muči isti problem – nedostatak novca. Kažu da lokalna zajednica ima inicijative, ali da ih zbog oskudnih sredstava ne mogu realizirati.
“Karlovčani znaju za geotermalni potencijal, vole zelenu energiju, a najveća nagrada bila bi im živjeti u takvom gradu”, kaže Kovačić.
EK vjeruje da će Hrvatska iskoristiti Fond pravedne tranzicije unatoč kratkom rokuU Bruxellesu očekuju da Hrvatska između siječnja i ožujka objavi pozive kako bi lokalne vlasti, kompanije i druge organizacije mogle prijaviti svoje projekte za financiranje. Dvjema županijama bi tako bila olakšana tranzicija, odnosno prisilni prijelaz, s industrijskih tehnologija koje zagađuju zrak na nove čiste tehnologije, ili pak odlazak radnika na nova zanimanja ili u mirovinu.
Europska unija je usvojila Zeleni plan (Green Deal) prema kojem njenih 27 država članica uopće ne bi ispuštale štetne plinove od 2050. godine, što je doprinos borbi protiv klimatskih promjena.
Države, među kojima i Hrvatska, moraju stoga zatvoriti pogone iz kojih izlaze “staklenički plinovi”.
U Fondu za pravednu tranziciju (Just Transition Fund) nalaze se ukupno 19,2 milijarde eura namijenjenih europskim regijama s teškom industrijom i rudarstvom, kako bi ublažile socijalne i društvene posljedice zatvaranja radnih mjesta. Oko 70 posto tog novca Europska komisija je posudila na međunarodnom tržištu, a oko 30 posto dolazi iz proračuna EU-a.
Prvi dio novca mora biti potrošen do kraja 2026., a ostatak do kraja 2029.
U Istarskoj i Sisačko-Moslavačkoj županiji, gdje se nalazi preostala teška industrija u Hrvatskoj, do tih rokova mora biti potrošeno 179 milijuna eura.
“Pripremaju se pozivi koji će izaći početkom 2024.godine”, rekao je hrvatski ministar EU fondova Šime Erlić prošli mjesec u Bruxellesu. Dodao je da će biti objavljeni u skladu “s dinamičkim planom” koje je odredilo njegovo ministarstvo.
Ministarstvo regionalnog razvoja je prošli tjedan u e-mailu poslanom Hini navelo da je “raspisivanje poziva planirano za sljedeću godinu”. Nije odgovorilo zašto još uvijek nije raspisalo pozive pa da se za novac prijave subjekti koji imaju projekte iz područja “dekarbonizacije regionalnog gospodarstva, poduzetničkih vještina, obrazovanja i zelene tranzicije”.
Istarska županija jedino je područje s još uvijek operativnom elektranom na ugljen u Hrvatskoj koja će se postupno ukinuti najkasnije 2033. te ima industriju cementa s visokim emisijama ugljika, izvijestilo je ministarstvo na svojoj internetskoj stranici. U Sisačko-moslavačkoj županiji ministarstvo očekuje prekvalifikaciju radnika u kemijskoj industriji i rafineriji.
Hrvatska je jedna od četiri države EU-a koja još uvijek nije raspisala pozive, rekli su u Europskoj komisiji.
Europska povjerenica za EU fondove Elisa Ferreira, koja je prošli tjedan u Češkoj obišla projekte sufinancirane iz Fonda pravedne tranzicije, rekla je da ona osobno nema “preciznu informaciju” u koliko točno zemalja još nisu raspisani pozivi.
“Ponekad je pomalo zavaravajuće gledati samo na pozive”, rekla je na konferenciji za medije u češkom gradu Ostravi. “No istina je da se nalazimo unutar izuzetno zahtijevnog kalendara”, dodala je podsjetivši da zemlje više od 50 posto odobrenog novca moraju potrošiti u iduće tri godine.
Ferreira je rekla da su “zemlje svjesne vremenskog roka”, da nastavlju tražiti produljenje, ali da zbog komplicirane regulative ostaju na snazi navedeni rokovi (kraj 2026. i kraj 2029.). Nije rekla koje zemlje traže produljenje roka. Ne uspiju li do tada iskoristiti predviđeni novac, zemlje će ostati bez njega.
“Ponekad nekim zemljama treba više vremena za pripremu i analiziranje projekata koji bi mogli implementirani dok su druge zemlje zbog profila svojih regija već lansirale seriju poziva”, rekla je povjerenica.
Među zemljama s objavljenim pozivima i početkom njihove realizacije su Češka i Estonija, jedne od najvećih proizvođača ugljena i naftnog škriljevca u EU, energenata štetnih za okoliš.
Povjerenica Ferreira uvjerena je da će Hrvatska iskoristiti novac iz Fonda pravedne tranzicije.
“Hrvatska je dosad bila jako dobra u korištenju novca iz EU fondova. Ne samo da je uspjela iskoristiti, čini mi se, čitavu potporu za nadoknadu štete uzrokovanu dvama razornim potresima nego se korištenje tog novca sada glatko odvija”, izjavila je. “Hrvatska koristi fondove na učinkovit način, pa ne vjerujem da bi trebalo biti ikakvih problema s Fondom za pravednu tranziciju. Potpuno sam uvjerena u to”, dodala je.
Napomenula je da je u stalnom dijalogu s hrvatskom vladom i tijelima za upravljanje fondovima.
“Nisu mi dali nikakvu naznaku zabrinutosti. Namjeravaju iskoristiti novac iz ovog fonda”, zaključila je.
Stellantis i kineski CATL najavljuju suradnju u proizvodnji baterija u EuropiDvije kompanije preliminarno su dogovorile proizvodnju baterijskih ćelija od litija i željeznog fosfata (LFP) koje će Stellantis ugrađivati u svoje električne automobile i prodavati na europskom tržištu.
U planu je i osnivanje zajedničke kompanije s ravnopravnim vlasničkim udjelima.
Baterije od litija i željeznog fosfata znače manje troškove u proizvodnji, ali i manju pogonsku snagu u usporedbi s baterijama od nikla i mangana (NMC).
Suradnja sa CATL-om dopunit će Stellantisovu strategiju elektrifikacije, rekao je šef nabave automobilskog diva Maxime Picat, dodajući da će baterije od litija i željeznog fosfata smanjiti troškove proizvodnje u Europi.
Grupa će za skuplje automobile i dalje koristiti baterije od nikla i mangana, dodao je Picat.
Stellantis trenutno u Europi gradi tri gigatvornice, u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji, u partnerstvu s Mercedesom i TotalEnergiesom.
Predsjednik i glavni menadžer CATL-a Robin Zeng rekao je da će partnerstvo “biti odlučujući korak na putu obje tvrtke prema ciljevima ugljične neutralnosti”.
Baterije za električne automobile: Problemi oko recikliranjaNažalost, rješenje nije blizu, kažu stručnjaci koji krive nedostatak standarda, zbog čega je recikliranje previše komplicirano.
Također kažu da još nema dovoljno odbačenih električnih automobila da bi se osigurale potrebne baterije za ponovnu višekratnu upotrebu.
Berlinski Öko-Institut procjenjuje količinu baterija u opticaju u električnim automobilima na oko 100.000 tona godišnje.
Za deset godina ta će brojka iznositi milijun tona.
Te baterije mogu pružiti do 80 posto svog izvornog kapaciteta kada se prenamijene, a trenutni fokus industrije je na smanjenju troškova i povećanju prinosa od recikliranja.
U usporedbi s tim ciljevima, planovi recikliranja velikih proizvođača automobila zvuče vrlo skromno.
Volkswagen već dvije godine testira procese u svojoj tvornici u Salzgitteru i tamo želi postići godišnje kapacitete recikliranja od 1500 tona.
A Mercedes-Benz, zajedno s tvornicom za recikliranje baterija Primobius, trenutno gradi tvornicu u Kuppenheimu u Baden-Wuerttembergu s kapacitetom od 2500 tona. Nedavno je položen kamen temeljac.
Budući da će baterije koje se trenutno ugrađuju u električne automobile još neko vrijeme biti u uporabi, proizvođači ne očekuju veći broj povrata baterija do kraja desetljeća.
Štoviše, te baterije će prvo dobiti drugi život kao stacionarne jedinice za pohranu energije.
Dok baterije iz vozila ne dođu do kraja vijeka trajanja, baterije iz testnih vozila i prototipova bit će reciklirane.
Reciklažne tvrtke izvan autoindustrije također polako povećavaju svoje kapacitete.
Postoje i druge prepreke koje treba prevladati.
"U ovom trenutku baterije su sve samo ne dizajnirane za recikliranje", rekao je za časopis fizičar Kai Peter Birke.
Provodi istraživanje o recikliranju baterija na Sveučilištu u Stuttgartu i Fraunhofer institutu za proizvodno inženjerstvo i automatizaciju.
Nedostatak standardizacije također sprječava masovno rastavljanje, budući da se dizajn baterijskih ćelija razlikuje od proizvođača do proizvođača.
Veliki izazov za budućnost je automatizirati takav proces.
Mercedes s tim želi krenuti ove godine, barem što se rastavljanja tiče.
Električni bicikli: Porsche najavljuje gradnju nove tvornice u HrvatskojBit će to prva tvornica njemačkog automoto diva u Hrvatskoj i njegova prva greenfield investicija u lokalnu industrijsku proizvodnju.
Drugo je to značajno ulaganje u lokalnu proizvodnju u području mobilnosti, auto-moto industriji, otkako je Rimac grupa najavila i krenula u izgradnju vlastite tvornice u Svetoj Nedelji kraj Zagreba.
Detalji o Porscheovoj tvornici pogona za električne bicikle zasad nisu poznati. Svi, osim jednog. Zbog fokusa na pogone i brendove koje ima otprije, poput Porschea i FAZUA-e, njemački div usisat će tehnologiju i znanje stvoreno u Greyp Bikesu i ugasiti taj brend.
Sve se to događa dvije godine otkako je Porsche grupa preko Porsche eBike Performancea preuzela startup Greyp Bikes od Mate Rimca. Bila je to jedna od najvećih akvizicija u Hrvatskoj dosad.
Procjena je da je Porsche eBike Performance za Greyp Bikes platio 100 milijuna kuna, ili 13,3 milijuna eura. Inicijalno je Porsche najavio da će zadržati brend, što je i učinio sve do ove godine.
U veljači je njemačka matica prvo objavila da iz sudskog registra miče Greypov brend i zamjenjuje ga za svoj Porsche eBike Performance. Sada smo doznali da gasi i Greypovu vertikalu unutar Porsche eBike Performancea.
Dosad je ta tvrtka imala dvije vertikale. Jedna je imala sjedište u Njemačkoj i bavila se razvojem pogonskih sustava za električna vozila, a druga je razvijala i proizvodila bicikle Greyp. Međutim, bivši Greyp, a sada Porsche eBike Performance, mučio se s profitabilnosti, piše novinar Jutarnjeg lista Bernard Ivezić.
Mercedes najavio brze punionice za električne automobileGradnja dobro napreduje, rekao je za agenciju dpa šef financijskog odjela proizvođača luksuznih automobila Franz Reiner, ne navodeći konkretne podatke ni brojke.
Mercedes se nada da će do četvrtog kvartala postaviti punionice u Njemačkoj i Francuskoj, a u Sjedinjenim Državama ove godine planiraju izgraditi 20 parkova za punjenje s po nekoliko punionica, rekao je Reiner.
Njemački proizvođač već je najavio planove za postavljanje 10.000 punionica za električne automobile diljem svijeta do kraja desetljeća, podsjeća agencija Dpa.
Mercedesovi klijenti imat će prioritet u pristupu punionicama s do 350 kilovata snage, primjerice putem svojevrsne rezervacije.
Tvrtka ulaže milijarde eura u taj program, rekao je Reiner.
Oko 2000 punionica bit će izgrađeno u SAD-u i u Europi, a ostatak će biti raspoređen diljem Kine i drugih važnih tržišta, dodao je.
"Infrastruktura za punjenje još ima potencijala", rekao je šef Mercedes-Benz Mobilityja.
"Definitivno nećemo moći sve pokriti našim brzim punionicama. To je dopuna cjelokupnoj infrastrukturi", rekao je.
U segmentu e-punionica Mercedes je u globalnom kontekstu nešto slabiji igrač, s obzirom na to da američki proizvođač električnih vozila Tesla već ima oko 45.000 punionica na globalnoj razini, pokazuju podaci američke tvrtke.
Mercedes je manji igrač čak i na domaćem tržištu, s obzirom na planove njemačke vlade da do kraja ovoga desetljeća postavi milijun javnih punionica.
Renault lansira električni Twingo po cijeni do 20.000 euraMaleno gradsko vozilo naći će se na tržištu u Europi 2026. Renault je novitet najavio mjesec dana pošto je Citroën najavio svoje električno vozilo ë-C3 po cijeni od 23.300 eura te obećao i verziju za 19.990 eura početkom 2025. godine.
Renault je predstavio i prvi prototip novog Twinga. S okruglim prednjim svjetlima i zaobljenim stražnjim dijelom, nalik je linijama modela lansiranog 1993., koji je od tada prodan u više od 2,5 milijuna komada.
Novi električni Twingo trebao bi biti završen za manje od tri godine.
Nije objavljen podatak o trajanju baterije, ali proizvođač obećava vrlo nisku potrošnju 10 kWh/100 km, što je gotovo upola manje nego u većine električnih vozila.
Električni Twingo trebao bi ispuštati 75 posto manje emisija CO2 u svom životnom ciklusu u odnosu na prosjek sadašnjih vozila.
Novi Twingo proizvodit će se u Europi, ali ne u Francuskoj, već u slovenskom Novom Mestu gdje se sklapaju današnji modeli Twinga.
Ampere, nova podružnica Renaulta, predstavit će sedam modela do 2031. godine: električne Mégane, Scenic, R5 i R4, Twingo te dva dodatna modela.