Latinoamerička razvojna banka podupire energetsku tranziciju

CAF je odobrio financiranje projekata u Argentini, Boliviji, Brazilu, Kolumbiji, Čileu, Ekvadoru, Salvadoru, Hondurasu i Peruu, a pripremio je i pomoć za sanaciju štete u bolnici u Hondurasu, stradaloj u požaru, i za ublažavanje posljedica poplava u Ekvadoru i oluja na Barbadosu.

Razvojna banka sa sjedištem u Venezueli spada među glavne izvore multilateralnog financiranja u regiji, a na sastanku održanom u četvrtak primila je u članstvo i malu otočnu državu u razvoju Antigvu i Barbudu. 

“Sastanak upravnog odbora u Limi ući će u povijest”, izjavio je izvršni predsjednik CAF-a Sergio Diaz-Granados u priopćenju. “Rekordan broj odobrenih kredita, ulazak u članstvo Antigve i Barbude i potpisivanje ugovora o humanitarnoj pomoći Barbadosu, Ekvadoru i Hondurasu pokazuju da imamo kapacitete za potporu održivom razvoju koji će poboljšati živote ljudi u Latinskoj Americi i na Karibima”.

”CAF time pokazuje da je čvrsto odlučio udvostručiti portfelj do 2030. godine, što će nam omogućiti da još snažnije podupremo razvojne planove naših članica i da ubrzamo integraciju regije“, rekao je Diaz-Granados.

Objava o kreditima nadovezuje se na početak sezone uragana na Atlantiku koja je ove godine počela neuobičajeno rano i već je donijela smrtonosne padaline širom Srednje Amerike i uragan Beryl.

Čelnici država u regiji procjenjuju da je Beryl na istočnim Karibima prouzročio štetu koja se mjeri u stotinama milijuna dolara. Posebno su stradali Bahami, Dominik i Grenada, te Sveti Vincent, Jamajka i Grenadini.

Karipski čelnici pozvali su na bolje opcije financiranja za male države koje snose najveći teret klimatskih promjena. Postojeće strukture nisu dovoljne, a novčana pomoć građanima u razdobljima prirodnih katastrofa isplaćuje se jako sporo, naglasili su.

PMF u Zagrebu otvorio sunčanu elektranu koju je sam financirao

Dekan PMF-a Mirko Planinić kazao je da je elektrana snage 185 kilovat-sati (kW) prvi tjedan u probnom radu, nakon čega će dobiti trajnu dozvolu za rad.

Nakon što se investicija isplati, a to će biti za oko pet godina, još ćemo oko 15 godina imati besplatnu struju iz tih fotonaponskih elektrana, kazao je Planinić i dodao će se ta energija ulagati i u istraživanja i znanost, ”za nastavu i za sve što treba da bi se dobro osjećali na našem fakultetu”.

Ravnatelj Uprave za znanost i tehnologiju Ministarstva znanosti Hrvoje Meštrić kazao je da PMF svojim radom pridonosi izgradnji znanosti i istraživanja i obrazovanja u Hrvatskoj, ali navedenim projektom pokazuje da pridonosi da se Hrvatska intenzivnije uključi u energetsku tranziciju, u zelenu tranziciju.

Pri tome, naglasio je PMF doprinosi ne samo da to radimo kroz gotove proizvode, nego da hrvatske firme i inženjeri u budućnosti rade na razvoju novih rješenja.

Anton Marušić iz HEP-a Zagreb kazao je da trenutno u Hrvatskoj ima 1050 megavat-sati (MW) priključenih obnovljivih izvora energije na distribucijskoj mreži, što može otprilike napajati blizu 300 tisuća kućanstava. Od toga je više od 600 MW solarnih elektrana spojenih u Hrvatskoj, a u Zagrebu 70 MW.  

Ulaganja u tehnološke minerale pod upitnikom

Svijet će neupitno na dulji rok trebati puno litija, kobalta i bakra kako bi mogao izbaciti iz upotrebe fosilna goriva.

Pitanje je što će se događati u idućih nekoliko godina, naglašavaju sudionici Svjetskog foruma o materijalima koji je prošli tjedan održan u Parizu. 

Europska unija i 12 američkih saveznih država namjeravaju do 2035. zabraniti prodaju novih automobila s pogonom na benzin, ali njihov plan nailazi na sve snažniji otpor.

“Mislim da mnogi trenutno sumnjaju da će plan biti proveden u djelo”, rekao je na pariškom skupu Mathias Miedreich, bivši izvršni direktor belgijske grupe za recikliranje i baterijske materijale Umicore. “U takvom je okruženju jako teško ulagati”, dodao je Miedreich.

On je u svibnju podnio ostavku u Umicoreu nakon što je uprava snizila prognozu dobiti u ovoj godini, procijenivši da će potražnja za materijalima za baterije oslabiti zbog slabije prodaje električnih vozila.

U svibnju prodaja novih električnih automobila na baterije u EU pala je za 12 posto u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje.

“Prije nekoliko godina financiranje nije bilo problem. I danas možete naći novac, ali morate imati pravi projekt”, objašnjava Stephane Michel, šef odjela za plin, struju i obnovljive izvore u francuskoj energetskoj tvrtki TotalEnergies.

TotalEnergies je s multinacionalnim automobilskim divom Stellantisom i njemačkim proizvođačem luksuznih automobila Mercedesom udružio snage na proizvodnji baterija za električna vozila. U lipnju kompanije su suspendirale planove o gradnji tvornica u Njemačkoj i Italiji.

Izvršni direktor velike europske kemijske grupe koja proizvodi materijale za baterije rekao je da mnoge kompanije polaze od pretpostavke da će energetska tranzicija biti odgođena za dvije godine, do 2032. godine.

“To je nova procjena, ali i ona bi se mogla promijeniti”, upozorava, signalizirajući da bi rok mogao biti ponovo pomaknut.

Potražnja za ključnim materijalima u Kini i Aziji općenito je bolja nego u Europi i u SAD-u, napominje pak izvršni direktor globalne tvrtke koja se bavi materijalima za baterije za električna vozila.

“Pitanje je gdje ćemo graditi nove kapacitete. Morate biti vrlo agilni, tržište se jako brzo mijenja”, objašnjava.

Rio Tinto: Balkanski testni poligon za svjetski kapital

Iako su brojni nacionalni mediji u Srbiji uglavnom pod kontrolom srbijanskog predsjednika, oni manji, posebno lokalni, kritički propituju projekt crpljenja litija iz rijeke Jadar, za što je koncesiju bila dobila, izgubila i nastavila s istraživanjima, australska kompanija Rio Tinto.

Zaključak lokalnog medija Prvi na skali, a nakon malo dubljeg istraživanja glasi da Rio Tinto nema iskustva s rudnicima litija te da su projekti u Argentini i Srbiji neusporedivi. Uglavnom zbog toga što se Rio Tintov rudnik u Argentini nalazi u znatno drugačijem – više pustinjskom okolišu – od ovoga u Srbiji. Naime, projekt Jadar kako ga zove Rio Tinto, nosi naziv po istoimenoj rijeci koja se ulijeva u rijeku Drinu i oko koje se nalazi izrazito plodno poljoprivredno zemljište.

Nužan element

Jadarit koji se planira iskapati iz Rijeke Jadar i okolice mineral je čiji je kemijski sastav natrij-litij bor silikat hidroksid i koji trenutno ima veliku globalnu tržišnu vrijednost, jer zelena tranzicija počiva na sposobnosti industrije da proizvodi litij – nužan element za potpunu elektrifikaciju transporta i ostalih sektora.

Rio Tinto je 2022. godine izgubio koncesiju za početak iskapanja litija iz Jadra. No, kao što pišu brojni mediji: Rio Tinto nastavlja s istraživanjem, u čemu mu država Srbija pruža svu potporu. S druge strane im stoji gotovo ujedinjena lokalna zajednica oboružana znanjem akademika iz područja metalurške, kemijske i tehnološke znanosti. Dakle, još jednom: država podržava nastojanja stranih investitora da kopaju ekološki opasan mineral na području koje prehranjuje i napaja pitkom vodom poveći broj stanovnika.

Rio Tinto je dosta kontroverzna rudarska firma. Nakon niza skandala koji su počeli 2010. godine sa slučajem špijunaže, pa do urušavanja svetih pećina, isplate nižih plaća ili većih bonusa, sumnjivih trgovačkih praksi, ova multinacionalna kompanija ne prestaje proizvoditi skandale i senzacionalne afere, pri čemu su aktualni prosvjedi u Srbiji i promjena zakona tako da idu kompaniji na korist, tek posljednja u nizu.

Kompanija se nada u Srbiji rudariti jadarit metodom otvorenog rudnika, ekološki najštetnijom metodom za rudarenje litija, a po izrazito lošim uvjetima za državu. Novi val rasprodaje prirodnih resursa u zemljama Balkana u Srbiji je naišao na ogroman otpor. Spomenuto nepovjerenje javnosti u politiku očituje se tako i u pitanju o stvarnim količinama litija u Srbiji koje su prema nekim Bloombergovim informacijama navodno najveće na planetu. Stručna i nestručna javnost sklona je smatrati te informacije itekako prenapuhanima. Litija prema tim informacijama nema samo u Jadaru, već i tokom rijeke Drine.

Na stručnom skupu u organizaciji SANU na ovu temu održanom u travnju ove godine u Kragujevcu, srpski znanstvenici upozorili su da država pomaže Rio Tintu realizirati rudnik litija na način da mijenja legislativu kako bi aktivnosti ove kompanije od ilegalnih postale legalnima.

”Lavina otvaranja rudnika”

Odvjetnik Sreten Đorđević tom je prilikom rekao da će, ako dođe do realizacije projekta Jadar, “svi biti ugroženi”. Problem je, naime, što će to pokrenuti “lavinu otvaranja rudnika bora i litijuma… Ako mi ne vjerujete, idite malo do Majdanpeka, pa ćete vidjeti da je na 30 metara od autobusne stanice i 150 metara od zgrade policije, općine i hotela otvor dubine 700 metara. Da se ne zavaravamo, stvar je veoma ozbiljna. Ono što svi trebamo napraviti je da idemo po kućama i po susjedstvu, govorimo koliko je ovo pogubno i opako, da svi budu spremni u jednom trenutku sjesti u automobil, ili na traktor ili na bicikl i dojuriti tamo gdje to u tom trenutku bude potrebno”.

I zaista, srpskom narodu ne treba puno da shvati što znači još jedan rudnik bora, budući da već imaju grad Bor notoran po rudnicima istoimene rude i jedno od najzagađenijih mjesta u Srbiji. Stručnjaci koji su govorili na SANU skupu ozbiljno upozoravaju da je litij pao u drugi plan pored bora, koji je ionako potreban za pročišćavanje sirovog litija. I dok se za ekstrakciju litija – kao materijala o kojem nam ovisi tehnološka i ekološka budućnost razvijaju brojne nove industrijske metode iskorištavanja i vađenja, procesi odvajanja bora i dalje su jako prljavi. Srbijanska javnost plaši se stoga prevare koja leži u prikazu rudnika kao čistog za litij, ali prešućivanja posljedica ekstrakcije bora.

Pritom je prvi put projekt Jadar bio stavljen na čekanje, jer je ova ekološki indolentna strana kompanija zaista planirala otvoreni kop koji bi stvarno brutalno narušio kvalitetu okoliša. Drugi projektni prijedlog donosi gotovo utopistički dizajn rudnika.

Metode ekstrakcije materijala

Međutim, unatoč svim mogućim postavljenim ograničenjima ovog rudnika, postoje brojni znanstveni radovi objavljeni u najelitnijim svjetskim časopisima koji upozoravaju da rudnici u području poljoprivrednih zemljišta nikako ne mogu ići zajedno. Faktori su, na primjer, litologija, propusnost zemljišta, a najvažniji je, naravno, industrijska metoda. Neka istraživanja čak pokazuju da i kada se najviše pazi na okoliš, zbog geoloških faktora gotovo je nemoguće kontrolirati i unaprijed znati hoće li otpad iz industrijskog procesa završiti u podzemnim pitkim vodama ili u prehrambenom lancu. 

Metode ekstrakcije materijala razlikuju se s obzirom na izvore. U slučaju rijeke Jadar, Rio Tinto planirao je rudnik otvorenog tipa, ekološki i zdravstveno najštetniji oblik rudarenja litija. Kada im je Ustavni sud Srbije 2022. godine ukinuo koncesiju, natjeralo ih je to da razviju skuplju i malo bolju metodu ekstrakcije litija.

Neke suvremene metode zasnivaju se na nanotehnologiji, dok treće imaju proizvodne varijacije koje im omogućuju da osim litija crpe i druge metale. Rijetki metali se u prirodi nalaze u podzemnim nalazištima gline, mineralnih ruda i podzemnim spremištima vode. Njihova ekstrakcija zahtijeva izgradnju rudnika i razgrtanje površine (iskapanje zemlje i kamena), izdvajanje iz gline ili rude, i razdvajanje putem kompleksnih zagađujućih proizvodnih procesa.

Druga osnovna metoda podrazumijeva ispumpavanje podzemnih spremišta voda na površinu (zahtijeva ogromne količine vode), nakon čega ostaju veliki bazeni muljevite, salamuraste tekućine koja potom isparava, a voda se može ponovno upumpati u zemlju. Litij se zatim izdvaja iz soli preostale u bazenima. Problem ogromnih količina potrebne vode posebnu ulogu igra u Čileu i Boliviji gdje se za vađenje litija koji se nalazi u pustinjskim područjima koristi čak 65 posto vodnih rezerva.

Suvremene tehnologije i ovdje nude rješenja, pa je posljednjih godina patentirano čak 60 novih metoda izravne ekstrakcije litija koje gotovo uopće ne zahtijevaju vodu, ili drugih koje koriste prirodne podzemne pare za razdvajanje materijala. Još jedna metoda koristi vodootporne ionizirane kuglice kako bi izvukla metale iz slanih salamura koje se nalaze ispod površine zemlje.

Litij treba, ali pod kojim uvjetima?

Potreba za litijem relativno je nova, što pokazuje informacija da je porast proizvodnje ovog metala u posljednjih deset godina narastao za 70 posto. Istovremeno s proizvodnjom narastao je i broj nalazišta otkrivenih u razdoblju od 2007. – 2017., kada je zabilježen porast s 4100 kilotona na 16.000 kilotona. Podaci Svjetske banke iz 2020. godine pokazuju da bi se proizvodnja minerala poput grafita, litija, kobalta i dr. trebala povećati za 500 puta do 2050. godine kako bi se zadovoljila potreba za čistom energijom.

Rio Tintov projekt “Jadar” u Srbiji stoga može biti pozitivan ili negativan primjer tehnologije budućnosti. Naravno da je Srbija kao europska zemlja koja nije članica EU zanimljiva stranim investitorima, koji očekuju da će lakše potplatiti tamošnju vlast i još lakše izmanipulirati ekološke i tehnološke propise. Upravo zbog toga, struka se u Srbiji ujedinila s javnošću.

Jer, nitko ne spori da nam litij treba. Pitanje oko kojeg nema konsenzusa je pod kojim uvjetima i po kojoj socio-ekološkoj cijeni?

EU fondovi ulažu u ugljen u Indiji i Kini

Europski ulagači drže dionice u vrijednosti od najmanje 65 milijuna dolara u velikim tvrtkama ugljena diljem Kine, Indije, Sjedinjenih Država, Indonezije i Južne Afrike, i to u fondovima koji reklamiraju “promicanje ekoloških i društvenih” ciljeva prema pravilima EU-a.

Pokazalo je istraživanje Climate Change Newsa i medijskih partnera Voxeurop.eu, a uz mentorstvo European Investigative Collaborations te uz potporu Bertha Challenge Fellowshipa.

Najveći svjetski zagađivači

Dok promoviraju “promicanje ekoloških i društvenih” ciljeva, navedene tvrtke emitiraju oko 1.393 milijuna tona ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferu svake godine, što ih svrstava među pet najvećih svjetskih zagađivača kao da se radi o državama, piše Climate Change News.

Ulaganja u ugljen su u vlasništvu velikih financijskih tvrtki uključujući BlackRock, Goldman Sachs i Fideuram, podružnicu najveće talijanske banke Intesa Sanpaolo. Većina analiziranih tvrtki potpisnice su Glasgowskog financijskog saveza za Net Zero (GFANZ), čiji se članovi obvezuju uskladiti svoje portfelje s ulaganjima koja su prihvatljiva za klimu, piše Climate Change. Upravitelji imovine rekli su za ovaj medij da njihovi posjedi ugljena nisu u suprotnosti sa zelenim politikama EU-a, ili Pariškim sporazumom iz 2015. o borbi protiv klimatskih promjena.

Ipak, u svom posljednjem godišnjem izvješću, Coal India – najveća firma ugljena u Indiji, u koju ulažu spomenuti fondovi, kao jednu od glavnih prijetnji svom poslovanju navela je “pritisak međunarodnih tijela poput (UN-a) da se pridržavaju (Pariškog) sporazuma”. Vrijednost dionice Coal India više se nego udvostručila u posljednjih 12 mjeseci zbog veće potražnje za ugljenom u zemlji, budući da su ekstremni toplinski valovi potaknuli upotrebu klima uređaja, među ostalim čimbenicima.

Ilustracija: Climate Change News

Investicijama europskih fondova u ugljen Indije i Kine (Coal India i China Shenhua) upravljaju Fideuram – ogranak najveće talijanske banke Intesa Sanpaolo, američki AllianceBernstein i Mercer, podružnica najvećeg svjetskog posrednika u osiguranju Marsha McLennana.

Kršenje vlastitih politika

Čini se da ulaganja u ugljen u Fideuramove fondove prema članku 8 Uredbe o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga– vrijedna najmanje 16 milijuna dolara – također krše vlastitu politiku isključivanja ugljena, osmišljenu kako bi se isključilo držanje dionica u određenim tvrtkama ugljena. Važnost ove Uredbe objavili smo u članku Kako greenwasha EU? 

Dva njegova vodeća fonda za “tržišta u nastajanju” tvrde da promiču ekološke i društvene karakteristike, uključujući “sprečavanje klimatskih promjena” i “smanjenje emisija ugljika”, prema informacijama objavljenim prema pravilima EU-a. Kako bi postigli svoje ”zelene” ciljeve, fondovi tvrde da isključuju bilo kakva ulaganja u tvrtke koje “ostvaruju najmanje 25 posto svojih prihoda” od vađenja, proizvodnje i distribucije električne energije povezane s ugljenom. No, Climate Home je otkrio da sredstva uključuju ulaganja u najmanje šest velikih kompanija za proizvodnju ugljena isključivo ili primarno uključenih u rudarstvo ugljena ili proizvodnju električne energije.

Bez odgovora

Fideuram nije odgovorio na pitanja Climate Homea o očitom kršenju vlastite politike fondova. No, glasnogovornik tvrtke rekao je u pisanoj izjavi da “ulaganja u sektore s visokom emisijom ugljika nisu u sukobu s ciljevima SFDR-a, koji se tiču transparentnosti ulaganja u održivost, niti s Pariškim sporazumom, koji promiče prijelaz na niske emisije -ekonomija ugljika”.

Glasnogovornik Mercera rekao je za Climate Home da njegov fond drži dionice u NTPC-u i China Resources Power Holdingsu. Ima politiku isključenja kako bi se izbjeglo ulaganje u tvrtke koje ostvaruju više od jedan posto svojih prihoda od vađenja termo ugljena. “Na temelju podataka koje je dostavio ISS (pružatelj ekoloških ocjena), niti jedna uključena skupina nije prekršila prag od jedan posto i stoga fond ne krši svoje obveze prema SFDR-u”, dodali su.

Drugi fondovi nisu odgovorili na novinarske upite Climate Home-a.

Fondovi Goldman Sachsa drže dionice vrijedne nekoliko milijuna dolara u Jastrzebska Spolka Weglowa, najvećem europskom proizvođaču koksnog ugljena, i Shanxi Meijinu u Kini. BlackRock nudi indekse za praćenje fondova kojima se trguje na burzi (ETF-ovi) koji uključuju ulaganja u SunCoke, vodećeg proizvođača metalnog ugljena u SAD-u i Brazilu, Warrior Met sa sjedištem u Alabami i Shanxi Meijin. Cuvelier iz Reclaim Financea rekao je da je donedavno fokus bio na potiskivanju termo ugljena iz portfelja investitora jer su alternative za metalni ugljen u proizvodnji čelika bile “manje razvijene”.

Glasnogovornik BlackRocka rekao je: ”Kao fiducijar, usredotočeni smo na pružanje našim klijentima izbora za postizanje njihovih investicijskih ciljeva. Naši prospekti fondova i popratni materijali pružaju transparentnost u pogledu metodologije i ciljeva ulaganja svakog fonda”.

Goldman Sachs nije odgovorio na zahtjev za komentar.

Prodaja električnih vozila snažno porasla i u lipnju

U lipnju je širom svijeta prodano 1,4 milijuna električnih i plug-in hibridnih vozila, za 13 posto više nego u istom prošlogodišnjem mjesecu, izračunali su u Rho Motionu.

Tempo rasta tako se stabilizirao blizu razine s početka proljeća, nakon gotovo 20-postotnog skoka u svibnju i travnju i naglog posustajanja u veljači, iskazanog u stopi rasta od samo tri posto. Prodaja je u Kini u veljači pala za 12 posto zbog novogodišnjih praznika da bi u proljeće nastavila skokoviti rast.

Kina je u lipnju više od 60 posto svjetske prodaje u lipnju, istaknuo je stručnjak na podatke Rho Motiona Charles Lester, i 25 posto više prodanih vozila nego u istom prošlogodišnjem mjesecu.

Prodaja u Europi pala je za sedam posto, a najviše se smanjila u Finskoj, Irskoj i Nizozemskoj. U Italiji poskočila je pak za 34 posto zahvaljujući državnim subvencijama, navodi Lester.

U SAD-u i Kanadi prodano je šest posto više električnih vozila nego u prošlogodišnjem lipnju.

Brazil se izdvajao trostruko većim brojem prodanih vozila nego u lipnju 2023., zahvaljujući kineskom BYD-u.

“Kompletna slika pokazuje da rast industrije u 2024. godini neće biti ambiciozan kako što su se mnogi nadali pa smo snizili naše prognoze prodaje za pet posto, na 16,6 milijuna električnih automobila”, navodi stručnjak Rho Motiona.

Lani je prema izračunima Rho Motiona prodano ukupno 13,3 milijuna električnih automobila, za 31 posto više nego u 2022. godini.

Kako “greenwasha” Europska unija?

Uredba o objavljivanju održivih financija (SFDR) jedna je od onih koje se našem udruženom kontinentu odbijaju o glavu. Donesena s ciljem da se počnu smanjivati investicije u fosilna goriva, Uredba je propisala da svi investicijski fondovi moraju transparentno objavljivati u što ulažu.

Očekivanje je, čini se, bilo postavljeno iz moralne perspektive: ako javnost zna da europski fondovi ulažu u štetne ekološke prakse, neće im davati svoje povjerenje, stoga će ovi fondovi gubiti na svojoj snazi. No, takva, kao i obično samoprecjenjujuća rasudba Europske unije pokazala se pogrešnom.

Naime, u praksi se dogodilo da razni europski investicijski fondovi ulažu u kompanije fosilnih goriva izvan EU i jednostavno i transparentno, kao što je EU naložila objavljuju svoje investicije u fosilna goriva, i pritom eksplicitno kažu da je sve u skladu s europskom klimatskom regulativom.

Postroženje pravila

I jest. I ponovno nisu krivi investicijski fondovi, nego ”labava” europska pravila. Budući da su ove godine klimatske promjene otišle još jedan korak van naše kontrole, logično je da se usporedno s tom pojavom javlja i potreba za postroženjem pravila, barem među europskim tijelima zaduženima za regulaciju financijskih instrumenata.

Europsko tijelo za osiguranje i strukovne mirovine (EIOPA) je nadzorna i regulatorna financijska institucija Europske unije. To je neovisno savjetodavno tijelo Europske komisije, Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije. Jedna je od agencija EU-a koja obavlja posebne pravne, tehničke ili znanstvene zadaće i pruža savjete utemeljene na dokazima kako bi pomogla u oblikovanju informiranih politika i propisa na razini EU-a i na nacionalnoj razini.

EIOPA je osnovana kao posljedica reformi strukture nadzora financijskog sektora u Europskoj uniji. U studenome 2008. Komisija je zadužila skupinu na visokoj razini da izradi preporuke o tome kako ojačati europske nadzorne mehanizme s ciljem bolje zaštite građana i ponovne izgradnje povjerenja u financijski sustav.

Etikete za marketing

EIOPA je zajedno s drugim europskim tijelima za nadzor financija nedavno na vlastitu inicijativu  objavila mišljenje o SFDR uredbi. Njihovo mišljenje je da pravila imaju suprotan učinak te da uredba mora proći reviziju. Naime, najveći problem pojavio se vezano za članke 8. i 9., koji su, umjesto da određuju više i manje prihvatljive investicije u korporativnom sektoru prihvaćeni kao etikete za marketing. Budući da je bilo moguće ulagati u ugljen i druge fosilne izvore i istovremeno navesti to transparentno te time zadovoljiti odredbe Uredbe SFDR- njezina djelatnost svedena je na marketinško oruđe te se počela tretirati kao oznaka kvalitete za održivost. 

To se onda naravno pretvorilo u “greenwashing” i lažne prodaje, kaže EIPOPA i dodaje da umjesto da su SFDR pravila omogućila javnosti više jasnoće o tome gdje upravitelji imovine ulažu svoj novac i  donošenje informirane odluke o tome žele li da njihova štednja ili mirovinski fondovi podupiru aktivnosti koje štete klimi, ona su legitimizirala dotadašnje negativne klimatske prakse. To i ovu uredbu EU čini jako lošim i nejasnim pravilom koje onda nikada ne može ispuniti funkciju i cilj s kojim je doneseno.

Kako bi najbrže i najlakše ispravili ove greške, europska tijela za financijski nadzor smatraju da se SFDR mora hitno reformirati i revidirati i to na način da se uvedu jasnija kategorizacija i stvarni pokazatelji održivosti financijskih proizvoda. No, to nije sve; EIPOA upozorava da je nužno ovu Uredbu pretvoriti u “koherentan održivi financijski okvir koji se brine i za održivu financijsku tranziciju i zaštitu ulagača”.

U nastavku donosimo sažetak preporuka europskih tijela za financijski nadzor Europskoj Komisiji:

  1. Komisija bi mogla razmotriti uvođenje sustava klasifikacije proizvoda, temeljenog na regulatornim kategorijama i/ili pokazateljima održivosti kako bi se potrošačima pomoglo u snalaženju u širokom izboru održivih proizvoda i podržao puni prijelaz na održivo financiranje;
  2. Kategorije bi trebale biti jednostavne s jasnim objektivnim kriterijima ili pragovima, kako bi se utvrdilo u koju kategoriju proizvod spada. ESA-e potiču barem kategorije “održivosti” i “tranzicije”;
  3. Indikator održivosti mogao bi se odnositi na održivost okoliša, društvenu održivost ili oboje, ilustrirajući ulagačima značajke održivosti proizvoda u mjerilu;
  4. Mogućnosti za kategorizaciju proizvoda i/ili pokazatelj(e) održivosti treba ispitati kod potrošača i konzultirati se o njima. S jasnim kategorijama proizvoda i/ili pokazateljima održivosti, objave o održivosti ne bi trebale biti toliko detaljne i opsežne;
  5. Komisija bi mogla preispitati koegzistenciju dvaju paralelnih koncepata “održivog ulaganja” kako je definirano u SFDR-u i ulaganja usklađenog s taksonomijom kako je definirano u Taksonomiji EU-a. Taksonomija EU predstavlja znanstveno utemeljenu referentnu točku prema kojoj se mjeri ekološka održivost, dok se SFDR više temelji na načelima i manje propisuje od taksonomije EU kada je u pitanju mjerenje održivih ulaganja. Komisija bi trebala dati prioritet dovršavanju Taksonomije EU-a i proširiti je na društvenu održivost;
  6. ESA-e snažno preporučuju da Komisija osigura da objave o održivosti zadovoljavaju različite potrebe ulagača, a poboljšanja u objavama o održivosti trebaju uzeti u obzir različite distribucijske kanale, uključujući digitalne, i osigurati dosljednost pruženih informacija. Komisija bi trebala dati prednost samo bitnim informacijama za male ulagače, dok profesionalnim ulagačima mogu koristiti detaljnije informacije;
  7. Komisija bi mogla pažljivo razmotriti treba li uključiti druge proizvode u opseg SFDR-a kako bi osigurala usklađene objave za proizvode koji su trenutačno u opsegu SFDR-a i sve druge proizvode koji bi mogli biti uključeni u opseg;
  8. Informacije o ključnim pokazateljima negativnog učinka mogu se razmotriti za sve financijske proizvode, na temelju analize troškova i koristi koja opravdava uvođenje takvog zahtjeva; i
  9. Komisija bi mogla procijeniti uvođenje okvira za procjenu značajki održivosti državnih obveznica, uzimajući u obzir specifičnosti te klase imovine.
Kina svjetski prvak u gradnji solara i vjetroelektrana 

Kina trenutno gradi vjeroelektrane i fotonaponske sustave kapaciteta 339 gigavata (GW), što odgovara 64 posto novih globalnih kapaciteta, izračunali su u GEM-u.

Azijski div zauzeo je tako uvjerljivo prvo mjesto na svjetskoj ljestvici, pripremajući nove kapacitete za proizvodnju struje iz energije Sunca i vjetra gotovo osam puta veće od onih u SAD-u koji priprema 40 gigavata novih kapaciteta.

Zahvaljujući Kini cilj o utrostručenim kapacitetima za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora do kraja 2030. sada je “nadohvat ruke”, čak i ako se ne povećaju kapaciteti hidroenergije, zaključuje američki institut, pozivajući Peking da UN-u iduće godine predstavi još ambicioznije ciljeve. 

Peking je također na dobrom putu da cilj zacrtan za 2030. ostvari već do kraja mjeseca i na mrežu priključi solarne i vjetroelektrane kapaciteta 1.200 gigavata, priopćio je prošlog tjedna australski institut Climate Energy Finance.

Apsorpcija struje iz obnovljivih izvora izazov je za kinesku mrežu koja se temelji na ugljenu pa Peking mora ubrzati gradnju strujne mreže, upozorio je analitičar GEM-a Aiqun Yu.

Kina je u svibnju proizvela 53 posto struje u termoelektranama na ugljen, utvrdio je Asia Society Policy Institute, najmanje otkada prate podatke. U svibnju lani udio ugljena iznosio je 60 posto.

Udio struje iz nefosilnih goriva dosegnuo je pak u svibnju najvišu razinu otkada u Asia Society Policy Instituteu objavljuju podatke i iznosio je 44 posto. Ako se trend nastavi, to će značiti da je kineska emisija štetnih plinova prošle godine dosegnula vrhunac, pokazalo je istraživanje višeg suradnika Asia Society Policy Institutea Laurija Myllyvirte.

Njegova analiza pokazala je da je proizvodnja struje u fotonaponskim sustavima u svibnju porasla za rekordnih 78 posto u odnosu na prošlu godinu, na 94 terravatsati. Podaci kineskog ureda za statistiku pokazuju pak 29-postotno povećanje budući da ne uključuju struju iz solarnih panela postavljenih na krovovima koji proizvode otprilike polovinu struje u toj kategoriji.

Udio struje iz fotonaponskih sustava iznosio je u svibnju 12 posto, a udio struje iz vjetroelektrana 11 posto. Hidroenergija je proizvela 15 posto struje, nuklearne elektrane pet posto, a dva posto struje proizvedeno je iz biomase.

Zahvaljujući većoj proizvodnji struje iz obnovljivih izvora emisija ugljičnog dioksida iz energetskog sektora smanjila se za 3,6 posto. Njegov udio u ukupnoj kineskoj emisiji iznosi 40 posto.

Autori su izračunali proizvodnju struje iz energije vjetra i Sunca na temelju podataka udruge China Electricity Council, napominje Reuters.

Kina razvija obnovljivu energiju brže od cijelog svijeta

Drugo najveće svjetsko gospodarstvo emitira najviše stakleničkih plinova koji ubrzavaju klimatske promjene.

Kina je obećala da će doseći vrhunac emisija ugljika do 2030. i da će ih do 2060. svesti na neto nultu razinu.

Kina je zadnjih mjeseci bila pogođena s nekoliko ekstremnih vremenskih nepogoda koje klimatske promjene čine sve intenzivnijima.

Kina trenutačno gradi kapacitete za iskorištavanje obnovljivih izvora energije od 339 GW, uključujući 159 GW energije vjetra i 180 GW solarne energije.

To je “gotovo dvostruko više od ostatka svijeta zajedno”, po istraživanju Globalnog energetskog monitora, američke nevladine organizacije.

Po tome je daleko ispred drugoplasiranog SAD-a koji gradi samo 40 GW, po izvješću.

Kina je počela pripremne radove za izgradnju trećine kapaciteta za energiju vjetra i Sunca koje je do sada najavila, u odnosu prema globalnom prosjeku od samo 7 posto.

Prekretnica?

To doduše prate neki nedostaci.

Kineska elektroenergetska mreža oslanja se na termoelektrane na ugljen kada poraste potražnja za energijom.

I teško prenosi obnovljivu energiju proizvedenu u zabačenim sjeverozapadnim regijama do gospodarskih središta na istoku.

No ukupni kineski kapaciteti za energiju vjetra i Sunca trebali bi ove godine premašiti ugljen, po izvješću.

Brz razvoj obnovljivih izvora energije budi nade da će kineske emisije ugljika doseći vrhunac prije od očekivanog.

U odvojenom izvješću objavljenom u četvrtak, Centar za istraživanje energije i čisti zrak (CREA) objavio je da Kina nije izdala nove dozvole za čeličane na ugljen u prvoj polovici 2024.

To je prvi put na polugodišnjoj osnovi da nisu izdane nove dozvole otkako je Kina u rujnu 2020. objavila dva cilja za ugljik, što je neovisna istraživačka organizacija pozdravila kao moguću “prekretnicu”. Dva cilja odnose se na vrhunac emisija ugljika do 2030. i ugljičnu neutralnost do 2060.

E.ON i MAN – europska mreža za napajanje električnih kamiona

Dvije kompanije planiraju postaviti 400 punionica na 170 lokacija s 400 punionica, od kojih će 125 biti u Njemačkoj, a ostale u Austriji, Britaniji, Danskoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj i Mađarskoj.

Početak uspostave mreže trebao bi krenuti već u ovoj godini, a do kraja 2025. punionice bi trebale biti postavljene na 80 lokacija, u okviru MAN-ove servisne mreže, uz mogućnost pristupa gospodarskih vozila drugih proizvođača.

“Ulažemo jako puno novca u presudni pomak u uspostavi infrastrukture za prijevoz teškim električnim vozilima”, rekao je izvršni direktor E.ON-a Leonhard Birnbaum.

“Gotovo svi glavni proizvođači fokusiraju se trenutno u razvoju na elektromobilnost, a definitivni pomak iziskuje infrastrukturu za punjenje visokih performansi koja će pokrivati široko područje i ciljat će od samog početka na Europu u cjelini”, dodao je Birnbaum.

Europi će do 2030. trebati oko 50 tisuća punionica za teška gospodarska vozila i mi ćemo, kao proizvođač električnih kamiona, sudjelovati u tom poslu, rekao je izvršni direktor MAN-a Alexander Vlaskamp.

Prije desetak dana njemačka vlada odvojeno je predstavila inicijativu koja predviđa postavljanje 350 punionica, podsjeća novinska agencija dpa.