Zbog važnosti za povijest korištenja električne energije u Hrvatskoj, ali i svijetu, taj je događaj, o stotoj obljetnici, proglašen ključnim u nastanku elektroprivredne djelatnosti u Hrvatskoj, a 28. kolovoza Danom Hrvatske elektroprivrede. Nakon Krke (kasnije nazvane Jaruga I) gradi se 1905. i mnogo veća hidroelektrana Jaruga II. Istodobno s izgradnjom prvog sustava osnovana je i tvrtka Ante Šupuk i sin, koja je 1925. godine u Parizu bila jedan od šest osnivača svjetskog udruženja proizvođača i distributera električne energije (UNIPEDE).
Razdoblje do početka Prvog svjetskog rata obilježeno je elektrifikacijom niza gradova i izgradnjom elektrana diljem Hrvatske. Po završetku Prvog svjetskog rata u pogonu je ukupno 76 elektrana, ali uglavnom istosmjernih i malih snaga. U razdoblju do Drugog svjetskog rata instalirana snaga elektrana povećava se tri puta no šira elektrifikacija napreduje vrlo sporo. Međutim, odigravaju se važni koraci u povezivanju pojedinih malih i odvojenih sustava. Elektrane Zagreba, Karlovca i Ozlja povezuju se 1930. godine 30 kV dalekovodom, a 1937. osniva se BEP, Banovinsko električno poduzeće, prva suvremena elektroprivredna organizacija u Hrvatskoj.
Krajem Drugog svjetskog rata osnovano je Udruženo električno poduzeće Hrvatske koje preuzima sva električna poduzeća i postrojenja u Hrvatskoj, s ciljem provedbe planske elektrifikacije zemlje. Krajem 1946. osnivaju se prva distribucijska poduzeća: Elektra Zagreb, Elektrodalmacija Split, Elektroprimorje Rijeka, Elektroslavonija Osijek i Elektra Šibenik, kao sljednik tvrtke ”Ante Šupuk i sin”. Počinje se širiti distribucijska mreža pa se od 13 posto elektrificiranih naselja i 26 posto elektrificiranih kućanstava iz 1945. dvadeset godina poslije stupanj elektrificiranosti naselja i kućanstava povećava na 80 posto.
Za razvoj elektroenergetskog sustava bitna je 1952. godina, kada je izgrađena prva velika hidroelektrana – Vinodol, povezana sa Zagrebom 110 kilovoltnim dalekovodom. Time je spojen velik dio sjeverozapadne Hrvatske i Hrvatskog primorja u jedan sustav. Istodobno, sustav Dalmacije spojen je 110 kV vodom HE Kraljevac – Mostar sa sustavom BiH. Uvodi se jedinstvena dispečerska služba u Hrvatskoj. Konačno, 1957. hrvatski i slovenski sustav spojeni su preko sustava BiH sa sustavom istočnog dijela Jugoslavije. Godinu dana kasnije izgrađen je 110 kV vod TS Nedeljanec kod Varaždina – TS Söjtör u Mađarskoj te se hrvatski sustav prvi puta spaja s inozemstvom.
Veliki graditeljski izazov bila je hidroelektrana Peruća s nasutom branom u kršu i akumulacijskim jezerom, koja je izgrađena 1960., a godinu kasnije stavljena je u pogon i danas naša najveća hidroelektrana Zakučac. Razdoblje od 1965. do 1990. karakterizira intenzivna izgradnja novih proizvodnih kapaciteta – hidroelektrana Senj, Rijeka, Orlovac, Đale, triju dravskih hidroelektrana, reverzibilne HE Velebit, zatim termoelektrana Sisak, Plomin i Rijeka te više drugih elektrana. Godine 1981. puštena je u pogon hrvatsko-slovenska nuklearna elektrana Krško. Gradi se 400 kV mreža te više dalekovoda prema susjednim državama, pa se hrvatski elektroenergetski sustav pojavljuje kao dio europskog interkonekcijskog sustava.
Do 1985. elektrificirana su sva naselja u Hrvatskoj.