Hrvatska: Kome ide 1,68 milijardi eura za zelenu tranziciju?

Godinu dana nakon što je Vlada najavila obnovu više od 7000 domova najugroženijih kućanstava bez njihova financijskog sudjelovanja, hrvatski Socijalni plan za klimatsku politiku vrijedan 1,68 milijardi eura još čeka odobrenje Europske komisije, a otvoreno je pitanje koliko će građana stvarno dobiti pomoć.

Obnova kuće

Hrvatska bi od 2026. do 2032. godine trebala raspolagati s 1,26 milijardi eura iz europskog Socijalnog fonda za klimatsku politiku te s dodatnih 420 milijuna eura nacionalnog doprinosa. Novac je namijenjen kućanstvima i mikropoduzećima posebno izloženima troškovima energetske tranzicije, a ulaganja uključuju energetsku obnovu stanovanja, javni prijevoz i privremenu financijsku pomoć.

Međutim, prema službenoj evidenciji Europske komisije, hrvatski plan je 12. studenoga još u postupku ocjenjivanja. Komisija je već odobrila planove nekoliko drugih članica, među kojima su Litva, Latvija, Malta, Švedska i Grčka. Europska sredstva isplaćuju se prema ispunjavanju dogovorenih etapa i ciljeva, pa najavljeni iznosi za Hrvatsku zasad predstavljaju financijski okvir, a ne već dodijeljenu pomoć građanima.

Vlada je u rujnu 2026. ipak napravila novi administrativni korak. Odlukom objavljenom u Narodnim novinama utvrdila je tko će koordinirati, provoditi i nadzirati plan, kako će se dodjeljivati sredstva i tko će odgovarati za rezultate. Time je uspostavljen formalni okvir za provedbu, dok konkretni kriteriji budućih poziva i dalje određuju koliko će pomoć biti dostupna različitim skupinama stanovništva.

Solarni paneli na kući

Obnova najavljena, dalje čekamo

Kada je premijer Andrej Plenković u studenome 2025. predstavio Socijalni plan, najavio je obnovu više od 7000 domova najugroženijih kućanstava uz potpuno javno financiranje. Obrazloženje je bilo da si ti građani ne mogu priuštiti dodatne troškove. Ministrica zaštite okoliša Marija Vučković u veljači 2026. iznijela je razrađenije ciljeve: obnovu više od 5000 obiteljskih kuća i više od 200 višestambenih zgrada na potpomognutim područjima te ulaganja u javni stambeni fond.

Takva mjera mogla bi trajno smanjiti račune za grijanje i hlađenje, a istodobno poboljšati životne uvjete stanovnika energetski neučinkovitih kuća. Međutim, javno dostupne objave još ne omogućuju utvrđivanje koliko je od najavljenih domova obuhvaćeno ugovorima iz Socijalnog plana, koliko je obnova započelo i koliko ih je završeno. Broj izgrađenih ili obnovljenih stanova također treba razlikovati od broja kućanstava koja će u njima stvarno dobiti pomoć.

Pitanje provedbe otvara i raniji, zaseban program Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Fond je u travnju 2025. najavio 25 milijuna eura za potpuno financiranje energetske obnove kuća građana u riziku od energetskog siromaštva. Građani su do kraja svibnja trebali dostaviti iskaz interesa, fotografije objekta i dokaz da je kuća legalno izgrađena. Završni poziv za dodjelu sredstava tada je bio najavljen do kraja lipnja 2025.

Fond je nakon završetka prikupljanja prijava objavio da iskaz interesa nije podrazumijevao dodjelu novca, nego prikupljanje podataka za budući program. U pregledanom javnom registru poziva Fonda vidljiv je taj pripremni postupak, ali nije pronađen naknadni poziv za dodjelu sredstava pod istim nazivom. Broj zaprimljenih iskaza interesa, eventualno ugovorenih obnova i njihov financijski status potrebno je dodatno potvrditi kod Fonda.

Poticaji za koje siromašniji moraju imati novac?

Koliko početni kapital utječe na dostupnost državne pomoći pokazuje drugi, već pokrenuti program. Fond je u rujnu 2026. otvorio poziv vrijedan 38 milijuna eura za ugradnju dizalica topline, solarnih elektrana i baterijskih sustava u obiteljskim kućama. Riječ je o programu financiranom iz drugih prihoda od emisijskih jedinica, odvojenom od Socijalnog fonda za klimatsku politiku.

Većini prihvatljivih korisnika omogućeno je sufinanciranje do 50 posto ulaganja, a kućanstvima u riziku od energetskog siromaštva do 70 posto. Za višu potporu prosječni mjesečni ekvivalentni dohodak kućanstva za 2025. godinu ne smije prelaziti 1341,42 eura po članu, prema propisanoj metodi izračuna. Prijave su se podnosile elektronički, a korisnici su morali biti vlasnici ili suvlasnici kuće u kojoj imaju prijavljeno prebivalište.

Veća potpora smanjuje trošak ulaganja, ali korisniku i dalje ostaje najmanje 30 posto prihvatljivih izdataka, uz moguće dodatne troškove. Takvi uvjeti posebno su zahtjevni za kućanstva bez ušteđevine ili mogućnosti kreditiranja. Upravo je zato obećanje potpunog financiranja buduće obnove najugroženijih važna promjena čiju će provedbu trebati pratiti od prve dodjele sredstava.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2025., 31,2 posto stanovništva živi u kućanstvima koja ne mogu iz vlastitih sredstava podmiriti neočekivani izdatak od 494 eura. Odgovarajuće grijanje tijekom najhladnijih mjeseci ne može si priuštiti 4,2 posto stanovništva. Potonji pokazatelj obuhvaća samo jedan aspekt energetskog siromaštva, koje uključuje i troškove hlađenja, kvalitetu stanovanja te pristup osnovnim energetskim uslugama.

Radijator

Tko ostaje izvan programa?

Na mogućnost da javni programi promaše dio najugroženijih upozorila je pučka pravobraniteljica u izvješću za 2025., objavljenom u travnju 2026.. Nakon razmatranja Socijalnog plana predložila je povećanje obuhvata potpuno financirane obnove ranjivih kućanstava, jednostavnije prijave, prikupljanje podataka o životnim uvjetima energetski siromašnih građana te odgovarajuću tehničku i pravnu pomoć.

Pravobraniteljica upozorava da se kriteriji prihvatljivosti programa energetske učinkovitosti često prvenstveno temelje na tehničkim svojstvima zgrada, dok su potrebe i životne okolnosti prijavitelja slabije zastupljene. Složeni postupci i dostupnost informacija pretežno putem interneta dodatno otežavaju prijave građanima s nižim prihodima i slabijim digitalnim vještinama. Posebno je predložila razmatranje uključivanja marginaliziranih skupina, među kojima su i pripadnici romske nacionalne manjine.

Problem je i stambeni status. Programi obnove obiteljskih kuća izravno su dostupni vlasnicima koji zadovoljavaju uvjete, dok podstanari ovise o odlukama vlasnika nekretnine ili o drugim oblicima javne potpore. Hrvatski Zakon o energetskoj učinkovitosti stoga predviđa da mjere suzbijanja energetskog siromaštva trebaju osigurati koristi javno financirane obnove i vlasnicima i najmoprimcima. Kako će se to načelo primijeniti u konkretnim pozivima ostaje važno provedbeno pitanje.

Pritom je energetsko siromaštvo povezano s općim ekonomskim položajem stanovništva. Prema DZS-u, stopa rizika od siromaštva u 2025. iznosila je 19,5 posto, među zaposlenima 6,1 posto, a među osobama starijima od 65 godina 39,4 posto. Među samačkim kućanstvima starijih osoba dosegla je 64,4 posto. Ti podaci pokazuju da siromaštvo zahvaća i zaposlene i velik dio starijeg stanovništva, uz različite potrebe i mogućnosti ulaganja u vlastiti dom.

Obnova kuće

Hoće li pomoć stići gdje je najpotrebnija?

Drugi veliki dio Socijalnog plana odnosi se na prijevoz. Vlada najavljuje ulaganja u autobuse, željeznicu, biciklističku infrastrukturu i prijevoz na zahtjev, posebno u ruralnim i slabije povezanim područjima. Takve mjere mogle bi smanjiti troškove života kućanstava koja za odlazak na posao, u školu ili liječniku ovise o automobilu.

Geografske razlike daju dodatnu težinu tom pitanju. Prema podacima DZS-a, stopa rizika od siromaštva u Panonskoj Hrvatskoj u 2025. iznosila je 28,6 posto, a u Gradu Zagrebu 11,4 posto. Iako sama regionalna stopa siromaštva ne pokazuje dostupnost prijevoza ni energetsku učinkovitost stanovanja, upućuje na potrebu da se raspodjela sredstava provjerava i teritorijalno.

Ulaganje u javni prijevoz može istodobno koristiti velikom broju građana, uključujući one koji nemaju vlastiti automobil ili financijske mogućnosti za nabavu električnog vozila. Stvarna korist ovisit će o novim linijama, učestalosti polazaka, cijeni prijevoza i povezanosti mjesta stanovanja s radnim mjestima i javnim uslugama. Nabava vozila sama po sebi ne jamči takve rezultate.

Autobus

Tko će odgovarati za rezultate?

Rujanska odluka Vlade o provedbi Socijalnog fonda predviđa Odbor u kojem bi uz državna tijela trebali sudjelovati predstavnici lokalne samouprave, socijalnih partnera, civilnog društva i istraživačkih organizacija. Nadležna tijela moraju redovito izvještavati o provedbi, a Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije objedinjavati podatke o postizanju planiranih ciljeva.

Time postoji formalna osnova za javnu kontrolu raspodjele sredstava. Za procjenu njezine učinkovitosti bit će potrebno objavljivati koliko se kućanstava prijavilo za svaku mjeru, koliko je zahtjeva odbijeno i zbog kojih kriterija, koliko je pomoći isplaćeno te kakvi su stvarni učinci na račune za energiju, uvjete stanovanja i pristup prijevozu.

Socijalni fond za klimatsku politiku trebao bi ublažiti buduće troškove sustava trgovanja emisijama ETS2 u zgradarstvu i cestovnom prometu, čiji je početak prema aktualnom rasporedu Europske komisije predviđen za 2028. godinu. Financiranje počinje ranije kako bi se ranjiva kućanstva mogla pripremiti prije novog opterećenja fosilnih goriva.

Hrvatska je najavila da će javni novac omogućiti energetsku obnovu i građanima koji sami ne mogu financirati takva ulaganja. Ostvarenje tog obećanja sada ovisi o dovršetku plana, kriterijima dodjele i provedbi. Socijalna pravednost tranzicije mjerit će se time koliko je ljudi oslobođeno energetskog i prometnog siromaštva, koliko su im smanjeni troškovi života i jesu li javna sredstva stigla do kućanstava koja bez pomoći ne mogu sudjelovati u zelenoj tranziciji.