“Kružno gospodarstvo usmjereno na recikliranje i energetsku oporabu predstavlja ključnu mjeru koja nudi transformativnu priliku za oblikovanje europskog gospodarstva i društva do 2050. godine na klimatski neutralan i održiv način”, smatra Šarc.
Pritom, kako je istaknuo, značajnu ulogu u toj transformaciji ima pojačana odgovornost proizvođača, koja ih obvezuje da razvijaju održive i reciklabilne proizvode i tako daju doprinos sektoru gospodarenja otpadom.
Rekao je da se postrojenja za gospodarenje otpadom grade s ciljem osiguranja sekundarnih sirovina i energije uz istovremeno poboljšanje trenutne okolišne situacije. “Ova transformacija zahtijeva suradnju svih dionika u vrijednosnom lancu, uključujući politiku, gospodarstvo, znanost, društvo i krajnje potrošače koji stvaraju otpad, kako bismo postigli zajedničke ciljeve. Ne smijemo nikada zaboraviti da emisije u zrak i vodu neovisno o njihovome mjestu nastanka ne poznaju državne granice i ne trebaju putovnice te stoga imaju utjecaj na cijeli naš planet”, poručio je Šarc.
Kružno gospodarstvo primarno je adresirano na industriju
Na konferenciji je govorio o vrijednosnom lancu kružne ekonomije, otvarajući prvu sekciju: “Zašto uvijek ista pitanja?”.
“Svi mi danas utječemo na ono što će biti sutra”, istaknuo je, ustvrdivši da sektor gospodarenja otpadom u svjetlu kružnog gospodarstva polako gubi nacionalnu komponentu i stvari se definiraju na razini Europske unije, u Europskoj komisiji. “Znači, mi smo sve više i više provedbeno tijelo”.
Kada se pogleda što se događa zadnjih godina, Šarc kaže da će se vrlo brzo doći na tri ključne komponente – paket kružnog gospodarstva, taksonomiju i paket zaštite klime te održivo gospodarstvo (2020: 8. Program djelovanja za okoliš, Uredba o taksonomiji itd.; 2021: “Fit for 55” Klimatski paket i 2024: Direktiva o obvezama korporativne održivosti (CSDDD): uključujući standarde zaštite okoliša).
Rekao je da će ne samo velike tvrtke, nego i svaka mala tvrtka koja opskrbljuje veliku, po toj novoj EU direktivi morati dokazati radi li po standardu zaštite okoliša, a ako ne radi, onda ta velika tvrtka više neće moći poslovati s tom malom tvrtkom.
“Svaka tvrtka u Europi koja želi poslovati, morat će poslovati po standardima zaštite okoliša”, istaknuo je Šarc. Kaže da u principu postoje samo dva jednostavna svijeta – svijet proizvoda i svijet otpada, a između njih je samo razlika vrijeme kada će određeni proizvod postati otpad. Pravna regulativa EU-a odnosi se na ta dva područja.
Hrvatska u kružnom gospodarstvu kasni, ali to kašnjenje predstavlja i potencijal
Podsjetivši kako se povijest koncepta kružnog gospodarstva može pratiti do britanskog ekonomista Davida Pearcea (1990.) kao ekonomskog modela, rekao je kako je prije deset godina tema kružnog gospodarstva bila na samim počecima, ali danas sve više postaje bitno što se događa sa stvarnim proizvodom od trenutka kada se koristi sirovina i energija za njegovu proizvodnju pa sve do postupanja s tim otpadom. Stoga je sve veća odgovornost proizvođača.
“Dakle, kružno gospodarstvo zahtijeva cjelokupni pogled na situaciju, zahtijeva eko dizajn, zahtijeva više reciklaže te nova postrojenja i novu infrastrukturu”, poručio je Šarc. Pozitivnim je ocijenio što Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i dalje nastavlja sufinancirati infrastrukturu, jer bez infrastrukture, kako je rekao, u Hrvatskoj nećemo moći ispuniti EU ciljeve, a niti riješiti problem zaštite okoliša. Sve što se investira u gradnju infrastrukture u funkciji je zaštite okoliša i predstavlja dugoročno rješenje.
Govoreći o situaciji u Austriji, u kojoj živi i djeluje, rekao je da je na temu kružnog gospodarstva austrijska savezna vlada prije dvije godine donijela strateški dokument u kojem vizionarski definira smjer do 2050. te mjere i propise te sukladno njima usmjerava financijska sredstva.
Prvi strateški cilj je smanjenje potrošnje sirovina i povećanje učinkovitosti njihova korištenja. Procesi moraju postati učinkovitiji više nego ikad, a to će dovesti do povećanja produktivnosti uz istovremeno smanjenje potrošnje energije i emisija stakleničkih plinova. Namjera je povećati stopu cirkularnosti (kružnosti), a to znači usmjeriti se na to koliko puta možemo nešto koristiti prije nego što postane otpad, a kada postane otpad koliko ga puta možemo koristiti za proizvodnju novih proizvoda prije nego što iskoristimo energiju kao zadnji dio kružnog gospodarstva.
Smatra da Hrvatska u kružnom gospodarstvu kasni, ali da to kašnjenje predstavlja i potencijal za sektor i za sve objekte.
Kaže da sektor gospodarenja otpadom nastupa tek kada nešto postane otpadom, a sve ostalo je u proizvodnom procesu, sektoru proizvoda i korištenju tih proizvoda. Poručio je da svi moramo smanjiti potrošnju roba koju svakodnevno koristimo.
Kada se odlučimo kupiti neki proizvod, mi potičemo proizvodnju, a ne potičemo sektor gospodarenja otpadom. Kuda ćemo baciti taj proizvod nakon što ga više ne trebamo, to će izravno utjecati na ono što će se s tim proizvodom dogoditi u sektoru gospodarenja otpadom i tu nastupa aspekt cirkularnosti, odnosno kružnog gospodarstva.
U Hrvatskoj trebamo uvesti poreze na odlaganje otpada s kojima ćemo financirati kvalitetnu infrastrukturu
Smatra da se reciklaža i energetska oporaba nadopunjuju u sustavu te da je porazno vidjeti da u Hrvatskoj još uvijek nismo sposobni osigurati visoke stope reciklaže, već s otpadom neodgovorno postupamo na preko 80 odlagališta diljem zemlje.
Ističe kako moramo razvijati kulturu odvojenog prikupljanja otpada jer ako Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sufinancira nabavu kanti, onda je kulturno da ih koristimo na ispravan način jer korištenje tih kanti definira što će se sa svakim pojedinim proizvodom dogoditi nakon što ga stavimo u kantu.
“Mi kao korisnici proizvoda definiramo kako će funkcionirati gospodarenje otpadom, jer mi odlučujemo hoće li neki proizvod uopće biti recikliran ili neće”.
Primjerice, ako proizvod koji je elektronički otpad ili čisti papir završi u miješanom komunalnom otpadu, njegova reciklabilnost je nula posto. Zato je važno da svi svojim postupanjem budemo dio toga da svaki proizvod dobije jednaku mogućnost da završi u reciklaži.
Kaže i da “kupujemo cijelu hrpu glupih proizvoda” i onda očekujemo da će sektor gospodarenja otpadom s jednim ili dva postrojenja, riješiti problem. “Kada kupujemo neki proizvod, moramo se češće zapitati je li taj proizvod reciklabilan ili nije”.
Šarc ističe i kako je važno osigurati tržište sekundarnih sirovina i uključiti industriju da preuzme reciklate iz proizvoda i koristi ih u proizvodnji novih proizvoda.
Sektor kružnog gospodarstva primarno je adresiran na industriju. Proizvođač mora i imati će sve veću odgovornost za ekološku štetu te ekonomsku i informativnu odgovornost. Uvode se “proizvodne putovnice” koje polako idu i u smjeru gospodarenja otpadom. Svaki proizvođač morat će imati kvalitetnu putovnicu proizvoda koja će prikazati što se s istim u sektoru otpada događa.
Studija Europske komisije koja definira teme odgovornosti i plaćanja troškova kod ambalažnog otpada, nalaže da proizvođači moraju snositi ukupne troškove gospodarenja tom vrstom otpada. Stopa reciklaže definirana je za svaku vrstu otpada.
“U Hrvatskoj sada imamo novo Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije i ministricu Mariju Vučković pa je možda vrijeme da potaknemo diverzifikaciju sirovina sa štetnih odlagališta na način da nešto aktivno učinimo, da uvedemo poreze na odlaganje s kojima ćemo razvijati sektor i financirati kvalitetnu infrastrukturu”. Otpad ide tamo gdje je najjeftinije i stoga treba značajno poskupiti odlaganje, poručio je Šarc.
“Sektor kružnog gospodarstva daleko je veći od sektora otpada te stoga moramo osigurati suradnju s gospodarstvom i industrijom duž cijelog ekonomskog lanca ako želimo do 2035. godine imati kružno gospodarstvo, a do 2050. godine dekarboniziranu Europu”, zaključio je.
Tko je Renato Šarc?
Istaknuti je hrvatski stručnjak za industrijsku zaštitu okoliša, posebno specijaliziran za gospodarenje otpadom. Bio je savjetnik bivšeg ministra zaštite okoliša Mihaela Zmajlovića. Na Sveučilištu Montanunviersitaet Leoben u Austriji predaje “Metode u cirkularnoj ekonomiji i gospodarenju otpadom”, “Gospodarenje opasnim otpadom”, “Koncepte digitaliziranih postrojenja za obradu otpada”.
Zamjenik je voditelja Katedre za tehnologije oporabe i gospodarenje otpadom i voditelj centra izvrsnosti ReWaste F na Montanuniversität Leoben. Aktivan je u realizaciji brojnih austrijskih i međunarodnih projekata vezanih uz gospodarenje otpadom.
Foto: Renato Šarc, Linkedin
Nedavno mu je odobren već drugi centar izvrsnosti u sektoru gospodarenja otpadom od austrijskih institucija za financiranje znanstvenih projekata – COMET Competence Centres for Excellent Technologies “ReWaste4.0” (2017.-2021.) i “ReWaste F” (2021.-2025.), a to je ujedno i državno priznanje za izvrsnost u znanstvenom području.
Od 2020. član je nacionalnog odbora 157 Austrijskog instituta za norme i austrijski delegat u ISO/TC 300, a od 2022. je predsjednik savjetodavnog odbora V.EFB – udruge za dodjelu certifikata tvrtkama za gospodarenje otpadom u Austriji.
Objavio je više od 40 recenziranih znanstvenih radova te 100 stručnih radova i održao više od 50 stručnih prezentacija diljem svijeta. Koautor je nekoliko knjiga. Dobitnik je raznih priznanja i nagrada, među kojima se ističe stipendija ISWA-e Austria (svjetske organizacije za gospodarenje otpadom).