Njemačka na putu postizanja klimatskih ciljeva do 2030., ali daljnje prognoze upitne

Njemačka je na putu ostvarenja klimatskih ciljeva za razdoblje od 2021. do 2030. godine, no mogla bi ne postići zadane ciljeve nakon 2030., upozorili su u četvrtak neovisni vladini savjetnici pozvavši se na jasnu dugoročnu klimatsku strategiju za najveće europsko gospodarstvo.

klimatski ciljevi

Njemačka će vjerojatno u 2030. ostvariti ciljano smanjenje emisija za 65 posto u odnosu na razinu iz 1990., zahvaljujući iznimnim događajima poput pandemije koronavirusa i usporavanja industrije, priopćilo je Stručno vijeće za klimatska pitanja.

“Ukupne emisije stakleničkih plinova od 2021. do 2030. ne prelaze niti su manje od dopuštene količine prema Zakonu o zaštiti klime”, piše u priopćenju.

Ekosustavi šuma i močvara prestaju funkcionirati

No, nakon 2030. prognoze ukazuju da će Njemačka propustiti klimatske ciljeve budući da ekosustavi poput šuma i močvara prestaju funkcionirati kao ‘upijajuće spužve za ugljik’ i postaju izvori emisija zbog degradacije šuma, ugrožavajući cilj zemlje o ugljičnoj neutralnosti za 2045. godinu.

Nova njemačka koalicijska vlada konzervativaca i socijaldemokrata preuzela je dužnost prošli tjedan dajući prioritet gospodarskom oporavku i ciljajući na izmjenu energetske politike prethodne vlade koju smatra previše usmjerenom na zaštitu klime.

Vijeće je pozvalo vladu da se usredotoči na gospodarska područja u kojima emisije ne padaju.

Građevinski i prometni sektor

Prometni i građevinski sektor nisu ispunili svoje ciljeve za 2024. te su ostvarili lošije rezultate nego godinu ranije, utvrdio je vijeće.

Transformacija ta dva sektora koji izravno utječu na živote ljudi kroz pitanja poput mobilnosti ili grijanja domova, predstavlja izazov jer se Berlin teško nosi s uspostavljanjem ravnoteže između zaštite klime i pristupačnosti.

“Koalicijski sporazum ne dotiče se izričito ključnih problematičnih područja i na mnogim mjestima je nejasan”, rekla je zamjenica predsjednika vijeća Brititte Knopf.

Navedeno je da se dugoročna strategija koja bi specificirala interakciju između preostalih emisija te prirodnih i tehničkih ‘upijača’ ugljika mora brzo razviti.