O tome što – osim Jadranskog mora i razvedene istočne obale čija je ljepota neupitna te uz čistoću i ljubaznu profesionalnu uslugu – možemo ponuditi kako bi postigli “wow efekt” i osigurali ponovni dolazak gostiju, porazgovarali smo s Daliborom Rešom iz speleološke udruge Estavela.
Kako gostima začiniti posjet nečim što će ih privući ponovno natrag, postići da se dive posjećenom kraju, vraćaju mu se s poštovanjem? Ne samo prostoru na kojem će se osunčati i okupati što mogu bilo gdje drugdje u svijetu.
”Čovjek je u principu znatiželjno biće i zanima ga vidjeti nešto novo, nepoznato, drugačije. Na našu sreću, široka je paleta čuda koja su na raspolaganju našim ambasadorima turističke promocije domovine, no u ovoj priči posvetit ćemo se samo jednom segmentu područja ocrtanim granicama Hrvatske, a to je krš”, započinje Reš.
Ovaj specifičan reljef na području Republike Hrvatske zauzima čak polovicu površine, uglavnom od Karlovca u unutrašnjosti do morske obale s otocima i podmorjem.
Da je krš u Hrvatskoj ”kod kuće” govori i to što se najstariji toponim za krš nalazi na otoku Krku, a datira u 13. st. Također, u znanstvenoj literaturi nazivi krških oblika kao npr. kamenica, dolina, ponor i drugi, internacionalizmi su, dakle naše riječi koje se koriste u većini svjetskih država za isti pojam, pojašnjava.
Područje Klasičnog krša
Ovaj specifičan geografski pojam i reljef, intrigira ljude od pamtivijeka. Prvi poznati pisani spomen neke špilje u Hrvatskoj pisan je 1096. na otoku Ugljanu, a 1584. godine dubrovački filozof Nikola Vitov Gučetić piše raspravu o pojavama u špiljama.
“U 17. stoljeću Valvasor se bavi neobičnim režimom voda Cerkniškog jezera. Na području zaleđa Trsta, u Sloveniji i u bliskom zaleđu Rijeke započinju istraživanja špilja i jama u potrazi za pitkom vodom, prijeko potrebnom za brzorastući Trst”, nastavlja Reš.
U istraživanjima su u početku sudjelovali rudari, vatrogasci, djelatnici vodovoda, geolozi, i tim aktivnostima je na području između Trsta, Ljubljane i Rijeke polako nastajala speleologija. Iz tog razloga područje je dobilo status i naziv “područje Klasičnog krša“.
Dinarsko gorje na kojemu se nalazi područje Klasičnog krša također nazivamo Klasičnim kršem, oglednim ili tipskim primjerom krša u svijetu, jer su na njemu začete prve teorije okršavanja i postanka krša općenito.
Trst je svoj dio Klasičnog krša “Carso” doveo do mitskog statusa, Slovenija se ponosi svojim “Krasom” – osim niza turistički uređenih špilja, postoji čak prehrambeni brand “KRAS”.
No, naša zemlja koju krase mnoge fascinantne forme nadzemnog i podzemnog krša još nije iskoristila ni dio svojih mogućnosti.
Turizam
Reš se pita što nam sve nudi Krš uz modernu zelenu energiju naših starih hidrocentrala? Kako iskoristiti privilegije još relativno neizmijenjene prirode koje imamo, a ne uništiti je betonizacijom i masovnim turizmom koji iz iskustva znamo da donekle ide u korist zaradi, ali dugoročno je neodrživ?
Uz klasične krške turističke spektakle poput Vele drage pod Učkom, Plitvičkih jezera, izvora i kanjona rijeke Kamačnika, Kupe, Cetine, Zrmanje, Krke, kanjona Paklenice pod južnim Velebitom, Crvenog jezera kod Imotskog, Vražjeg prolaza, turistički uređenih špilja, mnogo je drugih zanimljivosti vezano uz Krš.
“U posljednje vrijeme u gradu Rijeci se postavlja šetnica kroz kanjon Rječine. Grandiozan kanjon koji dijeli i spaja Rijeku i Sušak. Mjesto na 15 minuta hodom od centra grada, prepuno industrijsko povijesne baštine, poput nadzemne Morije, dižu se zidovi mlina kojeg je pregazilo vrijeme. Cvrkut ptica, šum vode, slapova, nezamisliva su ekskluziva većini svjetskih gradova. O hladu za vrijeme ljetnih žega da ne pričamo”, komentira Reš.
Prije 20-ak godina članovi speleološke udruge “Estavela” započeli su promociju ovog krškog bisera te izgleda da se kanjon “grada koji teče“ počinje približavati njegovim stanovnicima i posjetiteljima.
“Na ponudi tu mogu dodati predivni planinski vidici s obilaznicama, vinske ceste, ronilačke avanture, škola suhozidanja paralelno s obnovom i održavanjem suhozida, speleoavantura, penjački smjerovi, berba maslina i grožđa. Primjera je bezbroj, samo je potrebno složiti vjerodostojnu i zanimljivu priču. A one su razbacane svuda oko nas”, poručuje naš sugovornik.
Vrulje
Slijedi fascinantna priča o turističkoj tranziciji u Iki, mjestašcu podno Učke na obali Kvarnera gdje se nalaze podmorske Vrulje. Ika je nekoć imala brodogradilište, više ga nema, imala je i riblju tvornicu, no ni nje više nema. Međutim, Ika oduvijek ima Vrulje, a kvarnerski vinari su se domislili kako ih iskoristiti.
Vrulje su specifikum krša i nalazimo ih diljem obalnog područja Dinarskog krša. Radi se o podzemnim tokovima voda koje se kroz sustav podzemnih pukotina, špiljskih i jamskih kanala iz planinskog zaleđa dreniraju u krško podzemlje i teku u smjeru u kojemu im dopušta gravitacija i sustav pukotina koje šire.
U prošlosti, u vrijeme ledenih doba, morska razina je bila stotinjak metara niža i u to vrijeme vode su dubile kanale dublje u tlu. Nakon podizanja mora, vrulje koje su nekad bile izvori na površini, potopljene su vodom. Lakša slatka voda sada se diže na površinu mora djelujući kao da ključa, čineći krugove slatke vode na površini i hladeći kupače.
“O tim, i općenito o vruljama, prvi piše Lorenz još sredinom 19. stoljeća. Tako Liburnijska obala biva prva regija čije se vrulje spominju u stručnoj literaturi, u jednoj od prvih svjetskih knjiga vezanim uz speleologiju”, doznajemo od Reša.
Kohabitacija vrulje i vina
Vinari s Kvarnera iskoristili su jednu od tih vrulja za stvaranje turističke atrakcije. Budući da je temperatura podzemne vode stalna, bez kolebanja, i idealno odgovara sazrijevanju vina, vinari su u jednoj odlučili odgajati (sazrijevati) vino.
Već godinama se svako ljeto iz vrulje na svečani način vade butelje vina koje su dio ove fascinantne priče. Slučajno je nevjerojatno i to što se radi o već ranije poznatoj vrulji. Fotografija “vinske vrulje“ objavljena je u jednoj od prvih speleoloških monografija, legendarnoj knjizi “Duemila grotte“ u Trstu 1926. godine i kao takva obišla je Europu i svijet.
“Vjerujemo da ova kohabitacija vrulje i vina ima dobru budućnost kao zanimljivost, krška znamenitost i turistički izvrstan odskok od prosjeka. To je naravno samo jedan segment iskoristivosti vrulje u turističke svrhe”, sugerira naš sugovornik.
Info table s tekstom vezanim uz pojašnjenje postanka vrulje i njenim povijesnim zanimljivostima, uz ronilačke ekskurzije do ruba neke vrulje samo su ideje koje same od sebe padaju na pamet, kaže, i možda će postati dio turističke ponude nekim poduzetnicima.
Dobro zapakirana priča i kulturno ophođenje daju naslutiti slučajnom namjerniku da se voli kraj koji se predstavlja, a samopoštovanje će rezultirati također poštovanjem od strane gosta.
“Masovni turizam, pošto-poto turizam stvara gužve i ubija lokalni identitet te daje privid sluganstva, što opet nije na čast zemlji tisuće otoka, plavog mora, veselih i komunikativnih ljudi, fantastičnih vina, maslinovog ulja, otočke janjetine, fascinantnih planina, krških rijeka i kanjona, vijugavih uličica, fjaka, bonaca, bura, tramontane, špilja, bjeloglavih supova, vrhova slavenske mitologije, arheologije, paleontologije, likufa, mjesta na kojemu ako znaš, ne može ti biti ni dosadno ni ružno, a godišnji ti uvijek traje prekratko… Nije li to i cilj?”, pita se Dalibor Reš iz speleološke udruge Estavela koja provodeći brojne aktivnosti brine o čistoći prekrasnog krškog podzemlja.
