Adekvatna odjeća i obuća
“Rijetko oprašta greške – kad se u planinu krene bez dovoljne količine vode, bez predhodnog informiranja o tome kojim ćete putem ići, koliko će taj put trajati. To sve može biti kobno”, rekao je Šaban.
“Kada se ide na planinu treba se za nju pripremiti, treba znati kuda se ide, koliko će se na planini boraviti. Trebate se uvijek nekome javiti i obavijestiti da idete. Važno je i da na planinu nikada ne idete sami”, istaknuo je Šaban.
Važna je, dodao je, i adekvatna odjeća i obuća. “Poznata je priča da turisti znaju ići u japankama, jer misle samo ćemo malo prošetati”.
“Krenu u neadekvatnoj odjeći, brzo ih kiša smoči, na planini zahladi, vlaga je i lako se prehlade”, kaže Šaban.
“Osnova planinarstva je”, istaknuo je, “da se obučete slojevito i obujete čvrste planinarske cipele”.
Ponijeti mobitel i kutiju s prvom pomoći
U ruksaku uvijek morate imati kutiju s prvom pomoći i mobitel, naveo je i upozorio: “Nikada nemojte piti alkoholna pića jer ljudi misle da će ih malo zagrijati, ali događa se upravo suprotno, alkohol ne zagrije, nego na brzinu dobijete osjećaj topline, cirkulacija krene, još se više hladite i to bude uzrok pohlađivanja”.
Što jesti i piti u planinama?
“Standard je da se u planinu ponese nešto kalorično, slanina, hrana koja daje organizmu ugljikohidrate da možete izdržati hodanja. Preporučuju se i energetske i vitaminske pločice.
Uvijek je bolje piti izotonična pića, nego piti čistu vodu jer uzimanjem velike količine vode iz organizma izlučujete određeni broj elekrolita i soli, a bez njih organizam gubi snagu. Zato uvijek na planinu treba ponijeti kaloričnu hranu i zaslađene napitke”, preporučio je.
Šaban se prisjetio anegdote u akciji spašavanja korejskoga turista u Nacionalnom parku Plitvička jezera.
Akcije spašvanja
“Turist je fotografirao preko ruba i pao dolje. Visio je na granama, držao se za njih kao mačak. Kad sam sišao po njega, u akciji spašavanja morao sam polomiti dosta grana, a on me je u jednom trenutku pitao – pa lomite grane, a ovo je nacionalni park?”.
Spašavali smo i paraglajdera na Visočici. Ostao je na bukvama koje su više od 35 metara i bespomoćno visio. Kad sam došao gore po njega, krilo mu je ostalo u krošnji. Paraglajdera sam osigurao, te nožem prerezao niti koje drže krilo, a on se na mene naljutio i upitao me zašto nisam išao gore, više, pa da mu i krilo spustim dolje.
Šaban kaže i kako ih ljudi zovu da ih izvlače iz snijega kada s autima krenu preko Velebita, no to je postalo učestalo pa se sada na takve pozive ne odazivaju ako nitko nije ugrožen. “Neka zovu vučnu službu”, poručio je.
HGSS-ova stanica Gospić godišnje u prosjeku ima oko 40 akcija spašavanja.