U Rijeci se unatrag nekoliko godina provodi Stručni prijediplomski studij Održivi agroturizam – novi, inovativni i interdisciplinarni studijski program Veleučilišta u Rijeci. Nositeljica kolegija ”Osnove turizma, Ruralni turizam i Istraživanje zadovoljstva klijenta”, dr.sc.socio. Sanja Raspor Janković, prof.struč.stud. podijelila je s nama dio svojih razmišljanja o dijelu studija koji se odnosi na turistički sektor.
“U promišljanju o razvoju agroturizma treba voditi računa o odgovornosti, održivosti i samodostatnosti poljoprivrednog gospodarstva, a s time i ruralnog područja na kojem to gospodarstvo djeluje”, poručila je, dodajući kako treba očuvati autentičnost, posebnost, identitet te pronaći pravu mjeru između održivosti i komercijalizacije.
Iskorištavanje kompletnog ulova
Na navedeno se lijepo nadovezuje poznati istarski chef, David Skoko, odrastao u obitelji koja se u istom mjestu četiri generacije bavi ribarstvom te ugostiteljstvom više od dva desetljeća. Obiteljsku konobu otvorili su 2000. godine.
Kao ribarskoj obitelji namjera im je bila vlastiti i cjelokupni ulov na tanjuru plasirati i prezentirati najbolje što mogu. “Od početka je to bila domaća, isključivo morska, ali maštovita ribarska kuhinja kakvu smo konzumirali doma. Majka je oduvijek bila vrlo kreativna u svemu što je radila, tako i u kuhinji”, prisjeća se.
Foto: David Skoko
Njihova ponuda je od prvoga dana bila bazirana na lokalnom ulovu što se nastavlja i dalje. Inspiraciju traže svugdje, a mogućnosti primjenjuju u kašetama ribe koje donosi otac.
Misao vodilja u radu oduvijek im je kako što bolje iskoristiti kompletan ulov. U tome su uspjeli i po tome postali prepoznatljivi. “Sinergija ribarstva i ugostiteljstva s ciljem maksimalne iskoristivosti vlastitog ulova, to je naš cilj”, ističe Skoko.
Očuvanje mora
Po pitanju smjera hrvatskog turizma, navodi kako nije zadovoljan jer smo propustili priliku da kvalitetnim urbanizmom izgradimo za život i poslovanje bolje uvjete. Stihijskom i slabo kontroliranom gradnjom dugoročno upropaštavamo okruženje, samim time i održivi razvoj, smatra.
Očuvanje mora trebao bi biti naš primarni cilj jer se kao zajednica na njegovo bogatstvo i ljepotu obale oslanjamo dobrim dijelom gospodarstva. Teško je i zamisliti kako bi Hrvatska danas funkcionirala da nemamo ovu prekrasnu obalu i more, navodi Skoko.
“Stanje ribljeg fonda se mijenja. Nije kao što je bilo nekad, rekli bi stari. U zadnjih sto godina, od kada se u Jadranu lovi na moderan način, mnogo toga se promijenilo”, kaže. Industrijalizacija obale, turistička izgradnja, rast gradova i promet, dovode do zagađenja mora koji direktno utječe na cijele ekosustave uz obalu.
“Činjenica je da se situacija u moru pod našim utjecajem mijenja”, primjećuje Skoko.
Ribolov
S druge strane, istina je kako još uvijek lovimo puno više ribe nego što nam treba, ali i da ulovljenu ribu uglavnom izvozimo. Čak 80 posto ulova hrvatskih ribara otpada na kvalitetnu sitnu plavu ribu, naglašava, a veći dio te ribe se izvozi. Ostalo otpada na koćarski ulov i dio ribara s malim ribolovnim alatima poput mreža, parangala, vrša… Tu su i intenzivni uzgoji riba i školjaka koji imaju utjecaj na ekosustav.
Uzgoj ribe i školjaka kao i profesionalni ribolov strogo su kontrolirani i regulirani. Konstantno se radi na uvođenju novih regulativa kako bi industrija ribarstva i marikulture ostala koliko-toliko održiva.
Puno je, međutim, nelegalnog ribolova koji svojim utjecajem čini nepopravljivu štetu moru i gospodarstvu. Ne možemo očekivati pozitivne promjene dok tako intenzivno puno tražimo od ovog našeg malog i zatvorenog mora, upozorava David Skoko.
More je naš resurs
“Nema ribe – trebamo ‘No Take’ zone. Moram reći da imamo prvu koja je vodilja – PP Telašćica. Te zone mogu povećati riblji fond i napraviti eksploziju u ronilačkom turizmu. Tko to prvi shvati profitirat će. More nam se muti, trebamo biološke pročišćivače, više uzgoja školjkaša. Ali, kronično nam nedostaje ribe – i ribarima i roniocima”, naglašava ronioc Vedran Dorušić.
Foto: Vedran Dorušić
Imamo li veće potencijale nego što iskorištavamo, želimo li uopće više turista u našem podmorju, koje su prijetnje, koje dobrobiti?
“Imamo. Treba nam još gostiju ronilaca jer su to vrhunski gosti. Treba otvarati zabranjene zone – Szent Istvan je dobar primjer, olakšati pristup posebnim zonama u čemu ima ulogu Ministarstvo kulture”, odgovara, dodajući kako imamo potencijala i da se za sada dobro radi.
Nastavlja kako imamo dovoljno veliku ponudu, ali i neiskorištene lokacije. “Imamo svašta, ali možemo i bolje bez obzira što nam flota možda nije na nivou Kariba i Australije. Djelomično je to zato što imamo jako zahtjevne propise za brodove i prijevoz putnika – ronilaca”, opisuje.
O temi namjernog potapanja plovila u cilju stvaranja novih podmorskih atrakcija, odlučno komentira kako u potpunosti podupire tu ideju.
“To pomaže ne samo turizmu, već i bioraznolikosti. Osim toga, konstantno prisustvo onih koji rone, odvraća krivolovce. More je veliko i ima mjesta za ovakve stvari. Imamo i prvi legalno postavljeni podvodni greben koji je probio barijeru. Ako su grebeni dobri za ribice, dobri su i za nas”, uvjeren je.
Stanje podmorja
Zanimalo nas je njegovo gledište o podmorju, vide li se posljedice klimatskih promjena, je li onečišćeno.
“Stanje podmorja je takvo da se more muti, fali ribe, a smeća ima. Stoga se moramo ozbiljno pozabaviti ovim problemom. Nažalost, političari tek moraju shvatiti da treba ulagati u ekologiju. More je naš resurs, a ne tisuće apartmana. Apartmani se grade i ruše”, otvoreno će.
Naglašava kako moramo razmišljati o tome da nam gosti dolaze radi čistog plavog mora i s tom mišlju ići u budućnost. ”Ne bude li more u dobrom stanju, sve ostalo nam pada u vodu. Krajnje je vrijeme da se probudimo”, poručuje. Smatra kako mjesta za napredak ima, ali treba konačno napraviti konkretne korake u tome smjeru.
Eco I Do
Udruga za održivi turizam u praksi ”Eco I Do” neprofitna je udruga građana entuzijasta koji žele pružiti odgovor na pitanje kako lokalno stanovništvo i turisti u budućnosti mogu zajedno stvarati održiva okruženja i stilove života.
“Ideja je potekla od nekolicine vlasnika Eco Domus malih smještajnih objekata iz Istre još 2019. U to vrijeme bilo je svega nešto više od 20 certificiranih malih smještajnih objekata dok ih je danas u program uključeno više od 50”, doznali smo od predsjednice udruge Marijane Lovrinić.
Foto: Marijana Lovrinić
Podsjetimo, Eco Domus je program označavanja koji provodi Upravni odjel za turizam Istarske županije s ciljem povećanja društvene i ekološke odgovornosti u turizmu. Prepoznat je i globalno u ožujku 2023. kada je dobio priznanje kao treći najbolji primjer dobre prakse eko označavanja na ITB sajmu turizma u Berlinu.
Osnovni motiv za pokretanje nove udruge je – kroz zacrtane ciljeve, provodeći različite aktivnosti – poboljšati praktičnu primjenu održivosti u turističkom sektoru, ističe Lovrinić. U današnje vrijeme savjesni gosti traže više od standardne ponude. One koji to još nisu, treba osvijestiti da postanu, smatraju u udruzi Eco I Do.
Održivi razvoj
Osnovna ideja osnivanja ujedno je i vizija udruge, a to je učiniti znanje o održivom turizmu u praksi dostupno svima. Slijedom toga definirana je misija – promocija dobre prakse u turizmu temeljene na principima održivog razvoja.
Zacrtani ciljevi su:
• Promicanje održivog turizma kao pokretača pozitivnih promjena u društvu,
• Poticanje eko označavanja i certificiranja ne samo smještajnih objekata, nego i pružatelja ostalih usluga i dobara u turističkom sektoru.
• Unapređenje znanja i vještina svih dionika u turizmu,
• Pružanje kvalitetnih usluga, prije svega svojim članovima,
• Promjena paradigme uspješnosti u turizmu iz “evidencije broja dolazaka i noćenja” u “doživljaj turista kao privremenih sumještana” koji poštuju lokalnu zajednicu i sudjeluju u njenom životu.
Ciljevi su usmjereni prema svim dionicima u turističkom sektoru, dakle ne samo iznajmljivačima, već i gostima, drugim pružateljima usluga i dobara, te turističkim organizacijama i ustanovama. “Turizam može postati pokretačka snaga razvoja društva samo ako sve dionike uključimo u proces održivog razvoja”, ističu iz udruge.
Važnost koordinacije
JU Natura Histrica županijska je ustanova koja upravlja zaštićenim dijelovima Istarske županije. Radi se o 27 zaštićenih područja i 54 područja ekološke mreže Natura 2000.
Monitoriraju dio zaštićenih vrsta i staništa te prijavljuju sve nepravilnosti u zaštićenim područjima: onečišćenja, ilegalne gradnje, krivolov, vožnju kvadovima i ostalo. Bave se također edukacijama te organiziraju akcije čišćenja podmorja, špilja, jama, šuma.
“Kada upalimo radio ili televiziju, još uvijek slušamo nadležne iz turističkog sektora kako pričaju o broju noćenja, popunjenosti kampova, hotela, broju apartmana i vila… To je zastarjeli vid turizma”, kaže Silvia Buttignoni, ravnateljica Javne ustanove Natura Histrica.
Interesi zaštite prirode i turizma većinom su usko povezani, što prisiljava obje djelatnosti na koordinirano djelovanje u očuvanju prirodnih ljepota, osobito zaštićenih dijelova prirode, flore i faune, na planiranju, uređenju i sanaciji prostora, promotivno-edukativnim i obrazovnim akcijama.
U praksi se, nažalost, ta koordinacija često prekida, osobito kada prevladavaju uski interesni ciljevi.
Zadovoljstvo svih dionika
“Smatram da bi turizam trebao ići u smjeru obostranog zadovoljstva: zadovoljnog gosta i zadovoljnog žitelja određenog prostora. Gledati na ovaj sektor samo kao izvor profita te kroz postotke popunjenosti ili izgradnje, nikako nije dobro”, naglašava Buttignoni.
Turizam je veliki potrošač prostora i danas se razumije kako bez očuvanog prostora, kojega je sve manje, nema niti njegovog razvoja. Turistički sektor tako postaje čimbenikom njegove zaštite.
“Trebalo bi ići u smjeru povećavanja zaštićenih područja kako bi imali veće mogućnosti i u turizmu. Više zaštićenih područja znači i više održivog turizma”, poručuje.
Mogli bismo reći kako je turizmu prirodni okoliš osnova, ono što je industriji sirovina. Stoga turistički sektor, radi vlastitog razvoja i opstanka, mora osigurati zaštitu prirode i čitavog prostora koji koristi kako ne bi došlo do kolapsa cijelog sustava, rezimira Butignoni.