Degradacija tla na Mediteranu ulazi u kritičnu fazu…

Među svim europskim regijama, Mediteran je najosjetljiviji na degradaciju tla i dezertifikaciju, a neka tla u ovoj regiji na rubu su toga da ne mogu više obavljati svoju ekološku funkciju.

Tlo je neobnovljivi resurs. Održava život na Zemlji osiguravajući oko 95 posto globalne proizvodnje hrane. Osim toga, tlo ima i druge važne funkcije u okolišu: proizvodi biomasu, filtrira i pročišćava zagađivače, upija stakleničke plinove, čuva vodu, osigurava hlađenje i zagrijavanje planete, itd.  Ljudske djelatnosti i posljedična promjena klime ugrožavaju i ovako plitka tla u mediteranskoj regiji.

U našem kontekstu plitka tla znači da se ispod tankog sloja zemljanog pokrova nalazi kamenjar te svaki gubitak pokrova može nepovratno degradirati ekološku funkciju tla i njegovu korisnost za ljude. Tlo se kod nas gubi na prebrojne načine. Jedan od najvažnijih je urbanizacija vezana za deruralizaciju te izoliranja tla ispod slojeva betona i asfalta čime se onemogućuje upijanje, odnosno skladištenje vode u podzemnim rezervoarima, pa posljedično ta inače korisna voda otječe u more.

Porast šumskih požara

Meta-studija iz 2022. godine koju su u časopisu “Science of The Total Environment” objavili znanstvenici Carla Ferreira, Samaneh SeifollahiAghmiuni, Georgia Destouni, Navid Ghajarnia i Zahra Kalantari navodi činjenicu da su šumski požari u Europi znatno porasli posljednjih godina te uzroke pripisuju neodržavanju šumskih putova povezanih s deruralizacijom, napuštanjem zemljišta, širenje lako zapaljivih vrsta te općenito zagrijavanjem i sušenjem klime.

Objašnjavaju kako ubrzana urbanizacija često izolira plodna poljoprivredna zemljišta ispod slojeva betona i asfalta. Prema njihovim i Eurostatovim podacima godine 2016. čak 65 posto ljudi u razmatranom u europskom dijelu Mediterana živjelo je u urbanim područjima, što je još tada premašilo globalni prosjek za 55 posto.

Urbanizacija je djelomično potaknuta masovnim turizmom koji zbog prihoda koje donosi u mediteranskim zemljama i dalje ima prioritet nad svojom održivom inačicom. Iako ekološki turizam raste, on je sporadičan i nepoduprt državnim akcijskim planom i koordiniranim djelovanjem. Istovremeno, dakle, imamo dva konfliktna procesa: veliki broj stanovnika i gostiju i sve manje plodne zemlje za prehranit sve njih. Pritom je zbog ekstenzivnih oblika proizvodnje, prema informacijama iz Europskog zelenog plana, površina zemlje potrebna za proizvodnju jedne jedinice proizvoda u mediteranskim zemljama najviša u Europi. Sve to, među ostalim, vodi i do kroničnog gubitka staništa.

Navodnjavanje tla

Osim toga tlo erodira pod teretom monokulturne i neodržive poljoprivrede, zagađuje se teškim metalima i pesticidima te se često i salinizira, odnosno dolazi do prodora morske vode u tlo radi čega je nužno pretjerano navodnjavati mediteranska plodna tla. To znači da se za navodnjavanje na Mediteranu, kako bi se spriječila salinizacija, koristi 30 posto više vode nego što je zapravo biljkama potrebno, a kako bi se spriječilo odumiranje korijena biljaka. Sve to povećava osjetljivost tla na druge procese degradacije i ometa njegove ekološke funkcije. Za postizanje visokih prinosa potrebno je navodnjavanje tijekom cijelog vegetativnog ciklusa, navode znanstvenici. Na sustave za navodnjavanje odlazi čak 72 posto korištenja vode u europskom dijelu Mediterana.

Kombinacija navodnjavanja i rastućih zahtjeva za vodom od domaćih, industrijskih do turističkih aktivnosti (uglavnom sezonskih) postavili su ozbiljna ograničenja vodnim resursima Sredozemlja i na više gospodarskih sektora. Dostupnost vode diljem Sredozemlja sve je manja i klimatski uvjeti ne dopuštaju daljnje razbacivanje vodom koja nam padne povremeno u obilnim količinama.

Ili, kako znanstvenici kažu: “Iscrpljivanje pohranjenih rezervi podzemnih voda utječe na površinske i podzemne rezervoare potaknuto povećanjem crpljenja i prekomjernog iskorištavanja podzemne vode u hidrološkom mediteranskom bazenu, neodrživo upravljanje vodama s poljoprivrednim usjevima za koje se procjenjuje da su previše navodnjavane za 30-49 posto, pogoršava nedostatak vode”.

Gubitak ekološke funkcije kroz degradaciju tla utjecat će na gospodarski rast te na zdravlje i održivost društva. Rast populacije u urbanim centrima kao i turizam, jedna od glavnih ekonomskih grana diljem Mediterana, zahtijevaju veću urbanizaciju. Paralelno, mediteranska tla i polja svojim zemljama omogućavaju da budu najveći svjetski proizvođači vina i maslinovog ulja. Kada se ovi procesi vode na neodrživ način, kada se kapitalom kojega imamo u tlu upravlja neodrživo i bez obzira na klimatske promjene, postaje pitanje vremena kada će se klimatske posljedice preliti na naše socioekonomske aktivnosti.

Tlo je iscrpljeno

Pritisak koji smo nametnuli svojem tlu toliki je da se diljem Europe bilježi ogromni gubitak zemljanog pokrova. Prema meta-studiji iz koje crpimo većinu podataka u ovom tekstu, najveći gubitak erozije poljoprivredne zemlje bilježi susjedna Slovenija: čak 41 posto poljoprivrednog zemljišta izloženo je eroziji i gubi plodni pokrov. Situacija nije puno bolja ni u Slavoniji, gdje je humusni pokrov opasno pao, pa se tim problemom trenutno aktivno bave i Europska komisija i Ministarstvo poljoprivrede. 

Unatoč dokazima o visokoj osjetljivosti tla na degradaciju i dezertifikaciju, pravi opseg degradacije tla u regiji nije poznat. Dok je erozija tla dobro opisana, gubitak bioraznolikosti, usprkos naporima, još uvijek nije dobro praćen. Znanstvenici smatraju da je praćenje i sanacija degradacije tla ključ u zaustavljanju procesa dezertifikacije Mediterana, ali i da je ključno za donošenje ispravnih odluka i ispunjenja ciljeva održivog razvoja.

Zaključci

• Mediteran je regija u Europi koja je najosjetljivija na degradaciju tla i dezertifikaciju.

• Višestruki oblici fizičke, kemijske i biološke razgradnje utječu na mediteranska tla.

• Neka mediteranska tla dosežu kritične granice svoje sposobnosti pružanja usluga ekosustava.

• Potrebna je stalna i usklađena procjena tla za procjenu trendova degradacije tla.