Ovca Jagoda trebala je ovog ljeta otići na Dinaru. Barem je tako bilo zamišljeno u scenariju kratkog dokumentarnog filma o transhumantnom stočarstvu, tradicionalnom sezonskom premještanju stoke između nizinskih i planinskih pašnjaka. No, kada su autori počeli pripremati snimanje, otkrili su da su svi stočari koje poznaju, a koji su svoje ovce vodili na ljetnu ispašu, od te prakse odustali. Neki zbog zdravstvenih razloga, drugi zato što su prestali uzgajati ovce.
Tako je nastao film Otkazano ljetovanje jedne ovce, kojega je udruga Biom predstavila krajem listopada. Umjesto da prati stvarnu selidbu stada, film prikazuje Jagodino zamišljeno putovanje na planinske pašnjake. Glas joj je posudila glumica Lana Barić, a redatelj Ivan Grgur iskoristio je humor kako bi približio problem koji se tiče stočarstva, ali i budućnosti dinarskih ekosustava. Kako je objasnio koordinator projekta Zdravko Budimir, činjenica da su tijekom pripreme filma ostali bez stočara koji bi prikazali izdig postala je njegov najvažniji dokumentarni element.
Zašto Dinari trebaju ovce?
Transhumantno stočarstvo, u dalmatinskom zaleđu poznato i kao izdig, omogućavalo je stočarima da tijekom toplijeg dijela godine koriste planinske pašnjake, dok su se zimi sa stadima vraćali na niže nadmorske visine. Takvo sezonsko kretanje prilagođeno je dostupnosti vode, temperaturama i rastu vegetacije, a stoljećima je oblikovalo i krajolik Dinarida. Njegovi ostaci danas se u Hrvatskoj mogu pronaći na Dinari, Velebitu, Ličkoj Plješivici i u Istri. Izvor: Biom, “Između tradicije, politike i prirode: transhumanca u Hrvatskoj”.
Dinarski travnjaci važna su staništa za niz biljnih i životinjskih vrsta prilagođenih otvorenim površinama. Kada prestane ispaša, visoke trave i druge snažno rastuće biljke mogu potisnuti niže vrste, a postupnim širenjem grmlja i drvenaste vegetacije mijenjaju se uvjeti za ptice, kukce i druge organizme. Na dijelu krških površina, osobito na strmim i kamenitim terenima, košnja nije praktično izvediva, pa je ispaša ključan način održavanja otvorenih staništa. Izvor: projekt Mosaic of LIFE.
Ispaša, međutim, mora biti prilagođena konkretnom staništu. Istraživanje Sonje Škornik, Mateja Vidriha i Mitje Kaligariča “The effect of grazing pressure on species richness, composition and productivity in North Adriatic Karst pastures”, objavljeno 2010. u časopisu Plant Biosystems, pokazalo je da intenzitet ispaše utječe na sastav i raznolikost travnjačkih biljaka. Istraživani sjevernojadranski krški pašnjaci imali su najveće bogatstvo vrsta pri slabijem pašnom pritisku, dok je prekomjerna ispaša bila nepovoljnija. Rezultate nije moguće izravno prenijeti na sve tipove dinarskih travnjaka, ali potvrđuju važnost pažljivog određivanja broja životinja i načina njihova kretanja.
Uz ekološke promjene, nestajanje sezonskog stočarstva ima i društvene uzroke. Prema Biomovu pregledu iz ožujka 2026., rat devedesetih snažno je ubrzao prekid te prakse upravo u područjima u kojima je bila najraširenija. Danas njezin opstanak otežavaju depopulacija, starenje stočara, zahtjevnost života na udaljenim planinskim pašnjacima, nedostatak infrastrukture i administrativne prepreke povezane s korištenjem zemljišta i potporama.
Travnjaci se obnavljaju, ali tko će ih održavati?
Hrvatska već ima iskustvo obnove zaraslih dinarskih pašnjaka. Projekt Dinara back to LIFE, koji se provodio od 2020. do 2023., koristio je ručno uklanjanje drvenaste vegetacije, usmjerenu ispašu i kontrolirano paljenje. Prema podacima udruge Biom, tijekom projekta obnovljeno je približno 180 hektara travnjaka, a na dodatnih 500 hektara pokrenuta je ispaša mješovitih stada kako bi se spriječilo ponovno zarastanje.
Na tim se iskustvima temelji novi projekt Mosaic of LIFE, koji je započeo u rujnu 2025. i planiran je do kolovoza 2030. Na području Dinare, Cetine, Svilaje i Krke predviđena je obnova najmanje 560 hektara travnjaka te poboljšanje upravljanja na dodatnih 1020 hektara. To su ciljevi projekta, dok su pojedine aktivnosti već provedene.
Tako je u rujnu 2026. u Ježeviću održan edukativno-volonterski kamp tijekom kojega su sudionici, prema izvještaju organizatora, očistili 20 hektara travnjaka od šmrike i drugog drvenastog raslinja. Obnovljene površine ponovno su pogodnije za ispašu i vrste otvorenih staništa, no uklanjanje vegetacije tek je početak obnove. Bez daljnjeg održavanja postoji mogućnost da se neželjena vegetacija ponovno proširi.
Zato projekt predviđa izravnu suradnju sa stočarima, uključujući poticanje mješovitih stada. Ovce, koze, goveda, konji i magarci različito se hrane i koriste prostor pa njihova kombinirana ispaša može pomoći održavanju raznolikije vegetacijske strukture. Planirano je najmanje 20 ugovora sa stočarima za uspostavu i održavanje takvih stada, kao i podrška u nabavi opreme, organizaciji ispaše i uređenju pašnjačke infrastrukture.
Kako stočarstvu vratiti ekonomsku vrijednost?
Osim obnove prirode, projekt pokušava riješiti neke svakodnevne gospodarske probleme stočara. Jedan od njih je ovčja vuna, koja je zbog slabe potražnje i nedostatka organiziranog otkupa mnogim uzgajivačima postala teret. Iako se ovce moraju redovito šišati, proizvođači često nemaju jednostavan način prodaje ili zbrinjavanja vune.
Udruga Biom i Ekološka udruga Krka Knin zato su tijekom 2026. organizirale njezino prikupljanje s područja Knina i Vrlike. U prvoj godini uključilo se 50 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, od kojih je prikupljen 12.471 kilogram vune. Materijal je predan prerađivačima koji ga namjeravaju koristiti za proizvodnju peletiranoga organskog gnojiva. Time se pokušava uspostaviti lokalni proizvodni lanac koji stočarima olakšava zbrinjavanje vune i omogućuje njezinu ponovnu uporabu.
Otkupna cijena u javnom pozivu iznosila je 0,30 eura po kilogramu. Takva cijena može donijeti tek skroman dodatni prihod, ali organizirani i besplatni odvoz smanjuje posao i troškove povezane sa zbrinjavanjem vune. Organizatori namjeravaju nastaviti prikupljanje tijekom trajanja projekta te potaknuti lokalne institucije da uspostave sustav koji bi mogao funkcionirati i nakon završetka europskog financiranja.
Time se pitanje očuvanja travnjaka povezuje s mnogo širim problemom: kako osigurati ekonomsku održivost djelatnosti od koje ovisi njihovo održavanje? Obnova površina, nabava opreme i potpora stočarima mogu stvoriti povoljnije uvjete, ali dugoročni učinci ovisit će o tome hoće li ljudi imati dovoljno razloga i mogućnosti da nastave uzgajati stoku.
Međunarodna godina pašnjaka i stočara
Ujedinjeni narodi proglasili su 2026. Međunarodnom godinom pašnjaka i stočara. Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) pritom ističe potrebu zaštite prava stočara na korištenje zemljišta i vode, očuvanja sezonskog kretanja stada te razvoja tržišta i javnih politika koje podupiru njihove prihode. Očuvanje travnjaka zahtijeva više od jednokratne intervencije na zemljištu. Potrebno je dogovoriti tko će ga koristiti, kako će se ispaša organizirati, tko će pratiti stanje staništa i od čega će živjeti ljudi koji taj posao obavljaju.
Na Dinari se već uklanjaju šikare, obnavljaju travnjaci i ispituju novi oblici potpore stočarima. Njihova će se uspješnost moći procijeniti tek kada postane jasnije mogu li te mjere održati ispašu i nakon završetka projekata. Jagodino otkazano ljetovanje zato otvara vrlo stvarno pitanje: tko će i pod kojim uvjetima nastaviti održavati dinarske pašnjake kada europski projekti završe?