Studija provedena na 862 europska grada otkriva nedostatak adekvatnog pristupa zelenim površinama. Također ističe geografsku razliku uzrokovanu klimom i jasnu socioekonomsku podjelu. Istraživanje Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije nedvosmisleno zaključuje da su “zelene površine u urbanim područjima rijetke, a klima i bogatstvo utječu na pristup”.
Novi pristupi koji sve bolje razumiju utjecaj urbanog zelenila na ljudsko zdravlje i niže temperature u gradovima, sve više naglašavaju potrebu za ozelenjivanjem svih naših gradova i to na pravedan način.
Rezultati studije Europske komisije pokazuju da samo mali dio, manje od 15 posto europskog urbanog stanovništva, ima koristi od punog načela ozelenjavanja “3-30-300”. To je smjernica EU o urbanom šumarstvu i ozelenjavanju koju sada široko koriste javne vlasti i međunarodne organizacije. Načelo ozelenjavanja zagovara da se iz svakog doma vide tri stabla, da svako susjedstvo ima 30 postopokrivenosti krošnjama i da živi unutar 300 metara od visokokvalitetne zelene površine.
Istraživanje, objavljeno ovoga mjeseca u časopisu Nature Communications, otkriva da 13,5 posto proučavane populacije živi u potpunosti u skladu s tim kriterijima, dok 21 posto živi u područjima koja ne zadovoljavaju nijedno od tri mjerila.
Studiju je provela Europska komisija u suradnji sa Sveučilištem u Kopenhagenu. Korištene su satelitske snimke visoke rezolucije i socioekonomski podaci. Nalazi također otkrivaju oštar “zeleni jaz” gdje bogatija naselja uživaju u znatno većoj razini pokrivenosti drvećem i blizini prirode od područja s nižim prihodima.
Princip 3-30-300
Urbani zeleni prostori značajno poboljšavaju kvalitetu života ublažavanjem okolišnih stresora poput visokih temperatura, toplinskih otoka, buke i loše kvalitete zraka, a istovremeno potiču zdravlje i socijalnu dobrobit. Međutim, brza urbanizacija često ugrožava ta vitalna područja, pogoršavajući socioekonomske razlike u pristupu urbanom zelenilu.
Nadovezujući se na predanost Europskog zelenog plana zelenoj tranziciji, EU aktivno promiče urbano ozelenjavanje kroz ključne inicijative poput Sporazuma o zelenim gradovima i pravno obvezujuće Uredbe o obnovi prirode. Potonja nalaže gradovima EU da spriječe gubitak zelenih površina i pokrivenosti drvećem do 2030. godine, pokazujući kontinuirani porast nakon toga.
Paralelno s ovim političkim inicijativama, pravilo 3-30-300 koje je predložio Institut za rješenja temeljena na prirodi, pojavilo se kao praktična referentna točka za urbano šumarstvo. Usredotočeno je na doprinos urbane prirode zdravlju, dobrobiti i prilagodbi klimatskim promjenama.
Urbano stanovništvo poraslo je u prosjeku za 16 posto u razdoblju od 2010. do 2020., dok su se gradovi proširili za 2,3 posto. S obzirom na to da su zelene urbane površine i gustoća šumskog pokrova smanjene za 0,3 posto odnosno 1,6 posto, napori za provedbu pravila 3-30-300 postaju još važniji, smatra Europska Komisija.
Zeleni jaz: Gradovi s većim BDP-om po glavi, osiguravaju više zelenih površina
Ispunjenje pravila 3-30-300 uvelike varira diljem kontinenta zbog klimatskih i ekonomskih čimbenika. Geografski gledano, najviše stope usklađenosti koncentrirane su u Skandinaviji, Njemačkoj i Poljskoj, posebno u gradovima poput Helsinkija (57 posto), Hamburga (55 posto) i Krakowa (47 posto). Suprotno tome, južnoeuropski gradovi poput Atene (3,3 posto), Palerma (1,9 posto) i Cordobe (1,0 posto) pokazuju znatno nižu stopu pridržavanja.
Ova podjela sjever-jug vjerojatno odražava klimatski gradijent: vlažna okruženja sjeverne Europe prirodno podržavaju vegetaciju koju zahtijeva pravilo, dok sušne klime Mediterana znatno otežavaju postizanje tih ciljeva bez intenzivnog upravljanja.
Osim klime, raspodjela zelenih površina također je pitanje pravednosti. Studija otkriva da gradovi s većim BDP-om po glavi stanovnika (BDPc) općenito osiguravaju više zelenih površina. Za gradove u kategoriji s najnižim BDPc, medijan udjela stanovništva koji ispunjava pravilo 3-30-300 ostaje ispod 10 posto, dok gradovi u kategoriji s najvišim BDPc pokazuju znatno višu početnu vrijednost, s medijanima koji dosežu približno 15 posto do 20 posto, a najuspješniji outsideri prelaze 45 posto ispunjenja.
Ovi podaci potvrđuju “zeleni jaz” gdje najbogatiji gradovi središnje i sjeverne Europe imaju otprilike dvostruko veću vjerojatnost da će ispuniti ove šumarske standarde u usporedbi s njihovim kolegama s nižim prihodima na jugu i istoku Europe. Nadalje, analiza detaljnih razmjera korištenjem podataka o raspoloživom dohotku (s rezolucijom od 200 m do 1 km) otkriva jasnu pozitivnu korelaciju: diljem Europe, stanovnici gradova s višim raspoloživim dohotkom obično žive u područjima sa znatno većim pristupom prirodi.
Strateške preporuke
Postizanje ciljeva 3-30-300 u gusto izgrađenim gradovima sa složenim povijesnim rasporedom predstavlja značajne izazove. Kako bi se to prevladalo, uravnoteženje konkurentskih namjena zemljišta zahtijeva promišljeno planiranje, inovativno lociranje parkova i predanost očuvanju i proširenju urbanog zelenila.
Prigradske šume trebale bi imati prioritet zbog svoje sposobnosti ublažavanja učinka urbanog toplinskog otoka (UHI) i poboljšanja kvalitete zraka. Programi sadnje drveća također se moraju proširiti na privatno zemljište i stambena područja koja zajedno predstavljaju golemo, često neiskorištena površina za rast krošnji. Održivi promet mogao bi osloboditi urbani prostor koji se obično koristi za ceste i parkirališta.
U gustim urbanim područjima gdje je površina ograničena, ozelenjavanje zgrada (npr. zeleni krovovi, zeleni zidovi i zelenilo balkona) trebalo bi postati primarni fokus kako bi se osigurale ključne vertikalne i horizontalne površine krošnji.
Pravilo 3-30-300 nudi jasan, kvantificiran okvir. Korištenjem ovih karata usklađenosti, kreatori politika mogu mjeriti stanje urbanog zelenila, pratiti napredak i razvijati scenarije planiranja koji su društveno pravedni i osiguravaju jednak pristup prirodi za sve stanovnike, zaključuje Europska komisija.