Farma magaraca u Barbatu na otoku Rabu posebno je mjesto gdje posjetitelji mogu dogovoriti šetnju s magarcima do vidikovca s predivnim otvorenim pogledom na okolicu ili pak uživati u maženju s ovim tvrdoglavim, ali iznimno nježnim životinjama.
Gospodarstvo drže Dora Šimičić i Kristian Pereza, par s dvoje male djece koji je odabrao život na otoku umjesto švedske prijestolnice gdje su boravili tri godine. Na rodnu grudu su se vratili kada im je prvo dijete imalo dva mjeseca.
”Otok uvijek fali – mirisi, plaže, pogled na more – to je nešto posebno, želja za povratkom bila je stalno prisutna”, povjerila nam se Dora, dodajući kako su sanjali imati neku farmicu, ali onako usput, više kao hobi.
Preselivši na Rab, okrenuli su novi list zajedničkog života. Nije prošlo mnogo vremena i nabavili su Brunu, primorsko-dinarskog sivca koji je postao prvi član njihovog malog zoološkog vrta.
Turistička ponuda
OPG su otvorili krajem 2021. godine kada su kupili prvog magarca, a nakon kojega su došla još dva minijaturna iz Nizozemske.
Uskoro su pomislili kako bi mogli pokušati s mlijekom, da krenu s nečim konkretnim – zato su nabavili tri magarice iz Istre. Do ljeta su imali ukupno sedam jedinki pa im se učinila zgodna ideja okušati se u turizmu. Ljeti imaju radno vrijeme za posjetitelje, dok zimi rade po najavi.
”Ovo što sada imamo, došlo je neplanirano. Stvari su se razvijale spontano, jedno je vuklo drugo i priča se slagala sama od sebe”, nastavlja Dora. S mlijekom su krenuli kako bi ”stali na noge”, da pokriju troškove, ali i radi zdravlja. Danas prihode donosi i turizam.
Međutim, za dovesti turiste u razgled farme potrebna je dobra reklama, napominju. Do sada se za njih već pročulo jer im je ovo treća sezona, ali je zanimljiva činjenica kako na Rabu još uvijek ima ljudi koji ne znaju za njih pa ih ne mogu niti dalje preporučiti.
Kontakt sa životinjama
Najviše vole kada ih posjete oni koji sa životinjama istinski uživaju, kao što se nedavno dogodilo da je jedan stariji čovjek sjeo kod magarca i oko sat vremena se s njime mazio, uživao u trenutku…
”Bitno nam je da se ljudi opuste, budu u sadašnjem trenutku i usklade se s prirodom. Cilj nam je da osjete poseban mir u sebi i da nam se vrate. Nekada je ljepše imati manje ljudi na farmi koji uživaju i odlaze zadovoljni, nego gomilu u prolazu”, govori Dora dodajući kako nije sve u novcu.
Ona obožava biti u krugu životinja i mogla bi cijeli dan s njima raditi. Od ove godine nudi šetnje s magarcima (tzv. walking tours) u čemu apsolutno uživa. Nudi kraću turu od 30 minuta i dulju od sat, sat i pol, prilikom koje goste vodi na brijeg odakle se pruža fantastičan pogled na okolicu.
Ali, problem je što se magarcima baš i ne da hodati jer im je itekako ugodno boraviti na farmi. Zato ih sada uče da će penjanjem na brdo ”zaraditi” mrkvu, jabuku i slične delikatese. Razumljivo je da im se ne ide s mjesta gdje ih posjetitelji hrane i maze, a to su vrlo pametne životinje. I svojeglave.
Albino magarci
Trenutno imaju još pet minijaturnih koza i dvije ovčice koje su othranili na bočicu. Sve životinje su vrlo pitome i vole doticaj s ljudima. Doru, naime, zanima terapijsko djelovanje životinja na ljude.
Ima cijelu listu s ispisanim životinjama koje želi nabaviti – od različitih vrsta magaraca, preko kokoši, čak do krave. Ne želi veliku kravu, već neku manju, bušu ili Mini Jersey, upravo zbog kontakta s ljudima. A kokice bi, zamišlja, posjetiteljima skakale u krilo.
Na farmi su i dva albino magarca pa smo pitali odakle ideja da ih nabave. Odgovaraju kako su razmišljali o interesantnim vrstama i slučajno vidjeli albino. Njih, naravno, u svijetu nema mnogo, ali u Italiji na otoku Asinara postoji populacija divljih albino magaraca.
Nije ih bilo lako uvesti u državu, priča nam, zakompliciralo se i trajalo je od početka jeseni do proljeća, no ipak su uspjeli.
