Vječne kemikalije nalaze se u mnogo širem spektru proizvoda nego što bismo pretpostavili. Često su u vodo i vjetrootpornoj odjeći poput jakni, planinarske odjeće, skafandera, flisevima, poliakrilnim i poliesterskim pokrivačima. Važno je napomenuti da sami po sebi svi ovi materijali nisu nužno napravljeni od PFAS-a ili vječnih kemikalija, ali ako su tretirani protiv mrlja, vode ili ako su vatrootporni, velika je šansa da sadrže neki od 10.000 spojeva koliko ih ima u kategoriji “vječnih kemikalija”.
Vječne kemikalije najčešće se odnose na PFAS spojeve, odnosno one koji u svojoj molekularnoj strukturi sadrže vezu fluora i ugljika što je jedna od najčvršćih kemijskih veza u prirodi. Ta veza čini ove spojeve ekstremno postojanima. Ne razgrađuju se lako ni u okolišu ni u organizmu. To su per- i polifluorirane alkilne tvari (PFAS). “Alkil” je skupina atoma izvedena iz ugljikovodika (poput metil- ili etil- skupina) uklanjanjem jednog atoma vodika. U PFAS-ima, ti alkilni lanci su zamijenjeni atomima fluora.
Otporne na mrlje, vodu, vatru, prljavštinu…
Vječnih kemikalija ima u praktički svemu što još nije zakonski zabranjeno u EU, a reklamira se kao otporno na vatru, vodu, prljavštinu i mrlje. Važno je kazati kako je moguće zamijeniti ove kemikalije iz nekih predmeta svakodnevne upotrebe, ali ne iz svih aspekata. Na primjer, vatrogasna pjena i ona izolacijska u građevini, tretirane su ovim kemikalijama, kao i vodiči i neki čipovi. Važno je napraviti distinkciju između onoga što možemo zamijeniti i ono čiji utjecaj na ljudski organizam i okoliš možemo samo pokušati ograničiti.
Na primjer, kuhinjsko suđe poput polimerskih plastičnih kuhača, kutljača, i drugih grabilica potrebno je zamijeniti metalnim. Teflonske tave i posude mogu se zamijeniti onima od nehrđajućeg čelika ili lijevanog željeza. Tepisi, zavjese, sav kućni tekstil reklamiran kao otporan na mrlje, mogu se zamijeniti organskim ili čak GMO materijalima. Poliakrilne zavjese mogu se zamijeniti vodno-intenzivni organski pamukom ili čak još ekološkijim GMO pamukom koji traži znatno manje vode za uzgoj.
Proizvodi za kuhanje, čišćenje, mnoštvo šminke
Vječne kemikalije, dakle, možemo naći u svim oblicima perfluoriranih završnih premaza koji odbijaju i ulje. Tu spadaju i papiri za pečenje i ambalaža za masnu hranu, silikonske i plastične vrećice također mogu biti tretirane premazima vječnih kemikalija. Njima mogu biti tretirani i proizvodi za čišćenje i zaštitu površina poput sprejeva za zaštitu tekstila i cipela, sprejevi za impregnaciju šatora, vreća za spavanje, namještaja. PFAS se koriste čak i u vosku za skije i snowboard.
PFAS nalazimo i u kozmetici, vodootpornoj šminki, maskarama, tuševima, dugotrajnim i vodotpornim puderima ruževima i kremama sa SPF zaštitnim faktorom. Ima ih i u lakovima i gelovima za nokte – ukratko, ima ih u svim spojevima koji stvaraju “zaštitni film”. Da stvar bude gora, ima ih čak i u dječjim proizvodima (kolica, jastuci) koji se reklamiraju kao “lako-čistivi”. Potom ih nalazimo u auto navlakama, mazivima i brtvilima i svim vodootpornim membranama, itd.
Bismo li trebali mariti za vječne kemikalije?
PFAS u tijelu ostaju dugo, vežu se za krvne proteine i mogu ometati ključne biološke procese poput imunološke obrane, metabolizma i hormonalne ravnoteže. Ne razgrađuju se lako prirodnim procesima poput mikrobiološke razgradnje, oksidacije ili fotolize. U vodi, tlu i organizmima ostaju desetljećima, pa i stotinama godina. Neki PFAS spojevi u okolišu imaju procijenjene “poluraspade” duže od sto godina — osobito u podzemnim vodama i sedimentima (negdje i do 650 godina).
Slično je i s ljudskim tijelom. Kada jednom uđu u naš organizam, potrebno im je tri do osam godina da nestanu. Ako smo neprestano izloženi ovim kemikalijama, što jesmo, onda je njihova prisutnost u našem organizmu neprestana. Čak i nakon tih tri do osam godina, oni ne nestaju, već ih je dvostruko manje nego pri unosu. Akumulacija ovih tvari u nama znači da godinama ostaju u krvi, jetri, bubrezima i drugim tkivima. Oni se pritom vežu za proteine u krvi, posebno vole serumski albumin (glavni protein krvne plazme) te se za razliku od drugih toksina ne nakupljaju u mastima kao što to rade npr. pesticidi.
Istraživanja zdravstvenih utjecaja pokazuju da vječne kemikalije mogu remetiti fiziološke procese. Utječu na hormone pa mogu poremetiti rad štitnjače, spolnih hormona i općenito endokrinih žlijezda. Mogu poremetiti imunološki odgovor tijela – oslabiti odgovor na cjepivo ili lošije odgovarati na infekcije. Mogu izazvati metaboličke poremećaje npr. dijabetes tipa 2, povišeni kolesterol i sl. Utječu i na razvoj fetusa (niža porođajna težina, poremećaji razvoja) pa čak i izazvati rak testisa, rak bubrega i sl. Problem je što se kontinuiranim unosom akumuliraju kroz vrijeme što povećava sve ove rizike. Najugroženiji su ljudi s kroničnom izloženošću putem kontaminirane hrane, vode ili radnog mjesta.
I dalje se ne nazire rješenje
Rješenje ovog problema ne leži u pažljivom čitanju deklaracija, jer nerealno je očekivanje da ćemo svi razumjeti ovaj problem kao da imamo doktorate iz kemije ili biologije. Umjesto toga, ovo je idealno mjesto da se riješi zakonski. Umjesto da se od nas očekuje da čitamo i uspoređujemo deklaracije, nužan je sistemski odgovor, odnosno zabrana ovih spojeva na razini Europske unije te posebne zdravstvene i socijalne zaštite za ljude koje ne možemo zaštititi dovoljno (npr. vatrogasci). EU već godinama radi na zabrani svih ovih spojeva, no proces je, kao i obično, spor, a zaštite su nedovoljne.
U idućem tekstu pozabavit ćemo se autoimunim problemima koje ove kemikalije, čini se, mogu izazvati, a potom ćemo pogledati zakonodavstvo Europske unije i političke odgovore na problem ovih jako korisnih i još štetnijih kemikalija.