Šumska krošnja utječe na lokalnu klimu zasjenjivanjem tla, isparavanjem vode kroz vegetaciju te razmjenom energije i topline između površine i atmosfere. Kada požar, oluja, kukci ili sječa uklone dio krošnje, mijenjaju se upravo procesi kojima šuma ublažava ljetnu vrućinu. Nova europska analiza pokazuje da se posljedica može jasno izmjeriti iz svemira: poremećene šumske površine tijekom ljeta toplije su od susjednih neoštećenih šuma.
Yang Su iz École Normale Supérieure i francuskog Laboratorija za znanosti o klimi i okolišu (LSCE), Yidi Xu iz LSCE-a i međunarodni tim suradnika rezultate su objavili 25. kolovoza 2026. u radu “Disturbance characteristics and forest properties regulate surface warming and recovery across Europe” u časopisu Nature Geoscience. Autori su povezali satelitske podatke Landsata s Europskim atlasom šumskih poremećaja kako bi utvrdili kako vrsta, veličina i intenzitet poremećaja te svojstva same šume utječu na temperaturu nakon gubitka krošnje.
Analiza se oslanja na Europski atlas šumskih poremećaja, koji na prostornoj rezoluciji od 30 metara bilježi promjene od 1986. do 2023. godine i razlikuje požare, sječu, vjetar i napade potkornjaka. Za novu su studiju autori analizirali poremećaje od 2014. do 2023. te ljetnu temperaturu kopnene površine dobivenu iz satelitskih snimaka Landsata8. Svako poremećeno područje uspoređivali su sa susjednom šumom koja nije bila zahvaćena poremećajem.
Poremećena šumska površina ljeti je 1,70 stupnjeva toplija od neoštećene
U usporedbi s neoštećenom šumom udaljenom 100 do 500 metara od ruba poremećaja, ljetna temperatura površine poremećenih šuma bila je viša za 1,70 stupnjeva Celzijusa. Kada je referentna šuma bila neposredno uz rub, na udaljenosti do 100 metara, razlika je bila manja, što pokazuje da se toplinski učinak poremećaja može protezati i na njegovu neposrednu okolicu. Konačna verzija rada u Nature Geoscienceu kao glavni rezultat navodi razliku od 1,70 stupnjeva Celzijusa prema udaljenijoj, neoštećenoj šumi.
Najvažnijim prediktorom zagrijavanja pokazala se jačina gubitka vegetacije i strukture krošnje. Veličina zahvaćene površine također je bila važna: veći poremećaji bili su povezani sa snažnijim površinskim zagrijavanjem. Autori su pronašli i razlike među tipovima šuma: četinjače su se nakon poremećaja zagrijavale jače od bjelogoričnih, a plantažne šume više od prirodnih.
Rezultat odgovara onome što se već zna o tome kako šumska vegetacija regulira temperaturu. Krošnja zaklanja površinu od Sunčeva zračenja, a evapotranspiracijom dio raspoložive energije troši se na isparavanje vode umjesto na zagrijavanje površine. Gubitak krošnje mijenja i hrapavost površine, albedo te razmjenu topline s atmosferom. U radu “Forest fire size amplifies postfire land surface warming“, objavljenom 2024. u časopisu Nature, Jie Zhao i suradnici također su pokazali da veći požari u temperiranim i borealnim šumama sjeverne hemisfere pojačavaju ljetno zagrijavanje površine, među ostalim zbog smanjene evapotranspiracije i promjena energetskih tokova.
Temperatura se vraća brže od šume
Su i suradnici pratili su i što se događa nakon poremećaja. Kod područja poremećenih 2014. godine pratili su temperaturnu anomaliju tijekom sljedećih deset godina i utvrdili da je do kraja tog razdoblja nestalo više od 82 posto početnog površinskog zagrijavanja. Brzina povratka razlikovala se ovisno o jačini i veličini poremećaja te karakteristikama šume.
Tih 82 posto odnosi se isključivo na oporavak temperaturnog signala površine. Ne znači da se šuma u deset godina vratila u stanje prije požara, vjetroloma (oštećenje šume uzrokovano snažnim vjetrom) ili sječe. Obnova krošnje, biomase, tla, staništa i šumske mikroklime odvija se različitim brzinama. Studija iz temperiranih europskih šuma, “Microclimate variation and recovery time in managed and old-growth temperate forests“, objavljena 2023. u časopisu Agricultural and Forest Meteorology, procijenila je da je nakon čiste sječe u proučavanim sastojinama za povratak šumske mikroklime bilo potrebno oko 50 do 60 godina. Rezultat se ne može izravno uspoređivati s novom satelitskom analizom jer studije mjere različite varijable i različite šumske sustave.
Zagrijavanje površine ne znači da je zrak topliji za 1,70 stupnjeva
Slično je istraživanje Iris Starck i suradnika, “Slow recovery of microclimate temperature buffering capacity after clear-cuts in boreal forests“, objavljeno 2025. u istom časopisu, pokazalo da je jednodobnim borealnim sastojinama u Fenoskandiji nakon čiste sječe u prosjeku trebalo oko 30 godina da ponovno dosegnu sposobnost ublažavanja temperaturnih ekstrema kakvu imaju zrele sastojine (dijelovi šume sa stablima približno iste dobi). Autori su pritom mjerili temperaturu unutar šume, a ne satelitsku temperaturu površine, pa dva vremena oporavka opisuju različite dijelove šumskog sustava.
Važno je pritom da se rezultat od 1,70 stupnjeva odnosi na temperaturu kopnene površine koju Landsat bilježi iz svemira, a ne na temperaturu zraka unutar šume. Studija je opservacijska i uspoređuje poremećene površine sa susjednim neoštećenim šumama, pa njezini rezultati pokazuju opći odnos između gubitka krošnje i površinskog zagrijavanja, a ne koliko će se nakon pojedinog požara, oluje ili sječe zagrijati konkretna šuma.
Poremećaji šuma u Hrvatskoj
Hrvatske šume redovito su izložene istim vrstama poremećaja koje istražuje europska studija. Državni zavod za statistiku za 2024. bilježi 2,054 milijuna kubičnih metara drvne mase oštećene vremenskim nepogodama, 83 tisuće kubičnih metara štete od požara i 58 tisuća od štetočina. U 2025. te su količine bile znatno manje: vremenske nepogode oštetile su 277 tisuća kubičnih metara, štetočine 39 tisuća, a požari šest tisuća kubičnih metara drvne mase. Ti podaci mjere oštećenu drvnu masu, a ne površinu izgubljene krošnje, pa se iz njih ne može izračunati temperaturni učinak kakav su mjerili Su i suradnici.
Koliko naglo takav poremećaj može promijeniti šumsku strukturu pokazalo je i nevrijeme koje je 27. ožujka 2026. pogodilo kontinentalnu Hrvatsku. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva objavilo je da je u zagrebačkim park-šumama polomljeno ili potpuno izvaljeno najmanje 10.000 stabala, uz znatne štete na područjima Karlovca, Koprivnice, Siska i Bjelovara. Hrvatske šume navele su da nakon sanacije slijedi obnova pogođenih sastojina. Nova europska studija ne omogućuje procjenu koliko se površina tih konkretnih hrvatskih šuma zbog toga zagrijala; za takav bi zaključak bila potrebna zasebna analiza satelitskih ili terenskih mjerenja prije i nakon nevremena.
Pitanje postaje važnije i zato što europske šume istodobno gube sve više biomase zbog poremećaja. Katja Kowalski i suradnici u radu “Accelerating biomass loss from forest disturbances across Europe“, objavljenom 5. kolovoza 2026. u Nature Geoscienceu, procijenili su da su gubici nadzemne biomase nakon 2018. porasli za 46 posto prema ranijem razdoblju, uz osobito snažan doprinos prirodnih poremećaja u biomasom bogatim temperiranim šumama. Ta studija mjeri biomasu, a rad Su i suradnika temperaturu površine, ali zajedno pokazuju da gubitak krošnje istodobno mijenja više funkcija europskih šuma.
Šuma regulira lokalne toplinske uvjete dok njezina krošnja zasjenjuje površinu, isparava vodu i usmjerava razmjenu energije s atmosferom. Kada požar, oluja, kukci ili sječa promijene tu strukturu, mijenja se i sposobnost šume da ublažava ljetno zagrijavanje. Nova studija pokazuje da veličina i jačina tog poremećaja određuju koliko će promjena biti izražena, dok obnova vegetacije s vremenom postupno vraća dio izgubljene toplinske regulacije.