Kamp na Velebitu zbližio djecu i očeve, mobitela se nisu ni sjetili…

Na Velebit - u nekadašnji kamp za izviđače iznad Karlobaga, a danas robinzonski kamp imena Velebit - dolaze samo oni koji vole prirodu.

Odlična je to polazna točka za planinare locirana na ulazu u selo, s mnogo hlada… Ugodno, opuštajuće mjesto koje pruža obiteljsku atmosferu, a nudi sve potrebno za odmor.

”Vođeni čudima prirode, strašću za stilom života na otvorenom i inovacijom usluga, želimo izgraditi i inspirirati odgovornu zajednicu kroz generacije koje dolaze. Nastojimo biti prvo odredište za kampere koji traže jedinstveno i nezaboravno iskustvo. Posvećeni smo poboljšanju iskustva kampiranja kroz inovativne sadržaje, iznimnu korisničku uslugu i predanost zaštiti okoliša. Cilj nam je potaknuti osjećaj avanture i zajednice među našim gostima, potičući ih da istražuju prirodna čuda našeg okruženja i stvaraju trajna sjećanja s obitelji i prijateljima”, stoji na web-stranici kampa.

No, to je tek početak. Pročitate li svjedočanstva, uočit ćete kako je vlasnik Luka prilično duhovit. Naime, našli su se ovdje legendarni pjevač Bob Marley, istraživač Kristofor Kolumbo, jedan vanzemaljac, pa čak i Buda! Riječ je o šali, naravno, no autoru se mora priznati originalnost koja će vjerojatno privući tip gostiju kojima takav humor odgovara.

Kamp za očeve i djecu

Početkom srpnja upravo ovdje održan je specijalizirani kamp za očeve i djecu. Okupilo se 30-ak osoba, a organizirali su ga StatusM, DaddyHood Europe i Marko Sladić – avanturistički vodič. Projekt je financiran od strane Ministarstva demografije i useljeništva.

”Što smo radili? Mnogo toga: bili kreativni i izrađivali igračke od recikliranih materijala, istraživali divljinu, učili, pjevali, družili se oko vatre, povezivali kroz radionice… Tri dana u prirodi koja nas je očarala svojom scenografijom, prošlo je kao u trenu. Bilo je to nezaboravno iskustvo”, ispričali su nam organizatori Nadia, Marino i Marko.

Marko je stigao u petak, postavio šator, potom istražio divljinu – sat i pol se penjao s biciklom na ramenu, isto toliko kasnije spuštao niz padine kako bi detaljno istražio okolicu. Po povratku se pridružio ostalima u pripremi za dane koji su uslijedili.

U subotu ujutro stigli su očevi s djecom. Nakon upoznavanja i darivanja, uslijedile su igre prilagođene razbijanju početne napetosti. Prva je bila zapetljavanje i raspetljavanje ruku, potom dodavanje loptom uz predstavljanje – ukratko, onaj tko ima loptu odgovara na pitanja u stilu: odakle si, čime se baviš i ostalo.

Zatim su vrijedne ručice izrađivale automobile od kartona koje je pogonio zrak iz balona, što je djeci bilo jako zanimljivo. Svi su se trudili, i tate i djeca, a na kraju je održana utrka s recikliranim vozilima.

Korisne radionice

Nakon ručka imali su šumske igre u kojima ih je Marko učio o prirodi, divljini…, razvijali su kreativnost, bacali se po sijenu, usput učili o seoskim običajima. Nedaleko kampa lokalni su stanovnici spremali sijeno za domaće životinje pa su djeca mogla iz prve ruke vidjeti kako se na selu živi.

Očevi su imali radionicu kroz koju su mogli bolje upoznati sebe, osvijestiti odnos s djetetom, osvijestiti kako nekadašnji odnos s njihovim roditeljima utječe na njih sada kada su oni u ulozi roditelja. Osvješćivanje, oslobađanje emocija, rast, napredak, učenje kako stvarati bolje relacije, kako pomoći djeci, osvijestiti ih da treba potražiti pomoć kada im je teško, da je normalno zaplakati – sve to bili su ciljevi održanih radionica.

Uvečer su zapalili logorsku vatru oko koje su se okupili kako bi pekli kobasice, razgovarali, razmjenjivali iskustva, i kroz to se još više zbližili.

Jutro je započelo tjelovježbom da bi potom krenulo istraživanje planine. Marko se okupao u jezeru, djeca su se umivala u bistroj vodi potoka. Dan je bio topao, noć prohladna – savršena za dobar san!

Do trenutka kada je došlo vrijeme povratka, grupa se jako povezala, a bilo je i onih na rubu suza. Razmjenjivali su se kontakti, ljudi koji se dotad nisu poznavali, u dva su dana postali bliski prijatelji koji ne mogu dočekati ponovni susret.

Priroda spaja i liječi

”Priroda, divljina, zelenilo – sve to izuzetno utječe na raspoloženje te pomaže u povezivanju roditelja i djece. Zelena boja djeluje opuštajuće, pozitivno, terapeutski, a ljepota Majke prirode na Velebitu je nenadmašiva”, komentira vodič Marko Sladić.

Odmak od svakodnevice, tehnologije, ekrana i ostalih distrakcija, omogućava povratak sebi, konekciju s nama samima, ali i s drugima. Ljudi se u takvom ambijentu lakše opuste i povežu, ruše se zidovi i ispoljavaju emocije.

”Ni djeca ni roditelji nisu provodili vrijeme na mobitelu, niti ga je itko tražio. Nisu trebale igrice, nije bilo potrebe fotografirati se… Bili su potpuno okupirani aktivnostima, ispunjeni ambijentom, prisutnošću drugih ljudi. To se danas rijetko kada događa, pogotovo kod mlađe djece koja su navikla na ekrane do razine ovisnosti”, slažu se organizatori kampa.

Marko je pustolovni vodič i najčešće ga možete pronaći u prirodi kako sam ”ili u dobrom društvu klinaca” istražuje utvrde, podzemne tunele, planine, zapuštena sela, ili priprema rođendane u divljini.

”Pustolovni vodič znači da malene, velike, strance, vanzemaljce… ma svih, vodim u avanture. Pritom istražujemo, smijemo se, vidamo rane, plačemo jedni drugima na ramenu… E to je avantura – doživljaj i emocija”, opisuje ushićeno uz napomenu kako upravo takva iskustva ljudi traže i vole. Vole kad im se posvetiš, s njima pričaš, zagrliš ih, nasmiješ, ponudiš pomoć.

Priča nam kako on nudi AVANture, a ne ture, jer ”na turi se zarađuje, a na avanturi prvenstveno zabavlja”. Sudionicima poklanja svoje rukotvorine, vlastite fotografije na temu prirode, planinarske štapove, štapove za samoobranu i ostalo. Primjećuje Marko i kako su djeca sve svjesnija da je biti u prirodi nezamjenjiv osjećaji. 

”Ovo mi je u početku bio hobi, sve što sam htio bilo je pružiti ljudima avanturu, emociju i ljubav. To su prepoznali i jednostavno je krenulo”, odgovara na naše pitanje o tajni uspjeha u poslu koji je pokrenuo ne tako davno.

Čuvajmo prirodu!

Što se tiče ekologije, na avanturama ”ni s klincima ni s odraslima” nema problema. Djeca točno znaju kuda ide prazna vrećica od grickalica, a ako kojim slučajem ne znaju, on im objasni na svoj specifičan način, nakon čega se njihova percepcija o važnosti očuvanja prirode nepovratno mijenja.

U prirodi svi zajedno skupljaju smeće, grle stabla, daju im imena i pričaju s njima. Drveću također treba zagrljaj, kaže, pozitivno i zdravo društvo – jednom riječju, ljubav kao i nama. ”To je za mene ekologija – stvaranje veze s prirodom, a ne samo prikupljanje smeća”, pojašnjava.

Marko, koji je završio i školu HGSS-a, vrlo uspješno djecu odvaja od ekrana i na njih prenosi svoju ljubav prema prirodi. Smatra da ih je uspio ”prodrmati” što ga iznimno veseli. Poručuje svima da što više borave u prirodi, izađu iz zone komfora i pokušaju se maksimalno prepustiti trenutku.

”Priroda liječi, spašava nas. Na kraju krajeva, priroda je naš dom, a ne kuća ili stan u kojima svakodnevno boravimo. To su samo skloništa”, zaključuje Marko Sladić, vodič koji se ne boji izaći van uobičajenih okvira kako bi na (avan)turama kreirao neke nezaboravne trenutke.