Indeks živućeg planeta (LPI), koji prati stanje broja populacija divljih vrsta, uključuje gotovo 35.000 populacijskih trendova za 5495 vrsta od 1970. do 2020.
Najveći pad zabilježen je u slatkovodnim ekosustavima (85 posto), zatim u kopnenim (69 posto) i morskim (56 posto).
Najveću prijetnju populacijama divljih vrsta predstavljaju gubitak i degradacija staništa, za što WWF kao uzrok navodi ljudski prehrambeni sustav te prekomjerno iskorištavanje, invazivne vrste i bolesti.
“Klimatske promjene predstavljaju dodatnu prijetnju populacijama divljih vrsta u Latinskoj Americi i na Karibima, gdje je zabilježen zapanjujući prosječni pad od 95 posto”, naglasio je WWF.
Organizacija objašnjava da pad populacija divljih vrsta može biti rani pokazatelj povećanog rizika od izumiranja i potencijalnog gubitka zdravih ekosustava.
“Kada su ekosustavi oštećeni, oni prestaju pružati dobrobiti o kojima ovisimo, čisti zrak, vodu i zdravo tlo za hranu, i postaju osjetljiviji na prijelomne točke. Prijelomna točka događa se kada se ekosustav gurne iznad kritičnog praga, što dovodi do značajnih i potencijalno nepovratnih promjena”, ističe WWF.
Primjer takvih prijelomnih točaka su potencijalni nestanak Amazonske prašume i masovno odumiranje koraljnih grebena, a organizacija naglašava da oni “imaju golemi utjecaj na cijeli planet i mogu ugroziti sigurnost hrane i prihoda”.
Zahvaljujući učinkovitim naporima za očuvanje, piše WWF, neke su se populacije stabilizirale ili povećale, poput planinskih gorila u planinama Virunga u istočnoj Africi, čiji se broj povećao za oko tri posto godišnje između 2010. i 2016. dok je u središnju Europu vraćen europski bizon.
No, organizacija smatra da izolirani uspjesi poput tih nisu dovoljni.
Unatoč međunarodnim sporazumima o očuvanju prirode poput Globalnog okvira za biološku raznolikost, Pariškog sporazuma ili ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, Izvještaj o stanju planeta tvrdi da su nacionalne obveze i stanje na terenu “daleko od onoga što je potrebno za postizanje ciljeva za 2030. i izbjegavanje opasnih prijelomnih točaka”.
Tijekom narednih pet godina bit će potrebni veliki zajednički napori za rješavanje “dvostruke krize klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti, dok se Zemlja približava opasnim prijelomnim točkama koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju čovječanstvu”, upozorava se u izvještaju.