Kada čujemo ptice kako pjevaju, često se osjećamo mirnije i ugodnije. Jedno od mogućih objašnjenja seže duboko u ljudsku prošlost: ptice koje bezbrižno nastavljaju sa svojim uobičajenim aktivnostima mogle su ljudima biti znak da u neposrednoj okolini nema opasnosti. No, neki ptičji glasovi ljudskom uhu očito zvuče mnogo ugodnije od drugih, a znanstvenici sada pokušavaju utvrditi što tu razliku stvara.
Novo istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Tübingenu pokazuje da ugodnost ptičjeg glasanja nije određena samo jednom značajkom zvuka. Važna je kombinacija frekvencije, glasnoće, širine frekvencijskog raspona i složenosti glasanja. Ljudi su općenito bolje ocjenjivali umjereno glasne zvukove užeg frekvencijskog raspona te glasanje koje sadrži više različitih zvučnih elemenata.
Autori rada “Analyzing the acoustic parameters of bird vocalizations and their perceived pleasantness by humans“, objavljenog u časopisu Frontiers in Bird Science, usporedili su ljudske ocjene glasanja 123 europske vrste ptica s njihovim akustičkim svojstvima. Pokazalo se i da poznavanje ptica nije bilo povezano s time koji su glasovi ljudima zvučali ugodnije.
Složeniji pjev ugodniji je ljudskom uhu
Jedan od rezultata iznenadio je i same istraživače. Moglo bi se očekivati da će ljudima više odgovarati jednostavni i ponavljajući zvukovi, no dogodilo se suprotno: što je ptičje glasanje sadržavalo više različitih zvučnih elemenata, uglavnom je dobivalo više ocjene ugodnosti. Složenost pritom ne znači jednostavno da ptica proizvodi mnogo zvukova, nego da u svom glasanju koristi više različitih vrsta elemenata.
Ne postoji jedinstvena formula za lijep ptičji pjev. Voditeljica istraživanja Nadine Kalb istaknula je za CNN da kos, zviždak i crnokapa grmuša zvuče prilično različito, a ipak su njihove vokalizacije vrlo dobro ocijenjene. Rezultati zato upućuju na to da ljudska procjena nastaje iz kombinacije više svojstava zvuka, a ne iz jedne osobine koja bi neku pticu činila ugodnom za slušanje.
Najviše ocjene ipak je dobio kos (Turdus merula), čiji je pjev ocijenjen s prosječnih 4,52 od mogućih pet bodova. Češljugar je dobio 4,26, crvendać 4,04, a plavetna sjenica 3,92. Na drugom kraju ljestvice našla se kukuvija (Tyto alba), čije je prodorno i hrapavo glasanje dobilo prosječnu ocjenu 1,32.
Ne moramo znati koja ptica pjeva
Posebno je zanimljivo da iskustvo s pticama nije određivalo što će se slušateljima svidjeti. Ljudi koji mogu prepoznati velik broj vrsta ili njihovo glasanje nisu bitno drukčije ocjenjivali pojedine zvukove od onih bez takvog znanja. Kalb smatra da to sugerira kako uživanje u ptičjem pjevu proizlazi iz nečega temeljnijeg od samog prepoznavanja vrste koju slušamo.
To ne znači da osobno iskustvo nema nikakvu ulogu. Ljudi koji su općenito imali pozitivniji odnos prema pticama davali su njihovim glasovima više ocjene, a i druga istraživanja pokazuju da na doživljaj prirodnih zvukova mogu utjecati sjećanja i povezanost s određenim okolišem. Pjev poznatih vrsta poput kosa ili sjenica može, primjerice, biti povezan s iskustvom zelenih i prirodnih prostora.
Zbog toga ptičji pjev nije zanimljiv samo kao estetsko pitanje. Prirodni zvukovi važan su dio zvučnog krajolika, a ranija istraživanja povezala su ptičje glasanje s osjećajem ugode i psihološkog oporavka. U novom istraživanju glasovi koji su ljudima bili ugodniji bili su povezani i s većim prethodno izmjerenim doživljajem obnoviteljskog potencijala prirodnih zvukova.