Nakon požara: što treba šumama za najbolji oporavak?

Požar koji je 13. kolovoza izbio kod Lokve Rogoznice i proširio se prema Omišu obilježio je hrvatski dio ovogodišnje sezone. Zahvatio je oko 1000 hektara trave, niskog raslinja i borove šume, jedna je osoba poginula, ozlijeđene su 43 osobe i trojica vatrogasaca, a oko 2500 ljudi bilo je evakuirano. Vatra je zahvatila kuće u više naselja i uništila automobile, dok ga je glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković svrstao među najteže požare u povijesti Hrvatske. U istom je tjednu zadarska policija uhitila četvero ljudi zbog sumnje da su 14. i 15. kolovoza namjerno izazvali požare na deset lokacija u Zadru i široj okolici, uključujući područja Škabrnje i Benkovca. Kriminalističko istraživanje i utvrđivanje konačne pravne kvalifikacije nastavljaju se.

Regionalna slika bila je podjednako nemirna. Na području Kune Pelješke izgorjelo je 500 hektara trave, niskog raslinja i borove šume, Federalna uprava civilne zaštite BiH upućivala je specijalizirane jedinice na požarišta kod Konjica i Bosanskog Grahova, a Srbija je nakon višekratnih požara u Deliblatskoj peščari zatražila pomoć putem Mehanizma Unije za civilnu zaštitu Unije za civilnu zaštitu. Vatra je istodobno gorjela i na planini Stolovi. Požari su se razlikovali po uzrocima, vegetaciji, veličini i intenzitetu, ali iza njih ostaje isto dugoročno pitanje: kakav će se ekosustav vratiti kada prođe vatra?

Europski informacijski sustav za šumske požare EFFIS do 23. kolovoza evidentirao je 623.470 hektara izgorjele površine i 1.780 požara u Europskoj uniji. Sustav obuhvaća požare veće od približno 30 hektara, a satelitske procjene naknadno se dorađuju preciznijim snimkama. Za razdoblje od 20. do 26. kolovoza prognozirao je ekstremnu požarnu opasnost i na širem području Balkana. Nakon gašenja počinje obnova šume. Vatra može otvoriti češere, potaknuti klijanje sjemena nekih vrsta i aktivirati izdanke iz panjeva i korijena. Istodobno može oslabiti strukturu tla, promijeniti njegovo propuštanje vode i ukloniti vegetaciju koja ga štiti od jesenskih pljuskova. Brzina i smjer oporavka ovise o jačini požara, nagibu, stanju tla, vrsti prijašnje vegetacije te vremenu koje je prošlo od prethodnog požara.

Kako pomoći šumama da se obnove nakon požara

Zelenilo koje se pojavi već prve sezone pokazuje da je obnova počela. Kvaliteta oporavka otkriva se kroz očuvanje tla, zadržavanje vode, povratak različitih biljnih vrsta i stvaranje šumske strukture koja će podnijeti sušu i sljedeći požar. Na strmim i snažno opožarenim padinama prvi jesenski pljuskovi mogu odnijeti pepeo, hranjive tvari i površinski sloj tla. Drvena sječka, biljni ostaci i poprečno položena debla tada usporavaju otjecanje vode i stvaraju zaklon u kojem može početi obnova vegetacije.

Ulogu ima i dio izgorjelog drva. Debla položena na tlu mogu zadržavati vlagu i sediment, postupno vraćati hranjive tvari te pružati stanište mikroorganizmima i životinjama. U blizini cesta, kuća i drugih korištenih prostora uklanjanje opasnih stabala ostaje važno zbog sigurnosti. Na ostalim dijelovima požarišta način i vrijeme izvlačenja drva utječu na eroziju, obnovu biljaka i količinu goriva koja ostaje na površini. Mini pregled “The Recovery of Mediterranean Soils After Post-Fire Management: The Role of Biocrusts and Soil Microbial Communities“, koji su Minerva García-Carmona i suradnici objavili 2023. u časopisu Spanish Journal of Soil Science, upozorava da samo izvlačenje drva može postati dodatni poremećaj za tlo. Rad sažima postojeća istraživanja, a dugoročna uloga mahovina, drugih bioloških pokorica i mikrobnih zajednica poslije požara još je slabo istražena.

Podaci iz Hrvatske potvrđuju da promjene zahvaćaju i plitki površinski sloj. Ivica Kisić i Igor Bogunović u radu “Wildfire Induced Changes in Forest Soils in Southern Croatia“, objavljenom 2016. u časopisu Radovi Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, pronašli su statistički značajne razlike između opožarenih i kontrolnih uzoraka u kiselosti, električnoj vodljivosti i više iona. Rezultati su preliminarni: uzorci su uzeti na samo tri dalmatinska lokaliteta, iz sloja dubokog do pet centimetara, pa istraživanje ne pokazuje koliko oporavak traje u različitim tipovima šuma.

Prirodna obnova šuma nakon požara

Na dijelu jadranskih požarišta crnika, medunac i druge listače mogu ponovno potjerati iz sačuvanih panjeva i korijena. Alepski bor vraća se uglavnom iz sjemena, često vrlo obilno. Zato nekoliko godina nakon istog požara na jednoj površini mogu rasti skupine listača, na drugoj gusta mlada borova šuma, a na najsnažnije spaljenim mjestima tek rijetka vegetacija. Svaka od tih površina ima drukčiji put prema kvalitetnom oporavku.

Hrvatsko istraživanje “Natural regeneration of alleppo pine (Pinus halepensis Mill.) forests after forest fires“, koje su Tomislav Dubravac, Boris Vrbek i Zlatko Lalić objavili 2006. u časopisu Radovi, pratilo je tri požarišta kod Šibenika, Splita i na Korčuli tijekom dvije do pet godina. Na svim je plohama zabilježena vrlo gusta prirodna obnova alepskog bora, dok su autohtone listače na dvjema plohama bile slabo zastupljene. Takav mladi bor traži njegu koja smanjuje gustoću i količinu sitnog goriva te otvara prostor crniki i drugim vrstama prirodne šumske zajednice. Zaključci rada ostaju lokalni i kratkoročni jer dolaze sa samo tri dalmatinska požarišta.

Šume u unutrašnjosti Hrvatske, Srbije i BiH imaju drugačije vrste, klimu i režim požara od dalmatinskih šuma crnike i alepskog bora. Zajedničko im je načelo da se prije intervencije procjenjuju stanje tla i sposobnost prirodne obnove. Sadnja ili sjetva dobivaju veću ulogu na dijelovima na kojima su izostali izdanci i dovoljan broj mladih biljaka. Izbor tada obuhvaća lokalne vrste primjerene konkretnom staništu i klimatskim uvjetima koji se očekuju tijekom njihova životnog vijeka.

Oporavak šuma nakon požara traje godinama

Sustavni pregled “Post-fire treatments in Mediterranean forests“, kojeg su objavili Marta Menéndez-Miguélez i suradnici, 2025. u časopisu Fire Ecology, obuhvatio je 108 radova u razdoblju od 1991. do 2023. godine. Najčešći ciljevi bili su zaštita tla i obnova vegetacije, a prirodna obnova dobivala je prednost pred sadnjom i sjetvom u većini analiziranih zemalja. Primjenjivost zaključaka na Balkan ograničena je snažnom geografskom neravnotežom: 79 posto radova odnosilo se na Pirenejski poluotok, a Hrvatska, Srbija i BiH nisu bile zastupljene. Autori su upozorili i na manjak dugoročnih istraživanja te velike razlike među pokazateljima kojima se mjeri uspjeh obnove.

Kvalitetan oporavak zato se vidi tek tijekom godina: u tome koliko je tla ostalo na padini, jesu li se vratile lokalne listače, kolika je raznolikost vegetacije i stvara li nova šuma neprekinut sloj goriva od tla do krošanja. Na razini krajolika važni postaju i razmaci između šuma, obrađivano poljoprivredno zemljište, pašnjaci i druge površine koje pod odgovarajućim uvjetima usporavaju širenje vatre. Europska agencija za okoliš navodi da su raznolike šume s većim udjelom listača u pravilu manje podložne požaru od jednoličnih crnogoričnih nasada, uz uvjet da sastav vrsta odgovara lokalnom staništu, piše Europska agencija za okoliš.

Na strmoj padini kvalitetan oporavak počinje očuvanjem tla. Ondje gdje crnika ili medunac ponovno tjeraju iz korijena nastavlja se zaštitom i njegom tih izdanaka. U pregustoj mladoj borovoj šumi traži postupno prorjeđivanje, a u širem krajoliku prekide kroz koje se sljedeći požar teže širi. Tako se nakon ljetne vatre obnavlja šuma koja ponovno zadržava vodu i tlo, prima više vrsta i ulazi u sljedeće sušno ljeto s manjom količinom povezanog goriva. Požari ljeta 2026. u službenim će statistikama ostati zabilježeni materijalnom štetom, no ekološku ćemo skuplje platiti. Njihova dugoročna bilanca nastajat će godinama: kroz količinu sačuvanog tla i vode, povratak raznolikih vrsta i sposobnost obnovljenog ekosustava da podnese sljedeće sušno ljeto. Pitanje koje ovdje treba postaviti je da li je moguć ekonomski oporavak bez ekološkog?