Na desetke tisuća čaša, papirnatih tanjura i ubrusa, opušaka, da o otpadu iz pokretnih toaleta niti ne govorimo.
Takav događaj uvijek iscrpi komunalnu službu grada domaćina. Naravno, utjecati preko medija na ljude daje promjenjive rezultate. Baš će neki navijač u svojem zanosu paziti gdje će odbaciti plastičnu čašu, vrećicu, cigaretu ili hranu. To mu nije ni na kraj pameti.
Oko tog problema baš i nije bilo rasprave sve do 1998. godine, kada se održala svjetska nogometna smotra u Francuskoj 1998. godine. I na kojem je Hrvatska senzacionalno iznenadila cijeli svijet, osvajanjem brončane medalje.
Tradicija čišćenja
Jedna digresija. Na svjetskoj smotri u Kataru 2022. godine mediji su se raspisali kako su japanski navijači sami očistili cijeli stadion, a igrači, japanski reprezentativci, i svoje svlačionice. Iako su se pisci trudili dati senzacionalistički pristup tom lijepom potezu, to tada nije bila niti novost, niti išta inovativno. Japanci to dugo čine.
Zapravo, prvi puta su Japanci svojom sviješću, pristojnošću i kulturom svijet opčinili na SP u Francuskoj 1998. godine, baš nakon utakmice protiv Hrvatske. Jest, izgubili su je 0-1, egzekutor japanskih ambicija bio je Davor Šuker na asistenciju Aljoše Asanovića. A mnogi tvrde da je ta utakmica odigrana na najvišoj temperaturi u povijesti svjetskih prvenstava; bilo je, i danas to pričaju naši igrači, više od 40 stupnjeva.
Na tribinama se nalazilo više od tridesetak tisuća navijača i samo nekoliko tisuća Hrvata. Naime, mnogi su Hrvati svoje ulaznice po deseterostruko većim cijenama prodali Japancima, sve kako bi mogli boraviti u Francuskoj još neko vrijeme, a ispalo je do kraja, do borbe za treće mjesto.
I dok je žega parala misli i rastezala mišiće u bezličnu tekućinu i navijači na tribinama su patili. Po informacijama organizatora popilo se više od 150 tisuća litara tekućina u plastičnim ambalažama, a pojedeno je i dvadesetak tisuća obroka. Naravno, sve to u prvi je mah završilo na tlu strmih tribina.
Utakmica je završila, Japanci su zapali u očaj. Najprije su pola sata gledali u prazno, dolazili su k sebi. Plač i jecaj odzvanjali su tribinama. Ipak, unatoč razočaravajućem rezultatu, trgnuli su se. Odjednom su se postrojili poput vojnika, jedni s metlama, drugi s kantama, treći s rukavicama, bilo je i onih koji su imali zaštitne maske na licu. I onda su krenuli u sveobuhvatno čišćenje stadona. Koje je potrajalo nekoliko sati.
Komunalne službe u nevjerici su promatrale japanske radne akcije, a i naši navijači bili su u šoku. Ipak, moramo priznati da se i nekolicina Hrvata iz poštovanja pridružila Japancima u čišćenju stadiona.
Očistili i tuđe smeće
”Pa, ti su Japanci očistili sa stadiona i smeće koje je ostalo i od prethodnih utakmica”, pisali su Francuzi. Tu iznenađenju nije bilo kraj. Japanski nogometaši prije utakmice u svlačionice su ušli s posebnim torbama u kojima su bila – sredstva i oprema za čišćenje zatvorenih prostora. I nakon što su odbolovali poraz od Hrvata, oni su očistili prostor svlačionice.
Premijerni nastup Japana na svjetskim prvenstvima ostao je tako upamćen po ovom senzacionalnom događaju. Britanci su pisali: ”Japanci su nas u jedno popodne naučili više o ekologiji nego svi seminari na svijetu u zadnjih tridesetak godina”.
Danas? Japanci se navlas isto ponašaju. No, ima nekih reprezentativnih momčadi koje očiste svoje svlačionice baš kao i Japanci. No, navijači su već druga priča. Nitko nikada nije ponovio ono što čine japanski navijači nakon utakmice na tribinama.
Za kraj, razmislite koliko otpada se stvori od boravka stotinjak ljudi nekoliko sati na jednom prostoru. A kada je na utakmici pedesetak tisuća ljudi otpad se broji u desetinama tona. Jeste ikada o tome razmišljali? Trebali biste!
Tekst je nastao u suradnji s HOO-om