Cochlostoma komarnica i Cochlostoma dobrido znanstvena su imena vrsta opisanih u radu objavljenom 27. srpnja 2026. u časopisu Biodiversity Data Journal. Međunarodni tim, koji čine Menno Schilthuizen iz nizozemskog centra Naturalis, biospeleologinja Iva Njunjić i istraživač Enrico Zallot, proučavao ih je tijekom ekspedicija u kojima su sudjelovali znanstvenici, građani i lokalni istraživači.
Obje su vrste sitni kopneni puževi koji žive na vapnenačkim stijenama. Imena su dobili po mjestima otkrića: kanjonu Komarnice i visoravni Dobri Do u Nacionalnom parku Durmitor. Ekolozi smatraju otkriće dodatnim pokazateljem koliko je bioraznolikost tog prostora još slabo istražena, upravo u trenutku kada se razmatra njegovo trajno preoblikovanje velikim energetskim zahvatom.
Akumulacija bi potopila nalazište
Za vrstu Cochlostoma komarnica povezanost s planiranom branom vrlo je konkretna. Autori rada navode da bi realizacija projekta potopila njezin tipski lokalitet, odnosno mjesto s kojega potječe primjerak na temelju kojeg je vrsta opisana te uništila tamošnju populaciju. To upozorenje odnosi se na određeno nalazište i populaciju: vrsta je zabilježena i na višim položajima unutar Nacionalnog parka Durmitor.
Za Cochlostoma dobrido zasad su anatomskim i genetičkim analizama pouzdano potvrđena tri nalazišta na visoravni Dobri Do. U objavljenom opisu vrste znanstvenici navode da bi mogla biti ograničena na tu visoravan, ali dopuštaju mogućnost šire rasprostranjenosti. Kao potencijalnu prijetnju izdvajaju klimatske promjene, koje pomiču planinske okolišne zone prema višim nadmorskim visinama. Za nju ne iznose istu tvrdnju o potapanju nalazišta kao za populaciju u kanjonu Komarnice.
Razlikovanje tih puževa zahtijevalo je usporedbu kućica, anatomije i DNK, jer izgledom mogu nalikovati već poznatim vrstama. Autori upozoravaju da će za pouzdane karte njihove rasprostranjenosti trebati dodatna istraživanja. Zbog složenosti krškog krajolika i raznolikosti njegovih mikrostaništa smatraju mogućim i otkrivanje drugih novih vrsta. Nalaz tako otvara pitanje koliko se dobro poznaje živi svijet prostora predviđenog za potapanje.
Energetski projekt s trajnom promjenom krajolika
Nositelj projekta HE Komarnica državna je Elektroprivreda Crne Gore, EPCG. Prema projektnim parametrima koje je objavila kompanija, predviđene su instalirana snaga od 172 megavata i lučno-betonska brana visoka 171 metar. EPCG je navodio očekivanu godišnju proizvodnju do 213 gigavatsati. To je projektna procjena, a ne zajamčena proizvodnja: ostvareni učinak ovisio bi o raspoloživosti vode i uvjetima rada elektrane.
Crnogorska vlada projekt povezuje s energetskom sigurnošću, povećanjem proizvodnje iz obnovljivih izvora i postupnim smanjivanjem ovisnosti o termoelektranama. Istodobno u izvješću dostavljenom Bernskoj konvenciji u veljači 2026. priznaje iznimnu biološku vrijednost područja Komarnice. Navodi i da strateški položaj projekta ne predstavlja odobrenje gradnje: realizacija ostaje uvjetovana okolišnim postupcima, financijskom održivošću i odlukama nadležnih institucija.
Spor se stoga vodi oko prihvatljivosti konkretne lokacije i posljedica zahvata. Akumulacija bi potopila postojeća kopnena staništa, uključujući stijene na kojima je pronađena novootkrivena vrsta. Autori znanstvenog rada zaključuju da bi gradnju brane i potapanje kanjona trebalo spriječiti te zagovaraju uključivanje Komarnice u područje svjetske baštine Durmitora. To je njihova preporuka za očuvanje prirode, utemeljena na nalazima istraživanja.
Otpor brani prethodi otkriću
Protivljenje projektu postojalo je znatno prije objave novih vrsta. Crnogorsko društvo ekologa, druge domaće organizacije i međunarodni partneri okupljeni oko zaštite balkanskih rijeka godinama osporavaju njegove okolišne posljedice. Prema priopćenju EuroNatura iz svibnja 2025., pozivu za zaustavljanje projekta pridružilo se više od 200 znanstvenika, pravnika, energetskih stručnjaka i ekologa te više od 20 domaćih organizacija.
Predmet se prati i u okviru Bernske konvencije o očuvanju europske divlje flore i faune i prirodnih staništa. Pritužba se odnosi na planiranje hidroelektrane unutar kandidatskog područja mreže Emerald, kojom se štite važna staništa i vrste. U središtu prigovora su moguće potapanje dijelova kanjona i špilja, narušavanje ekološke cjelovitosti te kvaliteta podataka korištenih u procjeni utjecaja.
Postupak procjene utjecaja obustavljen je nakon što je EPCG u svibnju 2025. povukao zahtjev, potvrđuje vladino izvješće. Povlačenju su prethodile primjedbe stručnog povjerenstva i zahtjevi za doradu elaborata. EuroNatur i Crnogorsko društvo ekologa kritizirali su takav ishod, smatrajući da je trebalo odbiti okolišnu suglasnost. Vlada, nasuprot tome, tvrdi da je postupak proveden u skladu sa zakonom.
Novo otkriće, otvorena odluka
EPCG od Komarnice nije odustao. Generalni direktor Zdravko Dragaš u intervjuu Pobjedi, koji je Portal Analitika prenio u kolovozu 2026., rekao je da je projekt u fazi dodatne razrade idejnih rješenja. Kao cilj naveo je pronalaženje energetski opravdanog i ekološki prihvatljivog modela, uz priznanje da je riječ o ekološki osjetljivom projektu.
Objava novih vrsta sama po sebi ne predstavlja odluku o zaustavljanju gradnje. Međutim, donosi podatke relevantne za svaki budući okolišni postupak, posebno dokumentiranu populaciju kojoj bi planirana akumulacija uništila stanište. Vladino izvješće navodi da bi nastavak razvoja projekta zahtijevao pokretanje novog postupka procjene utjecaja. U njemu ostaje razmotriti i nove znanstvene spoznaje, uz postojeće primjedbe na zahvat.
Za Komarnicu se tako otvara konkretno pitanje energetske tranzicije: može li se planirana korist od proizvodnje električne energije opravdati trajnim gubitkom staništa čija se raznolikost tek otkriva? Novi pužići daju dodatnu težinu tom pitanju. Znanost je jednu populaciju upravo prepoznala i opisala, a odluka o brani odredit će hoće li njezino nalazište ostati očuvano.
Spor pokazuje da ni obnovljivi izvori energije nisu automatski bez štetnih posljedica za prirodu. Ako se energetski projekti razvijaju bez dovoljno obzira prema ekosustavima, otvara se pitanje mijenjamo li doista odnos prema prirodnim resursima ili samo nastavljamo stare obrasce iskorištavanja. Energetska tranzicija zato ne podrazumijeva samo zamjenu fosilnih goriva, nego i pažljivije planiranje zahvata u skladu s ekološkim ograničenjima.