Kada se životinje, npr. kitovi, pojave ranije nego što se očekuje ili se more ne zamrzne u uobičajeno vrijeme, stanovnici koji ovise o njemu prepoznaju promjenu kroz iskustvo vlastite zajednice. Njihova opažanja povezana su sa znanjem koje se prenosi kroz generacije i stalno obnavlja u svakodnevnom životu. Takvo pamćenje okoliša može pomoći znanstvenicima razumjeti promjene koje njihovi podaci nedovoljno obuhvaćaju.
Tu vrijednost opisuje rad “Indigenous Knowledge and observations improve Arctic Ocean model skill and relevance“, objavljen 2026. u časopisu Communications Earth & Environment. Claudine Hauri sa Sveučilišta Aljaske u Fairbanksu i suradnici, među kojima su starosjedilački promatrači, prikazuju kako znanje naroda Iñupiat pomaže prepoznati slabosti modela Arktičkog oceana i odrediti što treba dalje istraživati.
Autori upozoravaju na raskorak: međunarodna znanstvena i politička tijela priznaju važnost starosjedilačkog znanja, ali ono još nedovoljno utječe na razvoj oceanskih modela s obzirom na klimatske promjene. Izostavljanje stanovnika može ograničiti razumijevanje okoliša i korisnost istraživanja za zajednice čiji život ovisi o moru.
Znanje živi u pričama i praksi
Starosjedilačko znanje, u radu označeno izvornim terminom Indigenous Knowledge, autori opisuju kao živ, međugeneracijski sustav koji povezuje okolišne, kulturne i društvene odnose. Razvija se kroz iskustvo, prenošenje znanja i dugotrajnu povezanost s određenim prostorom. Zato se opažanje leda tumači i kroz razumijevanje njegova ponašanja pod utjecajem vjetrova i struja, sigurnosti putovanja te kretanja životinja.
Takvo znanje omogućuje povezivanje pojava koje znanstveni podaci mogu bilježiti odvojeno. Promatrači opisuju kako se promjena vremena odražava na stanje mora i mogućnost lova, uspoređujući sadašnje uvjete s prethodnim iskustvima. U njihovim zapisima okolišne promjene imaju neposredno značenje za prehranu, sigurnost i kulturne prakse zajednice.
Znanstvenici su zapise promatrača iz mreže Alaska Arctic Observatory and Knowledge Hub usporedili s rekonstrukcijom oceanskih uvjeta za obalnu zajednicu Utqiaġvik. Tijekom morskog toplinskog vala 2019. model je prikazao ranije zamrzavanje nego što su ga stanovnici zabilježili. Oni su izvještavali o produljenoj toplini, olujama i teškoćama u lovu. Njihova opažanja pomogla su prepoznati neslaganje sa stvarnim uvjetima.
Lokalne zajednice mijenjaju istraživačka pitanja
Promatrači su upozorili i na važnost leda pričvršćenog uz obalu, odnosno shorefast ice, čiji uvjeti utječu na aktivnosti zajednice. Zahvaljujući njihovim opažanjima, znanstvenici su bolji prikaz tog leda uvrstili među prioritete razvoja modela. Stanovnici tako sudjeluju u određivanju koje su slabosti znanstvenog alata važne i što treba poboljšati.
Sličan doprinos pokazuje istraživanje “A Bayesian approach to include Indigenous Knowledge and satellite telemetry data in habitat selection functions“, objavljeno 2026. u časopisu Journal of Applied Ecology. Rowenna Gryba sa Sveučilišta Britanske Kolumbije i suradnici povezali su znanje lovaca Iñupiat sa satelitskim praćenjem tuljana vrste Pusa hispida. Opisi i karte lovaca omogućili su uključivanje obilježja staništa koja drugi izvori podataka nisu pružali u odgovarajućem prostornom mjerilu.
Ta studija odnosi se na ljetno korištenje staništa uz Utqiaġvik, pa njezine rezultate ne treba automatski prenositi na druge sezone i područja. U arktičkom radu pak, autori opisuju kako su opažanja stanovnika otkrila slabosti modela i usmjerila njegovo poboljšavanje, ali još ne donose konačnu kvantitativnu procjenu koliko će te promjene povećati njegovu preciznost. Njegovi primjeri ipak pokazuju kako znanje zajednice može otkriti nedostatke koje uobičajena znanstvena provjera propušta i usmjeriti daljnje istraživanje. Prikazana suradnja omogućuje da se iskustveno i međugeneracijsko znanje primijeni na pitanja koja znanstvenici pokušavaju riješiti, uz sudjelovanje njegovih nositelja u određivanju istraživačkih prioriteta.
Čije znanje ulazi u odluke
Autori naglašavaju da nositelji znanja trebaju sudjelovati u određivanju njegove uporabe. Promatrači zadržavaju vlasništvo nad opažanjima, a pristup podacima uređen je pristankom i pravilima. Suradnja zahtijeva naknade, dugoročno financiranje i mogućnost da pitanja zajednice utječu na znanstveni rad. Otežavaju je kratkotrajni projekti i akademski sustav koji nagrađuje brzinu objavljivanja, dok izgradnja odnosa i povjerenja zahtijeva vrijeme.
Kad su znanstvenici prvi put predstavili rezultate modela promatračima, naišli su na skepsu povezanu s iskustvima znanstvenih alata korištenih za odluke koje nisu služile zajednicama. Autori navode da ih je ta reakcija potaknula da jasnije objasne mogućnosti i ograničenja modela. Zanimanje promatrača raslo je kada bi prepoznali da bi im to moglo pomoći razumjeti okolišne uvjete iza događaja koje su sami iskusili.
Autori zato zagovaraju i obrazovanje lokalnih zajednica koji bi sami razvijali modele i određivali njihovu primjenu. Time bi zajednice dobile veći utjecaj na istraživačka pitanja i odluke koje iz njih proizlaze. Priznaju da neravnoteža ostaje sve dok konačne odluke o modeliranju uglavnom donose znanstvenici koji nisu pripadnici tih zajednica. Izvor
Tag: iskustveno znanje, starosjedilački narodi, lokalne zajednice, klimatske promjene, znanost, Arktik, zaštita prirode, tradicionalno znanje, prenošenje znanja