Novo istraživanje pokazuje da ptice koje prevaljuju velike udaljenosti mogu doživjeti sličan fenomen, zbog kojeg skreću s predviđene putanje.
Istraživanje morskih ptica poznatih kao mali zovoji (lat. puffinus puffinus) otkrilo je da brzi prelazak Atlantika može dovesti do nesklada između njihova unutarnjeg sata i lokalnog vremena, što uzrokuje pogreške u strategiji koju koriste za navigaciju pri povratku kući.
Ptice se pri snalaženju u prostoru mogu osloniti na nekoliko alata, među kojima je i korištenje Sunca kao kompasa. Ptica koja leti prema jugu vidi Sunce s lijeve strane pri izlasku, a s desne strane pred zalazak – stoga mora neprestano prilagođavati smjer leta kako se Sunce pomiče nebom.
“Životinje za to koriste unutarnji sat, isti onaj koji našem tijelu govori kada treba spavati, a kada biti aktivno”, izjavio je Patrick Lewin, istraživač na Odsjeku za biologiju Sveučilišta u Oxfordu i jedan od voditelja studije objavljene u časopisu Science.
Kako bi istražili na koji način ptice navigiraju prostranstvima otvorenog oceana, znanstvenici su analizirali podatke s GPS-a prikupljene od 1045 jedinki malog zovoja u razdoblju gniježđenja tijekom dvadeset godina. Riječ je o pticama koje tijekom potrage za hranom mogu odletjeti i do 1000 kilometara zapadno od svojih kolonija na otocima u blizini Velike Britanije.
Na temelju položaja ptica i kretanja Sunca nebom, istraživači su izračunali pogrešku koju bi svaka ptica trebala napraviti ako njezin unutarnji sat ostane podešen na vrijeme izlaska Sunca. Analizom 335 letova prema matičnoj koloniji izvan vidokruga kopna, utvrđeno je da se smjerovi kretanja ptica gotovo u potpunosti podudaraju s predviđenim pogreškama.
“Proces koji stoji u pozadini onoga što ovdje promatramo, nesklad između unutarnjeg sata i vanjskog vremena uzrokovan kretanjem duž zemljopisne dužine, potpuno je isti kao onaj koji kod ljudi uzrokuje ‘jet lag’”, rekao je Lewin.
Znanstvenici još nisu istražili utječe li neusklađenost sata na ptice na druge načine osim slabije navigacije. Unutarnji sat utječe na ponašanja, hranjenje i odmor, što povećava mogućnost da bi i oni mogli biti pogrešno tempirani.
Zovovi obično love odmah nakon zore i prije sumraka, kada su ribe i drugi plijen bliže površini, što znači da bi ih pogrešno tempirano razdoblje odmora moglo koštati prilike za hranjenje, tumači Lewin.
Dva koraka: karta i kompas
“Za većinu navigacijskih zadataka smatra se da se sustavi kompasa koriste zajedno sa sustavom karte, kao dvostupanjski proces. U koraku karte, životinja određuje gdje se nalazi u odnosu na cilj, kao što je matična kolonija. Zatim se u drugom koraku koristi kompasom kako bi to prevela u kretanje“, rekao je Tim Guilford, profesor ponašanja životinja na Sveučilištu Oxford, koji je bio jedan od voditelja studije.
Ptice možda nastavljaju kombinirati ove sustave čak i u poznatim područjima, umjesto da se u potpunosti oslanjaju na jedan ili drugi.
Čak ni oblaci možda neće učiniti sunčev kompas beskorisnim. Dokazi upućuju na to da ptice mogu osjetiti polariziranu svjetlost i procijeniti položaj Sunca osim ako uvjeti nisu jako oblačni, rekao je Lewin.
Kod ljudi, jet lag može uzrokovati neugodne kratkoročne učinke, a povezan je s dugoročnijim zdravstvenim problemima kod onih koji ga često doživljavaju, poput pilota i posade. Još nije poznato imaju li ptice slične učinke, ali vrste poput zovoja koje redovito brzo putuju s istoka na zapad možda su razvile načine suočavanja s redovitim poremećajima unutarnjeg sata, rekao je Lewin.
”Spoznaja da se ova pojava događa tek je prvi korak, no možda bi nas ove ptice mogle nečemu naučiti o tome kako liječiti ili izbjeći ‘jet lag’”, rekao je Lewin.