Rijeka Dunav druga je najdulja rijeka u Europi (2857 kilometara). Prije nego se ulije u Crno more, njezin slijev dijeli devetnaest zemalja. Kritičan je izvor pitke vode (za više od 20 milijuna ljudi), hidroenergiju, plovidbu, poljoprivredu, rekreaciju i održavanje bogate bioraznolikosti.
Središnja, istočna i jugoistočna Europa bogate su vodnim resursima stoga je teško zamisliti scenarij u kojem ove regije imaju vodnih problema. Svim takvim zemljama zajedničko je da se nalaze nizvodno uz rijeke koje se pune vodom snijegom i padalinama iz Alpa. Kako snijega ima sve manje tako upravljanje postojećim vodnim resursima postaje sve važnije pitanje klimatske prilagodbe.
S pogoršanjem klimatskih promjena ubrzavaju se mjere izgradnje otpornosti na njih. Svjetska banka je s tim povodom objavila “dijagnostički dokument” o stanju europskih i centralno azijskih vodnih bazena. Glavna poruka tog dokumenta je da su poboljšanje učinkovitosti, modernizacija infrastrukture, poduzimanje institucionalnih reformi i povećanje ulaganja u vodnu infrastrukturu faktori koji mogu riješiti pitanja sigurnosti vode u Europi i središnjoj Aziji.
“Voda je ključni pokretač gospodarskog razvoja širom svijeta Europi i središnjoj Aziji”, ističe Svjetska banka. Sektori povezani s vodom, kao što je prerada hrane zapošljavaju od 18 do 60 posto radne snage u Europi i srednjoj Aziji, navodi se u dokumentu Svjetske banke. Izvoz ovisan o vodi na razini zemalja analiziranih u dokumentu Svjetske banke kreće se od 17 do 98 posto, što predstavlja važan izvor bruto domaćeg proizvoda (BDP).
Voda također doprinosi ekonomiji ovih zemalja kroz hidroenergiju, poljoprivredu, ekoturizam itd. “Voda je temeljni stup socioekonomskog blagostanja”, ističu autori, “stoga će uobičajen pristup upravljanju vodama vjerojatno povećati ekonomske izazove i pogoršati stanje vode oskudica”.
Svjetska banka predviđa da će potražnja za vodom u cijeloj regiji naglo porasti s 34 na 51 posto do 2050., a potaknuta prvenstveno socioekonomskim razvojem. Kako se gospodarstva diljem regije nastavljaju razvijati, očekuje se porast industrijskih potreba od 50 do 90 posto u kombinaciji s ogromnim porastom domaće potražnje između 57 i 105 posto.
Upravljanje resursima
“Nestašica vode izazvana složenim učincima sve većih potreba, promjene dostupnosti i neučinkovitih praksi upravljanja vjerojatno će imati kaskadne učinke na gospodarstvo. Nizvodna gospodarstva i gospodarstva u razvoju posebno su ranjiva, jer su pogođeni postupcima uzvodnih zemalja i već su vrlo osjetljivi na klimatske promjene. Štoviše, u razvoju gospodarstva često imaju niske sposobnosti prilagodbe i nedovoljno su čvrsta institucije, infrastrukturu i upravljačke instrumente”, ističe se u dokumentu.
Smanjenje gubitaka vode i poboljšanje učinkovitosti vode moglo dovesti do znatne ekonomske koristi uz očuvanje vrijednih resursa. U nekim dijelovima regije sustavi odvodnje prevladavaju više od navodnjavanja; primjerice, 60 posto obradive zemlje na zapadnom Balkanu (dio dunavske podregije) opremljena je drenažom u usporedbi sa šest posto s navodnjavanjem. Nasuprot tome, u Srednjoj Aziji (osim Kazahstana), više od 70 posto oranica se navodnjava.
Međutim, ističe Svjetska banka, koji god sustav prevladavao, navodnjavanje i sustavi odvodnje u Europi i srednjoj Aziji općenito su neučinkoviti i trpe značajne gubitaka voda, uglavnom zbog podfinanciranja. Na primjer, procijenjenih 40 posto svih voda se gubi iz kanala za navodnjavanje u srednjoj Aziji, gdje bi sanacija i modernizacija postojeće infrastrukture za navodnjavanje mogla dovesti do uštede od čak sedam posto vode do 2030. i čak deset posto do 2050.
Dok dunavska regija gubi oko 44 posto vode u dunavskim zemljama EU to je nešto niže i iznosi 23 posto. Visoke stope gubitaka vode i navodnjavanja predstavljaju značajne ekonomske troškove i izazivaju zabrinutost za održivost vodnih resursa, posebno s obzirom na goruće izazove poput nestašica vode u kontekstu klimatskih promjena.
Štednja i nadogradnja
Rješavanje velikih nedostataka u produktivnosti vode moglo bi stvoriti dodatne ekonomske koristi povezane s vodom. To se može postići poboljšanjem praksi uzgoja, navodnjavanja i drenaže. Problem je u tome što postojeći sustavi vodnih upravljanja također imaju učinka i na niže usjeve od mogućih.
Dotrajala infrastruktura čini poljoprivredni sektor posebno je osjetljivim na klimatske šokove, posebice na suše. Sustavi navodnjavanja mogli bi igrati važnu ulogu uloga u prilagodbi klimi. “Suše su već dovele do znatnih poljoprivrednih gubitaka u nekim zemljama”, a očekuje se buduće pogoršanje. Upravljanje i mitigacija ovim problemom trenutno nedostaje. To čini proizvodnju hrane, posebno u ruralnim dijelovima zemalja, gdje se poljoprivreda mahom i odvija, a koji su više izloženi nestašicama vode, ugroženom.
Kako bi se riješio taj problem, nužno je nadograditi postojeću infrastrukturu, povećati skladištenja vode i poticati prakse štednje vode.
