Većina botaničkih vrtova pristupa ideji očuvanja biljaka iz znanstvene i stručne perspektive. Posljednjih desetljeća, pod pritiskom ljetnih toplotnih udara i botanički vrtovi počinju širiti svoju ulogu na društvenu. To znači da se otvaraju prema zajednicama u kojima se nalaze i pokušavaju doprinijeti smanjenju klimatskog stresa u urbanim sredinama gdje se ovakvi vrtovi primarno nalaze.
Najveći hrvatski botanički vrt u vlasništvu je Prirodoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a nalazi se u samom centru grada. Zaštićen je zakonom kao dio zagrebačke Lenucijeve potkove, kao kulturno dobro Republike Hrvatske. Najstariji i najveći sveučilišni botanički vrt i danas jedini certicifirani botanički vrt pri Svjetskoj udruzi botaničkih vrtova (BGCI). Zaštićen je kao dio Kulturnog dobra Grada Zagreba i Republike Hrvatske te kao Spomenik parkovne arhitekture.
Nema tome dugo da su ljeta u gradu postala teško podnošljiva i time najviše pogađaju najugroženije društvene skupine. Botanički vrt, u toplom dijelu godine Zagrebu i dijelu građana dođe kao zaštićena plaža na nekom dragocjenom dalmatinskom otoku, drugima. Otkako je stradao u posljednjim potresima Botanički vrt nije u svom punom pogonu i ne ispunjava potencijale koliko bismo svi mi voljeli. Molim vas, kažite nam što se događa s Botaničkim od potresa te što i koliko dugo moramo čekati na realizaciju svih planove za ovaj vrt?
Istina je, klimatske promjene i globalno zatopljenje su činjenica, posljedice su sve većeg intenziteta i učestalosti, a pogađaju sve stanovnike Zagreba, ali ne samo ljude, već i biljke i životinje (da baš ne budemo uobičajeno antropocentrični). Na Vrt se to odražava u sve bržem starenju nekih biljaka pa i njihovom gubitku iz naših zbirki.
Ne radi se samo o npr. starim stablima i vrstama stabala izgubljene i stabilne kontinetalne klime, poput hrastova, bukava i jasena, već i npr. biljaka krša, planinskih i gorskih biljaka. Promjeni se moramo prilagoditi pa smo zadnjih godina, primjerice, preuredili nekadašnju alpsku kamenjaru u erikarij, a u arboretumu sadimo više vrsta koje trpe veće ljetne temperature. Potres, srećom, nije imao utjecaja na biljke koje rastu vani (a srećom smo dobro prošli i u srpanjskim olujama), no, posve je ”rasklimao” većinu starih građevina u Vrtu, koje datiraju s konca 19. stoljeća.
Da ne nabrajam redom sve građevine koje su popucale, prokišnjavaju i sl., spominjem nama najvrijedniju i najvažniju – stari izložbeni staklenik iz 1892., jedinu takvu građevinu u Zagrebu i RH. Staklenik je prolazio razne faze transformacije i prilagodbe, ali je nedostupan javnosti od 1900. jer se radi o malenom objektu koji je već tada bio prenapučen biljkama. Zahvaljujući pomoći Grada Zagreba 2016. započeli smo pripremne radove obnove stakenika, koja se nastavila 2018. uređenjem sjevernog objekta (kuće od opeke koja predstavlja ulaz u staklenik sa sjeverne strane). Ideja je bila da se obnova nastavi u fazama, no razna događanja zaustavila su obnovu, a zadnji ”udarac” zadao je zagrebački potres.
Veći dio staklenika je napušten, opasan, ograđen i danas propada, budući da je konstrukcija izložena atmosferilijama nakon pucanja dijela stakala. Dakle, s biljkama se snalazimo, unatoč manjku djelatnika, ali bez normalno funkcionalne infrastrukture teško možemo krenuti naprijed. Ideja, volje i marljivosti zaista ne manjka, no bez značajnijih novčanih ulaganja nećemo prijeći na sljedeću razinu i približiti se našim europskim kolegama.
Postoje neki planovi i ideje da bi i Grad Zagreb, u kojem je trenutno na vlasti zelena opcija, a usprkos tome što se ne radi o obavezi Grada, mogao pripomoći širenjem ekološke socijalne funkcije Botaničkog vrta tako da pomogne u realizaciji jednog dijela plana; kojega i o čemu se radi?
Grad Zagreb najvažniji je partner u funkcioniranju Vrta još od osnutka 1889. Tada je osnivanje prvog sveučilišnog botaničkog vrta u Hrvatskoj bilo od nacionalne važnosti, a prema nalogu Kraljevske zemaljske vlade Grad je predložio poziciju Vrta i dobavio zemljište. Zadnjih dvadesetak godina Vrt od Grada dobiva godišnju dotaciju za osnovno održavanje do 200.000 EUR i na tome smo iskreno zahvalni. Zapravo, bez te potpore Vrt uopće ne bi mogao funkcionirati, bio bi zapušten i vjerojatno nedostupniji posjetiteljima. Nakon devedesetih godina, zahvaljujući gradskim donacijama, započeli smo postupno s obnovom nekih dijelova infrastrukture i građevina: obnovljen je dio kanalizacije, kotlovnica za grijanje staklenika, izložbeni paviljon. Nadamo se da će se takva dobra volja i suradnja nastaviti i s ovom gradskom vlasti, povrh spomenute dotacije za održavanje.
U prvom planu je, naravno, izložbeni staklenik. Naime, mi već 20 godina prijavljujemo projekt obnove staklenika na sve nama pristupne i prikladne fondove financiranja sredstvima EU, a sada je u tijeku naš peti pokušaj. Radi se javnom pozivu unutar sredstava fonda NPOO i potkategorije za posjetiteljsku baštinu (da ne navodim dugačak naziv i šifru poziva). Odluku o odabiru očekujemo zadnjih mjesec dana i nadamo se da ćemo proći, iako još nemamo konkretne informacije. Ako nam se ”nasmiješi sreća”, mislim da nikako ne smijemo propustiti povijesnu šansu, ali će nam biti potrebna pomoć i Grada i Države. Procijenjena vrijednost projekta obnove iznosi malo više od tri milijuna eura, no pitanje je kolika bi bila najmanja ponuda u postupku javne nabave, s obzirom na stanje tržišta danas i visoke cijene rada. Ako ne uspijemo u ovom pozivu, prijavit ćemo projekt ponovo sljedeće godine-možda se nađu sredstva u okviru planiranog i izdašnog mehanizma ITU- za regionalni razvoj. U svakom slučaju, nadamo se pomoći gradskih i državnih institucija. Izložbeni staklenik je samo prva i najvažnija građevina kojoj je potrebna obnova, nadamo se obnovi od potresom oštećenih zgrada uprave i zavoda, a treba obnavljati i uzgojne staklenike, gospodarsku zgradu, ogradu Vrta, navodnjavanje.
Koje bi sve funkcije imao staklenik i što je potrebno za dovršetak njegove obnove?
Spomenuta aktualna prijava projekta obnove izložbenog staklenika nazvana je ”Posjetiteljski centar Botaničkog vrta PMF-a”. Dakle, iako je u srži projekta obnova građevine staklenika, on će postati puno više od ”šetališta” s egzotičnim biljkama: prvenstveno bi to bio mali obrazovni centar, u kojemu bismo posjetiteljima, u prvom redu učenicima i studentima, a zatim i svim ostalim posjetiteljima, uživo vođenim obilascima ili putem audio-vodiča prikazali raznovrsnost biljnog carstva te predstavili evoluciju biljnog svijeta na zanimljivim vrstama koje ne možete lako vidjeti izvan botaničkog vrta (a mnoge od njih ne možemo pokazati niti sada, jer su ovisne o stakleničkom uzgoju, tj. ne možemo ih iznijeti na otvoreno).
U podrumskom dijelu staklenika nalazila bi se prva hrvatska banka sjemenki hrvatske flore, s početnim sakupljanjem i pohranom zaštićenih i endemičnih vrsta. Da ne ostane sve na edukaciji i znanosti, u projektu smo predvidjeli i malu čajanu/kafić s biljnim napitcima, pogledom na parter, gdje bi posjetitelji uživali u pogledu, zvucima, mirisima, ali i ”prisilno” naučili o onome što konzumiraju putem diskretno postavljenih informacijskih materijala o biljkama.
Izložbeni staklenik nije velik, jer je izgrađen koncem 19. stoljeća skromnim sredstvima za grad koji je tada imao jedva 30.000 stanovnika. Stoga i obnova zapravo ne bi trebala biti ”besramno” skupa, a uključuje prije svega demontažu starih stakala i željezne konstrukcije, izradu novih potpornih zidića (parapeta), postavljanje nove konstrukcije s pojedinim izvornim elementima te ostakljenje i opremanje (rasvjeta, grijanje i sl.). Nakon toga nastupaju djelatnici Vrta s opremanjem staklenika biljkama, banke sjemenki opremom te planovima za edukaciju i zapošljavanje studenata-edukatora.
S obzirom na znanstveni aspekt vrta, ovdje postoje određena pravila ponašanja, ako bi se otvorio neki socijalni prostor, primjerice, za učenje u zelenom okruženju, ili jednostavno, opuštanje i uživanje, koja bi bila njegova ograničenja?
Vrt je osnovan prije svega za potrebe sveučilište nastave botanike i srodnih polja. Danas nam trećinu posjetitelja čine učenici osnovnih i srednjih škola koji dolaze iz svih krajeva Hrvatske na terensku nastavu te studenti mnogih fakulteta, koji u Vrtu uče za kolegije botanike, šumarstva, hortikulture, farmacije… Edukacija je jedna od najvažnijih uloga botaničkih vrtova, ali se ona danas proširila na sve posjetitelje.
Mogu spomenuti riječi našeg utemeljitelja, prof. Antuna Heinza, koji je 1891. godine pisao da botanički vrtovi moraju biti učilišta, a ne plandovališta, dostupna ne samo stručnjaku, nego i laiku. Tih mudrih riječi držimo se i danas i cilj nam je da svaki naš posjetitelj sa sobom ponese bar jednu novu informaciju. Opuštanje i uživanje sastavni su dio iskustva obilaska Vrta, ali mi se pobrinemo da se posjetitelji zainteresiraju za ono što kod nas vide! Iako nemamo baš puno prostora, jer Vrt je okružen gradom i površine svega četiri hektara, planiramo jedan mali kutak s klupama i stolovima za čitanje, učenje i opuštanje uz doneseni sendvič i napitak. Sigurno bi i planirana čajana uz staklenik s pogledom na Vrt dodatno zainteresirala nove posjetitelje.
Ove sezone smo imali oko 120.000 posjetitelja i to smatramo vrlo velikom brojkom za ovako mali botanički vrt, ali ima dovoljno prostora za veći broj posjeta. Od iduće sezone planiramo besplatan ulazak za najranjiviju skupinu građana- umirovljenike (koji žive u RH) pa se nadam da ćemo im time malo olakšati češći dolazak. Što se tiče ograničenja, ona ostaju samo u okvirima radnog vremena i vrtnog reda (pravila ponašanja), koji postoje u svim europskim vrtovima unazad 300 godina, a služe zaštiti tih vrijednih prostora i zbirki, koje smatramo ”muzejima na otvorenom”.
Spomenuli ste i banku sjemena, o čemu se radi? Zašto su one važne, i kako bi Botanički vodio tu banku?
Republika Hrvatska se kao članica EU obvezala na zaštitu biološke raznolikosti, no, do danas ne postoji banka sjemenki nacionalne samonikle flore, koja je u europskim okvirima vrlo bogata i vrijedna. Od naših oko 5000 vrsta biljaka oko 10 posto je endemično, odnosno, raste samo u Hrvatskoj, ili u ovom dijelu Europe. Mahom su to biljke Sredozemlja i planina. Budući da gubitak staništa i biljnih te životinjskih vrsta nije nikada bio toliko velik u povijesti čovječanstva, naša je zadaća pokušati očuvati što više najugroženijih vrsta.
Dvadesetak kvadrata u podrumu staklenika, gdje bismo postupno pohranjivali sjemenke biljaka hrvatske flore, omogućili bi nam (napokon) ulazak u društvo ostalih europskih zemalja, koje odavno imaju ovakve banke sjemenki. Sam proces relativno je jednostavan: tijekom godine u prirodi se uz potrebna dopuštenja nadležnih institucija sakupljaju sjemenke ciljnih vrsta, koje se zatim čiste, suše i pohranjuju u laboratorijskim uvjetima u posebne ledenice. Svakih nekoliko godina provjerava se klijavost sjemenki, a klijanci se koriste za uzgoj i sadnju na ogledna mjesta u Vrtu (zbirke). Cilj bi bio najprije sakupiti i pohraniti strogo zaštićene vrste i endeme, a zatim (jednog dana) većinu biljaka naše flore.
Najvažniji dio priče su educirani djelatnici koji će sakupljati materijal diljem Hrvatske te se brinuti za banku, a koje trenutno nemamo pa bismo poslove za početak podijelili na nas četvero botaničara u Vrtu. Naši europski kolege u okviru svojih vrtova imaju posebne odjele koji se bave samo sjemenkama te stotine volontera na terenu, ali mi bismo se zadovoljili i s jednim novim djelatnikom- nadam se da će nam MZO dopustiti zapošljavanje kada dođe vrijeme.
Kada smo se već dotakli pitanja radnika, imate li dovoljno zaposlenih ljudi za realiziranje planova?
Mislim da svaki naš posjetitelj koji obilazi Vrt zadnjih 10-15 godina vidi veliki napredak u izgledu Vrta i našim djelatnostima. Bez lažne skromnosti, mislim da, s obzirom na okolnosti i trend, djelatnici Vrta rade lavovski. Nas je ukupno dvadesetak, od čega Vrt vode tri botaničara (ja sam četvrti), što nije dovoljno da ”stručno” pokrijemo gotovo 7000 različitih vrsta. Djelatnici koji održavaju zbirke i Vrt mahom su starije osobe, koje sve teže podnose cjelodnevni fizički rad na suncu, ili po zimi, a posla u svakom vrtu ima 12 mjeseci u godini. Plaće djelatnika su skromne pa pozdravljamo svako povećanje za pomoćne vrtlare i vrtlare, jer težak fizički rad trebalo bi honorirati s više od sadašnjih 700-tinjak eura mjesečno. Nama treba veći broj mlađih radnika, no da bismo za takve poslove bili atraktivniji poslodavac, uvjeti bi trebali biti bolji. Naravno da nismo jedini s ovim problemom, tako je i u zdravstvu, obrazovanju, drugim javnim službama.
Posljednjih godina, ako želimo napraviti nešto novo i to održavati, zapošljavamo nekoliko sezonskih radnika studenata i čak umirovljenike i svi smo vani, na gredicama, na traktoru, u staklenicima. Sve je to dobro uloženo vrijeme i trud, ali ne stižemo se toliko baviti, primjerice, edukacijom i popularizacijom, koliko bismo željeli. Za to će nam trebati dovoljan broj mladih radnika za osnovne poslove održavanja Vrta, ali i koji djelatnik više za nadzor zbirki, banku sjemenki i edukaciju. Mislim da to nisu puste želje, nego realna i ostvariva potreba i da će nas naše Sveučilište i Ministarstvo shvatiti. Na koncu, ponavljam, ipak se radi o najstarijem i glavnom (pa čak i jedinom) botaničkom vrtu u Hrvatskoj.
O ovakvom participativnom pristupu društvenoj inkluziji u nekim zemljama Europske unije već su napravljene studije o utjecaju ovakvih vrtova na zajednice. Sve pokazuju da je otvaranje prema zajednici potaknulo sugrađane na zajedničko stvaranje, na širenje publika botaničkih vrtova, na mentalno zdravlje posjetitelja, ali također i u brojnim projektnim suradnjama edukativnog tipa pokazalo se da botanički vrtovi mogu uspješno prenositi vještine vrtlarenja i održavanja biljaka najširim publikama. Rezultati brojnih pilot projekata pokazuju da su najčešći posjetitelji botaničkih vrtova stariji građani i majke, tako da je teško ne vidjeti društvene koristi botaničkih vrtova. Većina sudionika u takvim pilotima navodi poboljšanje mentalnog zdravlja i povećanje razine samopoštovanja kao rezultat sudjelovanja u obrazovnim programima. Istraživači su također primijetili povećane razine kohezije unutar svojih zajednica. Neki su programi čak pomogli u promicanju fizičkog zdravlja. Primjerice, edukatori u botaničkim vrtovima mogu razviti programe koji zadovoljavaju potrebe i interese manjinskih skupina u nepovoljnom položaju. Što nam je potrebno da se isto dogodi sa zagrebačkim Botaničkim vrtom PMF-a?
Samo malo više sustavnih ulaganja i koje radno mjesto više bio bi veliki skok. Jasno, na plaće ne možemo utjecati, a i ne želim da ispadne da tražimo kruha preko pogače, sve dokle nam nisu sređene bolnice, vrtići, škole. Ipak, mislim da smo dovoljno naglasili klimatsku ulogu botaničkih vrtova, da i mi možemo pridonijeti sanaciji makar nekih klimatskih društvenih problema, koji proizlaze iz situacije u kojoj se nalazimo. Budući da ovakve teme nikada nisu u vrhu prioriteta i obaveza, ovim putem cilj nam je bio istaknuti javni interes botaničkih vrtova. Glas javnosti je jako važan. U slučaju botaničkih vrtova, struka uvijek mora voditi glavnu riječ, lišena politike i skrivenih interesa.
