Od laboratorijskog otkrića do proizvoda koji može opstati na tržištu dug je i neizvjestan put. U energetici ga dodatno otežavaju troškovi razvoja i dokazivanja novih tehnologija. Američka agencija za napredne istraživačke projekte u energetici, poznata pod kraticom ARPA-E, financira projekte koji imaju potencijal, ali je rizik za kapital još prevelik da bi ih privatni sektor sam razvio. Problem je pritom, što društvo potom ne sudjeluje u vlasništvu takvih proizvoda.
O ulozi javnih financija u razvoju energetskih rješenja piše Jake Bittle u članku za klimatski medij Grist, oslanjajući se na evaluaciju američkih Nacionalnih akademija znanosti, inženjerstva i medicine (NASEM). Njegov prikaz otvara raspravu o tome što javno financiranje omogućuje, ali i što podaci o uspjehu poduprtih tvrtki mogu reći o koristima za društvo.
Patenti i ulaganja nisu potpuna slika uspjeha
Prema podacima ARPA-E koje prenosi NASEM, agencija je do rujna 2025. izdvojila 4,43 milijarde dolara za više od 1850 projekata. Zabilježeni su i 19,7 milijardi dolara naknadnih privatnih vlasničkih ulaganja, 1496 patenata izdanih u SAD-u te osnivanje 188 tvrtki. To su zbirni pokazatelji agencije, a ne izračun povrata javnog ulaganja.
U evaluaciji Evaluation of ARPA-E’s Mission and Goals, koju je National Academies Press objavio 2026., NASEM navodi da su financirani prijavitelji poslije dodjele potpore bilježili više patenata i dodatnog financiranja od odbijenih prijavitelja. Taj nalaz treba razlikovati od ukupnih iznosa koje prijavljuje agencija: oni sami ne pokazuju koliko je privatnog kapitala privučeno isključivo zahvaljujući javnoj potpori.
NASEM pritom upozorava na ograničenje mjerenja: postojeći pokazatelji nisu izravno povezani sa zakonskim ciljevima ARPA-E, što otežava procjenu njihova ostvarivanja. Broj patenata ili vrijednost ulaganja zato nisu dovoljni za zaključak o postignutom smanjenju emisija ili drugim koristima za energetski sustav.
Geotermalna energija i baterije za višednevnu pohranu
Bittle među javnofinanciranim tvrtkama izdvaja Fervo Energy, koji razvija geotermalne sustave, Form Energy, koji razvija željezno-zračne baterije za višednevno skladištenje električne energije te X-energy, koji razvija male modularne nuklearne reaktore. Različitim pristupima pokušavaju odgovoriti na potrebu za pouzdanom opskrbom električnom energijom s niskim emisijama.
Fervo je nakon objave Gristova članka izvijestio o novom koraku. Prema priopćenju tvrtke objavljenom u podnesku američkoj Komisiji za vrijednosne papire, prvi blok elektrane Cape Station u Utahu počeo je komercijalno raditi 30. rujna 2026. i ostvario neto snagu od 33 megavata. To je podatak tvrtke, a ne neovisna potvrda dugoročne pouzdanosti ili troškova proizvodnje. Fervovo primanje potpore ARPA-E također ne znači da je njome financirana upravo ta elektrana.
U prikazu evaluacije Bittle izdvaja i područja koja zahtijevaju daljnji visokorizičan razvoj, među njima nuklearnu fuziju, sezonsko skladištenje energije te proizvodnju čelika i cementa uz manje emisija. Njihov mogući doprinos ne treba zamijeniti s već ostvarenim rezultatima.
Državna potpora ne jamči tržišni uspjeh
Rizik ne nestaje kada država financira početak razvoja. Proizvođač natrij-ionskih baterija Natron Energy, koji je također dobivao javnu potporu, primjer je da se razvoj tehnologije ne mora pretvoriti u održiv posao.
U službenoj obavijesti o zatvaranju Natron je naveo da nije uspio prikupiti dovoljno novog kapitala te najavio trajno zatvaranje pogona 3. rujna 2025. Prestanak poslovanja zbog financijskih problema potvrdio je i POLITICO-ov E&E News. Ti izvori ne opravdavaju pripisivanje propasti jednoj političkoj odluci.
Neizvjesna je i razina buduće javne potpore. U prijedlogu američkog Ministarstva energetike za fiskalnu 2027. za ARPA-E predviđena su 200,292 milijuna dolara, nasuprot 350 milijuna odobrenih za fiskalnu 2026. To bi bilo smanjenje od približno 43 posto. Riječ je o usporedbi proračunskog prijedloga s prethodno odobrenim iznosom, a ne o potvrdi konačnog proračuna za 2027.
Kome ide financijska korist?
ARPA-E na svojim stranicama ističe da financiranje ne razvodnjava vlasničke udjele. Agencija tako pomaže razvoju tehnologije bez preuzimanja udjela u vlasništvu tvrtke. Iz te potpore ne proizlazi automatski vlasnički povrat državi ako tvrtka poslije znatno poveća vrijednost.
Prema evidenciji agencije, do rujna 2025. među poduprtim tvrtkama zabilježeno je 41 preuzimanje, spajanje ili inicijalna javna ponuda dionica, ukupne prijavljene vrijednosti od 32,6 milijardi dolara u trenutku transakcija. Taj iznos nije dobit vlasnika, prihod države ni vrijednost koju je moguće pripisati isključivo potpori ARPA-E. To je pokazatelj financijske vrijednosti poslova, ali ne i toga koliko je netko na njima zaradio. Izvor ne objašnjava dovoljno kako su vrijednosti različitih vrsta transakcija objedinjene.
Privatni ulagači preuzimaju rizike daljnjeg razvoja, a društvo od uspješnih tehnologija može imati koristi i bez državnog vlasničkog udjela. No za procjenu tih koristi nije dovoljno znati koliko je tvrtka privukla kapitala. Potrebno je utvrditi što je tehnologija promijenila: koliko je primjenjiva, kakve troškove i okolišne učinke ima te kome su njezine prednosti dostupne.
Iskustvo ARPA-E pokazuje da država javnim financiranjem sudjeluje u stvaranju tehnologija koje tržište samo nije spremno razviti. Time se otvara i pitanje uloge javnog financiranja kada te tehnologije postanu profitabilne. Javni se povrat može ostvariti kroz manje emisije, dostupniju energiju ili sudjelovanje u financijskoj dobiti, ali nijedan od tih ishoda ne bi trebalo unaprijed pretpostaviti. Ako je javna potpora opravdana koristima za društvo, onda upravo te koristi moraju biti mjerilo njezina uspjeha. Odgovornost prema javnom novcu ne završava onda kada projekt privuče privatnog ulagača već se proteže pitanje javne dostupnosti uspješne tehnologije te kako će se dijeliti koristi njezina razvoja.