Zelene površine u gradovima, od drvoreda i malih parkova do velikih urbanih šuma, imaju važnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena i poboljšanju kvalitete života. Drveće smanjuje temperature tokom toplinskih valova, filtrira lebdeće čestice iz zraka i stvara prostor za sport i zabavu. Zbog klimatske prilagodbe, zelene površine trebaju imati još veću ulogu u urbanističkim planovima.
No, planiranje takvih sustava nije jednostavno. Gradovi su složeni prostorni sustavi u kojima se zelene površine pojavljuju u različitim oblicima i razmjerima, od drvoreda uz ulice, do velikih parkova ili urbanih šuma. Upravo tim problemom bavi se novo istraživanje objavljeno u časopisu “Landscape and Urban Planning”, koje analizira kako se urbane zelene površine mogu kartirati i planirati na više prostornih razina istodobno.
Analiza grada iz više perspektiva
Istraživački tim razvio je model temeljen na metodama dubokog učenja koji kombinira različite izvore vizualnih podataka. U analizi su korištene satelitske snimke visoke rezolucije te fotografije s Google Street Viewa, čime se može dobiti detaljnija slika urbanog krajolika nego kada se promatra samo iz zraka.
Istraživači su pritom koristili višerazinsku metodu analize koja kombinira podatke na nekoliko prostornih razina: od atmosferskih mjerenja i meteoroloških modela koji procjenjuju ukupne tokove ugljikova dioksida između grada i atmosfere, do detaljnih karata vegetacije, prometa i urbanih površina. Model zatim povezuje te podatke s informacijama visoke rezolucije o pojedinačnim zelenim površinama, poput drvoreda, parkova i travnjaka, na razini od približno deset metara. Takav pristup omogućuje preciznije procjene koliko CO2 apsorbiraju pojedina stabla ili manje zelene površine u odnosu na emisije koje nastaju u njihovoj neposrednoj okolini.
Takav pristup omogućuje procjenu zelenila u tri dimenzije, ne samo koliko vegetacije postoji na određenom području, nego i kako je raspoređena u prostoru u odnosu na zgrade, prometnice i javne površine. Autori navode da je cilj istraživanja bio procijeniti urbano zelenilo na razini ulice kroz više prostornih razina analize. Time se pokušava premostiti jaz između različitih metoda kartiranja zelenila koje se često fokusiraju samo na jednu prostornu razinu.
Model je testiran na primjeru Washingtona, gdje su istraživači analizirali raspored urbanog zelenila na razini ulica, kvartova i cijelog grada. Rezultati pokazuju da kombiniranje podataka iz više perspektiva može otkriti obrasce koji ostaju nevidljivi u klasičnim kartama vegetacije.
Zašto su važni drvoredi na ulicama?
Jedan od ključnih zaključaka istraživanja jest da učinci urbanog zelenila snažno ovise o razini na kojoj se analiziraju. Na razini cijelog grada važna je ukupna količina vegetacije, dok na razini svakodnevnog života presudnu ulogu imaju male prostorne jedinice – primjerice, drveće koje pruža hlad pješacima ili mali park u blizini stanovanja.
Upravo zbog toga urbanistička istraživanja sve više koriste višerazinske metode analize koje povezuju podatke na razini pojedinačnih ulica, četvrti i metropolitanskih područja. Kako navode autori, relevantnost pojedinih pokazatelja zelenila može se mijenjati ovisno o ekološkom procesu ili vrsti koja se promatra, jer se važnost prostorne razine razlikuje između različitih funkcija urbanog ekosustava.
Istraživanje Tehničkog sveučilišta u Münchenu provedeno na primjeru tog grada pokazuje i da nije svaka zelena površina jednako korisna za klimu. Urbana stabla pokazala su se daleko učinkovitijim apsorbentima CO2 od travnjaka – na nekim ljetnim danima njihova apsorpcija dostiže ili čak premašuje emisije gradskog prometa. Travnate površine, pak, zbog talnog disanja koje nadmašuje fotosintezu, na godišnjoj razini ispuštaju više CO2 nego što ga vežu. Ovi nalazi naglašavaju da planiranje urbane vegetacije nije samo pitanje ukupne površine zelenila, nego i odabira pravih vrsta na pravim mjestima.
Drugim riječima, količina zelenila koja je dovoljna za hlađenje cijelog grada ne mora biti ista ona koja osigurava dobar mikroklimatski učinak na razini pojedine ulice.
Alati za planiranje otpornijih gradova
Takvi analitički alati mogu biti korisni urbanim planerima i gradskim upravama jer omogućuju preciznije prepoznavanje dijelova grada u kojima nedostaje vegetacije. To može pomoći u planiranju sadnje drveća ili stvaranju novih parkova ondje gdje će imati najveći klimatski ili društveni učinak.
Značaj takvih alata raste u kontekstu ubrzane urbanizacije. Gradovi se zagrijavaju brže od okolnih područja zbog velikih površina betona i asfalta koji apsorbiraju i zadržavaju toplinu. Taj fenomen, poznat kao urbani toplinski otok, povećava rizik od toplinskog stresa i zdravstvenih problema tijekom toplinskih valova.
U tom kontekstu zelene površine postaju važan oblik prirodne infrastrukture. One mogu smanjiti temperaturu zraka, poboljšati kvalitetu zraka i ublažiti posljedice ekstremnih vremenskih događaja.
Istodobno, urbani ekosustavi mogu imati i širu ekološku vrijednost. Istraživanja pokazuju da i snažno urbanizirani krajolici mogu pružati važne usluge ekosustava. Kako navode autori studije, urbani krajolici i dalje mogu “podržavati bioraznolikost, pružati ključne usluge ekosustava i pridonositi očuvanju prirode”.
Zbog toga se u novijim urbanističkim strategijama sve češće govori o potrebi integriranog planiranja prirodnih elemenata u gradskom prostoru, ne samo kroz velike parkove, nego i kroz drvorede, male zelene površine i vegetaciju uz prometnice.
Metode koje kombiniraju umjetnu inteligenciju, satelitske podatke i ulične fotografije mogle bi pritom postati važan alat za razumijevanje kako gradovi funkcioniraju kao ekosustavi i kako se u njima može bolje rasporediti prostor za prirodu.