“Gdje su sada klimatske promjene”, vjerojatno ste čuli ili pročitali sličan komentar na količinu snijega koja je ovih dana napadala u Europi. Naime, nakon višednevnih padalina i naglog zahlađenja, snažan prodor arktičke hladnoće zahvaća gotovo dvije trećine Europe, a kontinent se našao pod snijegom i ledom. Hrvatska pritom nije bila izuzetak: kontinentalni dijelovi zemlje zahvatili su jaki minusi, dok je i Jadran doživio neuobičajeno hladan zimski prodor.
Severe Weather Europe (SWE) trenutnu prognozu naziva “balkanskom snježnom bombom”. Posljedica je to sudara sredozemne ciklona sa naletima arktičkog zraka. Kada ove ciklone donesu vlagu do arktičkog zraka, stvaraju obilne snježne padaline i mećave na Balkanu i u istočnoj Europi. U mnogim hrvatskim gradovima izmjerene su vrlo niske temperature, osobito na sjeveru i u gorju, dok su i primorska mjesta bilježila minuse ili vrijednosti blizu ništice. Najhladnije je bilo u unutrašnjosti, dok je krajnji jug zemlje ostao osjetno blaži, iako je snažna bura duž obale dodatno pojačavala osjećaj hladnoće i stvarala teške zimske uvjete.
Snijeg je prekrio veći dio unutrašnjosti Hrvatske i zadržao se i u gradskim središtima, uključujući Zagreb, gdje je nakon duljeg vremena stvoren stabilan snježni pokrivač. U dijelovima Dalmatinske zagore, poput Knina, lokalno je palo više od 100 litara kiše, što je dovelo do leda i bujične poplave. Gorska područja, sjever zemlje i dijelovi Slavonije dobili su znatno više snijega, a obilne padaline zahvatile su i susjedne države, od Slovenije do Bosne i Hercegovine i Srbije, uzrokujući poremećaje u prometu i svakodnevnom životu.
No, hladni val pogodio je čak i Skandinaviju, gdje su temperature lokalno pale i do -40 stupnjeva Celzijusa. A bolje neće proći ni Rumunjska kojoj SWE predviđa i do 100 centimetara snijega.
Meteorološka pozadina: prodor arktičkog zraka i sredozemna ciklona
Ovako obilno snježno nevrijeme rezultat je rijetko viđene kombinacije vremenskih uvjeta na velikoj skali. Iznad Grenlanda se stvorila snažna blokada koja je “preusmjerila” struju zraka s uobičajenog zapadnog smjera prema jugu, otvorivši put arktičkom zraku da se spusti duboko nad Europu. Taj ledeni val, nastao iznad Barentsovog mora, proširio se preko Skandinavije, središnje Europe i Balkana, donoseći iznimne minuse i najhladniji zrak ove zime.
Istovremeno, u višim slojevima atmosfere nad Arktikom dogodile su se nagle promjene poznate kao stratosfersko zagrijavanje, odnosno pojava kod koje se zrak u stratosferi iznenada zagrije, što može oslabiti ili urušiti polarni vrtlog. Kada se on destabilizira, hladnoća se može preliti prema jugu i upravo se to sada dogodilo.
U ovom slučaju, vrtlog se raspao, a jedan njegov ogranak spustio se prema Europi. Time je omogućio dotok vrlo hladnog arktičkog zraka nad srednju i jugoistočnu Europu, uključujući i Hrvatsku. S juga je istodobno stizao vlažan i nestabilan zrak s Mediterana, potaknut ciklonom iznad zapadnog Sredozemlja. Ta kombinacija, ledeni zrak sa sjevera i vlaga s juga, stvorila je idealne uvjete za obilan snijeg i olujnu buru, osobito uz Jadran. Istodobno, arktički zrak prodire sve do sjeverne Afrike, donoseći snijeg dijelovima Španjolske i Alžira.
Zbog velikih razlika u tlaku između sjevera i juga Europe, bura je puhala orkanskom snagom, a ciklone su se nizale jedna za drugom, donoseći oborine diljem regije. U dijelovima srednje, zapadne i jugozapadne Europe temperature su 12 do 15 stupnjeva Celzijusa niže od prosjeka za početak siječnja. Ova epizoda ne označava povratak “starih zima”, nego je primjer kako poremećena dinamika atmosfere u klimatski promijenjenom svijetu može dovesti do iznenadno snažnih zimskih udara. Arktik se zagrijava brže od ostatka planeta, što dugoročno narušava stabilnost polarnih vrtloga i čini ovakve situacije sve češćima, i potencijalno intenzivnijima.
Ensemble prognostički izračuni (ECMWF i GFS) ukazivali su da će temperatura ostati ispod prosjeka barem do sredine siječnja, uz mogućnost ponavljanih naleta arktičkog zraka sve dok se ne promijeni raspored tlakova. Drugim riječima, atmosfera je “zatočena” u zimskom režimu te je došlo do stagnacije hladnoće i snijega nad velikim dijelom kontinenta, sve dok se polarni vrtlog ponovno ne organizira i mlazna struja ne izravna.
Hladni ekstrem u kontekstu klimatskih promjena: topliji svijet i obilniji snijeg
Kako se ovakvi izvanredni zimski događaji uklapaju u širu sliku globalnog zatopljenja? Intuitivno, mogli bismo pomisliti da zagrijavanje planeta znači kraj ovako obilnih snjegova i ekstremnih hladnoća. No, klimatolozi upozoravaju da je istina kompleksnija. Topliji svijet ne znači kraj zimama, dapače, u nekim ih slučajevima može i pojačati. Jedan od naizgled paradoksalnih učinaka klimatskih promjena jest taj da globalno zatopljenje može doprinijeti pojavi intenzivnih hladnih epizoda i većih količina snijega u pojedinim područjima.
Zbog ubrzanog zagrijavanja Arktika smanjuje se temperaturna razlika između sjevera i juga, što slabi polarni mlaz i čini ga valovitijim. Time se otvara mogućnost da ledeni zrak prodre duboko prema jugu i izazove iznenadne valove zime – upravo ono što je zabilježeno i u ovom slučaju. Studija objavljena u Scienceu 2021. potvrđuje da promjene u Arktiku pogoduju ovakvim poremećajima polarnog vrtloga.
Također, topliji zrak može zadržati više vlage. Kad takva atmosfera dođe u kontakt s hladnim zrakom, nastaju obilne oborine – često i ekstremne snježne oluje. Neke od najjačih mećava u zadnjim desetljećima povezane su upravo s toplijim oceanima i vlagom “pohranjenom” u atmosferi. Na kraju, klima postaje sve nestabilnija. I dok se zimske temperature u prosjeku dižu, ekstremni hladni valovi nisu isključeni – dapače, postaju kraći, ali snažniji.
“Snijega više no ikad, a globalno zatopljenje”
Pojava ovakvog snježnog nevremena često potakne skeptike da sarkastično ustvrde kako “očito nema globalnog zatopljenja kada imamo ovakve snježne nanose”. Međutim, takvi zaključci predstavljaju pogrešno shvaćanje razlike između vremena i klime. Jedan izolirani hladni val, ma koliko ekstreman, ne opovrgava dugoročni trend porasta globalne temperature.
Svjetska meteorološka organizacija podsjeća da klimatske promjene treba promatrati na razini desetljeća i stoljeća, uz praćenje prosjeka na globalnoj skali. Čak i dok je Europa sada pod snijegom, Arktik i čitava Zemlja dugoročno i dalje bilježe rekordno visoke temperature. Na primjer, prosinac 2025. globalno je bio među najtoplijima otkad postoje mjerenja, a 2025. godina završila je kao jedna od najtoplijih ikad. Lokalni hladni ekstremi događali su se i prije industrijskog doba, a danas se događaju u kontekstu općeg zagrijavanja, što znači da hladni rekordi postaju rjeđi u usporedbi s toplim rekordima, ali nisu nemogući.
Znanstvena zajednica upozorava da je krivo tumačiti ovakve događaje kao dokaz protiv klimatskih promjena. Upravo suprotno, ekstremne vremenske pojave, bilo vrućine, suše, obilne oborine ili hladni valovi sve su učestalije u svijetu koji se zagrijava, jer dodatna energija u sustavu atmosfere pojačava amplitude vremenskih oscilacija.
Stručnjaci ističu da je statistički mnogo vjerojatnije da će rekordno topli događaji nadmašiti rekordno hladne u 21. stoljeću, ali hladni ekstremi poput ovoga i dalje će se javljati. Dapače, neki aspekti zatopljenja mogu ih paradoksalno učiniti intenzivnijima nego što bi bili u stabilnijoj klimi prošlosti. Važno je stoga ovakve epizode koristiti kao pouku, a ne kao argument za negiranje znanosti.
Zimska oluja 2026. pokazala je koliko smo ranjivi na ekstremne vremenske uvjete, ali i kako se uklapa u širu sliku promjenjive klime. Drugim riječima, argument “hladno je, dakle klima se ne zagrijava” miješa kratkoročno i lokalno (vremenske prilike) s dugoročnim i globalnim (klima).
Znanstveni i društveni značaj događaja
Ovaj siječanjski snježni udar iz 2026. ostat će upamćen kao jedan od najjačih u novijoj povijesti, a stručnjaci ga već analiziraju u kontekstu klimatskih trendova. Iz Severe Weather Europe ističu kako ovakav “povratak prave zime” u našim krajevima potvrđuje predviđanja da nas očekuju sve volatilnije zime: naizmjenično vrlo tople i iznenada oštro hladne.
Klimatolozi će nastaviti proučavati ovu oluju kao dio trenda koji nazivaju “novom dinamikom zime”. Sve je više dokaza da je polarna stratosfera, uključujući polarni vrtlog, osjetljiva na promjene uzrokovane stakleničkim plinovima. Iako se znanstvena rasprava o točnim uzrocima promjena u polarnom vrtlogu nastavlja, događaji poput ovog pružaju vrijedne podatke. Oni pomažu u usavršavanju modela i razumijevanju kako ekstreme predvidjeti ranije i preciznije.
Sezona zima 2025./2026. pokazala je tako i lice i naličje klimatskih promjena: iako je prosinac bio iznadprosječno topao, siječanj je demonstrirao sposobnost atmosfere da nas iznenadi žestokim povratkom zime.
Zaključno, snježno nevrijeme s početka siječnja 2026. služi kao upozorenje da ne smijemo izgubiti iz vida dugoročni trend dok proživljavamo kratkoročne epizode. Ekstremne mećave i hladnoća ne pobijaju globalno zatopljenje naprotiv, uklapaju se u sliku klimatskih poremećaja koje to zatopljenje sa sobom nosi.