Globalna inventura koja će se provoditi tokom COP28 konferencije proces je kojim zemlje i dionici analiziraju gdje zajednički napreduju prema ispunjavanju ciljeva Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama – a gdje ne.
“Znamo da nismo na putu da ograničimo globalno zagrijavanje na 1,5 stupnjeva Celzijusa”; upozoravaju Ujedinjeni narodi. I naglašavaju kako se “prozor za značajne promjene zatvara, a vrijeme za djelovanje je sada”.
Odluka koju bi vlade trebale donijeti do završetka konferencije COP28 može se iskoristiti za ubrzavanje ambicija u sljedećoj rundi klimatskih akcijskih planova koji bi trebali biti doneseni 2025. godine.
Cilj inventure je da pomogne kreatorima klimatske politike da bolje ispunjavaju svoje klimatske obveze u sljedećem krugu nacionalnih planova, a imajući pritom na umu hitnu potrebu za hitrim djelovanjem. Inventura u tom smislu nije tek provjera stanja, već bi trebala predstavljati globalni odgovor zemalja potpisnica Pariškog sporazuma.
“Ukratko, provedba Pariškog sporazuma kaska u svim područjima i zacrtani ciljevi ne ispunjavaju se u dogovorenom roku”, ističu Ujedinjeni narodi.
Sveobuhvatni cilj Pariškog sporazuma je zadržati “porast globalne prosječne temperature znatno ispod 2°C iznad predindustrijskih razina” i nastaviti s naporima “da se ograniči porast temperature na 1,5 °C iznad predindustrijskih razina”.
Znanost UN-ovog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) pokazuje da emisije stakleničkih plinova moraju doseći vrhunac prije 2025. najkasnije i pasti za 43 posto (s obzirom na 2019. godinu) do 2030., kako bi se globalno zagrijavanje ograničilo na 1,5°C. Prelazak praga od 1,5°C riskira oslobađanje mnogo ozbiljnijih utjecaja klimatskih promjena, upozorava IPCC.
Inventura stanja u obzir uzima i rastući jaz između potreba zemalja u razvoju i potpore koja im se pruža. Ispunjavanje ovog cilja značilo bi mobilizaciju i raspodjelu preraspodjelu bilijuna dolara za klimatske akcije.
Nalazi iz tehničkog izvješća globalnog pregleda stanja objavljenog u rujnu jasan su podsjetnik na hitnost naše situacije i poziv na akciju. Zaključak dokumenta je da se “provedba mora ubrzati kako bi se povećala ambicija na svim frontama”, uzimajući u obzir sve društvene potrebe društvu “kako bi se napredovalo prema ciljevima Pariškog sporazuma i odgovorilo na klimatsku krizu”.
Da bi se ojačao globalni odgovor na prijetnju klimatskih promjena u kontekstu održivog razvoja i napora za iskorjenjivanje siromaštva, vlade trebaju podržati transformacije sustava koje uključuju otpornost na klimu i razvoj niskih emisija stakleničkih plinova.
Transformacije sustava otvaraju mnoge mogućnosti, ali brze promjene mogu biti disruptivne. To se može izbjeći usmjeravanjem na uključivost i pravednost što povratno povećava ambiciju u klimatskim akcijama.
Planiranje prilagodbe prvi je korak u postupku zelene tranzicije. Kada se klimatska adaptacija oslanja u svojim naporima na lokalne zajednice, poboljšava se učinkovitost provedbe zacrtanih državnih prioriteta i politika.