Grenland, najveći otok na Zemlji, u središtu je sve većeg globalnog geopolitičkog interesa zbog iznimno bogatih i raznolikih prirodnih resursa skrivenih ispod njegove površine i ledenog pokrova. Od rijetkih zemnih elemenata ključnih za energetsku tranziciju, preko strateških metala, do velikih potencijalnih zaliha nafte i plina, geološka povijest Grenlanda čini ga jednim od najzanimljivijih, ali i najkontroverznijih resursnih prostora današnjice.
U trenutku kada klimatske promjene istodobno olakšavaju pristup tim resursima i pojačavaju njihove globalne posljedice, otvara se temeljna dilema: može li se eksploatacija Grenlanda uklopiti u ciljeve održivosti ili će ih dodatno potkopati? Tekst prenosimo i urednički prilagođavamo s portala The Conversation, uz zadržavanje izvornog sadržaja i značenja te uz odobrenje.
Grenland, najveći otok na Zemlji, posjeduje neke od najvećih zaliha prirodnih resursa na svijetu. One uključuju kritične sirovine: resurse poput litija i rijetkih zemnih elemenata (REE) koji su ključni za zelene tehnologije, ali čija je proizvodnja i dugoročna održivost iznimno osjetljiva, kao i druge vrijedne minerale i metale, te goleme količine ugljikovodika, uključujući naftu i plin.
Tri grenlandska ležišta koja sadrže rijetke zemne elemente, duboko ispod leda, mogla bi biti među najvećima na svijetu po volumenu, s velikim potencijalom za proizvodnju baterija i elektroničkih komponenti nužnih za globalnu energetsku tranziciju.
Sva tri ključna procesa stvaranja prirodnih resursa
Opseg grenlandskog mineralnog i ugljikovodičnog bogatstva potaknuo je opsežna istraživanja Danske i Sjedinjenih Američkih Država o komercijalnoj i ekološkoj održivosti novih aktivnosti poput rudarstva. Američki geološki zavod procjenjuje da sjeveroistočni Grenland na kopnu, uključujući područja prekrivena ledom, sadrži oko 31 milijardu barela ekvivalenta nafte u ugljikovodicima, što je usporedivo s ukupnim volumenom dokazanih rezervi sirove nafte u SAD-u.
Međutim, područje Grenlanda bez leda, koje je gotovo dvostruko veće od Ujedinjenog Kraljevstva, čini manje od jedne petine ukupne površine otoka, što upućuje na mogućnost da se ispod ledenog pokrova nalaze goleme, još neistražene zalihe prirodnih resursa.
Koncentracija prirodnog bogatstva na Grenlandu usko je povezana s njegovom iznimno raznolikom geološkom poviješću tijekom posljednje četiri milijarde godina. Na otoku se nalaze neke od najstarijih stijena na Zemlji, kao i komadi prirodnog, nemeteoritskog željeza veličine kamiona. Kimberlitne “cijevi” koje sadrže dijamante otkrivene su još 1970-ih godina, ali do danas nisu iskorištene, ponajprije zbog logističkih izazova njihova rudarenja.
Geološki gledano, iznimno je neobično da je jedno područje prošlo kroz sva tri ključna procesa stvaranja prirodnih resursa: izgradnju planina, rasjedanje (opuštanje i širenje Zemljine kore) te vulkansku aktivnost. Upravo ti procesi omogućuju nastanak nafte i plina, rijetkih metala i dragog kamenja.
Planine i kopneni sedimentni bazeni
Grenland je oblikovan dugotrajnim razdobljima izgradnje planina. Te tlačne sile razbile su njegovu koru, omogućivši taloženje zlata, dragulja poput rubina i grafita u rasjedima i pukotinama. Grafit je ključan za proizvodnju litijevih baterija, ali, prema Geološkom zavodu Danske i Grenlanda, ostaje “nedovoljno istražen” u usporedbi s glavnim proizvođačima poput Kine i Južne Koreje. Ipak, najveći udio prirodnih resursa Grenlanda potječe iz razdoblja rasjedanja, uključujući najnovije, formiranje Atlantskog oceana početkom jure, prije nešto više od 200 milijuna godina.
Čini se da grenlandski kopneni sedimentni bazeni, poput bazena Jameson Land, imaju najveći potencijal za zalihe nafte i plina, analogno norveškom kontinentalnom šelfu bogatom ugljikovodicima. Međutim, iznimno visoki troškovi do sada su ograničavali komercijalna istraživanja. Istodobno, sve veći broj istraživanja upućuje na postojanje potencijalno opsežnih naftnih sustava koji okružuju gotovo cijeli priobalni Grenland.
Metali poput olova, bakra, željeza i cinka također su prisutni u kopnenim, uglavnom ledeno nepokrivenim sedimentnim bazenima te se lokalno, u manjem opsegu, eksploatiraju još od 1780. godine.
Teško dostupni rijetki zemni elementi
Iako Grenland nije toliko snažno povezan s aktivnom vulkanskom zonom kao obližnji Island, koji se nalazi na jedinstvenom sjecištu srednjooceanskog grebena i plaštnog oblaka, mnoge ključne sirovine Grenlanda duguju svoje postojanje njegovoj vulkanskoj prošlosti.
Rijetki zemni elementi poput niobija, tantala i iterbija otkriveni su u slojevima magmatskih stijena, slično kao što su u jugozapadnoj Engleskoj otkrivene rezerve srebra i cinka, taložene toplim hidrotermalnim vodama koje su cirkulirale iznad velikih vulkanskih intruzija.
Procjenjuje se da Grenland, kada je riječ o kritičnim rijetkim zemnim elementima, sadrži dovoljno rezerve disprozija i neodimija ispod leda da zadovolji više od četvrtine predviđene buduće globalne potražnje, što ukupno iznosi gotovo 40 milijuna tona.
Ti se elementi sve češće smatraju ekonomski najvažnijima, ali i najteže dostupnima, zbog svoje nezamjenjive uloge u proizvodnji energije vjetra, elektromotora za cestovni promet s niskim emisijama te magneta koji rade u uvjetima visokih temperatura, poput onih u nuklearnim reaktorima.
Razvoj poznatih nalazišta, poput Kvanefielda na jugu Grenlanda – a da se pritom ne govori o još neotkrivenim ležištima u središnjoj stjenovitoj jezgri otoka – mogao bi znatno utjecati na globalno tržište rijetkih zemnih elemenata, s obzirom na njihovu relativnu globalnu rijetkost.
Nesretna dilema
Globalna energetska tranzicija potaknuta je sve većim javnim prepoznavanjem višestrukih prijetnji koje proizlaze iz izgaranja fosilnih goriva. No, klimatske promjene imaju duboke implikacije za dostupnost brojnih prirodnih resursa Grenlanda, koji su trenutačno prekriveni kilometrima leda, a istodobno su ključni za samu tranziciju.
Od 1995. godine otopilo se područje leda veličine Albanije, a taj će se trend, prema procjenama, ubrzati ako globalne emisije ugljika u bliskoj budućnosti naglo ne padnu.
Nedavni napredak u istraživačkim tehnikama, poput primjene georadara, omogućuje znanstvenicima da s većom sigurnošću “zavire” ispod ledenog pokrova. Danas je moguće dobiti relativno preciznu sliku topografije temeljne stijene ispod leda do dubine od oko dva kilometra, što pruža važne naznake o potencijalnim mineralnim resursima Grenlanda.
Ipak, napredak u istraživanju ispod leda i dalje je spor, a održiva eksploatacija tih resursa vjerojatno će se pokazati još zahtjevnijom.
Pred donositeljima odluka tako se sve jasnije nazire nesretna dilema. Treba li sve dostupnije resurse Grenlanda eksploatirati s ciljem ubrzanja i održavanja energetske tranzicije? Ili će takav pristup dodatno pojačati učinke klimatskih promjena na Grenland i šire, uključujući uništavanje velikog dijela njegovog netaknutog krajolika te doprinos porastu razine mora koji prijeti obalnim naseljima?
Trenutačno su sve aktivnosti rudarstva i eksploatacije prirodnih resursa strogo regulirane od strane vlade Grenlanda kroz sveobuhvatne pravne okvire koji potječu još iz 1970-ih godina. No pritisci za ublažavanje tih kontrola i izdavanje novih dozvola za istraživanje i eksploataciju mogli bi rasti, osobito u kontekstu pojačanog interesa Sjedinjenih Američkih Država za budućnost Grenlanda.