Međunarodni sud pravde Ujedinjenih naroda koji se nalazi u Den Haagu u Nizozemskoj otvorio je početkom ovog mjeseca dvotjednu raspravu o pravnim obvezama država koje se odnose na klimu i posljedice promjena. Pravno pitanje je jesu li države sudogovorne i je li prouzročena “značajna šteta”. Rasprave su završile, a mišljenje Haaškog suda očekujemo u veljači 2025. godine.
Ako UN-ov sud pravde donese odluku koju od njih očekuju znanstvenici, aktivisti, obični građani i prije svega sve zemlje ekonomske periferije na svijetu – koje obično smatramo globalnim jugom – takav čin možda napokon promijeni nešto globalno i klimatsko.
Saslušanje
Pritom ne mislimo da bilo kakva odluka 2024. godine može zaustaviti započete procese. Znanost je tu jasna – ne može. Jedino što hitro, naglo i promptno djelovanje Haaškog suda prema državama može promijeniti je proizvodnu organizaciju globalnog društva, odnosno može napokon početi kontrolirati i ograničavati tržišta. To je doslovno jedina sadržajna odluka koja može smanjiti posljedice klimatskih promjena.
Dok je trajalo saslušanje u Haagu iz medija smo saznali da je propao globalni sporazum o plastici, da se intenzivirala aktivnost svih zemalja u polarnom krugu na iskapanju fosilnih goriva. Potopljena su dva ruska tankera kao ratni čin, nitko u ratu ne priča o klimi, pa tako ne brojimo ni sve sabotaže i požare na ruskim – ali i europskim – industrijskim postrojenjima čije ćemo posljedice vjerojatno gledati ovo ljeto u obliku požara u području permafrosta koji će vjerojatno zapaliti ili plin iz škriljca ili prirodne emisije metana koje se oslobađaju otapanjem permafrosta.
Za to vrijeme propao je još jedan COP te su zemlje ekonomske jezgre odobrile samo 300 milijardi dolara godišnje zemljama periferije, iako je za npr. zaustavljanje klimatskih migracija – odnosno stabilizaciju ekonomija ugroženih zemalja potrebno više od bilijun dolara godišnje.
Sustav spojenih posuda
No, zašto bi – osim zbog povijesnih dugova – zemlje jezgre morale plaćati dugove zemljama u razvoju? Zato što je Zemlja sustav spojenih posuda i što god da se dogodi bilo kojoj zemlji globalnog juga nosit će svoje posljedice i zemljama sjevera. Stoga kao i sve što zemlje jezgre rade, i ovo financiranje je rezultat brige o sebi, ulaganje u sebe. Ovo nije ni povijesna ni socijalna pravda, ovo je tek kupovanje mira i vremena.
Ovo saslušanje ujedno je najveći predmet pred Međunarodnim sudom pravde ikada, a proizlazi iz konsenzualnog naloga Opće skupštine UN-a za “savjetodavno mišljenje” od ICJ-a. U predmetu sudjeluje više od sto zemalja i međunarodnih organizacija koje su podijeljene u dva bloka: razvijene zemlje, odnosno one globalne ekonomske jezgre kamo spadaju europske zemlje, SAD i Kanada, Australija, Kina itd… Naspram njih stoje zemlje u razvoju, odnosno one globalne ekonomske periferije koje se ili rapidno suše ili tonu u more.
Države i priznate međunarodne organizacije imale su posljednju priliku informirati se o raspravama Suda podnošenjem pisanih odgovora na pitanja sudaca u vezi s: proizvodnjom fosilnih goriva, tumačenjem obveza ublažavanja prema Pariškom sporazumu, pravom na zdrav okoliš i izjavama u vezi na odgovornost države i odgovornost za gubitak i štetu. Suci će te odgovore uzeti u obzir prilikom pripreme svog savjetodavnog mišljenja, za koje se očekuje da će biti objavljeno na otvorenoj raspravi kao što smo već spomenuli u veljači 2025.
Spomenimo za kraj da su svoja mišljenja dale Srbija i Slovenija, ali Hrvatskoj – koja, citirajmo premijera Andreja Plenkovića – “nije problem”, nije imala nikakve misli za pridonijeti ovoj najvećoj raspravi Haaškog suda ikada pa čak ni običnim mišljenjem.