Prema izvješću međunarodne skupine od 160 znanstvenika objavljenom u listopadu 2025., planet je ušao u “novu realnost“, odnosno dosegli smo prvu od niza opasnih klimatskih prekretnica (“tipping points”).
Koraljni grebeni diljem tropskog pojasa polako umiru pod temperaturnim pragom svoje izdržljivosti. Uz trenutno globalno zatopljenje od oko 1,4 °C iznad predindustrijske razine, koraljni ekosustavi trpe neviđenu smrtnost zbog ponovljenih masovnih izbjeljivanja.
Znanstvenici procjenjuju da je kritični prag za dugoročni opstanak koralja oko jedan do jedan i pol stupanj zatopljenja (trenutni prosječni globalni rast temperature), što znači da smo sa zatopljenjem od 1,4 upravo pred prelaskom te granice.
Čak i ako se zatopljenje zaustavi na 1,5 °C, tropski koralji gotovo sigurno (preko 99 posto vjerojatnosti) neće preživjeti u dosadašnjem opsegu, odnosno svi će vjerojatno izumrijeti, osim onih oko kojih se uspije stvoriti neka vrsta “klimatskog utočišta” – što je teško, jer je svjetski ocean sustav spojenih posuda. Ako izumru koralji s njima izumiru cijeli lanci hrane i skrovišta za brojne vrste, pa domino efektom, sve morske vrste jedna za drugom, jer svaka ovisi o drugoj.
S druge strane, nova studija ističe da samo smanjenje globalne temperature natrag prema rastu od samo 1 °C godišnje, prosječno, pružilo bi šansu za oporavak dijela koraljnih zajednica.
Ekološka i prehrambena katastrofa
Ovi alarmantni nalazi u skladu su s ranijim projekcijama IPCC-a. Još 2018. IPCC je upozorio da bi zagrijavanje od 1,5 °C dovelo do gubitka od 70 do 90 posto tropskih koraljnih grebena, dok bi s prosječnim globalnim porastom temperature od dva stupnja njih 99 posto bilo izgubljeno.
Sada, kada smo se opasno približili tim razinama, ove se projekcije potvrđuju u praksi. Koraljni grebeni su vitalni ekosustav tropskih mora – na njih je oslonjeno gotovo milijardu ljudi (više od deset posto svjetske populacije) koji ovise o ribarstvu i obalnim uslugama, a u njima obitava otprilike četvrtina svih morskih vrsta. Ubrzani gubitak nije samo ekološka katastrofa već prijetnja izvorima hrane i prihoda za čitave obalne zajednice.
Još od siječnja 2023. bilježimo globalne morske toplinske valove, i sada već četvrti, do sada najgori, masovni događaj izbjeljivanja koralja koji je zahvatio više od 80 posto grebena u više od 80 zemalja, gurnuvši ta staništa u “neistražen teritorij” klimatskih ekstrema. Osim koralja, znanstvenici upozoravaju da smo “na rubu” i drugih klimatskih prekretnica s potencijalno katastrofalnim posljedicama. To su tzv. “veliki singularni događaji” (RFC5 prema klasifikaciji IPCC) – veliki, iznenadni i često izazivaju nepovratne promjene u klimatskom sustavu.
Domino efekt i tračak optimizma
Posebno opasnima čini ih mogućnost domino efekta: kolaps jednog sustava može potaknuti nestabilnost drugih. Znanstvenici upozoravaju da bi prelazak jedne prekretnice (primjerice, raspad ledenog pokrova ili amazonske šume) mogao povući za sobom kaskadu dodatnih promjena – npr. dodatno ubrzati zagrijavanje oslobađanjem stakleničkih plinova, izmijeniti cirkulaciju oceana ili atmosferu, što bi onda guralo druge sustave preko ruba.
Upravo zbog te međusobne povezanosti klimatskih elemenata, ovakve su promjene i označene kao egzistencijalni rizik za čovječanstvo – rizik koji se bitno razlikuje od postepenih klimatskih promjena na koje smo dosad navikli.
Stručnjaci stoga naglašavaju da se globalno zatopljenje mora ograničiti koliko god je moguće. Svako smanjenje temperaturnog “overshoota” iznad 1,5 °C – dakle skraćenje vremena provedenog iznad te razine i sprječavanje daljnjeg porasta – ključno je za izbjegavanje novih prekretnica.
Nasuprot ovim prijetnjama, izvješće nudi i tračak optimizma: postoji alternativni put kojim bismo izbjegli najgore scenarije – put na kojem koristimo pozitivne tipping points, odnosno pozitivne prekretnice, kako bismo pokrenuli samopojačavajuće promjene nabolje.
Pozitivne prekretnice: lančana reakcija dekarbonizacije
Premda pojam “prekretnica” u klimatskom kontekstu uglavnom nosi negativnu konotaciju, znanstvenici sve više govore i o pozitivnim prekretnicama. To su promjene koje, jednom inicirane, same sebe ubrzavaju i šire, vodeći prema bržem smanjenju emisija i održivijem društvu. Takvi, “samopogoneći” pomaci – primjerice, uvođenje zelenih tehnologija ili novih praksi koje, kada dosegnu kritičnu razinu, postaju globalno nezaustavljive mogli bi pokrenuti lančanu reakciju pozitivnih promjena brže nego što bi to postigli postepenim napretkom.
Neke pozitivne prekretnice već su vidljive. Uz poticaje vlada i tehnološki razvoj, cijena solarne i vjetroenergije strmoglavo je pala u proteklom desetljeću, dosegnuvši razinu ili nižu od fosilnih goriva u mnogim zemljama. To je dovelo do eksponencijalnog rasta ulaganja u obnovljive izvore. Slično tome, svijet je svjedočio naglom porastu električnih vozila (EV) – posljednje dvije godine donijele su “radikalno globalno ubrzanje” usvajanja EV-a, solarnih panela i sličnih rješenja.
Na primjer, električni automobili, baterijska pohrana i dizalice topline već su prešli prekretnicu masovne primjene. Ovi trendovi mogu se sami od sebe ubrzati: jednom kada nove, čišće tehnologije istisnu stare, zagađujuće opcije, povratka više nema, jer su nove opcije jeftinije i bolje od prethodnih.
Kako raste udio električnih vozila, raste i proizvodnja baterija što snižava njihovu cijenu; jeftinije i kapacitativnije baterije zatim omogućuju veće skladištenje energije iz sunca i vjetra, čime se potiče daljnje širenje obnovljive energetike; to pak otvara mogućnost za širu primjenu zelenog vodika i amonijaka (npr. za gnojiva ili čelik) koji zahtijevaju jeftinu čistu struju – i tako se pokreće domino efekt pozitivnih inovacija.
Željeni preokreti: Točke super-poluge
Takvi međusobno povezani iskoraci nazivaju se i “točke super-poluge” (engl. super-leverage points), jer ciljanim djelovanjem u jednoj oblasti možemo pokrenuti lavinu promjena u povezanim sektorima – energetici, prometu, industriji, poljoprivredi i dr. Znanstvenici ističu da bi koordinirane politike trebale upravo ciljati takve ključne točke kako bi se ubrzala tranzicija na širokoj skali.
Na primjer, ulaganje u infrastrukturu javnog prijevoza i subvencioniranje karata moglo bi dovesti do toga da masovni prijevoz postane najjeftinija i najpraktičnija opcija kretanja u gradovima – čime bi se značajno smanjile emisije iz prometa. Slični pozitivni preokreti mogući su u prehrambenom sustavu: poticanje regenerativne poljoprivrede i veći udio biljne prehrane mogli bi smanjiti emisije stakleničkih plinova i zaustaviti širenje poljoprivrednih površina nauštrb šuma. U industriji, ulaganja u zelene tehnologije za proizvodnju čelika, cementa i goriva za zrakoplovstvo mogu pokrenuti brzu dekarbonizaciju tih tradicionalno “teških” sektora.
Mnoge od tih tehnologija već postoje ili su u razvoju – potrebno ih je pogurati do točke isplativosti i prihvaćenosti na tržištu. Autori Globalnog izvješća o prekretnicama naglašavaju da se pozitivne promjene već događaju, ali da moramo brže iskoristiti te prilike. “U dvije godine od prvog izvještaja svjedočimo ubrzanju u nekim područjima, uključujući rast solarne energije i električnih vozila. No moramo učiniti više – i to brže – kako bismo iskoristili mogućnosti pozitivnih prekretnica,” poručuju autori.
Ključ je, dodaje, “drastično smanjiti emisije” i usmjeriti svijet dalje od katastrofalnih prekretnica, prema održivoj budućnosti. Stručnjaci preporučuju konkretne mjere: postupno ukidanje fosilnih goriva, ubrzano ulaganje u čistu energiju, integriranje spoznaja o prekretnicama u nacionalne klimatske planove, te globalnu suradnju na poticanju pozitivnih pomaka.
Također ohrabruje to što društvena svijest također doseže prekretnicu: diljem svijeta raste zabrinutost javnosti zbog klimatskih promjena i podrška za akciju jača. Čak i relativno male skupine predanih pojedinaca mogu “preokrenuti” društvene norme. Uz podršku “odozdo” i odlučne politike “odozgo”, moguće je, smatraju znanstvenici, izbjeći fatalizam i umjesto toga ući u spiralu pozitivnih promjena.
Na kraju, znanstvena poruka je jasna, ali umjereno optimistična: ljudska budućnost nije pasivno zacrtana krivuljom klimatskih promjena, već ovisi o nizu odluka i akcija koje poduzimamo sada. “Samo kombinacijom odlučne politike i akcije civilnog društva svijet može preokrenuti svoj smjer od suočavanja s egzistencijalnim rizicima klimatskih prekretnica ka iskorištavanju pozitivnih prekretnica”.